Istorija| Ljubav| Život

Alo, Titovi pioniri! (2)

vladimir_likic RSS / 08.10.2012. u 04:14

Davorjanka Paunović
Davorjanka Paunović
 

"I'm selfish, impatient and a little insecure. I make mistakes, I am out of control and at times hard to handle. But if you can't handle me at my worst, then you sure as hell don't deserve me at my best."

Marilyn Monroe

U svojoj knjizi Đilas prvi put pominje Titovu sekretaricu, Davorjanku Paunović - Zdenku godine 1941, dakle, na samom početku rata. Inače, cela Đilasova knjiga je potpuno operisana od humora, osim kad pominje drugaricu Zdenku. I ta komična crta ustvari dolazi od iskrene i lične netrpeljivosti Đilasa, što ovaj i ne pokušava da sakrije.

Davorjanka je rođena 1921 godine, odrasla je u Požarevcu. 1939 godine je upisala francuski jezik u Beogradu, a na Filozofskom fakultetu je bila i aktivni komunista. Sa Titom se upoznala početkom 1941, na ilegalnom radio-telegrafskom kursu u Zagrebu. Njihova veza je započela ubrzo potom: u to vreme Davorjanka je imala samo 20 godina, a Tito 49, i već je bio generalni sekretar Komnustičke partije Jugoslavije. Dakle generalni sekretar, i kasnije vrhovni komandant, imao je slabosti prema mladim ženama. Da ne kažem devojkama.

Početkom novembra 1941 Đilas je smenjen kao delegat CK i Vrhovnog štaba u Crnoj Gori zbog političkih 'grešaka'. Evo kako Đilas opisuje pismo, koje je poslao lično Tito, s naredbom da bude smenjen:

Odmah mi je upalo u oči da je pismo pisano na hitnju da je i neuredno, neuobličeno: navodi se tačka "1)", a ne slede joj nijedna tačka. U tome sam prepoznao stil rada Titove sekretarice Davorjanke Paunović - Zdenke, koje je svoj posao obavljala nesistematično i nepredano, uvređena što svoj intimni odnos s generalnim sekretarom i vrhovnim komandantom mora da pokriva zaduženjima "obične" činovnice.

To smenjivanje je bilo prilično ozbiljna stvar. Đilasu je naređeno da sa grupom drugova krene u Užice, oko kojeg je bio komad slobodne teritorije, i gde je boravio Tito. Prema Đilasovim rečima, na putu za Užice je pomišljao da bi mogao biti i streljan. Ceo opis koji daje Đilas jasno pokazuje dve stvari. Prvo, već u to vreme Tito nije dozvoljavao nikom da se uzdigne toliko da ugrozi njegov lični prestiž. Đilas komentariše da je pravi razlog njegovog smenjivanja ustvari bila Titova sumnja da se on u Crnoj Gori previše osamostalio (Đilas i dodaje, to je i bilo delimično tačno).

Drugo, Tito je tačno znao kako da primeni kombijaciju sile, poluge okruženja, i ličnih, šarmantnih gestova, tako da svoje saradnike drži pod čvrstom kontrolom. Evo kako Đilas opisuje svoj dolazak u Užice, i prvi susret sa Titom:

Tito me je dočekao predusretljivo, čak nežno. Nije mi ništa prebacivao, nije se mnogo ni interesovao o prilikama u Crnoj Gori.

Ukratko rečeno, Tito je napravio veliku frku oko Đilasovih političkih 'grešaka' zbog čega je Đilas i smenjen, a onda ga je dočekao s jednim krajnje prijateljskim gestom, bez toga da je i pomenuo 'greške'. Tito se nije čak ni interesovao za prilike u Crnoj Gori! Đilas je verovatno znao da je jako dobro prošao. I da ako zabrlja opet, ne samo da se Tito može isto tako iznenada i nepredvidivo okrenuti protiv njega, već da će trenutno zaboravljene 'greške' biti izvučene kao dodatne, otežavajuće okolnosti. I naravno, Đilasove 'greške' iz 1941 su bile izvučene iz zaborava trinaest godina kasnije, 1954, kad je izbio konačan obračun na relaciji Tito-Đilas.

U toku 1939 godine, pre nego što je postala Titova ljubavnica, Davorjanka je bila devojka Jove Kapičića, tada mladog studenta medicine, koji će kroz rat zaraditi čin generala i orden Narodnog heroja. Jasno je da Kapičić, koji je tada imao 22 godine, nije imao šanse pored Tita. Mnogo godina kasnije, Kapičić je dao intervju Politici, u kojem je prokomentarisao Davorjanku: Kasnije su mi ljudi prigovarali: "Kako si mu je dao?!" Ljudi, nisam mu je dao. Izabrala ga je.

Inače, interesantno je da Đilas u svojoj knjizi na jednom mestu pominje Kapičića:

Ja sam pak, pošao desnom obalom Tare, s Lovćenskim bataljonom Prve proleterske, [...] Komandant je bio Pero Ćetković, bivši oficir, koji je prema svemu, pogotovu prema sebi, bio ratnički strog i prodoran [...] i postigao bi najviše položaje da nije poginuo1943 godine. Komesar je bio Jovo Kapičić, beogradski student, takođe odvažan i snalažljiv, ali s veseljem i srdačnošću. Ta svojstva tako različitih i složnih starešina kao da su se prenela na čitavu jedinicu: nikada nisam video ljude koji bi se tako rugali sa smrću i istovremeno tako žalili pogibaoce i brinuli se za ranjenike.

U maju 1942, Đilas se pridruzio Titu u selu Plužine, pored Pive. Tu ponovo pominje Davorjanku:

Titova "Zdenka" se prozlila do te mere da je siktala i na Tita - tako je uvek bilo u ofanzivama, kao da je glavni cilj sila Osovine da baš nju lično dokusure. [...] Jednog dana je, pak, "Zdenka" prevršila, tako da me Tito, postiđen, upitao: Znaš li ti koji joj je đavo? - Odgovorio sam mu: Ja mislim da je ona u tebe zaljubljena, pa se joguni... - Tito se vragolasto nasmejao.

Đilas nastavlja:

Desila se Titu i grotesknija zgoda, u vezi sa "Zdenkom". U prateći bataljon uputili su postarijeg Crnogorca - Đura Vujovića, španskog borca i starog komunistu, da ga pričuvaju od pogibije i da bude Titu lični pratilac. Iznerviran i ponižen "Zdenkinim" vređanjem drugova, Tito se obratio Đuru: Reci, druže Đuro, šta da radim s njom? - Đuro je odgovorio bez mnogo premišljanja: Ja bih je strijeljao, druže Stari... - I taj Đurov odgovor je s uživanjem prepričavan u Vrhovnom štabu i oko njega...

Ono sto Đilas ne komentariše, to je da je Davorjanka imala 21 godinu, da je Vrhovni komandant bio više nego dva puta stariji od nje. Dalje, Davorjanka je ceo rat 1941-1944 provela među partizanima i uz Tita, prošavši kroz najteže i najkrvavije bitke (kao sto su one na Sutjesci i Neretvi). I nema sumnje da je bila potpuno svesna da, u slučaju da bude uhvaćena, čeka je sigurna smrt- ako ne i šta gore. Iako je Davorjanka uz Tita preživela rat, život sa partizanima je ozbiljno narušio njeno zdravlje. Uprkos mladosti, Davorjanka je umrla 1946 godine, od komplikacija tuberkoloze i zapaljenja pluća. Imala je samo 24 godine.

Aleksandar Mataunović, Titov lekar, u svojoj knjizi "Jovanka Broz - Titova suvladarka" tvrdi da je Davorjanka bila Titova najveća ljubav. Po dolasku na slobodnu teritoriju u Užice, Đilas opaža:

Za mene, tek prispelog iz crnogorskog narodjnjačkog egalitarizma, hijerarhičnost i dostojanstveničko držanje su bili šokantni [...] Uz to su vodeće ljude iz CK - Tita, Žujovića i Rankovića, pratile mlade i zgodašne sekretarice, upadljivo intimnije s njima nego što je to sam posao nalagao. [...] U tome je bilo nečeg i ružnog [...] zbog toga što je u jedinicama praktikovano najstrože čistunstvo u tom pogledu.

Prema Mataunoviću, 1942 u okolini Foče je održana sednica Vrhovnog štaba, sa samo jednom tačkom dnevnog reda: "Odnos Tita i Davorjanke Paunović". Na tom sastanku Tito i Davorjanka su oštro kritikovani zbog kršenja partizanskih moralnih normi, traženo je čak da Tito bude isključen iz Partije. Legenda kaže, Tito je tada rekao: "Ja bez nje ne mogu! - Radite šta hoćete."

Atačmenti



Komentari (101)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ivan.radak ivan.radak 15:54 09.10.2012

Kakvi ste

Ovo ozbiljna prica, a vi sve okrenete na zaj...u

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana