Sex| Život

Dve priče: Niko srećan, niko dovoljan!

vladimir petrovic RSS / 24.01.2013. u 19:35

Muškarcima su glavni problem muškarci, ženama su glavni problem muškarci (Erika Džong) 

Kad se nađem s drugarom Dušanom, na piću, uvek tu bude neka priča, ponekad i dve-tri. A priče kao priče, govore o drugima, naravno, ali usputno i o nama samima. Važno je pričati***.

PRVA PRIČA: Nasilna ženidba, čemu?

Dušan: Sinoć, u kafiću, naleteh na jednog čudnog tipa.

Vladimir: Šta mu fali?

Dušan: Ništa mu ne fali. Baš obrnuto, nekih stvari ima i previše.

Vladimir: Kažu da od viška glava ne boli?

Dušan: E njega boli! Zove se Bogdan. Prevalio je tridesetu. Lepuškaste spoljašnosti. Inteligentan u razgovoru. Veoma načitan. O svemu s njim možeš da pričaš. Gotovo me zaprepastio poznavanjem književnosti, filozofije, pa i života uopšte. Bavi se i muzikom. Umeo je spontano da izrekne neku mirnu primedbu kakve se retko čuju od drugih za kafanskim stolom. A umeo je i da zaćuti i postane odsutan, verovatno se pritom pitajući da li se našao na pravom mestu za razgovor, sa više nepoznatih. Tada imaš utisak kao da nije s ovoga sveta, da trenutno nema veze sa ostalima oko njega. S druge strane, ako mi se za trenutak učinilo da je najobrazovaniji za našim stolom, shvatio sam i da je - najjadniji. Uostalom,  sam je pomenuo frustriranog intelektualca iz  Dnevnika suvišnog čoveka.  

Vladimir: Ponovo pitam: šta mu fali?

Dušan: Pa, dobro, nestrpljivko, reći ću!  Neće čovek da se ženi!

Vladimir: Pa to i nije tako čudno! Uostalom, zar je to nešto važno! Mnogi odbijaju da se žene, ali većina vremenom ipak legne na rudu...

Dušan: On nije iz većine. Problem s njim je u tome što je studirao teologiju. Trebalo bi da bude sveštenik. A propisi Srpske pravoslavne crkve nalažu da se onaj koji želi raditi kao sveštenik, prethodno mora - oženiti. Eto, tu je problem. Dok u katoličanstvu sveštenicima nije dozvoljeno da se žene, te moraju živeti u celibatu, u pravoslavlju su sveštenici primorani da se žene, celibat nije dozvoljen. Krajnost tamo, krajnost ovde.

Vladimir: Od te dve krajnosti, bliža i prirodnija mi je ova naša, jer je bolje - oženiti se, makar i pogrešno. A šta taj jadničak namerava da radi? Najpre, da li je njemu stvarno stalo do toga da bude -  sveštenik?

Dušan: Postavljaš glupo pitanje. Čovek se školovao za to i voleo bi da radi taj posao.

Vladimir: Prvo, mnogi se školuju za nešto, pa kad završe rade - drugo. Drugo, on je valjda  i ranije znao da se pravoslavni sveštenici moraju oženiti pre nego što stupe na dužnost.

Dušan: Ma, čoveče, znao je, ali mu to ranije nije bilo važno. Tada je bio, takoreći, dete. A sada, kada je završio škole, ne odgovara mu da se ženi...

Vladimir: Jel' pomenuo neki razlog?

Dušan: Znam, provokatore, pomislio  si da je možda - gej. Nije. Tako se bar iz razgovora s njim stiče dojam. A opet, neće da se ženi.

Vladimir: Hm. Sam je sebi navukao muku na vrat. S druge strane, ako istinski veruje u Boga a neće da bude poslušan i da se ženi kako bi postao sveštenik, shodno zahtevu Crkve, neka ide u manastir, i postane - kaluđer. Kaluđerima nije dozvoljeno da se žene, a to bi tom tvom čudnom novopoznaniku onda odgovaralo. Pored ostalog, tamo bi imao vremena za razmišljanje i filozofiranje do mile volje. I za čitanje knjiga do besvesti.

Dušan: Ne trči, Vladimire. Nije stvar tako jednostavna. Neće čovek da ide u kaluđere. Rođen je u Beogradu, u krugu tzv. Dvojke, i voleo bi da živi u gradu. Ili da radi kao sveštenik van Beograda, ali odbija odlazak u manastir. U međuvremenu, radi privremeno kao nastavnik veronauke, a ipak teško sastavlja kraj s krajem.

