Kratka šetnja kroz Industrial žanr

Dawngreeter RSS / 12.02.2008. u 11:55

Ovaj tekst sam napisao pre oko dve godine, za sajt koji se bavio Gothic/Industrial podkulturom (i u medjuvremenu se ugasio). Ovde ga objavljujem sa manjim izmenama jer mi se čini kao dobar način da predstavim sebe i svoja interesovanja o kojima ću pisati na blogu, ali i zato što se nadam da bi priča o srazmerno nepoznatim muzičkim žanrovima bila interesantna široj publici. Napomenuo bih da ja nikako, ni pod kojim uslovima ne bih mogao da se uzmem kao autoritet na ovu temu i, staviše, poznajem dobar broj ljudi koji bi bili daleko kvalifikovaniji da pišu ovakve tekstove. Ovo je jednostavno produkt mog interesovanja za temu i želje da ono što sam saznao kopajući po raznim izvorima podelim sa drugima.
------

 

Mesto dešavanja je Italija, vreme je 1913. godina. Prošlo je već tri godine otkako je Filippo Tommaso Marinetti napisao Futuristički manifest i skoro šest godina od samog rođenja pokreta. Za futurizam, stvaranje manifesta je svakako daleko bitniji trenutak od pomenute 1913. godine. Za našu priču međutim, ova godina je neizmerno važnija. Te 1913. godine, zaslugama izvesnog Luigi Russolo-a, rođena je buka. Reč, naravno, nije o prostoj buci koju možemo čuti na bilo kojoj prometnoj ulici ili u nekakvoj fabrici. Sa druge strane, kako bi se gospodin Russolo verovatno pobunio, upravo je o toj buci reč, samo posmatranoj na malo prosvetljeniji način. Bilo kako bilo, svet potpuno nenadano dočekuje manifest L'Arte de Rumori (Umetnost buke) pomenutog Luigi Russolo-a. I sve se zauvek menja.

Intonarumori
Intonarumori
Priroda je tiha, Russolo govori u svom manifestu. Prvi put kada je okinuta zategnuta žica, prvi put kada je šupalj balvan udaren – prvi put kada je čovek čuo zvuk, to je bilo nešto potpuno novo. Čitav jedan novi svet, izvan i iznad neme prirode je rođen. Zvucima, a kasnije i muzici, neretko je pripisivan religiozni značaj. Kompozicije tonova su za primitivnog čoveka bile nesto božansko. Danas međutim, čak i posle toliko godina i toliko mogućnosti daljeg razvoja, čovecanstvo i dalje drži sebe okovano uskim spektrom zukova koji se prihvataju kao validna muzika. Industrijska revolucija sa sobom donosi neprebrojivo mnogo novih tonova, beskonačan dijapazon buke koju društvo usled svoje zatucanosti i neobjašnjive potrebe za obožavanjem prošlosti odbija da prihvati kao novo sredstvo za muzičko izražavanje. Čovek danas već razaznaje hiljade različith vrsta buka i kategorizuje ih po prirodi nastanka. Kako vreme prolazi, broj će samo rasti. Zašto, onda, ne iskoristi to na isti način na koji su primitivni ljudi koristili ‘buku’ tadašnjih alatki?

Teorija muzike sačinjene od buke, potpuno očekivano, nije naišla na veliki odziv kod šire publike. To, naravno, nije sprečilo Russolo-a da svoju teoriju sprovede u delo. Za potrebe proizvođenja različitih vrsta buke napravio je potpuno novu vrustu instrumenata koje je nazvao "intonarumori", što bi se prevelo kao 'intonatori' ili 'mašine za buku'. Već 1914. godine je održan prvi koncert uz pomoć ovih instrumenata, kada su izvedene četri numere (Awakening of Capital, Meeting of Cars and Aeroplanes, Dining on the Terrace of the Casino i Skirmish in the Oasis). Reakcija auditorijuma je varirala od zaprepašćenosti do agresivnog negodovanja. Koncert se završio fizičkim sukobom publike i izvođača.

Intonarumori instrumenti su bili poveći, a željeni zvuk se dobijao kombinacijom pomeranja poluge levom rukom i vrtenja čekrka desnom. Svaki instrument, od njih ukupno dvadeset sedam, je proizvodio neku specifičnu vrstu buke, a Russolo ih je sve grupisao u šest jasno definisanih kategorija. Zanimljivo je da moderna post-produkcija zvuka leži na gotovo nepromenjenim načelima koje je Russolo zacrtao u dotičnoj kategorizaciji. Nažalost, ni jedan Russolov instrument nije preživeo Drugi svetski rat.

Očekivano, futurističke muzičke ideje Luigi Russolo-a nisu napravile nekakvu muzičku revoluciju. Međutim, svet je ipak bio izložen frontalnom napadu muzičkog (i do tada neprihvatljivog) ekstrema. Novi putokaz je bio postavljen, staza otkrivena, a novim generacijama ostavljeno da je utabaju.

Jedan od prvih velikana koji su kročili Russolovom stazom, veliki muzički inovator i neosporni otac elektronske muzike je svakako Edgard Varese. Rođen u Francuskoj ali preseljen u Ameriku posle Prvog svetskog rata, Varese se bavio različitim muzičkim poslovima, između ostalog i komponovanjem. Njegovo stvaralaštvo se može podeliti u tri vremenska razdoblja. Prvi bi bio period pre rata i sastojao se od par nezavršenih radova od kojih ni jedan nije sačuvan.

Drugi period je bio između dva rata. Varese se odcepljuje od evropskih uticaja i počinje da stvara muziku veoma drugačiju od svega što se tada moglo čuti. Hyperprism, delo koje je, između ostalih, koristilo i takve intrumente kao što su nakovanj i lavlja rika, izvedeno je 1923. godine i izazvalo je snažnu pobunu među publikom. Kažu da je polovina publike izašla pre kraja koncerta. Takođe kažu da je preostala polovina tražila bis.

Oko 1930. godine Varese stvara njegovo najpopularnije delo Ionisation. Po prvi put se kao instrument uvodi sirena (njih dva komada). Kompozicija je bila opisivana kao "udarac pesnicom u vilicu".

Edgard Varese
Edgard Varese
Svo to eksperimentisanje zvukom dovodi do Varese-ovog manifesta koji nosi naziv The Liberation of Sound (Oslobođenje zvuka), u kojem se mogu primetiti Varese-ove žudnje za elektronskim instrumentima kakve danas poznajemo. Posle malo slave u avandgardnim krugovima i nekoliko odbijenih molbi za rad u Bell laboratorijama, Varese upada u potpunu anonimnost i do kraja Drugog svetskog rata stvaralštvo mu je na nuli.

Posle rata i vrtoglavog industrijskog razvoja, ponovo se javlja neko interesovanje za Varese-ovim idejama. U sedamdeset prvoj godini života, Varese-u se konačno pružila šansa da radi na muzici onako kako je oduvek želeo. Prvi rezultat tog rada je kompozicija Deserts koja po njegovom sopstvenom priznanju nije baš ono što je hteo da napravi. U pitanju je svojevrstan kolaž snimljenih zvukova praćen duvačkim orkestrom koji je, ponovo, izazvao snažne negativne reakcije publike. Jedan kritičar je tražio da se Varese pošalje na električnu stolicu.

Spletom srećnih okolnosti, a posredstvom izvesnog arhitekte Le Corbusier-a, Varese nešto kasnije dobija puno sponzorstvo Philips kompanije i potpuno odrešene ruke. Rezultat je veličanstvena Poem Electronique koja predstavlja ostvarenje svih Varese-ovih težnji i želja. 480 sekundi dugačka kompozicija, puštena na preko 400 zvučnika, predstavlja najverovatnije prvu u potpunosti elektronsku muzičku kompoziciju koju je svet ikada čuo.

