Autor: Rodoljub Šabić
Vest o dolasku A.P. na čelo beogradske parohije slovačke evangelističke crkve nije imala neki poseban publicitet, preneli su je samo poneki mediji. A ipak je, bar meni, izgledala kao veoma interesantna.
U čemu je stvar? Pa, stvar je u tome da je A.P. Ana Petrak, žena, majka dvoje dece.
Već sa stanovišta „hronično“ aktuelne teme - borbe za ravnopravnost polova u društvu, to, bez sumnje, vest o postavljenju A.P. čini interesantnom. Razume se, samo u izvesnoj meri. Jer, to da žena obavlja svešteničku dužnost već prilično dugo nije neka „epohalna“ novost. Već decenijama u većini protestantskih crkava, u koje spada i slovačka evangelistička čiji je pripadnik A.P. žene mogu da obavljaju, i obavljaju dužnost sveštenika. Poodavno ih ima i kod nas, u Vojvodini. U nekim zemljama, kao u Nemačkoj npr. ima i nekoliko žena koje su biskupi, dakle imaju najviši rang u crkvenoj hijerarhiji.
Nešto drugo ovu vest, bar kad je Beograd u pitanju, čini zaista interesantnom. Naime, poznavaoci istorije religije kažu da, bar kad je u pitanju dvadesetak vekova nove vere, u Beogradu, ni jedna žena nije obavljala svešteničku dužnost.
Dakle, u Beogradu koji je otkad postoji važan i veliki grad, bar 20 vekova nikad nijednoj ženi nije „pošlo za rukom“ da obavlja svešteničku dužnost. Nijednoj od više hiljada tačnije od miliona njih koje su u tom periodu živele u Beogradu nije uspelo to što jeste uspelo A.P. Njen uspeh je istorijski presedan.
A svaki istorijski presedan, svaki u milenijumskim relacijama izuzetan rezultat, vredan je pažnje i poštovanja. A valjda je i dovoljan razlog da A.P., pripadali ovoj ili onoj crkvi, bili vernici ili ne, poželimo uspeh u vršenju njene misije.