Vladimir:  Pa šta si mu ti preporučio? Jesi li mu mudrovao, o onom mnogopoznatom, da brak muškarca i žene ima i dobre i loše strane, da se (ipak) većina ljudi ženi, da, selimovićevski rečeno „ženidba i rađanje dece smiruju nezadovoljstvo, pošto nameću obaveze" i tako to?

Dušan: Pa čiji si ti prijatelj? Lava ili koga? Ako čovek neće da se ženi, ne treba ga, valjda, terati na to - silom. Pored toga,  on deluje pošteno,  nije, recimo, za nekakve "brakove iz računa", pa da se oženi samo zato da bi dobio posao sveštenika...

Vladimir: Jeste neobičan slučaj. Želi da postane sveštenik a ne želi ulazak u brak, protivnik je svakog braka, uključiv i brak iz računa (kažu da ima takvih brakova koji funkcionišu); nije gej, a pored svega neće ni u manastir. A da li mu je palo na pamet da eventualno  tuži Crkvu kod Evropskog suda u Strazburu, zbog kršenja njegovih ljudskih prava, pošto živimo u veku u kome se ljudska prava posebno cene, a njegova lična prava su očigledno ugrožena?

Dušan: Ma ne! Pa katolički sveštenici, kojima se zabranjuje ženidba, morali bi pre da se žale tom sudu u Strazburu, a ne žale se. Tu je stvar jednostavno uređena po principu: uzmi ili ostavi. Onaj od koga se traži da se ženi, a on to neće (slučaj u pravoslavlju) ili onaj kome se ne dozvoljava ženidba, a on to hoće (slučaj u katoličanstvu), može da - ode, odnosno traži drugi posao...

Vladimir: Neko lepo reče da je čovek, u svojoj biti, nezadovoljno biće. I da je obično položaj svakog nezadovoljnika/nesrećnika - zaslužen.

PRIČA DRUGA: Nije dobro ni previše voleti

Vladimir: Dilema da li je ljubav sloboda ili ropstvo česta je tema u literaturi. Zadovoljavajućeg odgovora, naravno, nema. Erika Džong, koja ima neslavni ugled pornografske spisateljice (njene knjige, bar one po kojima je najpoznatija i koje imaju višemilionske tiraže, uglavnom se bave seksom), pisala je i  o tom pitanju, ali nije dala odgovor.

Dušan: E baš nisam iznenađen što ni Erika nije dala odgovor. U duši, ona je feministkinja, a feministkinje (za koje se kaže da su obično lišene  smisla za humor)  uglavnom ne daju  prave odgovore. Kako ja shvatam, u mnoštvu onoga o čemu tvoja Erika govori u svojim jebezovnim knjigama (seks, pa seks, pa opet seks) i da je dala neki odgovor niko  ga ne bi ozbiljno shvatio, jer ljudi kad čitaju takve knjige i ne očekuju mudre odgovore. Takve knjige treba, valjda, da teraju ljude da delaju, a ne da razmišljaju.

Vladimir: Nemoj tako. Erika je mnogo više od pornografskog pisca. Ume da piše. Ujedno, sve to njeno pisanje na temu seksa pisano je s pustim ciljem da „pomera granice" (što je vrlo plemenit posao!) i pokaže kako i žene treba da postižu tzv. seksualno oslobođenje, odnosno, prosto rečeno, maksimalno uživanje u seksu. I još po nešto.

Dušan: Da, baš je to plemenit cilj, to njeno učestalo prikazivanje orgazmičkih kopulacija - što više naizmeničnih orgazama žena doživi to  bolje, pa ispada da je poželjno da muškarac bude neumorni pastuv!

Vladimir: Ne preteruj. Mada priznajem da Erika sigurno nije od onih pisaca koji umeju da pišu o „prijateljstvu nezagađenom seksom". Čoveče, njena misija je, kao što rekoh, seksualno oslobođenje, što je u drugoj polovini prošlog veka bio plemenit posao. Zato je seksa, stvarnog i izmaštanog,  na svakoj stranici njenih knjiga. Namera mi je bila da ovom prilikom ispričam kako  Erika, prilikom prikazivanja brojnih seksanja, ponekad govori  i o - impotenciji muškaraca.  Kao prava pesnička duša (a ona  sebe prvenstveno vidi kao -  pesnikinju),  za svaku impotenciju muškarca kaže da je - tuga golema. Međutim, u mnoštvu razloga koji dovode do impotencije muškarca ona  pominje i ovaj specifičan - da ponekad muškarac bude impotentan ako previše voli svoju partnerku. Tako navodi slučaj jednog  muškarca koji je toliko voleo svoju ženu da nije mogao da je tuca.  A kad bi negde ona otputovala, uvek bi pozivao svoju bivšu devojku, onu s kojom se nije oženio. Digao bi mu se čim bi počeo da okreće njen broj telefona. S njom je bio odličan ljubavnik, mislim u krevetu.  Dakle, preterana ljubav muškarca prema ženi može da zasmeta u krevetu. Da li se to tebi, Dušane, nekada desilo?

Dušan: Ma, jok. Moje sposobnosti da volim ženu nisu baš toliko neoganičene da bi me to nateralo da mislim da je boginja s kojim mi se ne bi dizao. Ja sam, čoveče, za normalne osećaje, normalne veze... Znam za te priče u kojima što se dvoje više vole to im seks više izmiče, ne zbog manjka ljubavi već zbog preobilja, a ujedno i zbog straha od napuštanja do koga to preobilje dovodi. Preobilje mene zaobilazi.

Vladimir: Hoćeš da kažeš da si prizeman čovek.

Dušan:  Nego, nešto mi pada na pamet.  Ako budeš u elektronskoj ili nekoj drugoj vezi sa Erikom Džong, koja stanuje na Menhetnu, na 27. spratu zgrade specijalizovane za „pedere, zabavljače i Jevreje", kako ona sama kaže, zgrade u kojoj ima mnogo pasa i mačaka pa izgleda da pederi, zabavljači i Jevreji vole životinje, prenesi joj ovaj vic, koji bi  mogla ugraditi u neku svoju sledeću knjigu: „Dve Amerikanke polažu prijemni za javnu kuću. Jedna je položila, a druga se ugušila iz - usmenog".

Vladimir: Mnogo si duhovit! S druge strane, kad već pominješ javne kuće, sećam se da je ona jednom postavljala to pitanje - zašto postoje javne kuće za muškarce, a ne i za žene?

Dušan, naručujući poslednju turu pića („for the road"): E, vala ne znam zašto ne postoje kupleraji i za žene; ne bih imao ništa protiv i da postoje (verovatno u bogatim delovima nekih velikih gradova ima već i toga).  Nego, da ti nešto kažem, Vladimire: sećam se da si me jedno vreme zdušno smarao sa Henrijem Milerom, koji je među poznatijim piscima, prvi počeo sa tim „bezobraznim knjigama" (one meni lično nisu smetale, ali ih je tako doživljavalo široko čestito čitateljstvo, premda ih je krišom kupovalo na veliko). A onda je Erika Džong došla na red, sa pornografskim ili polupornografskim knjigama, pisanim od strane jedne žene, koja, eto, zagovara seksualno oslobođenje žena (sic). Ja sam pročitao dve-tri njene knjige i sve sam shvatio, tako da nemam nameru da čitam njenu ostalu produkciju. Pitam se ponekad, gledajući te u oči, da li ti inkliniraš, više nego što bi trebalo, tim seksualnim naklapanjima i očiglednim maštarijama, kojima su se ona i Henri odavali, sve to uvijajući u lepe oblande kako bi uspeli da se njihove knjige mnogo prodaju... S druge strane, to je bilo u drugoj polovini prošlog veka , zar sada nisu pomalo zastareli? Za mnoge je njihovo vreme vrsta „starijeg kamenog doba", zar ne?

Vladimir: Dobro, spusti loptu. Ponekad se s tobom ne može ozbiljno pričati ni o dobrim ni o lošim piscima. Ali, ako su ti, puritanče, postali dosadni Henri Miler i Erika Džong, neki sledeći put govoriću ti o Davidu Albahariju. Promene radi.

Dušan: To bi moglo biti zanimljivo.

Vladimir: Shalom aleichem.

Dušan: Šalom.

-------------------------------------------------

***  Kada sam još jednom pročitao  svoj vlastiti tekst i naišao na ono "Važno je pričati", setio sam se da sam to bio rekao verovatno pod uticajem jednog nezaboravnog dialoga iz Derviša i smrti:

- Spavaš li? - pitao sam. Pričaj, ako ne spavaš.

- Šta ćemo raditi kad sve ispričamo?

- Pričaćemo ponovo, drugim redom, naopako.

- A kad ispričamo i naopako?

- Onda čemo umrijeti.

Atačmenti



Komentari (125)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vladimir petrovic vladimir petrovic 19:09 26.01.2013

Proces mentalne dešpanizacije

docsumann
... možda ti ovaj prilog pomogne u dešpanizaciji tih sela


Pažljivo sam odgledao (8.33 je samo tren!) sa željom da postanem Dešpanac, odnosno Dešpanjolac.

Zanimljivo. Bilo je i kod Nsarskog sličnih priloga i objašnjenja, ali se (priznajem) nisam previše udubljivao. Sada jesam.

Kad moderator iz ovog klipa govori o "Divine Proportion" ja znam šta je "divine" ali ne znam (neću da znam) šta je "proportion".
A očima mi je lepo.

Pada mi na pamet da se ja obično raznežim kada naiđem na reč "savršenstvo". A neki misleći ljudi kažu da savršenstvo - ne postoji, da je to izmišljotina. Ja se ne bunim, mada pomislim, kao Bogdan iz moje prve priče, da sam možda sa drugog sveta.

A onda me vrati na zemlju poruka sa kraja ovog klipa: THE ALL IS MIND. THE UNIVERSE IS MENTAL.

Hvala, Doc. Nije bilo uzaludno.

----------------

A pogledaj kakvu je empirijsku viziju imao izvanredni Gistav Dore, ilustrujući Danteov Pakao



docsumann docsumann 19:18 26.01.2013

Re: Proces mentalne dešpanizacije

THE ALL IS MIND. THE UNIVERSE IS MENTAL.


meni to zvuči sasvim logično
tasadebeli tasadebeli 00:49 25.01.2013

Што дебља попадија, дебља и парохија

mnogi se školuju za nešto, pa kad završe rade - drugo.


У мојој школи је радио неко време вероучитељ који је завршио теологију баш некако у моменту када је напрасно уведена веронаука у школе. У исто то време са њим је радила у нашој школи и његова генерацијска колегиница. Мени то баш и није било јасно, па сам питао колегу:

"Добро, јасно ми је зашто си ти отпочео студије. Хтео си да постанеш поп, а онда се изненада указала могућност да радиш у школи, па тако то и радиш док те не рукоположи владика. (То само ако вероучитељева жена уопште пристане да иде из Београда у парохију коју му доделе, што је велико питање.) Дакле, или поп или вероучитељ. Али твоја колегиница, вероучитељица, зашто се она школовала када на почетку њених студија није било веронауке у школама, а поп не може да буде?"

Колега ми сасвим озбиљно и смирено одговори: "Она се школовала да би постала попадија."
Hansel Hansel 19:12 25.01.2013

Re: Што дебља попадија, дебља и парохија

tasadebeli
Али твоја колегиница, вероучитељица, зашто се она школовала када на почетку њених студија није било веронауке у школама, а поп не може да буде?

Можеш да окренеш питање и овако: зашто се примају особе женског пола на студије теологије, ако не могу да буду свештенице?
tasadebeli tasadebeli 19:32 25.01.2013

Re: Што дебља попадија, дебља и парохија

Hansel
Можеш да окренеш питање и овако: зашто се примају особе женског пола на студије теологије, ако не могу да буду свештенице?



Еманципиципација жена? Ред је да се и СПЦ укључи у глобалне токове...

Шалим се, наравно. Причу сам испричао пре свега због теме брак и како га виде један будући поп (?), Богдан, и његова колегиница, сада већ срећно удата попадија. Мужић, њен попа, упецан је на факултету...
Hansel Hansel 20:32 25.01.2013

Re: Што дебља попадија, дебља и парохија

Па, добро, као се укључује, нека се укључи мало потпуније. Зато сам "окренуо".

Него, јел' се мени чини, или је овде било неких коментара, па испарили?!
nicknaylor nicknaylor 03:03 25.01.2013

O tempora ! O mores !

jako je tesko postaviti apsolutne istine. Uloga crkve i svestenstva bi trebalo da se menja kako vreme prolazi ali to naravno nije lako uvek predociti crkvenom ustrojstvu ma koje ono bilo (nekima je verovatno lakse sve zavisi od stepena samokritike na koji je neko drustvo i/ili struktura naviklo).

No da se vratim na temu. Svestenik je nekad bio medju najobrazovanijim ljudima u selu ukljucujuci lekare i ucitelje i kao takav mogao je da ima ulogu savetnika. Naravno da je (po mojim merilima) jako tesko davati ikom savet o braku i kompromisima koji uz to idu ako ga sam ne iskusi (naravno uvek je lako dati kilometarske pseudo-intelektualno-teolosko-filozofske onanije koje nista ne znace ili kroz svakojake biblijske citate koji uzgred budi receno su lep retoricki trik ali malo kad imaju sustinski doprinos konkretnom resavanju problema i/ili diskusiji). Imajuci to u vidu meni je logicno da od svestenika koji zivi medju pastvom i treba da doprinosi njenom "bogugodnom" zivljenju ocekujem da je ozenjen. To je naravno veoma subjektivan stav :)
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:40 25.01.2013

Re: O tempora ! O mores !

nicknaylor
... jako je tesko postaviti apsolutne istine.

