I
Jednom je Danil Harms bio zaljubljen u neku ženu.
U jednoj knjizi pročitao je kako da bi mogao da bude sasvim kreativan čovek prvo mora da se zaljubi.
Zbog toga je Harms odlučio da pod hitno mora da se zaljubi.
II
Danil Harms je bio mnogo zaljubljen u tu ženu ali uopšte nije mogao da se seti šta bi sa tim novootkrivenim osećanjem mogao ili trebao da radi.
A pošto nikad pre toga nije bio zaljubljen ─ Harms čak nije bio siguran ni u to da li je osećanje koje ga je iznenada obuzelo uopšte moglo da se nazove ljubavlju.
III
Sretao ju je svakodnevno ali je, zapravo, nikad nije zaista upoznao.
Kako je žena izgledala?
Hmmm...
Za potrebe ove priče Harms toga uopšte nije mogao da se seti.
Imala je dugačku kosu, prodorne oči, polunapućene usne, dugačke noge, lepe grudi, oblu stražnjicu ─ ukratko: imala je sve ono što bi jedna žena u koju je Danil Harms odlučio da se zaljubi trebala da ima.
Jedino nije imala vremena ─ ili ga je pak imala napretek, što mu, u suštini, negde dođe na isto.
Kada je jednom prilikom, Harms napokon skupio hrabrost da joj priđe i prizna joj vlastitu zaljubljenost ona mu je sasvim kratko odgovorila: „to je sve lepo, ali ja nemam vremena".
IV
Nakon ovog događaja Danil Harms više nije mogao biti siguran čak ni u to da li je uopšte zaljubljen ─ pošto pre toga to nikad nije bio.
Jedino što je pouzdano znao bilo je to da je jako tužno kada se čovek zaljubi u ženu koja nema vremena.
IV/b
Ukoliko je taj koji je ženu susretao uopšte i bio Danil Harms.
Takođe ─ nema pouzdanih dokaza ni da je žena koju je
Danil Harms svakoga dana susretao uopšte bila žena.
Pa čak ni da je uopšte i bila.
Nastaviće se...