Edgard Varese je umro 1965. ostavljajući za sobom čitave generacije muzičara inspirisanih njegovom mini-revolucijom.

Sa ustanovljenim korenima sintetičke muzike, priča moze polako preći na sam Industrial žanr. Jos pre samog definisanja imena žanra, jedna osoba se izdvaja kao veoma bitna. Pierre Schaeffer je bio Varese-ov savremenik maltene, i uzima se kao prvi kompozitor koji je pravio muziku uz pomoć magnetnih traka. Ne mozemo o tome govoriti kao o elektronskoj muzici, jer su u pitanju bili snimci 'stvarnih' zvukova (njegov rad Étude aux chemins de fer, na primer, je sačinjen isključivo od različitih zvukova vozova), međutim svakako je u pitanju inovantan pristup komponovanju. Schaeffer bi delove zvučnih zapisa puštao unazad, usporavao, ubrzavao, kombinovao… a sve su to bile do tada nepoznate muzičke tehnike. Industrial filozofija muzike se velikim delom oslanja na Schaeffer-ove muzičke opite i primitivne koncepte nečega što ce tek kasnije biti nazvano sempl.

1969. godine, pod snažnim uticajima dadaističkog pokreta, formalno nastaje COUM Transmissions grupa. U pitanju je bila neka vrsta veoma ekscentrične umetnicke trupe koja je pokušavala (i uspevala) da pomeri granice… pa, nije toliko bitno čega. Bitno je da se pomeraju granice i da je društvo šokirano.

1975. godine, povodom poslednje COUM Transmissions muzičke performanse, rođen je četvoročlani Throbbing Gristle bend (čiji naziv, uzgred, u slengu znači 'erekcija'). Zajedno sa bendom, rođen je i label Industrial Records. I tako je konačno rođen Industrial kao definisan žanr.

Do duše, sama definicija žanra mozda i nije bila toliko jasna jer se u početku jednostavno odnosila na bendove iz Industrial Records label-a. Muzika na koju je Industrial Records ciljao je bila, u stvari, anti-muzika. U pitanju je bio bunt protiv tadašnjeg ustrojstva muzike, protiv pop kulture. Industrial nije bio usamljen u tom buntu jer se njegov nastanak podudara sa nastankom Punk pokreta, ali doklen je Punk bio eksplozija nezadovoljstva niže srednje klase sa maksimalno uprošćenom muzikom i direktnim tekstovima, Industrial je ipak bio neka vrsta intelektualnog bunta kroz eksperimentalnu muziku. Protiv komercijalizovano zaslađene melodije pop muzike i lepuškastih sujetnih pevača, Industrial se borio teškim sintezovanim zvukom, glasom distorzovanim do neprepoznatljivosti i performansama koje su predstavljale frontalni napad neprihvatljivog. Upravo iz tog razloga će proći neko vreme dok Industrial pravač ne dobije neku veću popularnost.

Throbbing Gristle
Throbbing Gristle
Od samog početka, pored Throbbing Gristle izdanja, Industrial Records je takođe obuhvatao i bendove Clock DVA i The Leather Nun, kao i neke radove Američkog kompozitora Monte Cazazza. Takođe, nikako se nesme zaobići i bend NON (Navodno, Boyd Rice je uzeo baš to za ime benda jer "znači sve i ništa") iz '75. koji je kombinovao kasetno miksovan Industrial zvuk sa ženskim 'bubblegum pop' vokalima. Iako žanrovski slican Throbbing Gristle muzici, NON se ipak može smatrati malčice drugačijim zvukom koji udara osnove kasnijem razvoju Noise zvuka. To i nije toliko čudno ako uzmemo u obzir da je Rice koristio takve instrumente kao što je elektricni ventilator prikljucen na električnu gitaru, pa čak i uređaje poput električnog glancača cipela.

Vec '78. godine na scenu stupaju novi bendovi kao sto su britanski Cabaret Voltaire, Australijski SPK i Američki Factrix, kao i nemački DAF kojeg bi ipak mogli da razlikujemo od prethodna tri benda jer je imao nesto tradicionalniji prustup muzici, no ipak se moze bez većih problema uvrstiti u Industrial žanr. Od pomenutih, Cabaret Voltaire je posebno zanimljiv jer njihov naziv predstavlja jasnu i nedvosmislenu vezu između Industrial pokreta i dadaizma. Naime, Cabaret Voltaire je naziv kabarea koji se nalazio odmah iznad galerije/pozorišta u Cirihu, i upravo je tu 1916. godine rođen dadaizam.

Tokom osamdesetih, čudne stvari se dešavaju sa žanrom Industrial muzike. Stari bendovi opstaju sa manjim ili većim procentom smrtnosti (bitno bi bilo napomenuti da se Throbbing Gristle raspao 1981. godine; mada to nie bio u potpunosti kraj aktivnosti benda), relativno je slab dotok novih bendova voljnih da eksperimentišu sa bukom u Industrial Records smislu i, za nekoga ko bi tu celu situaciju posmatrao sa strane, moglo bi izgledati kao da je žanr upao u krizu. Dalji progres ide u nekoliko generalnih pravaca, a tačan stepen pripadnost Industrial žanru bendova koji će u daljem tekstu biti izlistani varira u zavisnosti od toga sa kim izaberete da razgovarate.

Sa jedne strane, javljaju se bendovi kao što su kanadski Skinny Puppy i Front Line Assembly. Za neke, izvesna razlika u zvuku između Industrial Records ideje i ovih bendova je dovoljna da se okarakterisu kao pod-žanr zvan Electro-Industrial. No razlika u zvuku proizilazi iz jednostavne činjenice da je elektronska oprema uznapredovala pa je to sa sobom povuklo nesto 'elektronskiji' zvuk.

Evolucija zvuka u nešto drugačijem pravcu se desila u Belgiji gde se početkom osamdesetih rađa EBM (Electronic Body Music). Termin je izmišljen i prvi put upotrebljen od strane benda Front 242 kao ime za njihovu muziku, zasnovanu u Industrial zvuku sa snažnim uticajem nekih čisto elektronskih bendova kao što je Kraftwerk (koji se u izvesnim krugovima smatra sastavnim delom Industrial muzike na ovaj ili onaj način). Krajnji produkt je bio agresivan zvuk sličan Industrial-u sa pozadinskim pulsirajućim ritmovima nešto igrivijeg tipa. Tokom vremena, ovaj ogranak će izroditi u početku bendove kao što su Nitzer Ebb i Neon Judgement (Cabaret Voltaire u ovom periodu takođe počinje da naginje ka EBM zvuku, neki ga cak zovu "EBM pre EBM-a") a kasnije i modernu generaciju EBM zvuka u vidu bendova :wumpscut:, Suicide Commando, Funker Vogt, Tactical Sekt i tako dalje.

NON-inspirisana muzika prelazi u formu Noise žanra koji će u početku biti manje-više isključivo evropski fenomen, no relativno brzo će se uticaj proširiti do Japana. Rezultat je japanski Noise, često zvan i Japanoise, koji koncept nesputane buke zaista dovodi do ekstrema. Sirene, bizarni vokali, aritmični pulsirajući zvuci, takozvani 'white noise' i liberalne količine čudnih semplova počevši od zvuka tekuće vode do svakodnevnih konverzacija su sve elementi koji se mogu sresti u Japanoise muzici. Vremenom, napraviće se pun krug i japanski Noise će postati inspiracija za evropsku Noise scenu. Međutim, i pored toga, Japan će uvek ostati jedino mesto na svetu gde je ovaj tip muzike doživeo neku afirmaciju izvan uskih underground krugova. Bitna imena Noise muzike uključuju Merzbow, KK Null, Hanatarash i Masonna.

KMFDM, postava iz 2003.
KMFDM, postava iz 2003.
I na kraju, jedan ogranak Industrial žanra počinje da kombinuje poznat Industrial zvuk sa gitarskim riff-ovima popularnim u Metal muzici kao jednim od dominantnih zvukova (i Electro-Industrial se ponekad koristio gitarama, ali nikad u dominantnom kapacitetu). Za neke ljubitelje Industrial-a, uvođenjem klasičnih instrumenata je prekršen najosnovniji postulat žanra. Za druge, dalje eksperimentisanje sa zvukom distorzovane gitare upravo predstavlja logičan produžetak Industrial ideje. Bilo kako bilo, na scenu stupaju bendovi kao što su Ministry, KMFDM, Godflesh i Nine Inch Nails.

Treba ipak imati u vidu da ovakva podela ni u kom slučaju nije definitivna. Sa jedne strane, sasvim sigurno ne pokriva sve što je iz Industrial pravca izašlo tokom osamdesetih. Sa druge strane, dobar deo bendova spada u više od jedne kategorije. Dobar primer bi bili Die Krupps za koje se, u zavisnosti od vremenskog perioda i ličnih shvatanja, može komotno reći da spadaju u bilo koju od ove tri kategorije, ili mozda ni jednu od njih.

Nastupaju devedesete i sa njima potpun pičvajz.

Kao jedna od retko jasnih stvari u vezi ovog perioda, može se izdvojiti fuzija Gothic i Industrial žanrova u zajedničku podkulturu koja se odigrala maltene bez ikakvog posebnog truda. Slično kao što je bio slučaj sa ranom Gothic muzikom i Gotskom književnočću, kako je Industrial prestao da bude striktno govoreći eksperimentalna muzika, tako je postalo evidentno da se ova dva žanra nalaze na manje-više sličnoj teritoriji. Mudar čovek jednom reče da i Industrial i Gothic ispoljavaju angst (termin na engleskom za koji zaista nisam mudar naći adekvatan srpski prevod), samo što Gothic to radi na introvertan način dok je Industrial veoma ekstrovertan. Nije škodilo ni što su obe scene vukle snažnu inspiraciju iz dadaizma, a povremeno cak i nadrealizma i slicnih umetničkih pokreta.

Kako je Gothic Rock već prošao svoj vrhunac i bio u rapidnom opadanju, elektronski zvuk je došao kao svojevrstan spas za žanr. Sa jedne strane nastaje nesto sto bi se moglo nazvati Electro-Gothic, dobijen dodavanjem progresivno sve većih količina elektronike u klasičan Gothic zvuk. Sa druge strane nastaje Darkwave koji bi se možda mogao okarakterisati kao suprotan proces, tj. Približavanje elektronskog zvuka klasičnom Gothic-u. U isto vreme EBM se razvija u maltene potpuno samostalan žanr sa sopstvenim ograncima koji rezultuju u stvaranju Future Pop zvuka. Podžanrovi se, naravno, ne zaustavljaju tu. Sigurno trideset do četrdeset različitih podžanrova u toku devedesetih se mogu izdvojiti kao kojekakvi produkti evolucije i mešanja Gothic i Industrial zvuka, mnogi od kojih bi se sastojali isključivo iz bendova koji bi u isto vreme spadali u jos nekoliko drugih kategorija. Žanrovska definisanost u sred tog celog tuluma je maltene nemoguća.

Za par činjenica se, srećom, čovek i dalje može uhvatiti. Bend VNV Nation je izumitelj termina Future Pop, pa bi se teško moglo osporiti da spada u tu kategoriju. Takođe, u glavnom postoji koncenzus da se za osnovu Darkwave muzike uzima Project Pitchfork. Dobar primer Electro-Gothic zvuka koji će retko gde biti osporen je The Crüxshadows. Izvan toga, jedini način da u definitivnom smislu okarakterišete neki bend je da se dohvatite drvene palice i bijete svakoga ko se ne slaže sa vama. Bendovi kao što su And One, Covenant (kasniji radovi pogotovo) i Icon of Coil se u glavnom smatraju Future Pop muzikom, mada nije retka pojava videti ih svrstane u Darkwave (ili neki obskurniji žanr). Deine Lakaien i Diary of Dreams bi izbornom većinom verovatno otišli u Darkwave, ali klasifikacija od Electro-Gothic do EBM se mogu sresti svuda po Internetu.

Sam žanr EBM-a i uopšteno uži krug Industrial pod-žanrova spomenutih tokom osamdesetih ostaju relativno jasno definisani, mada se za svaki od njih od strane entuzijastične publike smišlja po nekoliko pod-pod-žanrova, ne obavezno zbog razlike u muzici.

Kao definitivno poslednji korak razvoja Industrial muzike, kraj devedesetih nam donosi Industrial Rock koji je toliko snažno zagazio u metal vode da se teško i dalje moze smatrati Industrial-om. Rob Zombie, Marilyn Manson, Rammstein pa čak i Nine Inch Nails u nekim momentima spadaju u tu priču. Kao rezultat imamo Industrial Metal koji vise u opšte i nije Industrial već primarno Metal koji vuče inspiraciju iz Industrial zvuka. Rammsten bi bio školski primer ovog hibridnog žanra, ali jasnu crtu između njega i Industrial Rock-a postaje sve teže povući. Mogli bi reći da je prilično sigurno da se Marilyn Manson nalazi sa metal strane te granice a Nine Inch Nails sa Industrial strane, ali to je sve otvoreno za interpretaciju.

Atačmenti

Tagovi



Komentari (46)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 12:16 12.02.2008

Sjajno!

Pored dobrodoslice (izgledate mi nekako poznato! ;o)), velika preporuka za ovaj tekst. Jedino sto bih licno voleo da procitam vise o uticaju ovog zanra na ostale oblike japanske pop-kulture koji je ogroman (recimo na film, pa i knjizevnost), a sa druge strane i na percepciju japanske savremene kulture na Zapadu. No to je samo moj licni utisak, tekst je odlican. Svaka cast!
Dawngreeter Dawngreeter 14:41 12.02.2008

Re: Sjajno!

Hvala, hvala :)

Apropo japanske pop-kulture, slazem se da je veoma zanimljivo sta se sve tamo desilo i sta se jos uvek desava, ali se bojim da o tome zaista ne bih bio kompetentan da pricam cak ni povrsno. Visual Kei fenomen mi je jos kudikamo poznat (mada to i nije bas toliko usko vezano sa ovom pricom), al' izvan toga sam stvarno slabo obavesten. Ili barem nedovoljno da bih o tome mogao nesto da pisem. Ako/kada jednog dana to ispravim, bice mi veoma zanimljivo i o takvoj temi da se raspisem.
oort oort 12:24 12.02.2008

Zanimljiv članak!

obzirom da sam ljubitelj rammstaina, a nisam imao pojma da je to industrial (mislio sam da je to metal na nemački način , imam par pitanja.
kakav je odnos industriala sa melodijom?
obzirom na širinu varijacija koja se vidi po veliko broj podžanrova, šta bi danas bile karakteristike industriala?
da li postoje glavne teme koji se bave idustrial bendovi u smislu tekstova i koje su ako postoje?
da li postoje bendovi koji se "vraćaju korenima", odnosno koriste netipične instrumente?
Dawngreeter Dawngreeter 14:34 12.02.2008

Re: Zanimljiv članak!