Mudri ljudi kažu da nema apsolutnih istina.
Kao što nema savršenstva, jer je savršenstvo obična izmišljotina.
Međutim, u prirodi je ljudi da postavljaju neke mete, ciljeve kojima teže.
Imajuci to u vidu meni je logicno da od svestenika koji zivi medju pastvom i treba da doprinosi njenom "bogugodnom" zivljenju ocekujem da je ozenjen. To je naravno veoma subjektivan stav :)

Da. Ova priča i jeste pisana s tim ciljem - da ukaže da je Bogdan nezadovoljan/nesrećan svojom krivicom.

Oldus Haksli, u Ostrvu kaže, parafraziram, da je trećina patnje s kojom se čovek u životu susreće neizbežna, dok su preostale dve trećine „njegov vlastiti proizvod“ i, što se svimira tiče, nepotrebne.
kukusigameni kukusigameni 09:11 25.01.2013

škrip

Ja nikako ne mogu da dokučim razloge protivljenja braku, a želji da se bude pop.
To jednostavno nije logično jer brak je sveta tajna i ukoliko je neko teolog, sigurno su mu poznati stavovi religije, pa i same crkve prema braku.
Naravno da postoji celibat kao moguć izbor i potpuno posvećenje Bogu ali koliko sam razumeo, taj čovek ne želi ni to.

Nešto tu škripi.

A nije zarđala šarka na vratima.
antioksidant antioksidant 10:13 25.01.2013

Re: škrip

To jednostavno nije logično jer brak je sveta tajna

ne znam koliko je sveta* ali da je tajnovit - jeste

edit *pisalo je "svetla" a tu ne izrazavam sumnju
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:45 25.01.2013

Re: škrip

kukusigameni
... Ja nikako ne mogu da dokučim razloge protivljenja braku, a želji da se bude pop.
To jednostavno nije logično jer brak je sveta tajna i ukoliko je neko teolog, sigurno su mu poznati stavovi religije, pa i same crkve prema braku.
Naravno da postoji celibat kao moguć izbor i potpuno posvećenje Bogu ali koliko sam razumeo, taj čovek ne želi ni to.

Nešto tu škripi.

A nije zarđala šarka na vratima


U pravu si. Nema logičkog opravdanja njegovom protivljenju braku, osim apstraktnog da je čovek slobodno biće i da mu ponekad zasmeta ono što drugima ne smeta.A drugima ne smeta ne zato što je pronađeno idealno rešenje, već zato što pridaju značaj višim stvarima.

Ja nisam mogao a ni hteo da elaboriram situaciju s tim čovekom, ali sam zaključio priču s napomenom da, ako je čovek nezadovoljan/nesrećan, to je njegova krivica.

Malo uopšteno, naravno, i diskutabilno, ali u suštini je, verujem, tačno.

Polazio sam od toga da se čovek mora prilagođavati sistemu, ne radi dobrobiti sistema nego i radi vlastitog mira. Ono simpsonovsko 'don't blame me, blame it on the society' ne drži mnogo vodu.

A opet, uvek je teško videti nekoga ko se ne uklapa, ko pati... Nekoga ko više zna šta neće nego šta hoće (otuda ono pominjanje alternativnog odlaska u manastir, ma koliko to bio težak izbor).
Hansel Hansel 19:08 25.01.2013

Re: škrip

Ja nisam mogao a ni hteo da elaboriram situaciju s tim čovekom, ali sam zaključio priču s napomenom da, ako je čovek nezadovoljan/nesrećan, to je njegova krivica.

Čitajući tekst i diskusiju, pomislih da je jedina razlika između muškog i ženskog ogovaranja ta što muškarci eventualno (češće?) okrenu ogovaranje na filozofiju.

Nije ništa njegova krivica. Čovek je takav kakav je. Interesovala ga oblast, otišao na studije, završio ih (kao što su to možda uradile i devojke koje su završile teologiju, makar neke i samo zbog toga da bi bile popadije). Nije još našao ženu s kojom bi iskreno bio u braku, možda se nešto razočarao... Sada je nezadovoljan svojim statusom. Promene u društvu, inače, pokreću samo nezadovoljni -- e, sad, što on možda ne razmišlja o pokušaju poduhvata da se promeni okoštala praksa (i što bi ona bila verovatno osuđena na propast), druga je stvar. (Čuo sam jednom prilikom razgovor mladog sveštenika iz Srpske na odmoru u Beogradu, koji nikada nisam pretočio u blog, bilo je tu svačega, pa i ovog: "Obrijao sam bradu, pustiću je odmah kada mi pokažu gde u Kanonu piše da pop mora da ima bradu!)

