Ljubav| Putovanja| Život

Biciklom oko sveta - O čemu govorimo... (Kirgizija)

Snezana Radojicic RSS / 10.10.2012. u 17:57

 

...kada govorimo o bajkama

2-5. septembar 2012.

DSCF1983-1024x768.jpg

Moja domaćica u Biškeku, trideset-deveto-godišnja Poljakinja Renata, učiteljica jezika u kirgizijskoj prestonici, otvarala je vrata svog jedno-sobnog stana svim putnicima koji bi joj se javili preko Kauč surfinga. I sama je mnogo putovala, uglavnom u ličnoj režiji -- nema kontineta na kom nije bila. Ovde je došla zbog uslova koje joj je ponudila poljska vlada: za godinu dana zaradila je tri puta više nego da je predavala u nekoj školi kod kuće. A radila je neuporedivo manje i imala vremena za putovanja.

No iz njene priče nekako naslućujem da to nisu bili jedini razlozi zašto je odlučila da potegne čak dovde. Jer, ne čini mi se da je sasvim zadovoljna ni izborom zemlje, ni uslovima rada. Ali ne zapitkujem je previše. Prećutkujem čak i neka pitanja koja bih inače postavila zbog toga što smo obe umorne od indiskretnosti Azijata, koji se ne ustežu da s neba pa u rebra upitaju stranca kog su tek upoznali i o najintimnijim detaljima njegovog života. Ta netaktičnost obema nam mnogo smeta. Nikako nam ne prija da svakom Kirgizu ili Kazahu koga usput sretnemo polažemo računa o svom ljubavnom životu: zašto nismo udate, zašto nemamo decu, zašto ne izaberemo nekog Kirgiza ili Kazaha, koliko dugo nismo imale seks (!)...

Ali baš onda kada se izbegava priča o ličnom, ono se samo nametne. Neprimetno, izazvano običnim pitanjem: „A šta se desilo?“, Renata me navodi na ispovest o Brajanu. DSC_0001-1024x682.jpg

O tome nisam razgovarala, čini mi se, ni sa kim. Nije bilo uslova ili mi se nije dalo – ne znam a i nije bitno. Sve ima svoje vreme pa tako i priče o prošlim ljubavima. Kada sazru da budu ispripovedane, poteći će same, na najmanji podsticaj. Renata mi ga je sada dala i ja sam počela:

Ne znam da li sam planirajući put oko sveta i ranije potajno razmišljala o ljubavnoj bajci, ili sam počela da je priželjkujem tek kada mi se Brajan javio na oglas u kojem sam tražila saputnike. Samo se sećam da mi je u jednom od svojih prvih mejlova saopštio kako najpre namerava da nađe životnu saputnicu s kojom bi potom krenuo na takvo putešestvije, zbog čega sam pomislila da je luđi i od mene. Pola kroz šalu, pola u zbilji, pitala sam ga da li zaista veruje u bajke. Ta već je dovoljno teško naći partnera za 'normalni život', a nekmoli za takvu avanturu.

Ali nije nemoguće, uzvratio je, čvrsto rešen da pokuša sve što je do njega.

Dopalo mi se kako razmišlja. I kako izgleda. A to je bilo već dovoljno 'za' da bih nam dala priliku.

I krenulo je. Najpre mejlovi, pa Skajp, a posle šest meseci i uživo upoznavanje da bismo napravili tronedeljnu probnu turu. DSCF1981-1024x768.jpg

Nisu mi zaigrali leptirići niti su mi klecnula kolena kada sam ga prvi put ugledala. Ništa od toga. Ali kada me je dotakao, bio je to dodir nekog bliskog, koga dugo znam. Nežan, prisan, topao. I uz njega, osećaj ugodnosti kada delimo isti prostor, ona vrsta komocije pored nekoga koja se obično stiče tokom dugogodišnjeg suživota. Da verujem u reinkarnacije, pomislila bih da smo u nekom od prošlih života već bili par.

Više nije bilo sumnje – dešavala mi se bajka. Jer kako drugačije objasniti tolike slučajnosti, tolika podudaranja između interesovanja, snova, priroda, strasti dvoje ljudi sa dva različita kontinenta.

Usledio je kratak rastanak, pa ponovni susret i početak putovanja oko sveta. A

li umesto očekivane idile, sada nam je skoro svaki dan bio začinjen sitnim nesuglasicama, malim nesporazumima, prolaznim nezadovoljstvima. Šta se to toliko promenilo u međuvremenu, u ona četiri meseca razdvojenosti? Ili smo oboje podlegli psihološkom pritisku koji smo sami sebi nametnuli, zbog 'moranja' da budemo par, srećni ljubavnici na Putu života?

Da li smo previše požurili? Jer jedva i da smo se poznavali. Mnogo toga nije nam išlo naruku: jezička barijera (moj engleski nije toliko dobar da bih izrazila sve nijenase onoga što osećam, mislim, želim), potpuno drugačiji miljei u kojima smo rasli i živeli (iz stabilnosti i sigurnosti svog unapred isplaniranog života za narednih dvadeset godina, nije mogao ni da zamisli kako izgleda živeti s inflacijom od hiljadu procenata, u izolaciji zemlje, tokom bombardovanja, ratova, okretanja naglavačke svih životnih vrednosti...) i teško spojivi kulturološko-socijalni obrasci (zapadnjačka distanciranost i držanje do forme iznad svega, nasuprot balkanskoj temperamentnosti i direktnosti). A trebalo je svakoga dana biti po dvadeset četiri sata zajedno, i to u ekstremnim uslovima.

Nemoguća misija? Svi koji su se otisnuli na slično putovanje prethodno su se poznavali godinama, bilo kao prijatelji bilo kao par. Moguće da smo čak prvi cikloputnici koji su istovremeno krenuli u ljubavnu i životnu avanturu.

