Gledao sam prethodnih nekoliko subota «Prvi glas Srbije» na TV, pa imam neke utiske koje bih podelio s vama.
Meni je ta emisija zanimljiva, sad kad razmislim, najviše zato što postoji stalni dualizam između simpatičnih pevača amatera i nesimpatičnog žirija sastavljenog od dvoje pevača profesionalaca i jednog kompozitora.
E sad, to što su pevači takmičari meni simpatični, a žiri nije, stvar je ličnog afiniteta. Verovatno i načina na koji ja procenjujem TV lica i sasvim je moguće da se mnogi ne bi složili s mojom ocenom. Ali drugo sam nešto hteo.
Tokom emisije, skoro u svakom nastavku, dolazi se do momenta kada neki od takmičara otpeva pesmu koja štrči u odnosu na većinu ostalih.
Većina ostalih je nešto iz sveta aktuelne zabavne muzike, domaće ili strane. Ono što najviše štrči jesu narodnjaci, u dva slučaja Cecine pesme.
I kad god se desi taj momenat, nastupa zgražavanje žirija izborom numere.
Tačkmičari ne izvode ono što je po njihovom ćeifu, već ono što im odredi organizator šou programa, a žiri, znajući to, nastavlja da negoduje.
Neko mi je na tviteru napisao kako oni to rade jer ne žele da se promoviše turbo-folk kultura.
Tu je, dakle, ako je verovati mom sagovorniku, reč o filozofskoj i vrednosnoj orijentaciji. Po njoj je turbo-folk koji reprezentuje Ceca loš, a turbo-pop koji predstavlja Rijana - dobar.
E sad, kad bi me, dete neko, recimo, pitalo da mu objasnim zašto je prvo loše, a drugo dobro, bio bih u problemu.
Zato što jedno predstavlja treš kulturu i propagira kič, a drugo ne? Šio mi ga Đura.
Zato što je turbo-folk podilazi niskim strastima i neukusu, a turbo pop je zabava za sofisticirane i pametne? Ih!
Zato što se uz narodnjake dižu ruke na splavovima i devojke igraju po stolovima, a uz zabavnjake se vode metafizičke debate? Cvrc!
Zato što je turbo-folk ideologija nuvo riša i polu-sveta, nastao kao nus produkt politike nasilja, šovinizma i primitivizma? Hm, pa i turbo-pop je nastao na istoj vrednosnoj platformi, ispilio se iz istog jajeta.
Oba ta «muzička pravca» nastala su na afirmaciji sveta, odnosno sistema u kome živimo. Među njima nema suštinske razlike, osim što je turbo-folk u zabavnom smislu, zabavniji.
Tako da, okreni obrni, odbacujem priču o «vrednostima» i vraćam se na simpatične i nesimpatične.
S tim da su mi članovi žirija postali u međuvremenu simpatični kad su, potaknuti činjenicom da su neki dobri pevači ispali iz takmičenja zbog lošeg glasanja gledalaca, zavapili:»To je nepravda!»
E da! Tako vam je to u demokratiji. Ne pobedi uvek bolji.