Ovde se postavlja jedno drugo pitanje, po meni, svima koji se iz konformističke pozicije pitaju šta je on očekivao kada stvari stoje tako kako stoje vekovima, da li bi imali nešto protiv sveštenika koji nije oženjen, a ne živi "u grehu"? (Naspram brojnih sveštenika koji su oženjeni, a žive prilično suprotno svojim propovedima.)
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:21 25.01.2013

Re: škrip

Hansel
... Čitajući tekst i diskusiju, pomislih da je jedina razlika između muškog i ženskog ogovaranja ta što muškarci eventualno (češće?) okrenu ogovaranje na filozofiju


Muškarci ne ogovaraju, valjda, oni razmenjuju informacije i misli koje, manje ili više, vuku filozofiranju. A filozofija je, kako to neki shvataju, traženje - istine. Tako da su ti muški razgovori u funkciji traženja istine. Dakle, koristan posao!


Ovo što dalje kažeš daje "food for thought", kako bi rekli "the small Englanders" (ovaj izraz o malim Engleščićima videh u londonskom Gardijanu, u prepucavanju navijača Endija Marija da li je on prvo Škot pa Britanac ili nije):

... Nije ništa njegova krivica. Čovek je takav kakav je. Interesovala ga oblast, otišao na studije, završio ih (kao što su to možda uradile i devojke koje su završile teologiju, makar neke i samo zbog toga da bi bile popadije). Nije još našao ženu s kojom bi iskreno bio u braku, možda se nešto razočarao... Sada je nezadovoljan svojim statusom. Promene u društvu, inače, pokreću samo nezadovoljni -- e, sad, što on možda ne razmišlja o pokušaju poduhvata da se promeni okoštala praksa (i što bi ona bila verovatno osuđena na propast), druga je stvar. (Čuo sam jednom prilikom razgovor mladog sveštenika iz Srpske na odmoru u Beogradu, koji nikada nisam pretočio u blog, bilo je tu svačega, pa i ovog: "Obrijao sam bradu, pustiću je odmah kada mi pokažu gde u Kanonu piše da pop mora da ima bradu!)


Nisi baš u pravu kada počinješ sa tim da "nije ništa njegova krivica", ima svakako i njegove krivice u tome, ali jesi u pravu kada kažeš da je svako od nas takav kakav jeste. Neki se više uklapamo, neki manje, neki patimo zbog toga neki ne, itd.

Bogdan iz priče je nezadovoljnik, a nezadovoljstvo, kao što i ti kažeš, može da bude stimulativno ukoliko se pravilno usmerava (pitanje je samo koliko je to moguće, a to ne postižu svi redom).

On je obrazovan čovek koji još traži sebe. Daleko od toga da je on izgubljen slučaj, još ima puteva pred njim, još ima otvorenih vrata, ma koliko se sada nalazi u prilično jadnoj situaciji.

Dalje, slučajno je u pitanju kandidat za sveštenika. Takvih nezadovoljnika ima mnogo svuda oko nas (i u nama), zbog nekih drugih razloga. (Meni je bilo intrigantno to što jedan poslodavac, neka je to i Crkva, traži od kandidata da ispunjava uslove i koji se previše tiču njegovog intimnog života, a sve to gledano sa današnjeg aspekta previsokog forsiranja ljudskih prava; kao što sam već rekao, niti je dobro za buduće katoličke sveštenike da budu primorani da se ne žene niti pak za pravoslavne koji bivaju primorani, jer se čoveku ne ostavlja sloboda; pritom polazim od toga da sva ta šarenolikost u svukupnom hrišćanstvu, dakle u katolicizmu, pravoslavlju i protestantizmu pokazuje da dobri sveštenici mogu biti bez obzira da li su oženjeni ili nisu, kao i da udate žene mogu biti sveštenice). Ne krivim ni Crkvu, jer se ona sporo menja, ako treba da se menja (pretpostavljam da ako bi se Crkva mnogo menjala ona bi prestala da bude Crkva). Zato, kad bolje razmislim, i razumem razloge zašto Crkva traži od njenih sveštenika, već vekovima, jedno te isto - sa izuzetkom protestanata koji su uveli žene da budu sveštenice, a ima i pokušaja da otvoreni gejevi budu sveštenici).

P. S.
Ja se na početku našalih branjenjem muških kafanskih razgovora. Naravno da su i muškarci itekako vešti u ogovaranju, ne verujem da zaostaju za ženama, a ne bi trebalo ni da zaostaju. S druge strane, kafane i jesu mesta na kojima ljudi treba da se opuste i da pričaju o svemu i svačemu, pametnom i glupom, uz piće, te da idu kući koliko-toliko opušteni... Engleski pabovi i francuski bistroi, da pomenem samo njih, su ponekad dobri primeri koliko u njima gosti mogu da osete relaksacije i zadovoljstva. Zato valjda kafane i služe, he, he, he...