I biće da smo malo pobrkali taj redosled, jer kada smo nakon dva meseca odlučili da silom prilika (imali smo samo jedan šator) nastavimo zajedno ali samo kao prijatelji, naše putovanje postalo je upravo onakvo kakvim smo ga zamišljali. Bez pritiska i očekivanja, opušteni, davali smo jedno drugom najbolje od sebe. Smejali smo se, zabavljali, radili šta je kome odgovaralo, lako nalazili kompromise i zajednički jezik... – sve ono što nam je u vezi bilo teško.

DSCF1972.JPG

Ali teško da će dvoje ljudi koji su prethodno bili ljubavnici noćiti u istom šatoru danima i n-ede-ljama, a da se u jednom trenutku ne nađu opet u zagrljaju. I da se ne zapitaju: a što ne bismo ovako mogli stalno?

Tako smo ponovo pokušali. S tom razlikom što sam sada ponela moj šator iz Beograda, kroz koji smo bili prošli. Nije bila moja ideja i nije mi se nimalo dopadalo što unapred razmišlja o odstupnici. Ali pristala sam, pripisujući to zapadnjačkoj racionalnosti. O mogućnosti da ćemo ponovo raskinuti nakon što su stvari krenule dobro, nisam ni razmišljala. Čvrsto sam verovala da bajke moraju imati srećan kraj.

Uprkos hladnoći, velikim minusima u balkanskim gudurama i konstantnom naporu kome nikada pre nisam bila izložena toliko dugo, lebdela sam u oblacima: istovremeno mi se dešavala ljubav i ostvarenje sna. Može li se išta više poželeti od života?

A onda – preokret: bez ikakvog prethodnog nagoveštaja, odjedanput, zatražio je da se neko vreme razdvojimo jer bi želeo da o svemu dobro razmisli. Zapravo, skoro je sasvim siguran da će dalje nastaviti sam.

Zašto?! Zar nam nije išlo dobro? 

Nema odgovora. Samo oseća da nije srećan svakog dana.

Srećan svakog dana! Da ne znam da si bio osamnaest godina u braku, pomislila bih da ništa ne znaš o vezama. Ili svejedno ništa ne znaš? Da li zaista veruješ da je to moguće?

Pitanja bez odgovora. A i šta bih s njima. Šta vrede odgovori za osećaj izdanosti. U nekoj nedođiji Albanije, čovek s kojim sam planirala da provedem godine na putu oko sveta napušta me bez ikakvog valjanog razloga.

Suze. U grudima samo što ne pukne od težine. Svet se raspada, snovi se rastaču u talasima dok se moj feri udaljava od obale. Mašem sve dok njegova plava jakna ne postane tačka i na kraju nestane. DSCF1975.JPG

 Ali već koliko sutradan, stižu njegove poruke i mejlovi. Piše šta mu se dešava i gde je sada. Kao i o čemu razmišlja.

Plakao je i on, kaže. I mahao, stajao je tamo, stajao i gledao sve dok se moj brod nije izgubio na pučini.

Ne odgovaram. Ne želim da ga ikada više vidim. Potiskujem bol. Ne dam da me slomi i zaustavi. Želim da nastavim dalje. Ako sam izgubila ljubavnika, partnera, čoveka za kog sam verovala da je moja sudbina, neću da se odreknem svog sna. Jer njega sam snevala i pre Brajana.

A onda se desilo da nakon deset dana naletimo jedno na drugo. U Grčkoj, u nekom selu na obali.

Nimalo se nisam obradovala. U deliću sekunde čak sam pomislila da mu se ne javim, da samo projurim pored njega. Ali bilo bi to tužno i ružno. Tako da sam stala.

Mogla sam da pročitam radost u njegovim očima. Istu onu koju sam videla na aerodromu kada smo se prvi put sreli uživo. Možda sam zbog nje pristala kada me je upitao da te noći kampujemo skupa. A potom i da budemo saputnici. Možda.

No sigurno je da sam pomislila kako će biti lakše u dvoje. Počela sam da se bojim, jer se nekoliko noći ranije neko šunjao oko mog šatora. A strahovala sam i zbog prevelikih troškova, jer je i na putu, kao i u životu, najskuplje biti sam. Naposletku, čvrsto verujem da ne postoje slučajnosti već da sve što nam se događa ima neki viši razlog, koji najčešće tek kasnije uvidimo. Zato sam ugušila svoju ljutnju i pustila da se stvari dešavaju. Pa kud god vodile.

A odvele su u ponovnu vezu. Mogla bih da okrivim novogodišnje uzbuđenje i mnogo vina i hladnu sobu u peleponeskom hostelu, no istina je da sam to očekivala. Ali ne pre nego što je izrekao naglas da je shvatio kako želi da budemo zajedno.

Ljubav? Ponovo probuđena nada? Nepokolebljiva vera u bajke? Štagod, nije bilo vreme za duboka preispitivanja. Bili smo potrebni jedno drugom. I ako možemo zajedno, trebalo je da još jednom pokušamo.

Ovoga puta trudio se mnogo više. Ali ja nisam. Nisam mu oprostila. Ako i nisam radila protiv nas, to nisam uložila ni najmanji dodatni napor da naša veza sada uspe.

DSCF2358.JPG

 I dva meseca kasnije ponovni raskid. Koji i jesam i nisam očekivala. No svejedno sam bila besna, kako nikada ni na koga nisam bila. Besna na njega, a najviše na sebe. Na sve preko čega sam prešla u ime zajedničkog cilja – ovog putešestvija. Trebalo je da nam ono bude ona veza koja će nas održati zajedno i kada stvari ne budu išle najbolje. Viši interes, naša, skitalačka verzija porodice, dece. Ali nije bilo. A razlog?

Opet ne zna. Ne mora uvek da postoji konkretan razlog, kazao je. I njega je njegova žena tako napustila. Ni brojne seanse kod bračnog psihoterapeuta nisu pomogle da ona otkrije i imenuje uzrok.

Pa ti sad meni vraćaš?, nisam mogla a da ne upitam.

Jer sve je ličilo na to. Posebno kad je, par nedelja nakon raskida, u mejlu opet počeo da se vajka. Imao je, pisao mi je, težak period nakon našeg raskida. Bio je usamljen i mnogo je razmišljao o meni. I o odlukama koje je doneo a koje sad mora da sledi. Na svom blogu čak se zapitao da li je ovog puta rastanak konačan.

U to nemoj da sumnjaš!, otpisala sam mu otvoreno, s namerom da ga povredim ako nešto iole oseća. I da se naljuti ako se bilo čemu nada. Sitna satisfakcija za sav pretrpljeni bol. Za moja povređena osećanja. I taštinu. Sve je to sada izmešano. Ali ne menja na stvari činjenicu da me se previše lako odrekao. To ne mogu da mu oprostim. Neću.

DSCF1984.JPG

Slušam sebe i ne mogu da verujem koliko sam još uvek gnevna. Srećom, Renata me ništa ne zapitkuje. Niti bilo šta komen-tariše, na čemu sam joj veoma zahvalna. Učinila je baš ono što mi je trebalo: pustila me je da sve to izgovorim naglas, kako bih osvestila svoja osećanja.

Nisam ni svesna da zbog njih možda ima problem. Ali kada mi sutradan ispriča o prijateljici s kojom je živela do pre desetak dana i koja će danas doći da pokupi svoje stvari, pomislim da je verovatno lezbejka. Jer priča o njihovom suživotu, navodno kratkom, samo dok se prijateljičin stan renovira, zvuči kao bilo koja ljubavna storija, s nesrećnim završetkom za koji je kriva prijateljičina posesivnost.

Na Renatinu molbu, prisustvujem njenom dolasku, pakovanju stvari bez ijedne izgovorene reči, demonstrativnom bacanju duplikata ključeva na madrac i odlasku bez pozdrava – i ne mogu da se otmem utisku da uživo gledam melodramu. No narednog dana napravim se nevešta kada mi se Renata požali kako je nesrećna jer joj nova simpatija ne uzvraća osećanja. Ne pitam ništa, osećajući da sam na skliskom terenu. Samo složim tužni izraz.

Sutradan krećem na turu oko Isik Kula a Renata ustaje u cik zore da bi mi poželela srećan put. Čekaće me po povratku s jezera, kaže. Naravno, zna za moj plan da se tada zadržim još jednu noć u Biškeku pre nego što konačno napustim Kirgiziju. No on uključuje smeštaj u Nomadskoj kući, gde odsedaju cikloputnici, a za koju sam u međuvremenu saznala. Pokušaću da među njima nađem saputnike za pedalanje do Kine. A možda i novu ljubav – više od pola godine nakon raskida, sinoć sam prvi put ponovo poželela da imam nekoga. . .

 

...kada govorimo o ljubavi

12-19. septembar

DSCF2309.JPG

Sigurno nije slučajno što su me Vladan i Jelena pozvali da budem njihov gost u Biškeku kada se budem vratila sa ture oko jezera. Osim što sam njihov poziv doživela kao još jedno čudo na ovom putovanju, jer je došao baš u trenutku kada sam bila mrtva bolesna zbog čega sam vapila za krevetom i kućnom negom, razgovori i druženje sa njima pomogli su mi ako ne da nađem, a ono makar da čujem moguće odgovore na neka od pitanja koja su me odnedavno ponovo okupirala.

I pred njima sam ponovila moju ljubavnu storiju, a Vladan je, kao pažljivi čitalac mojih tekstova, a nakon što je sada čuo i celu priču, samouvereno zaključio da tu nešto nedostaje. Složila sam se jer s ove vremenske distance i meni deluje u najmanju ruku nepotpuno ako ne i apsurdno. Ali začudo, ne osećam nikakvu želju da dokučim šta bi to moglo biti, mada Vladan vrlo odlučno tvrdi da onaj nešto krije ili da ima neki problem, kao i da naša priča nije završena.

– Bogami, jeste – negiram.

– Videćeš. I to ti kažem kao muškarac, iz muškog ugla.

– Nema šanse. Jedino da dođe na kolenima... – odgovorim mehanički, jer njegov zaključak prosto vapi za takvom frazom.

– Na tako nešto sam i mislio – spremno mi uzvrati.

Pokušavam da zamislim situaciju u kojoj se Brajan posipa pepelom a ja mu praštam, ali bezuspešno – premda u ljubavi čovek često iznenađuje sebe a i partnera, to nisu uloge koje bismo mi ikada mogli da odigramo. Zato odrečno vrtim glavom i skrećem razgovor na njih dvoje.

A njihova storija je takva da sam se ne jednom – jer nisu mi je ispričali u dahu, već na preskok, tokom nekoliko dana – zapitala da li mi to slučaj koji me je spojio sa njima pokazuje na konkretnom primeru šta zapravo jeste ljubav, ako možda i nije bajka (jer oboje odlučno negiraju da tu ima ičeg bajkovitog).

Priča počinje u njihovom detinjstvu. Rasli su zajedno u malom mestu i, otkada znaju za sebe, bili su najbolji drugovi. Prilično povučena i zatvorena, Jelena je živela u svom svetu knjiga, nauke i mašte, dok je Vladan bio „mangup“ kome su roditelji, verovato zato što su se razveli, dopuštali mnogo toga: da nosi dugu kosu, da izlazi do kasno u noć, da vozi kola a potom i motor. No kada bi u sitne sate, po povratku iz noćnog provoda, Vladan pozvao Jelenu, ona bi uvek rado napustila svoja četiri zida i sastala se s njim. Često bi se do jutra vozili njegovim kolima ili bi samo sedeli u njima, pričali i slušali muziku. Nikada ni jednom od njih nije palo na pamet ništa više od prijateljstva.

DSCF2347.JPG

A onda su se razdvojili zbog studija. Oboje su se doselili u Beograd, ali studentski život u prestonici uvukao ih je u svoj vrtlog, pa su izgubili skoro svaki kontakt. Vladan je živeo u stanu svoje rođake i studirao na Policijskoj akademiji, a Jelena u studentskom domu kao studentkinja hemije.

Kada su se ponovo sreli, Vladan je već uveliko gradio karijeru policajca, čiji će vrhunac, desetak godina kasnije, biti služba u OSCE, dok je Jelena tek završavala studije. Proveli su prijatno veče u stanu njegove rođake, a ono što se izrodilo iz te večeri moglo bi da bude potvrda zagovornicima teorije zvane „Za sreću je potrebno troje“.

Jelena je bila u društvu svoje prijateljice, koja se Vladanu nikad nije dopadala. No te večeri, u jednom trenutku, bila mu je neodoljivo simpatična jer je s neskrivenom slašću jela njegove lazanje na kraju zatraživši da ostatak ponese u dom. Od lazanja do veze delilo ih je svega nekoliko dana.

Kada je čula da su počeli da se viđaju, Jelena nije mogla da sakrije koliko ju je to pogodilo.

– Nije u redu – rekla je Vladanu.

– Ja sam to uradio zbog tebe! – odgovorio je, ne shvatajući zašto ga kritikuje.

Dok jedemo ko zna koju po redu repliku tih lazanja, samo sada spremljenih u Biškeku, Vladan uporno pokušava da to objasni.

– Jeleni je uvek bilo krivo što se nas dvoje ne slažemo, pa sam hteo da joj učinim, jer ako se budem složio sa tom prijateljicom, biće „mir u kući“. A kada sam to pomenuo nekim mojim kolegama, oni su svi počeli da me uveravaju kako Jelena nije ravnodušna prema meni. Odbijao sam da u to poverujem, ali sam odmah raskinuo sa njenom prijateljicom. DSCF2317.JPG

I počeo je da živi sa Jelenom, tačnije, ona se doselila u stan njegove rođake. I dalje su bili samo prijatelji sve dok on u jednom trenutku nije osetio kako jedva čeka da se s posla vrati kući. I da uživa u vremenu koje provode zajedno. Tada se desilo.

– Kakva priča! Za roman! – ushićena sam.

Ne slažu se sa mnom. Naročito zbog toga što su od prvog trenutka sve vreme naporno radili na svojoj vezi.

– Nas dvoje smo veoma različiti, odlično funkcionišemo kao prijatelji ali veza je nešto drugo. Morali smo mnogo da se usklađujemo, što i dan-danas radimo.

Čini mi se da ne može dovoljno da naglasi koliko je zahvalan Jeleni što je prihvatila njegovu strast za motorima i putovanjima na dva točka. Jer na motoru su zajedno proputovali celu Evropu. Mnogi njegovi prijatelji morali su pak da biraju između te strasti i svojih supruga – koje su ih uslovile razlazom ukoliko se ne manu tog „ludila“.

S druge strane, Jelena je bila ta koja je poželela da se skrase i naprave porodicu, što je on prihvatio, usmerivši svoju karijeru i interesovanja u tom pravcu. Zbog toga je i pristao na službu u Kirgiziji.

Pre tri meseca dobili su prinovu – Petra. Početak najlepšeg ali i veoma teškog vremena za Jelenu, koja bez ičije pomoći, u stranoj zemlji gde uslovi nisu ni približno dobri kao kod kuće, pokušava da odgaja prvorođenče. Koliko su joj dugi dani dok je Vladan na poslu, samo ona zna. Koliko puta dnevno pretrne od straha zbog Petra, zbog njegovog plača, štucanja, stolice, obeda..., ne sme ni da prizna. Jer Vladan, uvek priseban i racionalan, ne voli kada ona paniči, s razlogom ili bez njega. No najteža od svega pada joj samoća u tuđini.

Radi toga, odlučili su da unajme bebi-siterku. A polako počinju da se pripremaju i za preseljenje u Kanadu. Po svoj prilici, Jelena će početi da radi, dok će Vladanu biti neuporedivo teže da tamo nađe uhlebljenje. No nije zabrinut. Čuvaće bebu, a spreman je da radi i kao „običan“ policajac. DSCF2340.JPG

Pažljivo posmatram ovo dvoje ljudi. Dopadaju mi se, toliko mi je ugodno u njihovom društvu da na momente osećam kao da smo jedna velika porodica. Njihov odnos upravo je onakav kakav sam želela između Brajana i mene: pričaju jedno drugome o svojim očekivanjima, otvoreno iskazuju šta im se dopada a šta ne, ulažu napor da prihvate i ono što im je strano kod partnera. Da smo Brajan i ja još uvek zajedno, uprla bih prstom u njih i rekla mu: treba da se ugledamo na ove ljude i na to kako „rade“ na svojoj vezi. Jer najlakše je odustati i pobeći.

– Kad sve to znaš, zašto i dalje sebe osuđuješ? – pita me Vladan.

I onda me savetuje da se ne zatvorim za neku novu ljubav.

Neću, Vladane, u to možeš biti siguran. . .

 

...kada govorimo o nadanjima

19-20. septembar 2012.

DSCF2365.JPG

Shodno tom obećanju koje sam prevashodno dala sebi, čim se malo zalečim, prelazim u Nomadsku kuću. To je naziv za hostel namenjen bekpekerima i cikloputnicima, budući da osim zajedničkih soba, ima veliko dvorište za šatore, a cene smeštaja su sasvim prihvatljive čak i za moj budžet. Glavni razlog zašto prelazim ovde je potraga za društvom za pedalanje do Kine. Jer već mi je pomalo dosadila samoća, iako ima svojih nesumnjivih prednosti – od kojih je, kao i u konvencionalnom životu, najveća ta što ugađaš samo sebi. No sada sam iznova spremna na brojne sitne kompromise sa drugima, što je neodvojivi deo zajedništva. Ujedno se potajno nadam da ću možda naći saputnika koji će mi postati nešto više od toga.

Ali sada ne želim bajku niti išta što na nju podseća. Tražim samo „običnu“, svakodnevnu ljubav. I sigurna sam da se ona ne nalazi brzo, niti preko oglasa za partnera na putu oko sveta.

Zato se ne brinem kada Nomadsku kuću i Biškek napustim sama, ne upoznavši nikoga ko bi me zainteresovao – ako budem ostala otvorenog srca, uz malo sreće, sigurno ću negde naći ljubav. A bajkama je mesto na policama.



Komentari (50)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 21:26 10.10.2012

..

Želim ti sreću u toj potrazi (psst kažu da treba da prođeš ispod duge )...


margos margos 22:11 10.10.2012

Re: ..

Pročitala u dahu... i želim ti svu sreću!
Najlepše, pak, od svega je, to što si, u miru, ipak nastavila sama - kad si sa sobom ok, to je sjajno.
ivan.radak ivan.radak 11:48 11.10.2012

Re: ..

Pisi Snezana, pisi. Malo su dve knjige za ovakav kalibar

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:49 11.10.2012

Re: ..

mariopan
Želim ti sreću u toj potrazi (psst kažu da treba da prođeš ispod duge )...


Hvala, sa'će sezona kiša ovde, pa ću jednom valjda da nabodem taj prolaz ispod duge


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:19 11.10.2012

Re: ..

margos
Pročitala u dahu... i želim ti svu sreću!
Najlepše, pak, od svega je, to što si, u miru, ipak nastavila sama - kad si sa sobom ok, to je sjajno.



Ne mogu baš da se pohvalim da je napisano u dahu. Trebalo je vremena. Ali lepo je čuti da s ebrzo čita.
Mir sam s vremenom našla, kao i uvek nakon raskida. A na samoću sam odavno navikla tako da se sa sobom uglavnom dobro slažem.
Veliko hvala na čitanju i komentaru!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:25 11.10.2012

Re: ..

ivan.radak
Pisi Snezana, pisi. Malo su dve knjige za ovakav kalibar



O, Ivane, ovo me je baš pogodilo, pozitivno naravno. Reći ću ti samo da je jedan od najvećih razloga zašto sve ovo radim taj da bih sebe naterala da pišem. I da nemam više izgovora tipa: radim glup posao i nemam vremena. Sad imam sve vreme sveta a materijala onoliko. Ali sam i dalje beskrajno lenja!
Veliko hvala još jednom!
hajkula1 hajkula1 16:27 11.10.2012

Re: ..

Snezana Radojicic
margos
Pročitala u dahu... i želim ti svu sreću!
Najlepše, pak, od svega je, to što si, u miru, ipak nastavila sama - kad si sa sobom ok, to je sjajno.



Ne mogu baš da se pohvalim da je napisano u dahu. Trebalo je vremena. Ali lepo je čuti da s ebrzo čita.
Mir sam s vremenom našla, kao i uvek nakon raskida. A na samoću sam odavno navikla tako da se sa sobom uglavnom dobro slažem.
Veliko hvala na čitanju i komentaru!



Ne preporučujem navikavanje na samoću, osladi se... sve dok se jednom ne okreneš i začudiš... recimo.

Sve najbolje
miloradkakmar miloradkakmar 22:06 10.10.2012

Točak

Jedenom ćeš se stići.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:57 11.10.2012

Re: Točak

miloradkakmar
Jedenom ćeš se stići.


Ovo mi se dopada, svejedno da li je reč o predviđanju ili "pretnji". Hvala!
blue92 blue92 22:37 10.10.2012

Poslanica Preživelih


VI


Kad god mi je mnogo tebe,
odmaknem se,
ali neću da ti kažem.

Kad se gušim tobom, odem nekud.
Kobajagi dišem.
Vazduh lažem.

Umem ja da budem i dobar ko blato,
al' nikad se nisam veliko ni žurio
da to pokažem.

Nikad ja pred tobom nisam reko
da sam se na tebi ko jagnje peko.
I umreću, al ti reći neću.

Misliš: ne znaju da pomiluju meko
ovi prsti kvrgavi,
ogrubeli i grbavi?

I umreću, al' ti reći neću
da si živi spomenik
najlepše moje ljubavi.


/Miroslav Antić/
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:59 11.10.2012

Re: Poslanica Preživelih

blue92

VI


Kad god mi je mnogo tebe,
odmaknem se,
ali neću da ti kažem.

Kad se gušim tobom, odem nekud.
Kobajagi dišem.
Vazduh lažem.

Umem ja da budem i dobar ko blato,
al' nikad se nisam veliko ni žurio
da to pokažem.

Nikad ja pred tobom nisam reko
da sam se na tebi ko jagnje peko.
I umreću, al ti reći neću.

Misliš: ne znaju da pomiluju meko
ovi prsti kvrgavi,
ogrubeli i grbavi?

I umreću, al' ti reći neću
da si živi spomenik
najlepše moje ljubavi.


/Miroslav Antić/


Pesma me pogadja do dna. Mika je car. I volela bih da verujem da je primenljiva na moj "slucaj", tj. Brajana, ali tesko...
srdjan.pajic srdjan.pajic 03:39 11.10.2012

Free Tibet!

Samo da si ti nama živa i zdrava, i da, uz malo sreće, obrneš krug oko planete. Naći ćemo ti posle muža, makar i preko interneta.

(pretpostavljam da si u Kini, i da ovo čitaš sa izvesnim zakašnjenjem, i cenzurom, ali nema veze).

Evo ti jedna fotka sa moje bajk ture, ovde, u lokalu.





Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:00 11.10.2012

Re: Free Tibet!

srdjan.pajic
Samo da si ti nama živa i zdrava, i da, uz malo sreće, obrneš krug oko planete. Naći ćemo ti posle muža, makar i preko interneta.

(pretpostavljam da si u Kini, i da ovo čitaš sa izvesnim zakašnjenjem, i cenzurom, ali nema veze).

Evo ti jedna fotka sa moje bajk ture, ovde, u lokalu.







Ko je, bre, pominjao muža, nećem ja to :)
Dobra ti fotka, malo naginje na kineski :p


mariopan mariopan 14:17 11.10.2012

Re: Free Tibet!

Ko je, bre, pominjao muža, nećem ja to :)

Haahahaa oni bi te udali dok si reko keks

Nego, pazi da ne bude uslov da je prešao istu kilometražu, teško će se nađe kandidat.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:44 11.10.2012

Re: Free Tibet!

mariopan
Ko je, bre, pominjao muža, nećem ja to :)

Haahahaa oni bi te udali dok si reko keks

Nego, pazi da ne bude uslov da je prešao istu kilometražu, teško će se nađe kandidat.


srdjan.pajic srdjan.pajic 06:19 12.10.2012

Re: Free Tibet!

Snezana Radojicic


Ko je, bre, pominjao muža, nećem ja to :)


Muža, ženu, ne pravimo pitanje .

Dobra ti fotka, malo naginje na kineski :p


Meni ova kuća naginje na bogatunski...mada i nije toliko skupa, koliko sam bio ubedjen da jeste, s obzirom gde se nalazi.

ddsonik ddsonik 06:26 11.10.2012

potraga

Ne moras da trazis ljubav; naci ce te vec negde, kad to najmanje ocekujes

Lepo si spojila tri price (ili su se one samo tako spojile, ali ti si ih lepo ispricala)

uzivaj u daljim avanturama!

pozdrav iz Shanghai-ja
gorstak92 gorstak92 11:04 11.10.2012

Re: potraga

pozdrav iz Shanghai-ja

Opa!

I ko je sad najveći navijač Noleta?
Ili više gotiviš Janka?
Prekosutra bi trebalo da bude meč Nole vs Janko u Šangaju.
ddsonik ddsonik 11:10 11.10.2012

Re: potraga

gorstak92
pozdrav iz Shanghai-ja

Opa!

I ko je sad najveći navijač Noleta?
Ili više gotiviš Janka?
Prekosutra bi trebalo da bude meč Nole vs Janko u Šangaju.


moja draga je Noletov navijac Sad, nisam bas siguran da ce ici da ga gleda, ali videcemo.
Ja imam sutra uvece momacko vece za drugara, tako da mislim da ce prekosutra pasti celodnevni odmor (ako princeza ne smisli neke akcije)
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:01 11.10.2012

Re: potraga

ddsonik
Ne moras da trazis ljubav; naci ce te vec negde, kad to najmanje ocekujes

Lepo si spojila tri price (ili su se one samo tako spojile, ali ti si ih lepo ispricala)

uzivaj u daljim avanturama!

pozdrav iz Shanghai-ja


Hvala, ddsonik! Priče su se tako namestile, samo ih je trebalo prepoznati.
yugaya yugaya 10:09 11.10.2012

prica

Retko komentarisem ali uvek citam. Hvala sto delis sa nama ne samo utiske i slike nego i celu sebe na ovom putu.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:45 11.10.2012

Re: prica

yugaya
Retko komentarisem ali uvek citam. Hvala sto delis sa nama ne samo utiske i slike nego i celu sebe na ovom putu.

Kud se dede moj odgovor na ovo?

A odgovor je bio da je za sve kriva literatura

Hvala na čitanju!
gorstak92 gorstak92 10:58 11.10.2012

Auuuu

Do sad si razvaljivala sa putopisima, a sad i ovim, klasičnim blogom.

Englezi su oduvek bili čudna sorta. Nema svrhe da pokušavaš da ih skapiraš što nikako ne znači da su loši. Naprotiv.
Kažeš da Brajan ima blog. Bilo bi interesantno pročitati njegova razmišljanja na tu temu. Ja, kao čitalac, navijam da se opet sretnete u nekom Japanu, ali moram ostati čovek (iako sam bloger ). Dosta su i ova tri raskida.

Inače si dobro i prošla kod Renate. Mogla je da te pita za poljubac kao onaj Kazah u nedođiji-šatoru-prodavnici ili onaj Turčin hotelijer.

Skroz mi je neverovatno i super da sretneš dva blogera u tamo tom Biškeku, a kako stvari stoje naići ćeš na nekog i u Kini.
Pozdrav tebi i svim blogerima dijasporcima iz kišovitog Beograda (jesen je došla u moj grad/ulicu...)


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:07 11.10.2012

Re: Auuuu

gorstak92
Do sad si razvaljivala sa putopisima, a sad i ovim, klasičnim blogom.

Englezi su oduvek bili čudna sorta. Nema svrhe da pokušavaš da ih skapiraš što nikako ne znači da su loši. Naprotiv.
Kažeš da Brajan ima blog. Bilo bi interesantno pročitati njegova razmišljanja na tu temu. Ja, kao čitalac, navijam da se opet sretnete u nekom Japanu, ali moram ostati čovek (iako sam bloger ). Dosta su i ova tri raskida.

Inače si dobro i prošla kod Renate. Mogla je da te pita za poljubac kao onaj Kazah u nedođiji-šatoru-prodavnici ili onaj Turčin hotelijer.

Skroz mi je neverovatno i super da sretneš dva blogera u tamo tom Biškeku, a kako stvari stoje naići ćeš na nekog i u Kini.
Pozdrav tebi i svim blogerima dijasporcima iz kišovitog Beograda (jesen je došla u moj grad/ulicu...)




Gorštak, hvala na ovim komplimentima, sad mi je kez od uveta do uveta.
A naših ima svuda, da ne poveruješ. I jedno od najlepših iznenađenja mi je što su svi, ali redom svi koje sam upozala, neverovatni: intelektualci, sposobni, normalni, i na sve to dobri ljudi. Imala sam prilično drugačije mišljenje o dijaspori (neka mi ne zameri niko na tome) a sada se uverevam u suprotno.

Brajanov blog ti je na adresi: www.bikngaroundagain.com ali me spominje usputno u jednom komentaru. Više je prostora posvetio svom ukradenom bicklu.
gorstak92 gorstak92 12:19 11.10.2012

Re: Auuuu

SR
A naših ima svuda, da ne poveruješ.

Ma gde da ne poverujem.
Eto, dok si ti bila kod blogera Vladana u Biškeku mi smo bili kod blogera Srđana u Novom Sadu.

Vezano za kineski jezik mislim da možeš da pitaš za savet ddsonika.
On već dugo arbajtuje u toj Kini i sasvim sigurno da zna neke cake.

Dakle, Dušane izvoli.

Dopuna:
Više je prostora posvetio svom ukradenom bicklu.

Nešto mi govori da tu nema više hemije

Uzgred, pazi bre na svoj bicikl. Koliko sam skapirao vama cikloturistima malo malo pa neko otuđi biciklo. Stavi ga ispod jastuka kad spavaš.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:50 11.10.2012

Re: Auuuu

gorstak92
SR
A naših ima svuda, da ne poveruješ.

Ma gde da ne poverujem.
Eto, dok si ti bila kod blogera Vladana u Biškeku mi smo bili kod blogera Srđana u Novom Sadu.

Vezano za kineski jezik mislim da možeš da pitaš za savet ddsonika.
On već dugo arbajtuje u toj Kini i sasvim sigurno da zna neke cake.

Dakle, Dušane izvoli.

Dopuna:
Više je prostora posvetio svom ukradenom bicklu.

Nešto mi govori da tu nema više hemije

Uzgred, pazi bre na svoj bicikl. Koliko sam skapirao vama cikloturistima malo malo pa neko otuđi biciklo. Stavi ga ispod jastuka kad spavaš.


Dušan mi je već pnudio pomoć u vezi sa jezikom, tako da ću njega ili njegovu suprugu sigurno kontaktirati kada budem produžavala vizu, što će, verujem, biti "very painfull".
Kupila sam još jedan katanac za bicikl, pa se nadam da ćega dva sačuvati.
ddsonik ddsonik 16:01 11.10.2012

Re: Auuuu

tu smo!

srdjan.pajic srdjan.pajic 06:22 12.10.2012

Re: Auuuu

Uzgred, pazi bre na svoj bicikl. Koliko sam skapirao vama cikloturistima malo malo pa neko otuđi biciklo. Stavi ga ispod jastuka kad spavaš.


Jeste, a i nema svako Dačića, da oslobadja ukradene bicikle!
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 18:31 12.10.2012

Re: Auuuu

srdjan.pajic
Uzgred, pazi bre na svoj bicikl. Koliko sam skapirao vama cikloturistima malo malo pa neko otuđi biciklo. Stavi ga ispod jastuka kad spavaš.


Jeste, a i nema svako Dačića, da oslobadja ukradene bicikle!


Japanske bicikle. Nama ukraden bicikli iz zajednickih prostorija, zvali smo policiju, kazu da ne izlaze za takve stvari na teren.
predatortz predatortz 18:38 12.10.2012

Re: Auuuu

dusanovaiivanovamama
srdjan.pajic
Uzgred, pazi bre na svoj bicikl. Koliko sam skapirao vama cikloturistima malo malo pa neko otuđi biciklo. Stavi ga ispod jastuka kad spavaš.


Jeste, a i nema svako Dačića, da oslobadja ukradene bicikle!


Japanske bicikle. Nama ukraden bicikli iz zajednickih prostorija, zvali smo policiju, kazu da ne izlaze za takve stvari na teren.


Pa kad ne znaš da prijavljuješ 'slučaj'

Kažeš lepo da je provaljeno u prostoriju... Onda ih ne zanima visina štete, dolaze zbog načina izvršenja dela.
gorstak92 gorstak92 12:03 11.10.2012

On line

Hej!
Vidim da si on-line.

Gde si sada?
Kako ide kineski?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:11 11.10.2012

Re: On line

gorstak92
Hej!
Vidim da si on-line.

Gde si sada?
Kako ide kineski?


Urumči. Sutra krećem dalje. Planiram da vozim dokle budem mogla tj, dokle me vreme bude lsužilo. Naime, nalazim se na Putu svile i ovo su mesta na mojoj ruti ka Šangaju koja mogu da posetim u naredna dva meseca, ukoliko u međuvrmenu uspem da produžim voizu koju sma dobila na mesec dana: http://www.tour-beijing.com/china_silk_road_tours/xian_silk_road/xian_lanzhou_xiahe_wuwei_zhangye_jiayuguan_dunhuang.php

A fora za kineski je sledeća: u net kafeu otvorim translator, ubacim naziv mesta u koje idem ili ulicu ili pitanje, prevedm na kineski i onda to kopiram tj. precrtam u svesku. Taj papir potom poturam svima pod nos. Srećom, te je većina pismena
ddsonik ddsonik 16:02 11.10.2012

Re: On line

evo ti jedan zgodan link, ako ti vec nisam poslao
www.nciku.com
blogovatelj blogovatelj 01:10 12.10.2012

Re: On line

Urumči.


Tog Urumcija se secam kao grada koji je prvi u svetu po necemu.
A to nesto je udaljenost od mora.
NNN NNN 12:22 11.10.2012

Kakav tekst!


baš mi deluješ usamljeno
- mi smo uz tebe - virtuelni čitači

Ps. ova (u zelenom) Poljakinja (?) je interesantna

A ovo troje (2+1)
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:49 11.10.2012

Re: Kakav tekst!

NNN

baš mi deluješ usamljeno
- mi smo uz tebe - virtuelni čitači

Ps. ova (u zelenom) Poljakinja (?) je interesantna

A ovo troje (2+1)



Eh, pa naravno da sam usamljena. Svaki dan novo mesto, novi ljudi,a ja sama. Nije baš najlakši način putovanja a ni života. No dobro, moglo je i gore da bude.
Da, Poljakinja je u zelenom. Žena je potpuno Okej.
Jelana i Vladan i njihova priča za mene su potpuno neverovatni! Nikad nisam srela ljude koji imaju sličnu storiju. A ne mogu da opišem koliko su mi prijali jer su savršeno normalni.
gorstak92 gorstak92 12:55 11.10.2012

Re: Kakav tekst!

Eh, pa naravno da sam usamljena. Svaki dan novo mesto, novi ljudi,a ja sama.

A mi?
Imaš nas virtuelne koji ti, na naše zadovoljstvo, pravimo društvo malo više od godinu dana.
Tu smo i navijamo iz sve snage.
Koliko znam neki virtuelni su se i materijalizovali: Jelena i Vladan, Fu i Budimac, ...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:18 11.10.2012

Re: Kakav tekst!

gorstak92
Eh, pa naravno da sam usamljena. Svaki dan novo mesto, novi ljudi,a ja sama.

A mi?
Imaš nas virtuelne koji ti, na naše zadovoljstvo, pravimo društvo malo više od godinu dana.
Tu smo i navijamo iz sve snage.
Koliko znam neki virtuelni su se i materijalizovali: Jelena i Vladan, Fu i Budimac, ...



Tačno tako! Ako mi veruješ, a nema razloga da sumnjaš, mnogo puta su mi komentari i mejlovi koje su mi slali čitaoci prvenstveno sa B92 bloga vraćali snagu i opimizam. A da ne govorim o onoj materijalnoj podršci koju ste mi dali odavde, kada sam u Rusiji bila ostala bez novca jer mi je podstanar otkažao. A tek "materijalizovani" blogeri" -- soliko su mi pomogli i postali smo tako bliski kao da smo rod najrođeniji. tZato neću preterati ako kažem da bih dovde veoma teško stigla da nema blogera sa B92.
Nikada takvo nešto niti sam očekivala nit bih poverovala da je moguće.
HVALA!
gorstak92 gorstak92 13:30 11.10.2012

Re: Kakav tekst!

Eh kako lepa reklama za BlogB9, a oni jedino što su uradili je da su ti dali autorsku opciju.
Pih.

Praćenje tvog putešestvija je moje veliko zadovoljstvo i zato hvala tebi.
alselone alselone 13:33 11.10.2012

Re: Kakav tekst!

Ps. ova (u zelenom) Poljakinja (?) je interesantna



Saglasan.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:34 11.10.2012

Re: Kakav tekst!

gorstak92
Eh kako lepa reklama za BlogB9, a oni jedino što su uradili je da su ti dali autorsku opciju.
Pih.

Praćenje tvog putešestvija je moje veliko zadovoljstvo i zato hvala tebi.



Pa ne znam, ja mislim da je to pohvala ljudima, a sticaj okolnosti je da su oni s ovog bloga.
No sto se tice same B92 kuce, juce sam bas obavestena da ce neka vrsta promocije mog putesestvija krenuti na ovoj stranici i da ce za pocetak takodje neko napisati tekst o ovome sto radim... i tako.
gorstak92 gorstak92 13:38 11.10.2012

Re: Kakav tekst!

Snezana Radojicic
gorstak92
Eh kako lepa reklama za BlogB9, a oni jedino što su uradili je da su ti dali autorsku opciju.
Pih.

Praćenje tvog putešestvija je moje veliko zadovoljstvo i zato hvala tebi.



Pa ne znam, ja mislim da je to pohvala ljudima, a sticaj okolnosti je da su oni s ovog bloga.
No sto se tice same B92 kuce, juce sam bas obavestena da ce neka vrsta promocije mog putesestvija krenuti na ovoj stranici i da ce za pocetak takodje neko napisati tekst o ovome sto radim... i tako.

Opa!
Dobra vest.

Nadam se da će da bude nekog honorara, a ne samo onako, za slavu.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:27 11.10.2012

Re: Kakav tekst!

alselone
Ps. ova (u zelenom) Poljakinja (?) je interesantna



Saglasan.


Oćeš njen broj? Ili profil na CS?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:39 11.10.2012

Re: Kakav tekst!

gorstak92

Opa!
Dobra vest.

Nadam se da će da bude nekog honorara, a ne samo onako, za slavu.


Niko mi to nije pominjao tako da čisto sumnjam.
alselone alselone 16:16 11.10.2012

Re: Kakav tekst!

Snezana Radojicic

Oćeš njen broj? Ili profil na CS?


Hvala lepo, ipak cu preskociti dalje od "komentarisanja".
Zahvaljujem na dobroj volji.
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:25 12.10.2012

Re: Kakav tekst!

alselone
Ps. ova (u zelenom) Poljakinja (?) je interesantna



Saglasan.


Meni preostaje samo da se složim sa kolegijumom. Mislim, u vezi sa Poljakinjom
jucaibin jucaibin 13:03 11.10.2012

ti si

draga snezana, izabrala put kojim se redje ide...sigurna sam da ce te na tom putu neko pronaci...keep going...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:20 11.10.2012

Re: ti si

jucaibin
draga snezana, izabrala put kojim se redje ide...sigurna sam da ce te na tom putu neko pronaci...keep going...


Ako treba, biće.
Mašem i pedalam dalje!
danube danube 14:10 11.10.2012

BRAVO


Mislim da mozda jesi usamljena,ali nisi sama
samo napred Velika Devojko!!!!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:36 11.10.2012

Re: BRAVO

danube

Mislim da mozda jesi usamljena,ali nisi sama


Slažem se! Veliko hvala! Mašem ti

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana