Svi smo se juce (za)bavili premijerom, predsednikom i njihovim goscama, Draga i ja smo se bar dva puta pokrivili od smeha tokom premijerovog obracanja novinarima kad je isti dobio sarmerski napad, smesak levo, smesak desno, dodir levo, dodir desno...pa smo onda pomislili 'a sta li radi bivsi predsednik sada dok ovo gleda' i opet nam se pojavio smesak...sve onako uz kafu, lagana relaksacija uz TV posle radnog dana. Solja kafe u jednoj ruci, daljinac u drugoj, i kotrlja se od vikenda do vikenda. Svaki dan sve smozdeniji, ali kotrlja se do nekog punjenja baterija za vikend. Samo, kao sto to biva sa baterijama, svako sledece punjenje ne moze da ih napuni skroz. Uvek je nesto nepovratno iscurelo.
Dok svakidasnja zabava traje, u Ateljeu 212 i Pozoristu na Terazijama nema struje.
Uopste necu da ulazim u to ko je kriv za ovo, gradska uprava ili upravnici koje je ta ista gradska uprava postavila. Prosto, gradske vlasti vec godinama sistematski unistavaju ustanove kulture. Bioskopi Beogradfilma prodati sumnjivom investitoru, pa zatvoreni, neki od njih sluze kao prigodni WC u centru grada, a neki su izgoreli, pozorista otpustaju radnike tehnike jer nemaju od cega da ih izdrzavaju, pa zbog manjka tehnickog osoblja redukuju broj predstava, cime sebi dopunski smanjuju prihode. U drugom pozoristu, imenuje se za upravnika politicki bliska pozorisna licnost, koja se pre nekoliko godina nije snasla ni u nacionalnom teatru, i to pozoriste se pretvara u preduzece, gubi svaku koncepciju i duh koji je imalo i zbog kog se godinama trazila karta vise za svaku predstavu.
Iskljucivanje struje je doslo samo kao jbn slag na torti. Progutacemo i ovo parce. I zabavljacemo se i dalje gledajuci iste likove godinama, sve nemocniji da bilo sta promenimo, ni u svojim zivotima ni u drustvu.