Upravo sam slucajno sam sebi slucajno ugasio browser i izgubio ekran teksta koji sam otkucao ka odgovor. Argh. Ajd' opet ispocetka, skraceno izdanje...

oort
obzirom da sam ljubitelj rammstaina, a nisam imao pojma da je to industrial (mislio sam da je to metal na nemački način


Pa, tehnicki to i nije Industrial (sta god "tehnicki" znacilo u jednoj tako arbitrarnoj izjavi). Zanrovski termin oko kojeg su se u glavnom usaglasili glede Rammstein-a je Industrial Metal, koji vecina Industrial fanova ne priznaje kao deo Industrial-a. No neosporan je makar estetski uticaj Industrial ideje, a cak je jednom prilikom Till izjavio da je jedna od njegovih najvecih inspiracija upravo :wumpscut: koji je nemacka legenda 'harsh' EBM zvuka.

oort
kakav je odnos industriala sa melodijom?


To je tesko pitanje na koje, odmah to da kazem, nemam dobar odgovor. Za to bi trebalo da pitas nekoga ko je kompetentniji od mene za pricu o ovoj muzici. No, mogu da kazem kako se meni cine stvari.

Za pocetak je vazno imati u vidu da je Industrial anti-muzika. Disonantni zvukovi su nesto sto Industrial karakterise mnogo vise nego harmonija, mada je to tokom vremena prestalo da bude pravilo. Izvan old-school postave i Noise pod-zanra, skoro svi bendovi su isli ka ovakvoj ili onakvoj melodiji. Onda imas faktor da cak i bendovi koji ne idu u pravcu melodicne muzike ponekad koriste 'komade' melodije kao deo kolaza. U principu, ono od cega Industrial bezi, i protiv cega se zalaze, je komercijalizovana, zasladjena pop-melodija koja moze da se vrti po ceo dan. Industrial bi vise zeleo da moras malo da se aktiviras da bi dosao do onoga sto zeli da ti kaze, a 'teska' muzika je jedan od nacina na koji to radi.

oort
obzirom na širinu varijacija koja se vidi po veliko broj podžanrova, šta bi danas bile karakteristike industriala?


Recimo da bi "catch-all" atribut bio tvrd, sintezovan zvuk. EBM bendovi novijih generacija masovno koriste i distorzovane vokale, sto nije bilo korisceno u pocetku (nesumnjivo delom i zato sto nije postojala tehnologija za takve efekte).

Naravno, glavni problem je odvojiti sta jeste a sta nije Industrial. Mnogi zanrovi koji su se izrodili iz Industriala posepenom evolucijom se vise ne prihvataju u Industrial od strane poklonika Industrial-a. Darkwave, Future Pop, itd. su sve mahom 'meki' i pevljivi zanrovi koji stvarno jako malo u ovom trenutku imaju zajednickog sa onim sto je Industrial Records radio u pocetku.

oort
da li postoje glavne teme koji se bave idustrial bendovi u smislu tekstova i koje su ako postoje?


Industrial je u glavnom muzika ne prihvatanja, razbijanja statusa quo, rusenja tabua, bunta. Mnogi Industrial bendovi koji se u pesmama izrazavaju dovoljno koherentno i konkretno imaju tekstove slicne onima koje bi mogao da ocekujes od Punk bendova. Stavise, nije retko da se uz Industrial nadje etiketa "Thinking Man's Punk" sa kojom se ja bas ne slazem potpuno (jer onda je, sta, Punk muzika za ljude koji ne razmisljaju?) ali je dobra ilustracija.

No, neretko Industrial pesme ili neamju tekstove, ili su tekstovi u glavnom nerazumljivi, ponekad cak i jednostavno nekoherentni tako da nema direktne poente. Medjutim i takve pesme kolazima semplova, performansom i slicnim elementima izrazavaju bunt, zelju za promenom, neretko protest protiv rata (bilo kakvog, bilo gde). A ponekad tekst postoji i jeste koherentan ali je sazet na apsolutni minimum potreban za prenosenje ideje. Kao primer cu okaciti Join in the Chant od Nitzer Ebb benda, jedna od najpopularnijih pesama iz zanra.



oort
da li postoje bendovi koji se "vraćaju korenima", odnosno koriste netipične instrumente?


Uvek ce biti takvih ideja, ali mi se cini da tako necega postoji u jako malim kolicinama. Moram napomenuti da stvarno nisam dovoljno u toku sa trenutnim desavanjima u okviru zanra pa je moguce da mi je neki skorasnji 're-birth' promakao, ali iskreno sumnjam.

Industrial je tokom vremena, i uprkos svojim suprotnim teznjama, postao kudikamo popularan. Ne onaj izvorni old school Industrial, naravno, ali modeniji off-shot pravci se besomucno vrte po klubovima non stop. Mnogi fanovi osnovne ideje Industriala se zato agresivno i snazno odvajaju od bilo cega novijeg jer su stvari otisle tako daleko da termin Industrial skoro da vise i nema neko konkretno znacenje. Nije retko naici na fanove sa stavom da "posle '85. nista dobro nije napravljeno". Ne slazem se u potpunosti, ali neretko podrzavam taj stav.

Na kraju krajeva, izvorni Industrial je uvek bio komplikovana muzika za slusati i nikada nije ni mogao biti prihvacen. Tako da, iz te perspektive gledano, sigurno je trenutno zastupljen priblizno koliko i nekada. Samo sto je sada eho i odjek Industriala postao snazniji od njega samog.
oort oort 15:16 12.02.2008

Re: Zanimljiv članak!

hvala na super priči! i još jedno pitanje za kraj (bloody hell, ovo se pretvorilo u intervju! : šta bi bila tvoja preporuka za slušanje?
Dawngreeter Dawngreeter 17:08 12.02.2008

Re: Zanimljiv članak!

Nazalost, ovde ce do izrazaja najvise doci moja neupucenost u Industrial jer stvarno imam zjapece rupe u poznavanju i najbitnijih bendova, a kamoli ostalih. Throbbing Gristle su ocigledna preporuka, medjutim malo ljudi tako nesto moze da svari. Ja ka takvoj muzici vise gajim fenomenolosko, idejno i kulturno postovanje nego u funkciji fana ili slusaoca. U principu, svaki bend imenom spomenut u tekstu je nesto sto bi trebalo preslusati, al' to jeste malo glupa preporuka po fazonu "evo ti dvesta imena pa se snadji".

Jedan od meni omiljenih bendova koji bi spadao u Industrial Rock kategoriju je KMFDM. Od njih mozes komotno bilo koji album da uzmes, svi su odlicni. Dvadeset godina prave muziku i bukvalno ni za jedan album ne mogu da kazem da je po kvalitetu iza ostalih. Meni omiljeni je verovatno ATTAK. Takdjer, sigurno si cuo za Ministry koji je enormno popularan u Sjedinjenim Drzavama a spada u slicnu kategoriju.

Iz EBM voda Front 242 stvarno jeste odlican bend. Modernija imena su mi vc izasla na nos jer sve vise u njima vidim onaj "tehno" fenomen gde vise ne razlikujem jednu pesmu od druge. Samo trunc-trunc, distorzovan vokal koji zvuci kao bilo koji drugi distorzovan vokal i tako u krug. No, jos uvek gajim simpatije ka Suicide Commando i :wumpscut: bendovima, iako su im noviji albumi shit. Prvi 'zvanican' album :wumpscut:-a, Music for a Slaughtering Tribe, je svakako preporuka.

A ako dobijes poriv da zadjes u old-school vode, Skinny Puppy i Einstürzende Neubauten nikako ne bi trebalo preskociti.
Dilan Dog Dilan Dog 12:35 12.02.2008

Dawngreeter

Dawngreeter Dawngreeter 14:44 12.02.2008

Re: Dawngreeter

Zahvaljujem :)
MightyNora MightyNora 12:49 12.02.2008

Hello dawn

...dobar clanak, ali koliko vidim ja cu se tek aktivno ubaciti u diskusiju kada pocnes o RPG-u. Taj sam tip :))

Srecno...
Dawngreeter Dawngreeter 14:47 12.02.2008

Re: Hello dawn

Bice tekstova i o RPG-u, to je sasvim sigurno. Samo gomilam RPG knjige na policama i razmisljam se kako bi bilo lepo da kod nas malo vise ljudi ucestvuje u tom hobiju... pa je ovaj blog savrseno mesto za makar malcice popularizacije.

I, naravno, hvala :)
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 05:05 13.02.2008

Re: Hello dawn

Dawngreeter
Bice tekstova i o RPG-u, to je sasvim sigurno. Samo gomilam RPG knjige
na policama i razmisljam se kako bi bilo lepo da kod nas malo vise
ljudi ucestvuje u tom hobiju... pa je ovaj blog savrseno mesto za makar
malcice popularizacije.

I, naravno, hvala :)

Hej, et tu Brute? Cekaj, cekaj (sad stvarno moramo na ti), pa ja sam tu krajnje neskromno old hand, rpg negde od '92 - cekam tvoj tekstove o tome sa nestrpljenjem, a bice ponesto i kod mene na blogu (sad si mi dao jak motiv). Nego, koji sistem trenutno praktikujes, koliko imas igraca, itd.?
Dawngreeter Dawngreeter 08:57 13.02.2008

Re: Hello dawn

Opa, znaci i na tom polju smo se nasli? :) Moje prvobitne ekskurzije u RPG teritoriju su pocele kad sam bio peti-sesti razred osnovne sto se, ja mislim, poklapa tu negde sa '91. ili '92. godinom, iskreno se vise ne secam precizno. Secam se da smo ponekad mesecima cekali da rodjak od poznanika necijeg prijatelja koji je bio u inostranstvu dodje sa oh-tako-dragocenim knjigama za koje smo, naravno, kolektivno skupljali pare opet mesecima.

Elem, i pored toga sto su mi prve godine igranja otisle na tu igru, imam snaznu averziju ka D&D sistemu (strasan greh u mnogim RPG krugovima) a praksa pokazuje da u Srbiji verovatno nema veceg World of Darkness fana od mene - zadnja odokativna procena kaze da imam sigurno preko pedeset a verovatno i blizu sto WoD knjiga. I stari i novi obozavam mada sam, logicno, trenutno vise fokusiran na novi. Primarno Vampire, ali mi se i ostale branše svidjaju. Jos samo kad bi moji igraci hteli da igraju nesto sto nije Vampire, gde bi mi bio kraj... U zadnje vreme sam postao fascinaran i malim independant RPG-ovima, primarno zato sto se u Beogradu sada konacno mogu kupiti i takvi naslovi, pa ih samo gomilam na polici vecom brzinom nego sto mogu da ih procitam. Nazalost, takve egzibicije u domenu alternativnih RPG pristupa nisu naisle na odobravanje kod moje ekipe pa se to sve u glavnom svodi na moje odusevljavanje inovantnim idejama i potom odlaganje knjiga na policu bez isprobavanja u praksi. Poslednji RPG na koje se moja ekipa navadila je Dark Heresy (Warhammer 40,000 RPG) koji je izasao bas sad u Januaru.

Apropo broja igraca, u glavnom se broj svede na cetvoro-petoro. Ima nas dvojica koji smo konstantni od samog pocetka i smenjujemo se u ulozi game master-a (mada zadnjih nekoliko godina ja vise preferiram GM ulogu i retko kad sam igrac), a ostatak drustva kako im obaveze i interesovanja dopuste.

A sad ja da uzvratim istim pitanjem - omiljeni sistemi, itd.? :)
AlexDunja AlexDunja 12:56 12.02.2008

muke sa zanrovima:)))

i svrstavanjima:))

bauhaus
gotik, postpank, ....
Dawngreeter Dawngreeter 14:52 12.02.2008

Re: muke sa zanrovima:)))

Da, da, vecita tragedija sa definisanjem ko gde i kako pripada... mada, i pored toga sto ne volim "zanrovski fasizam", volim da su mi zanrovi striktno definisani pa sam i sam kriv za sirenje takvog pristupa muzici. Taj deo mene mi nije uvek bio bas najjasniji.

A konkretno o Bauhausu - njihov Bela Lugosi Is Dead se uzima kao prva Gothic pesma ikada. Problem je samo sto oni dugo sebe nisu smatrali Gothic bendom (razumljivo, oni su poceli da sviraju pre nego sto je zanr dobio ime). A dodatan problem je sto se "rpvim Goth-om" smatrao izvesni Andi Sexgang koji nije iz Bauhausa. A prvi bend koji su mediji prihvatili kao Gothic je bio Joy Division za koji se do dan danas niko nije slozio gde tacno spada. Tako to valjda ide sa zanrovima koji se retroaktivno kodifikuju godinama posle stvarnog nastanka...
AlexDunja AlexDunja 17:31 12.02.2008

Re: muke sa zanrovima:)))

Taj deo mene mi nije uvek bio bas najjasniji.

he:)
i meni je nejasan:)
ja naprotiv. ali najvise i volim muziku
koju je nemoguce svrstati:)))
Dušan Maljković Dušan Maljković 13:46 12.02.2008

Lep tekst

Ja sam do danas živeo u zabludi da je Marinetti zapravo autor futurističkog manifesta... :) Uz tu malu ispravku tekst će dobiti na preciznosti... Evo i informacije o "izvesnom arhitekti": http://en.wikipedia.org/wiki/Le_Corbusier

Inače, lep prikaz, mislim da ovakvih tekstova treba da ima više na blogu (a manje politikantskih), a vidim i da je prosvetiteljsko biće gospodina Ćirkovića egzaltiralo: onda mora da valja, van svake sumnje...:)

Voleo bih da okačiš "manifest buke" i The Liberation of Sound, da možemo svi da uživamo...
Kazezoze Kazezoze 14:19 12.02.2008

Lep tekst

preporuka... samo da dodam
angst je holandska rech i znachi strah.
Dawngreeter Dawngreeter 15:10 12.02.2008

Re: Lep tekst

Dušan Maljković
Ja sam do danas živeo u zabludi da je Marinetti zapravo autor futurističkog manifesta... :)


Nisam dobar poznanik futurizma tako da sam te stvari iz literature parafrazirao. Izgleda samo da sam pogresno stekao utisak da je Boccioni tu imao bitniju ulogu od Marionetti-a, umesto sto je 'samo' pomogao sastavljanje manifesta. Hvala za ispravku, unecu je u tekst.

Dušan Maljković
Voleo bih da okačiš "manifest buke" i The Liberation of Sound, da možemo svi da uživamo...


Nisam siguran da li je ovo The Liberation of Sound u celosti, ali mi se cini da jeste (na netu se na nekoliko lokacija moze naci identicna kopija ovoj, pa racunam da je to valjda to): http://www.zakros.com/mica/soundart/s04/varese_text.html

A sto se L'Arte de Rumori tice, ovo je dokument na koji i Wikipedia pokazuje pa racunam da je verovatno potpun: http://www.obsolete.com/120_years/machines/futurist/art_of_noise.html
Dawngreeter Dawngreeter 15:14 12.02.2008

Re: Lep tekst

Kazezoze

preporuka... samo da dodam
angst je holandska rech i znachi strah.


