Niška policijska uprava, jutros u 8:20. Ona služba gde se podnose zahtevi za pasoše. Supruga i ja sa našim najmlađim sinčićem, bebom od nepuna dva meseca. Došli da podnesemo zahtev za pasoš za klinca. Primaju nas tačno na vreme. Dokumenta sva na mestu, sve po propisu. Otvaraju postupak, pregledaju šta treba, sve ide kako treba... I onda slikanje. Ono čuveno slikanje za naše pasoše. U kabini, sa službenim fotoaparatom, pod strogo određenim uslovima i sa strogo propisanim izrazom lica, ona procedura zbog koje svi na pasošima izgledamo kao lica s poternica. I beba treba da se slika za sliku za pasoš kažu. Malo mi je čudno da bebu od jedva dva meseca treba da ima sliku u pasošu, ali dobro, propisi su propisi. Računam evo je beba, uzeće fotoaparat, slikaće bebu i to je to.
Međutim, ne. Kaže ljubazna službenica meni, to se ne radi tako. Beba mora da se slika u kabini, da joj se glava pribije uza zid kabine, da stoji vertikalno (edit: u smislu da je neko drzi u vazduhu u vertikalnom polozaju prislonjenu uz zid kabine) i da bude u nivou fotoaparata. Onako kako se slikaju i odrasli. To je malo teško, kaže ona meni, pa zato uzmite onda vi da je držite pošto treba ipak fizička snaga da se to izvede. Takođe, ruke da joj vežemo pelenom da ih ne diže iznad glave, jer ne smeju ruke da se vide na slici. Ili da strpamo bebine ruke u džakče da ne može da mrda. Bude meni čudno, ali ajde, preživećemo za toliko. Stanem ja nekako, podignem momka i čekam..... Ali ne može, kaže službenica. Mora da gleda i da su mu otvorene oči. Kako bre da su mu otvorene oči? Pa on ima nepuna dva meseca. On je beba, on kad spava - spava, kad gleda gleda. Ne otvara oči po komandi. Ako se probudi, verovatno je da će početi da plače i tražiti da sisa. Ali ajde, savesnošću uzornih građana naviknutih da poštuju propise i procedure bez da previše razmišljaju o njima, jer valjda je neko već razmišljao o tome kad ih je uvodio, pokušasmo da probudimo klinca. Pozvah ga nekoliko puta po imenu, počešah po ručici. Klinac ni da mrdne. Najeo se pre da dođemo i spava, pet para ne daje.
I kako vreme odmiče, tako meni polako dolazi do mozga šta se tu zapravo depašava. Čekaj stani malo - oni bre zahtevaju od dvomesečne bebe da se ponaša i slika kao da je odrasla! Da bi ostvarila pravo na pasoš. Beba koja ne može još ni glavu da podigne kako treba, ni da sedi (niti sme da se stavlja u sedeći položaj), ni da se okrene, baš ništa sama. Koja još ni ne prepoznaje objekte oko sebe kako treba. Takva jedna beba smislili su oni treba da se ponaša kao da je odrasla i da se slika stojeći u kabini u vertikalnom položaju, da joj glava bude tamo gde bi odrasloj osobi bila glava i da napravi izraz lica kakav bi odrasli napravio! A mi kao roditelji treba u takvom jednom maltretiranju deteta da učestvujemo. Da ga držimo u položaju koji mu je neprirodan i još da obezbedimo ga gleda gde treba! Inače ništa od pasoša. Nečuveno.
Kako je moguće da takva procedura uopšte postoji? Pa to se tako radi već 4-5 godina kažu oni meni.. Ali ljudi, tražiti od dvomesečne bebe koja ne može ni da stoji ni da sedi, da se slika simulirajući sedenje ili stajanje je kao da tražite od odraslog čoveka da se slika lebdeći u vazduhu sa raširenim rukama da bi simulirao da ume da leti. Ili da tražite od čoveka koji nema noge da visi prikačen za plafon da bi izgledalo kao da ih ima... I odosmo kući nezavršena posla. Odbih da bebu izlažem ovakvom maltretiranju, pa ako nema pasoša nema. Nek ide život.
I recite vi meni. Vidite li i vi ovde nešto čudno ili sam ja kao roditelj previše razmažen?
Za kraj: Na kraju su nam rekli da možemo i sami da donesemo bebinu sliku, s tim da je slika fotograf po tačno određenim pravilima. I sad čekamo da dođe fotograf da slika i gledamo da to uklopimo da dođe baš kad beba bude budna. Videćemo šta će ispasti na kraju....
Edit: Dan kasnije - sve se na kraju uspesno zavrsilo - odneli smo sliku koju smo sami slikali. Sluzbenica je pozvala kolegu da joj pomogne da to sve unesu i urade vec sta treba s tim dokumentima. Potrajalo je dosta dok su se izborili s valjda nekim komplikacijama koje donesena umesto direktno snimljene slike ukljucuje, a to je ukljucivalo i pozivanje nekog call centra u Beogradu, ali na kraju dobismo magični papir s kojim da podignemo pasoš. za nedelju dana...