11,9 kilovata

Kad bi vam neko rekao da ne samo da vjeruje u Bibliju, nego da vjeruje u svaku svacijatu riječ u njoj zapisanu, vjerovatno biste pokušali da se što prije evakuišete iz njegovog društva i potrudili da se više nikad u njemu ne nađete.
Al' eto, ja već godinama radovoljno slušam jednog takvog čudaka. Slušam ga pažljivo, posvećeno, i sa velikim uživanjem.

Da bude još gore, zbog njega sam počeo da slušam kantri, folk i bluegrass muziku, doduše, nešto alternativnijeg tipa, i sa različitim stilskim dodacima.

David Eugene Edwards, osnivač bendova 16 Horsepower (naslov ovog bloga, inače, predstavlja približan ekvivalent te "snage" u metričkom sistemu) i Woven Hand, radikalni je hrišćanin, koji ne pripada ni jednoj od poznatih i nepoznatih crkava i vjerskih zajednica, a kome, ujedno, poštovanje ukazuju čak i skandinavski blek metalci (!?).

Rano ostajanje bez oca i odrastanje pod snažnim uticajem djeda, koji je bio sveštenik Nazarećanske crkve, dovodi ga u kontakt sa svom veličinom religiozne zatucanosti malih, ruralnih sredina američkog srednjeg zapada.
Zabrane slušanje pop muzije, odlaska u bioskop, pijenje alkohola, odlaska na žurke, bile su tu da "pomognu" mladom čovjeka da ekvilibrira po "jedino ispravom putu". Umjesto božje ljubavi - strah od izopštenja, umjesto slobode - kontrola strahom.

Svoje duhovno oslobođenje Dejvid je doživio kroz muziku Nik Kejva. On je bio njegov anđeo-glasnik s vjestima o živom bogu, krvav od borbe sa sopstvenim demonima i umrljan od posrtanja kroz život.
Moglo bi se kasti da su Bob Dilan, Nik Kejv i Joy Division sveto trojstvo Dejvidovog muzičkog preobraćenja od crkvenohorskog pojca u lidera r'n'r benda.

1992. zajedno sa Paskal Hambertom osniva 16 Horsepower. Ubrzo im se pridružuje zajednički prijatelj i džez bubnjar Jean-Yves Tola.

Ime benda vuče porjeklo iz američke folklorne tradicije u kojoj se često pojavljuje motiv šesnaestozapražne kočije koja vuče kovčeg preminule voljene osobe.
A u Dejvidu Judžinu Edvardsu ima podosta od tog nečeg izvornog američkog, uključujući i indijansku krv koju je naslijedio po obje porodične linije. Pa su tako i u muzici 16hp zastupljeni mnogi tradicionalni instrumenti: bendžo, mandolina, ručna harfa (hurdy gurdy), mala harmonika ...
Dejvid je muzičku karijeru započeo kao bubnjar, a kasnije je ovladao i drugim instrumentima. Međutim, kako sam kaže, uvijek im je pristupao s ritmičkog aspekta, i uvijek na sebi svojstven, originalan, samouki način.

Kad bih sa jednom riječju morao da opišem muziku 16hp, izabro bih riječ - potresna ...hmmm ... ili možda - duševna.
Al', ok, pošto ne moram da se ograničavam, posegnuću za još pokojom, uključujući i ove - "beautiful on the ear and heavy on the heart", kao što to reče jedan tamnošnji muzički kritičar.
Atmosfera u Dejvidovim pjesmama se kreće od sjetne melanholije do ekstatične žestine, uz emotivno, sugestivno pjevanje, i ređanje jakih slika, poput silueta koje dijabolično plešu pred pozadinom crvenom od paklenih ognjeva, kao u onim dubinskim planovima na Bošovim triptisima ... iskušenje, grijeh, kazna, iskupljenje ... ljubav ... (na svakom albumu nalazi se po jedna pjesama koju je posvećivao svojoj supruzi)... to je, onako najsažetije, opisana poetika šesnaestokonjske zaprege.

Kako je autorska iskrenost Nik Kejva bila okidač za njegov iskorak u muziku, tako je i Dejvidov lični izraz ostao dosljedan takvom pristupu. Samo su poruke bile "nešto malo" izmjenjene.

Dejvidov pogled na čovječanstvo je sumoran i duboko pesimističan.
Iskušenja su jača od čovjeka i njegov pad je nezaustavljiv bez božje pomoći.
Kako sam kaže, ljudi obično misle - Ok, pa dobro, nismo mi zli, ne idemo okolo i ubijamo jedni druge.
On, naprotiv, ne misli tako. Po Dejvidu Judžinu Edvardsu, svima nama treba izlječenje, a doktor neophodan za to je, naravno - dr.Džizs, odnosno njegov ćaća.
Za doktora i terapiju nisam baš siguran, ali dijagnoza mi se čini prilično pogođena.
No, svakako da nije nužno slagati se sa njegovim radikalnim pogledima da biste voljeli njegovu muziku. Ima nečeg univerzalnog ljudskog, ponekad mračnog, ponekad teškog, oporog ... ali uvijek jednako srčanog, uzbudljivog i očaravajućeg, u tim pjesmama.
Za nas  obične grešnike to je i više nego dovoljna doza egzorcizma ,)

2005. godine 16 Horsepower prestaje da postoji, između ostalog i zbog razlika u duhovnim i političkim pogledima članova benda!?
Međutim, Dejvid je od 2002. već imao rezervni bend, Woven Hand, s kojim je nastavio svoju propovjedničku misiju.

Studijski albumi 16 Horsepower

• 16 Horsepower EP (1995)
• Sackcloth 'n' Ashes (1996)
• Low Estate (1997)
• Secret South (2000)
• Folklore (2002)