Hansel Hansel 01:34 26.01.2013

Re: škrip

Gde su norme, tu je i prilagođavanje, često samo spoljašnje. Gde je samo spoljašnje prilagođavanje, tu je licemerje. Gde je licemerje, tu je zlo. Otprilike tako na to gledam -- mislim da će nastati revolucija kada (ako ikada) (i) crkve dozvole sveštenicima da budu ono što jesu, ako to što jesu nije u korenitom neslaganju sa izvorištima njihovih učenja. Čini se da je previše izmena i dopuna bivalo...
nsarski nsarski 14:24 26.01.2013

Re: škrip

Engleski pabovi i francuski bistroi, da pomenem samo njih, su ponekad dobri primeri koliko u njima gosti mogu da osete relaksacije i zadovoljstva.


U engleskim pabovima i francuskim bistroima se pije "Jelen" pivo ?!!!
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:36 26.01.2013

Jelen je dobro pivo

VP
...Engleski pabovi i francuski bistroi, da pomenem samo njih, su ponekad dobri primeri koliko u njima gosti mogu da osete relaksacije i zadovoljstva.

Nsarski
... U engleskim pabovima i francuskim bistroima se pije "Jelen" pivo ?!!!


Zašto da ne?

Prvo, Srbi su poznati kao sposobni izvoznici, umeli bi da Francuzima prodaju srpski konjak, Rusima srpsku votku a Škotima srpski viski. Neki čak pokušavaju da Eskimima prodaju led u kockicama u obliku srca sa ugravirana četiri S, odnosno ćirilična C.

Drugo, vlasnik pivare koja proizvodi Jelen pivo jeste Molson Coors, jedna od najboljih svetskih pivovara, kako bi rekla bivša braća from RH.

Treće, Jelen pivo je dobro pivo per se, nije od onih bezalkoholnih, za koje bi se čovek pitao: What's the bloody point? - pošto računa da onaj ko ne voli alkohol ne traži pivo već pije razne kole.

Četvrto, tačno je da sam pomenuo engleske pabove i francuske bistroe, kao mesta za opuštanje i prosvetljenje (dobro, skoro pa the Enlightenment), ali garantovano mogu da tvrdim da se i u srpskim kafanicama može postići opuštanje i prosvetljenje. Zato sam, posle pominjanja pabova i bistroa okačio fotku srpske kafanice, kako bi ljudi shvatili da ja nisam prodana duša, koja voli samo ono što je strano.

Ima još dobrih razloga, ne mogu da ih se setim u ovom trenutku.



Eto, nisam plaćen da reklamiram Jelen pivo, ali da je dobro - dobro je!

-------------------------------

P. S. A ako dobri Maksa vidi ovu sliku mlade dame s konzervom Jelena, pa pomisli da sam ovom prilikom preterano u karnalnom fazonu, reći ću mu da sam voleo Almodovarov film Carne trémula (Live Flesh), kojim je on, Almodovar, otpočeo svoju uspešnu saradnju sa prelepom Penelopom Kruz.


dragan7557 dragan7557 16:01 26.01.2013

Re: škrip/ op cup na kalup

nsarski
Engleski pabovi i francuski bistroi, da pomenem samo njih, su ponekad dobri primeri koliko u njima gosti mogu da osete relaksacije i zadovoljstva.


U engleskim pabovima i francuskim bistroima se pije "Jelen" pivo ?!!!

vladimir petrović:
Zašto da ne?

Baš vala, evo recimo šta veli "Indipendent" za book:

"The Rule of Four"

autori:
Ian Caldwell
Dustin Thompson

"This book is "The Davinchi code" for people with brains"

A na "Jelen" pivo bi trebalo, po analogiji, staviti:

"Jelen" pivo; Plzen and Carlsberg Bear, only for people with brains, bre" i kvit!

cerski
maksa83 maksa83 17:15 26.01.2013

Re: škrip/ op cup na kalup

"This book is "The Davinchi code" for people with brains"

Da Vinci Code for people with brains je Cryptonomicon.
narama narama 12:30 25.01.2013

molitva

Neka Bogdan moli Boga da mu roditelji (ili drugi ljudi koji ga materijalno pomažu)budi što duže živi i zdravi..Neka se moli i za sebe...
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:59 25.01.2013

Re: molitva

Narama
... Neka Bogdan moli Boga da mu roditelji (ili drugi ljudi koji ga materijalno pomažu)budi što duže živi i zdravi..Neka se moli i za sebe...

Da.
On to čini, iako nije srećan zbog toga.

Sećam se da je jedan profesor govorio da postoje, i među pametnim ljudima, oni kojima se ne može pomoći.
Uostalom, Dušan je, ma koliko oduševljen njegovom inteligencijom i znanjem, jednog momenta shvatio da je on ipak - jadan.
A ja sam bezdušno dodao da je tako njegovom krivicom, mada znam da je nezahvalno prosuđivati.
Ali nije, valjda, dovoljno samo izgovarati molitvu, čovek mora i sam nešto učiniti.
nowhereman nowhereman 15:06 25.01.2013

!?


Zove se Bogdan. Prevalio je tridesetu. Lepuškaste spoljašnosti. Inteligentan u razgovoru. Veoma načitan. O svemu s njim možeš da pričaš. Gotovo me zaprepastio poznavanjem književnosti, filozofije, pa i života uopšte. Bavi se i muzikom. Umeo je spontano da izrekne neku mirnu primedbu kakve se retko čuju od drugih za kafanskim stolom. A umeo je i da zaćuti i postane odsutan...



Sve je tačno.

Ali, ja se ne zovem Bogdan!
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:37 25.01.2013

Re: !?

Vladimir
... Zove se Bogdan. Prevalio je tridesetu. Lepuškaste spoljašnosti. Inteligentan u razgovoru. Veoma načitan. O svemu s njim možeš da pričaš. Gotovo me zaprepastio poznavanjem književnosti, filozofije, pa i života uopšte. Bavi se i muzikom. Umeo je spontano da izrekne neku mirnu primedbu kakve se retko čuju od drugih za kafanskim stolom. A umeo je i da zaćuti i postane odsutan...

nowhereman
...Sve je tačno.

Ali, ja se ne zovem Bogdan!


Da, ali ti namerno previđaš osnovnu razliku - zbog koje je ova priča napisana - a to je da lik Bogdan ima skoro klinički strah od braka.

A ti si oženjen čovek, sa dva zlatna detenceta. So far...

Sa te strane, ti ispunjavaš uslov za sveštenika!
vilina_vila vilina_vila 13:56 26.01.2013

zensko ogovaranje preko telefona

jos uvek ne razumem poentu prvog dela bloga.
setila sam se jednog mog prijatelja koji je blogozavisnik, u pokusaju da me obmane rekao kako on uopste ne razume o cemu to pisu ljudi po blogovima i to i ne cita.
ali evo jedne zgodne pesmice o zenskom ogovaranju iz perspektive starog lisca kog su smatrali mizoginim piscem:


...neke zene imaju velikih
problema sa starenjem
i sa
muskarcima.
one preko telefona
govore o
stvarnoj i umisljenoj
nepravdi,
one pustaju svoj
otrov,
opravdavaju svoja
verovanja i
stavove...



vladimir petrovic vladimir petrovic 15:57 26.01.2013

Re: zensko ogovaranje preko telefona

vilina_vila
... jos uvek ne razumem poentu prvog dela bloga.


Ne mogu a da ne pitam:
Zar sve mora da ima poentu?

... setila sam se jednog mog prijatelja koji je blogozavisnik, u pokusaju da me obmane rekao kako on uopste ne razume o cemu to pisu ljudi po blogovima i to i ne cita.


I njega razumem, što čita tuđe blogove a ništa ne razume o čemu se tamo piše.
Zar se sve mora razumeti?

--------------
Eto, ja volim helikoptere:



i poeziju. Naročito volim The Love Song of J. Alfred Prufrock .

vilina_vila vilina_vila 17:25 26.01.2013

The Rival

ne mora sve da ima poentu. ne mora se sve razumeti. ne mogu svi razumeti.
ali, obavezno, mora se voleti.
predivna je poema, prvi put sam je cula, oh thanks.

The Rival
If the moon smiled, she would resemble you.
You leave the same impression
Of something beautiful, but annihilating.
Both of you are great light borrowers.
Her O-mouth grieves at the world; yours is unaffected,

And your first gift is making stone out of everything.
I wake to a mausoleum; you are here,
Ticking your fingers on the marble table, looking for cigarettes,
Spiteful as a woman, but not so nervous,
And dying to say something unanswerable.

The moon, too, abuses her subjects,
But in the daytime she is ridiculous.
Your dissatisfactions, on the other hand,
Arrive through the mailslot with loving regularity,
White and blank, expansive as carbon monoxide.

No day is safe from news of you,
Walking about in Africa maybe, but thinking of me.


S. Plath

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana