Gospođo, gospodine, izvinite što vas ometam u šetnji i siguran sam prijatnom razgovoru ali bih vas zamolio da odvojite minut vašeg dragocenog vremena i saslušate me. Ljubazno sam mu se nasmešio i rekao: Izvolite. Bio je odeven u izbledele rite ali nije zaudarao, palčevi su mu virili iz podrpanih cipela. Osvojili su me njegovi maniri, ponašanje, koje bi bolje i prikladnije odgovaralo nekakvoj davnoj dvorskoj etikeciji. Na moje izvolite, lako je poklekao kolenom desne noge, rukom napravio nekoliko spirala u vazduhu: Gospođo, gospodine, još jednom vas molim da mi oprostite na uznemiravanju ali moji prijatelji, okrenuo se i teatralnim pokretom ruke pokazao nekoliko klošara koji su nam na taj njegov gest, naklonom glave ukazali poštovanje, dakle, moji prijatelji i ja, nastavio je, ne gubeći ni za trenutak dostojanstvo, sticajem okolnosti kojima ne želim da vas zamaram i trošim vaše skupoceno vreme, nismo u prilici da sebi priuštimo flašu, dve vina a moram vam, iako nerado, priznati da nas muči nesnosna žeđ. Ergo, molim vas, uz nadu da to neće za vas predstavljati veliki trošak, da nam date šest franaka.
Žena i ja, posle celodnevnog bazanja po Parizu, najveći deo dana smo proveli u Beaubourg-u, zvaničnog naziva Centre Georges Pompidou. Ceo jedan sprat je bio posvećen Maljeviču, od najranijih radova sve do suprematizma i maketa! Doživljaj i događaj koji se pamti i ne zaboravlja! Za tu veličanstvenu izložbu, ceo svet je pozajmio Maljevičeve radove, ni Rusi nisu zaostajali. S ponosom čuvamo debeo katalog/knjižurinu u kojoj nije izostavljen ni jedan rad, naravno uz prateće tekstove najeminentnijih poznavalaca Maljevičevog dela. Izašavši iz metroa na Place d' Italie, krenuli smo naniže prema stanu, kupivši u pekari dva vruća baguett-a. Lomili smo baguett-e sa zadovoljstvom rskajući njihovu koricu, čavrljali prisećajući se Crvene konjice, Belog na belom, Seljanki koje vezuju snopove, sumanutih arhitektonsko suprematistčkih maketa...slažući se da je veliki Kazimir bio 100% svoj i jedinstven! Posle petstotinak metara, skrenuli smo levo prema stanu. Tada nam je prišao gospodin klošar!
Pročeprkao sam po levom (uvek u levom držim lovu!) džepu od farmerki, izvukao novčanicu od pedeset franaka i pružio mu je. Uzeo je pažljivo uz primetan trud da mi ne dodirne šaku: Une seconde monsieur ! Prešao je preko ulice i ušao u vinariju. Nedugo zatim pojavio se noseći dve otvorene flaše Rozea, prišao nam i vratio mi kusur od četrdesetčetiri franka. Gospođo, gospodine, nadam se, odnosno molim vas, da ovo vino koje ste bili ljubazni da nam priuštite, podelite s nama. Avec plaisir, nasmejao sam se. Poveo nas je do svoje sabraće, oni su nam ljubazno napravili mesto na širokim stepenicama. Kad smo seli, pružio je flašu mojoj ženi: S'il vous plaît Madame. Ona je samo liznula vino a ja sam povukao dva dobra gutljaja. Ponudili smo im baguett: Budite ljubazni pa nam vi otkinite po parče. Flašu iz koje smo mi pili stavio je pored nas a druga je okružila dva puta i videlo joj se dno. Popio sam još jedan gutljaj i pružio im flašu. I ženi i meni je bilo prijatno s njima, neusiljeno smo razgovarali dotičući se raznih tema. U jednom trenutku sam ustao, otišao u vinariju, kupio šest flaša Rozea, izašao na vrata i potražio pomoć. Za tren se stvorio pored mene i dok smo nosili po tri flaše, ni malo se ne prenemažući, rekao mi je: Gospodine, vaša darežljivost me je ganula do srca...i gospođa i vi ćete...Ne preterujte molim vas, izuzetno nam je prijatno s vama a vaša učtivost i maniri, ostavili su lep utisak na nas. I ako se nikad više ne sretnemo, verujte da ćemo se rado sećati vremena provedenog s vama i vašim prijateljima.
Imao sam tridesetdve a oni...ove moje sadašnje godine, možda je neko od njih bio i stariji. Da, iz razgovora sam dobro zapamtio da je deda jednog od njih učestvovao u proboju Solunskog fronta! Pripadao je elitnim jedinicama Poilu d'Orient, Bradonjama s Istoka.
Neprestano se zahvaljujući na prijatnom druženju i vinu, ispratili su nas reveransima.