Sinoć prođoh Trgom Republike, to je onaj trg u centru grada gde je Narodni muzej pokriven već evo drugu godinu skelom i platnom po receptu Potemkina, Narodno pozorište, zgrada Riunione, Dom štampe ali na drugoj strani opstaje Staklenac iza koga viri jedna divlje izidana zgrada koja se ruga svemu tome. Na to sve navikli se Beograđani pa i ne gunđaju mnogo osim nekih zaludnih čistunaca koji nemaju druga posla a stalo im je do toga da im grad izgleda gradski. Pojma nemaju šta sve može još da se desi a, boga mi, i desilo se.
Dakle u mimohodu Trgom videh nekoliko montažnih drvenih kućica okićenih veštačkim cvećem, priličnih da stoje u nekoj pustopoljani podalje od grada gde se može događati seosko vašarište a ne postavljenih na sred Trga, od Knez Mihailove do Vasine u povodu nekakvog bazara gde se prodaje koješta i svašta, video sam neke lizalice u jednoj a u drugoj u izlogu je bila flašica Coca Cole i jedna sa kiselom vodom dok je unutra bilo nešto slično roštilju, u drugim arte factima šta ima nisam stigao da pogledam jer mi je pažnju privukla grupa mobilnih toaleta, valjda za prodavce iz barakica ili za kupce kad se prejedu. Buket mobilnih toaleta, eno ga stoji na nekoliko metara od fontane, to je ona uz samu Knez Mihailovu.
Vratih se posle kući i pričam šta videh a kažu mi ukućani da sam nešto pobrkao i ko zna gde sam to bio, zalutao si kažu mi, ovo je bre metropola, glavni grad a Trg Republike je centar centra prestonice i pazi šta pričaš o Beogradu, nije to lepo od tebe. Jutro sam opet bio tamo i nema šta da pazim, sve stoji kako sam rekao, hteo sam da to uslikam ali neću oči da vam vređam prizorom … Dobro, ajde de te barake sa veštačkim cvećem po krovu, ali mobilni toaleti, klonjare pokraj fontane u Knezišu, preteraše sa tom rustikom I higijenom.
Hteo posle da pišem o tome ali nemam u rečniku tih reči ...