Ovo je priča o 72-godišnjem profesoru muzike Miši Brankovu koji pod neobčnim okolnostima otkriva svoje pravo poreklo. Naime, prilikom iskopavanja na mestu gde je nekad bio Jugenlader Semlin, a sada su samo ostaci Starog sajmišta i nekadašnjeg logora, radnici pronalaze kutiju sa dokumentima koju je daleke 1941. godine zakopao logoraš Isak Vajs. Mišu, glavnog junaka jednog dana u Jevrejski muzej poziva radnica muzeja kako bi mu dala kutiju u kojoj se nalazi fotografija na kojoj se nalaze njegovi roditelji i on kada je bio mali. U kutiji se nalazi i pismo u kome roditelji otkrivaju istinu malom Miši, ali u nadi da on to pismo nikada neće pročitati. Kao i Miša i njegov otac je bio muzičar i jedina stvar koja ih spaja jeste muzika.
Profesor saznaje da su njegovi pravi roditelji Vajsovi, koji su ga, pre nego što su odvedeni u logor, a sluteci šta ih ceka, dali na cuvanje prijateljima, porodici Brankov. Miša je tad imao tek dve godine.
Vajsovi su stradali u logoru, a malome Miši njegovi drugi roditelji nikada nisu otkrili da on nije njihovo biološko dete, nego samo usvojenik. U kutiji je i nedovršena partitura Kadiša, pod nazivom "Kad svane dan", koju je komponovao logoraš Isak Vajs.
Film započinje poslednjim radnim danom Miše Vajsa i umesto da ostatak života i penziju provede u miru, njegov život od tog dana se skroz promenio. Čim je saznao ko je zapravo počinje da živi ne jedan već dva života-jedan realan i drugi nadrealan koji mu se javlja u snovima. Taj drugi život je zapravo život njegovih rodtelja.
Tragajuci za istinom o sebi i svome poreklu, profesor muzike traga i za malo poznatom istinom o logoru Staro sajmište, jednim od najstrašnijih nacistickim logora. Istovremeno, njegova opsesija jeste da dovrši zapoceti Kadiš i da se maestralna molitva za mrtve izvede na mestu nekadašnjeg logora.
Reč samog reditelja:
Stilski sam se opredelio za jednostavnu formu, bez suvišnih „filmskih ukrasa", u potpunosti potcinjenu pracenju unutrašnjeg stanja likova. To znaci da iz profesorove perspektive sagledavamo filmsku pricu u dugim kadrovima ali nabijenim atmosferom, bez klasicnih „fleš-bekova" .Prošlost je prisutna kroz dokumentarne elemente koje profesor otkriva u susretu sa autentičnim likovima. Nekoliko scena iz prošlog vremena javlja se u obliku profesorovih snoviđenja. Što stvara utisak da profesor živi u dva paralelna sveta, ovom sadašnjem i onom od pre sedamdeset godina, ali u istom prostornom određenju.
Film je snimljen u zagasitim tonovima koji mu daju patinu, ali i odgovaraju realnosti u kojoj profesor živi u svom malom vojvodanskom mestu. Pokušao sam da nacinim igrani film blizak dokumentarnom, ali u suštini stilizovan, film pre svega istinit i ispunjen jakim emocijama.
Francuski kriticari posvetili su veliku pažnju našem filmu, u kome glavnu ulogu igra Mustafa Nadarevic:
"Suptilnost dominira u rediteljskom postupku Gorana Paskaljevica. Srpski sineasta sacinio je film mekano i elegantno. "Kad svane dan" je divan film koji ne smete propustiti" (Films voir). "Nošena muzikom Vlatka Stefanovskog koja opcinjava, ova intimisticka odiseja, puna nostalgije snimljena je bez nepotrebnih filmskih ukrasa. U svim scenama Mustafa Nadarevic, koji igra dirljivog profesora, bukvalno nosi film na svojim plecima, uzdržanom glumom, bez i jednog suvišnog detalja. Ovaj film pogada pravo u srce i pozivam vas da ga nikako ne propustite kada stigne u naše bioskope."(Cin TV - Valrie Levillain). "U filmu "Kad svane dan", koji nam nudi cvrst stilski postupak, Goran Paskaljevic može sebi sve da dozvoli, ukljucujuci scene snovidenja na samoj ivici nadrealnog, u dugim kadrovima i uz velicanstvenu upotrebu svetla i senki. Film režiran sa izuzetnom elegancijom, jeste znacajno delo, iskreno i maestralno realizovano od pocetka do kraja. Goran Paskaljevic i pored toga što je iza njega cetrdeset godina karijere, i tekako ima šta da kaže, i to na veoma originalan nacin."(Filmosphre - Nicolas Gilli)
Fotografije sa premijere: Velimir Mladenović