Cini mi se da i na nemackom znaci isto to (licno ne znam Nemacki, rekose mi ljudi koji tvrde da znaju), ali na engleskom dobija nijanse koje ga razdvajaju od pukog straha. Izvesni elementi Gothic podkulture su maltene prerasli u kult angst-a, na primer, i zato kazem da bi se tesko termin mogao prevesti. Barem sa moje strane, verovatno ima kompetentnijih prevodilaca koji bi taj problem umeli resiti.
nikola svilar nikola svilar 15:20 12.02.2008

dobro dosao marko!

hvala na setnji kroz industrial.
blog tvojim dolaskom postaje jos bolje mesto

ja htedoh da intervenisem za marinetija / antonio sant elia / ali bloger maljkovic je to ucinio pre mene.

takodje koriguj i ono izvesni - jer korbi je zaista najvece ime moderne arhitekture, a necemo se prevariti i
ako kazemo navece ime arhitekture uopste - takodje veliki teoreticar (mnogo mnogo revolucionarnih knjiga)
vredan slikar, vajar i pesnik...
Dušan Maljković Dušan Maljković 15:20 12.02.2008

Re: Lep tekst

Ništa strašno, svima nam se desi da mašimo baš na opštepoznatim stvarima, a i gajim prezir prema onim ljudima koje hvataju druge na faktografskim mestima i trijumfuju kako su pametni, zanemarujući sve ostalo. Elem, definitivno Marinetti, bio na Wikipediji i proverio...:) Zanimljivo je da su kasnije tekst obilato koristili italijanski fašisti kao inspiraciju za njihove pogelde, a da se danas jedna od kritika elektro-industriala (i rejv fenomena) upravo bazira na sličnostima ove muzike sa nacističkom estetikom...

Nego kažite mi: da li se Mira Kosovka u svojim crnim autfitima može razumeti i kao gothic-industrial? :)
nikola svilar nikola svilar 15:29 12.02.2008

Re: Lep tekst

gajim prezir prema onim ljudima koje hvataju druge na faktografskim mestima i trijumfuju




jos jedan bloger koji "uzgaja" prezir :)
zasto to tako gledate, ja bih bio presretan da me ko god da stigne da ispravlja i da koriguje - u cilju sto boljeg teksta naravno - ali razume se sa tacnim informacijama iza koih stoji neko ozbiljno znanje. najvise cenim tudji trud i vreme.
Dušan Maljković Dušan Maljković 15:35 12.02.2008

Re: Lep tekst

Uzgajam ja i marihuanu, ali nemojte da kažete da sam vam rekao...:)

Zato što postoji ona sorta ljudi koja će vam u sjajnom tekstu naći zarez na pogrešnom mestu i zbog toga odbaciti ceo tekst. To je jadan kvazi-intelektualizam svojstven faktografima, čije je znanje sastavljeno, kako Hegel reče, uglavnom od fakata čija je jedina vrednost da mogu postati predmetom znanja. Ja uvek pozdravaljam ispravke svake vrste, ali insistiranje na apsolutnoj tačnosti u strogo formalizovanom smislu meni deluje kao politički iskaz najbirokratizovanijeg staljinizma primenjen na traženje dlake u jajetu.
nikola svilar nikola svilar 15:48 12.02.2008

zarez

apsolutno se slazem maljkovicu, ali da li zaista ima takvih ljudi ovde na blogu, bas bih voleo da znam, posto evo vec par meseci sam ovde a niti jednog takvog o kome vi pricate nisam primetio. prica oko zareza jeste zaista apsurdna i to sam istakao na svom prvom uvodnom postu kod senjor cerevicana. ;-)
Dawngreeter Dawngreeter 16:37 12.02.2008

Re: dobro dosao marko!

nikola svilar
takodje koriguj i ono izvesni - jer korbi je zaista najvece ime moderne arhitekture, a necemo se prevariti i ako kazemo navece ime arhitekture uopste - takodje veliki teoreticar (mnogo mnogo revolucionarnih knjiga) vredan slikar, vajar i pesnik...


Tokom pisanja teksta, prvo sam naveo tacno o kome se radilo. Do polovine teksta, "kratka setnja" je vec postala duplo duza nego sto sam planirao tekst u celini da bude. Onda sam se vratio i pokusao da izbacim sve reference koje mi su mi se ucinile ne-esencijalne za poentu teksta (joj mucenja, takve stvari nikad nisam umeo dobro da radim), a kako Le Corbusier, pored svoje nesumnjive velicine, ne doprinosi bas prici o Industrial muzici, odlucih ime u potpunosti da uklonim. Delom i zato sto mi se ucinilo bezveze da samo ostavim njegovo ime bez par recenica o liku i delu. K'o reko' bolje nek bude ovako. Moguce da gresim, al' eto.
Dawngreeter Dawngreeter 18:46 12.02.2008

Re: Lep tekst

Pardon, prevideh da nisam odgovrio na ovaj komentar.

Dušan Maljković

Ništa strašno, svima nam se desi da mašimo baš na opštepoznatim stvarima, a i gajim prezir prema onim ljudima koje hvataju druge na faktografskim mestima i trijumfuju kako su pametni, zanemarujući sve ostalo. Elem, definitivno Marinetti, bio na Wikipediji i proverio...:) Zanimljivo je da su kasnije tekst obilato koristili italijanski fašisti kao inspiraciju za njihove pogelde, a da se danas jedna od kritika elektro-industriala (i rejv fenomena) upravo bazira na sličnostima ove muzike sa nacističkom estetikom...


Da, Futirizam je bas tesko zaglibio u fasisticke vode pred i za vreme Drugog svetskog rata, nazalost. I, takodje nazalost, nazi estetika (i ne samo estetika) je nasla svoje mesto u Industrial-u. Do duse, treba imati u perspektivi da su, na primer, Throbbing Gristle koristili nacisticke motive samo kao provokacija javnosti. Ponekad ljudi to izdvajaju iz celine, ali istina je bila da je vizuelni deo njihovih nastupa bio jednostavno surova i sirova provokacija. Takodje su pustali pornografiju, pa "nikom nista", sto bi rekli. Tu je verovatno najdalje otisao Boyd Rice koji se cak pojavio u nekoj americkoj white power TV stanici i pricao kako je on u tom fazonu. Cak se i na YouTube-u moze naci snimak tog intervjua. Medjutim, Boyd Rice je, onako, 'malcice' totalni manijak. Siguran sam da on to nije mislio namerno nego je samo demonstrirao neku provokaciju koja je cak prestala da bude i provokacija nego je polako postao neki, ne znam, performans. Kao, mogu ja kontra drustva. Nisam bas siguran da podrzavam tako nesto, do duse, posto su mnogi mislili da je iskren, jednostavno jer nije bilo osnova da mislis drugacije.

Kasnije se izgubila ideja provokacije i sve ucestalije se moze primetiti pokazivanje nacistickih uniformi, motiva i simbola jednostavno "fore radi". Najveci deo takve logike je otisao na Neo Folk (jos jedan u nizu zanrova u okviru te sjedinjeno-razjedinjene podkulture) pa Death In June, kao najpoznatiji primerak, izgleda kao neki totalno nazi bend. A nije. Covek samo ima neki fetish na tu estetiku. Mnogi drugi slicni bendovi su otvoreno nazi, cak nije ni "samo estetika". Jednom prilikom mi je frontmen naseg (u smislu, iz ove zemlje je) sjajnog Neo Folk benda Kinovia rekao da ga vise smara da svoju muziku zove Neo Folk zbog svih tih besmislenih nazi gluposti koje vise nisu ni smesne.

A veliki problem je sto je to sada tesko iskoreniti. Zato su se neki drugi podkulturni ogranci prilicno naostrili protiv bilo kakvih nagovestaja nazi simbolike, da se slucajno ne zapati.

Dušan Maljković
Nego kažite mi: da li se Mira Kosovka u svojim crnim autfitima može razumeti i kao gothic-industrial? :)


Pa sada, ako se ona tako oseca... :)

Mozemo odmah i Miru Skoric zajedno sa njom tako da etiketiramo, posto je u njenoj cuvenoj "Preko, Preko" (ili kako se vec zove) gotovo u potpunosti skinula muziku iz Rammstein pesme Du Hast. Eto novog zanra - Industrial Goth-Folk.
Nebojsa Jovanovic Nebojsa Jovanovic 00:56 13.02.2008

Strah i strepnja

Dawngreeter

Kazezozesamo da dodam angst je holandska rech i znachi strah. Cini mi se da i na nemackom znaci isto to (licno ne znam Nemacki, rekose mi ljudi koji tvrde da znaju), ali na engleskom dobija nijanse koje ga razdvajaju od pukog straha. Izvesni elementi Gothic podkulture su maltene prerasli u kult angst-a, na primer, i zato kazem da bi se tesko termin mogao prevesti. Barem sa moje strane, verovatno ima kompetentnijih prevodilaca koji bi taj problem umeli resiti.


Pohvale za tekst, a ni stvar s prevodjenjem rijeci Angst nisu tako slozene kako mozda izgledaju na prvi pogled. Ta se rijec u kolokvijalnoj upotrebi zaista najcesce i koristi u znacenju strah, ali industral je sve samo ne svakodenvna stvar:)) zato je Angst tu u nesto suptilnijem znacenju: strepnja ili (samo da sad ne uskoce puristi kojima ovo nece zvucati dovoljno srpski) tjeskoba, naravno u znacenju egzistencijalnog stanja ili svojevrsne sifre subjektiviteta... Freud (da proste neki) je i teorijski objasnio razliku izmedju Angst (strepnja, tjeskoba, ili kako bi to danas rekli "klinicari" anksioznost) i Furcht (strah u uzem smislu, kao osjecanje koje nas tjera na uzimcanje ili bijeg pred konkretnim objektom)... sorry ako je zvucalo previse didakticki ali moglo bi biti od neke pomoci za neke buduce tekstove i prijevode... :)
Dawngreeter Dawngreeter 01:07 13.02.2008

Re: Strah i strepnja

Teskoba je fenomenalan prevod! Odusevljen sam! :)

Do duse, nekako osecam da tome ipak fali neka kvazi-spiritualna dimenzija, mada bih rekao da je to pre zbog kulta gradjenog oko reci angst nego zbog samog znacenja te reci.
Jaril Jaril 15:37 12.02.2008

Уххх

Ко је рекао кратка шетња? )))

Ел да отварам дискусију или не?
У преводу: да смарам или јок? ))


Препорука за труд
Dawngreeter Dawngreeter 16:43 12.02.2008

Re: Уххх

Khm. Kratka... ovaj, daaa.... :)

Sta cu, skriboman sam. Kada sam seo da ga pisem, pre dve godine ili kolko vec, hteo sam samo da izlozim zanimljiv razvoj ideje o 'buci koja je muzika'. U mojoj glavi, to je izgledalo kao potencijalno kraci tekstic sa par zanimljivih digresija. U toku pisanja se to pokazalo kao neverovatno optimisticna procena u koju moja teska skribomanija nikako nije mogla da se uklopi. Al' naslov ipak ostade isti, nekako mi je izgledalo blago humoristicno.

A za smaranje - samo napred! :)
Jaril Jaril 20:38 12.02.2008

Re: Уххх

Имам пар питања: како разликујеш шум и буку? И да ли уопште разликујеш. Остало ми је мало нејасно из самог текста.

Прво сам хтео да детаљишем, а о онда сам схватио да бих претерао, па бих дао само једну назнаку. Када се каже музика то значи да се мисли на све њене поајвне облике. Треба прецизирати да се текст односи на популарну музику (или како год је назвали). На тој линији је и повезивање Вареза са овом бенд гарнитуром методолошки погрешно. Варезу је одређени квалитет звука потребан да би успео да формулише бунт који носи у себи. Код осталих бендова сам квалитет звука представља бунт. Што је значајна разлика.

Скратио сам, да не давим
Dawngreeter Dawngreeter 22:18 12.02.2008

Re: Уххх

Jaril
како разликујеш шум и буку? И да ли уопште разликујеш. Остало ми је мало нејасно из самог текста.


Nisam ekspert za muzicku teoriju, ali mi se cini da su ta dva termina funkcionalno nespojiva. Buka je neharmonican zvuk a šum je zvuk koji ne prenosi nikakve informacije. Srecom u srpskom jeziku se ta dva termina razlikuju, cini mi se da u engleskom "noise" figurira u oba slucaja.

Jaril
Прво сам хтео да детаљишем, а о онда сам схватио да бих претерао, па бих дао само једну назнаку. Када се каже музика то значи да се мисли на све њене поајвне облике. Треба прецизирати да се текст односи на популарну музику (или како год је назвали). На тој линији је и повезивање Вареза са овом бенд гарнитуром методолошки погрешно. Варезу је одређени квалитет звука потребан да би успео да формулише бунт који носи у себи. Код осталих бендова сам квалитет звука представља бунт. Што је значајна разлика.


U izvesnom smislu, niste u krivu. Izvodjenje pesama udaranjem cekicima u metalne perdmete, ukljucivanje i iskljucivanje burgija i usisivaca, pneumaticki cekici i tome slicno, pa cak i distorzovanje sintezovanog zvuka, jesu u nekom smislu namerno los kvalitet zvuka, ukoliko bi to posmatrali iz te perspektive. Medjutim, ja na to ne bih gledao tako. Industrial je pre svega eksperiment u alternativnim izvorima zvuka. Varese je otac sintezovanog zvuka i to se sasvim prirodno spaja sa Industrial idejom udaljavanja od tradicionalnih instrumenata. Tome dodati koncept sempla i jednacina je potpuna.

Takodje bih napomenuo da mnogi Industrial bendovi koji naizgled samo proizvode buku, to rade na vrlo kompleksne nacine. Stvari mozda izgledaju nasumicno ali, kao i kod svega ostalog, u najkvalitetnije predstavnike je otislo mnogo truda i promisljanja. To sto je rezultat neharmonican, prljav i iritantan ne znaci da zvuk nije kvalitetan. Samo nije kvalitetan na slusljiv nacin, sto je i poenta.
Jaril Jaril 00:04 13.02.2008

Re: Уххх

Теорија музике разликује звуке одређене висине (са периодичним треперењем) - тонове, и звуке неодређене висине (са непериодичним треперењем) - шумове. Поготово ме је збунило:
Reč, naravno, nije o prostoj buci koju možemo čuti na bilo kojoj prometnoj ulici ili u nekakvoj fabrici.
зато што се бука може дефинисати једино као насумачн спој звукова. (У буку спадају и звуци традиционалних инструмената, уколико њихова појава није на неки начин организована - нпр. вежбање виолине детета са трећег спрата.)

Због нејасне дистинкције буке и шума нисам баш најбоље могао да пратим текст. Али оно што бих могао да кажем, јесте да генеза музике шумова (или уметност шумова) пада много раније од 20. века. Чак се може рећи и у праисторији, али свакако да шумови и у Бароку (17. век) нису били непознати састојци музике.

Нарастање улоге шума у стварању музике добија замах у 19. веку са све већом употребом удараљки неодређене висине звука, а 1915. године Рихард Штраус у своју Алпску симфонију уводи и машину за ветар, чиме најваљује конкретну музику (која оперише звуцима преузетим из природе).

1946. Оливије Месијан у својој Турангалила симфонији користи један поприлично радикалан поступак, када теми (коју бисмо колоквијално могли назвати "традиционалном" у једном од понављања укида мелодију и поверава је удараљкама. Односно у једној теми тонове трансформише у шумове.

Године 1960. Кшиштоф Пендерецки у Тужбалици жртвама Хирошиме традиционалне инструменте (52 гудача) користи за стварање шумова (ниједног тона у том делу нема) и иде чак дотле да њима ствара бели шум.

Како си ти навео Индустријал жанр настаје 1969. па сам хтео само да допуним историјат употребе шумова у обликовању музике, пошто ми се учинило да је недовољно ослонити се само на Вареза. Свакако нисам употпунио пошто има још много дела која се користе шумовима.

Надам се да не замераш.
Jaril Jaril 00:05 13.02.2008

Re: Уххх

И да, без персирања молим. Осим ако не инсистираш, па ћу и ја онда прећи да персирам теби.
Dawngreeter Dawngreeter 00:29 13.02.2008

Re: Уххх

Apropo persiranja - navarno da ne insistiram, ali vidim da je to rasprostranjeno po blogu pa k'o reko' da se neko ne nadje slucajno uvredjen bez moje namere da vredjam. Sad mozemo lepo da medjusobno nepersiramo do mile volje :)

A sto se sumova tice, ovo su sve bile meni do sada nepoznate informacije pa naravno da ne zameram komentar, uvek je pozeljno upotpuniti sliku na sve moguce nacine. Stavise, mislim da se ova prica o sumovima moze sasvim fino uklopiti u izvesnoj meri u Noise muziku koja, pogotovo u Japanu, ima tendenciju da prelazi u 'white noise' gde bih rekao da ta teorija muzike sumova igra ne malu ulogu. I, naravno, tu sada do izrazaja dolazi moja potpuna muzicka neobrazovanost, posto nisam ni znao da muzicka teorija na taj nacin razdvaja ton i sum nego sam terminima baratao na, recimo laicki nacin.

Da preciziram onda malo vise, buka koju spominjem u tekstu se najvise odnosi na zvukove koji po svojoj prirodi nisu proizvod instrumenata vec zvukovi naseg okruzenja, rada masina, grada, itd. Znaci grubi, cudni, disonantni zvuci koje ne bi okarakterisali kao "prijatne za uvo". Na kraju krajeva, siguran sam da je i Russolo u Umetnosti buke koristio taj termin na svakidasnji, da ne kazem narodski nacin pre nego kao termin muzicke teorije. Da se ja sada ne bih pravio pametan, verovatno bi bilo najbolje da bacis oko na link koji sam u jednom komentaru iznad okacio, koji vodi ka njegovom manifestu buke pa ce to, nadam se, pomoci oko usaglasavanja terminologije.

Inace, citirana recenica shvatam da verovatno jeste unela malo konfuzije. To je vise trebalo da bude narativna postapalica kroz koju sam, zajedno sa par sledecih recenica, hteo oslikati promenu pogleda na buku iz konteksta "onoga sto cujemo na ulici" u kontekst konstruktivnih elemenata koji se mogu koristiti prilikom stvaranja muzike. Cisto primera radi, Russolovo "Budjenje grada" zvuci bas bukvalno kao muzika koju bi jedan grad izvodio. Moracu ponovo da potrazim link ka snimku, sad ga nemam pri ruci na zalost.
Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 16:31 12.02.2008

vas tekst je

pravo osvezenje za ovaj blog!!! preporuka!!!
Dawngreeter Dawngreeter 19:45 12.02.2008

Re: vas tekst je

Hvala na komplimentu, nadam se da ce tako biti i u buducnosti :)
dragoljub dragoljub 19:09 12.02.2008

pitanja

pošto o ovoj vrsti muzike namam pojma mogu da postavljam samo glupa pitanja ali me stvarno interesuje gde se u svemu tome nalaze Yello iTangerine Dream,yello sam počeo ozbiljnije da slušam sa albumom The Eye a tngerine su mi ljubimci iz mladostia lično mislim da su oba kvalitetniji od Kraftwerk-a ali to je već pitanje afiniteta

Dawngreeter Dawngreeter 19:43 12.02.2008

Re: pitanja

Za Tangerine Dream nisam cuo do sada pa sam na brzaka bacio oko na YouTube da cujem par njihovih stvari, dok sam za Yello cuo mada nisam dobar poznavalac. Kako se meni cini, oni su zajedno sa Kraftwerk-om deo klackalice izmedju Synthpop i Krautrock zanrovskih odrednica za koje verujem da niko ziv ne zna kako da ih razgranici. Direktnih veza sa Industrial pricom mislim da nema, mada su mnogi slicni bendovi 'pridruzeni' Industrial prici jer isti ljudi neretko slusaju obe kategorije. Naravno, prethodna recenica je jedna vrlo arbitrarna izjava pa bih savetovao da se ne uzme bas zdravo za gotovo, siguran sam da ce razliciti ljudi dati razlicitu procenu glede 'prisnosti' tih zanrova.
dragoljub dragoljub 20:18 12.02.2008

Re: pitanja

kod Tangerine je situacija jednostavna -jedan od njih trojice uzme temu i ponavlja je do besvesti a druga dvojica improvizuju pa šta ispadne,međutim za Yello kad su se pojavili sa snimaju zvuk teških industriskih mašina i da to sempluju i te žvake što mene u to doba nije impresioniralo ,međutim skoro sam čuo The Eye i privuklo me to što te kompozicije odaju utisak da ih prave ljudi koji imaju teoriso znanje i da je to malčice ozbiljnije od puke zabave ali se to primećuje tek pri kvalitetnoj amplifikaciji a to nije tema
Miguel Dosljo Miguel Dosljo 20:41 12.02.2008

Evo

mali doprinos temi.
ne znam je li bas industrial, ali vrijedi.
pozdrav!
Dawngreeter Dawngreeter 09:19 13.02.2008

Re: Evo

Za bend zaista nisam cuo i ne deluje mi bas da je iz Industrial price, ali me je odusevio uvod u pesmu. Covek je potpuno, ali potpuno u pravu.
Miguel Dosljo Miguel Dosljo 17:43 13.02.2008

Re: Evo

nekad davno, kad su se preko 'Ritma' narucivale kasete, big black su vodili pod industrial punk ili pod noise.
big black i rapeman su ceda stiv albinija. kasnije je bio producent(vidjeti na wikipediji, ima tu mnogo toga, ma super lik)
evo jos jedan rad umjetnika iz minesote(prve asocijacije na Minesotu ili Kentaki su mi Kalinovik ili vlasenica)
Dawngreeter Dawngreeter 18:23 13.02.2008

Re: Evo

A Steelworker je njihova pesma! Jao sad si me odusevio, znam pesmu ali nikad nisam provalio cija je (sto ti je cudo mp3 razmene sa nepotpunim imenima fajlova). Sad cu definitivno morati jos nesto od njih da potrazim.

Inace, ovo je tacno ona vrsta muzike za koju nikada sa sigurnoscu nisam umeo da odredim gde tacno spada u zanrovskoj raspodeli. Definitivno su rock-based, sto znaci da dolaze iz suprotnog smera od Industrial muzike koja je bitna delom i zato sto je prva ne rock-based muzika u jako dugo vremena. Ali ocigledno su se negde susreli usput... ovakve stvari mi ne daju nocima da spavam :)
Miguel Dosljo Miguel Dosljo 20:14 13.02.2008

Re: Evo

odlicna ti je zadnja recenica kao definicija dobre muzike:)
tvoj post me podsjetio na raznorazne bjesove iz minesote:)

nego pade mi na pamet. premijer voli ove alternativne pravce, rezidentsi i ostali, pa mozda da mu se vise pusta industrial i tako to. mozda se ufura u Jan Palaha. on dobije mjesto u istoriji, a mi malo odahnemo.
ps.jos pod utiskom 'latinice'
pozdrav
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 10:28 14.02.2008

...

hvala za tekst.
ovo mi se mnogo svidelo:
"Izvan toga, jedini način da u definitivnom smislu okarakterišete neki bend je da se dohvatite drvene palice i bijete svakoga ko se ne slaže sa vama."
i rekla bih da je dobro što je tako (nevezano za inicijalnu temu).
asocijacija dok sam čitala (uzeti u obzir moje kompletno nepoznavanje tematke: to što sam za neka imena čula je: ništa)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana