NOMEANSNO means NOMEANSNO

Prije cirka-otprilike okruglo 30 godina izašao je debi album legendarne kanadske pank grupe Nomeansno. Upečatljivog naziva (Mama) i omota koji je predstavljao interesantnu "roršahovu mrlju" na datu temu, to izdanje predstavlja začetak jedne briljantne i dugotrajne diskografije.

Iako svrstavan u pank-rok okvire, Mama više naginje nekom post pank senzibilitetu, sa povremeno džeziranom teksturom, umjerenijim tempom i repetativnim dionicama.
Jubilej ovog izdanja, prvobitno štampanog u tiražu od svega 500 primjeraka, dobar je povod za pokoji tekst o bendu koji je vremenom, a koje seže do današnjih dana, stekao kultni status u andergraund krugovima s obje strane Atlantika.
Kao što članovi benda sami vole da naglase jedan od bitnijih uspjeha u njihovoj karijeri predstavlja 30-to godišnje uspješno ostajanje izvan okvira muzičke industrije.
A bilo je poziva, nije da nije, naročito nakon Nirvaninog globalnog uspjeha, kada su velike izdavačke kuće pohitale da pronađu svoju zlatnu koku na alternativnoj rok sceni. Iz želje da istresu zlato, svo i odmah, gramzivi vlasnici obično bi zaklali kokošku i prosuli joj utrobu u kojoj bi našli samo krv i iznutrice. Nomeansno se nisu upecali na tu šemu.

NmN je porodični projekat braće Wright, Roba (bas) i Džona (bubanj), začet davne 1979 u Viktoriji, Britiš Kolumbija, pod snažnim utiskom kojeg je na Roba ostavio nastup čuvenih D.O.A. Ime benda, inače, predstavlja slogan korišćen u anti date-rape kampanji.
Kao što je prvjenac Mama, bio atipičan početak jednog pank-rok benda, tako je i nastavak karijere uvijek potvrđivao njihovu posebnost unutar žanra kojeg su sami više puta redefinisali.
Pa su se tako za NmN vezivane odrednice kao što su math-rock, progresiv hardcore, happy hardcore, jazz punk, post hardcore. No, kako sva ova hrpa hibridnih kovanica nije čak ni ni izbliza dočaravala muzičko-lirski senzibilitet benda, novinari su u tu svrhu posegli za neobičnim, slikovitim deskripcijama - "Devo on a jazz trip, Motörhead after art school, Wire on psychotic steroids".
Upravo je ta početna dvočlana, drum ‘n bass faza, bez gitarskih solaža i ornamentisanja, učinila da u njihovoj muzici bas i bubanj budu prinuđeni da daju znatno više nego u standardnim rok postavama. Jednostavno, svi su tu morali da sviraju sve, i ritam i melodiju i solaže, uključujući i sam vokal.

Uticaj jazz-a na muziku NmN evidentan je još od njihovih prvih radova. Usložnjavanje, variranje i "uvrtanje" osnovne A-B-A forme rok pjesme, i tehnički zahtjevno muziciranje nisu baš česta pojava na pank sceni. A opet ta sviračka virtuoznost nikad za njih nije bila cilj sam po sebi, već je predstavljala  integralni dio šire i dublje zvučne poruke.
Interesovanje za džez je doprinjelo da se na albumu One (2000.) nađe i "obrada" Majlsove Bitch's Brew sa sve originalno umetnutim tekstom.
Rob je oduvijek bio veliki poštovalac Jimmy Blantona (svirao bas u Elingtonovom big bendu), Mingusa i drugih jazz basista. Svoju sviraćko umjeće često je brusio upravo skidajući njihove bas dionice.
A moćan, zategnut zvuk basa je ono što vam na prvo slušanje NmN pjesama odmah zapadne za uvo.
Danas je Rob navučen na elektronsku muziku, dub-step i te munje. Čak ima i svoju ličnu kućnu opremu za pravljenje dotične glazbe, koja mu između ostalog pomaže za rad na novim NmN pjesama. S druge strane Džonu za to služi klavir?!
No, naravno, stvaralački pristupi se ne završavaju na njihovim solo idejama i eksperimentisanjima. Velik dio pjesama se finalno uobličuje na probama, gdje kompletan bend džemuje i improvizuje na grubim skicama koje neko od njih donese. U svemu tome aktivno učestvuje i Tom Holliston, koji je se od 1993. ustalio na mjestu gitariste.

Kako reče sam Rob u jednom intervju ideje za svoje pjesme "krali" su od svih, svega i svakog, a opet nikad nisu bili plagijatori.
Rijetko ćete sresti tako artikulisanu energiju, strast i inteligenciju, humor i artizam, u jednom, kao što su to izvedbe ove ubitačne trojke.
Kao što je njihovo muziciranje atipično za pank bendove, tako su i njihovi tekstovi
posebnost za sebe - psihodelične legure sačinjene od urbanog egzistencijalizma, savremenih simbola vječite ljudske drame i postapokaliptične ironije.

Čisto da osjetite taj posebni uvrnuti gorki šmek, prilažem par pjesama sa albuma iz njihove zlatne (središnje) faze ( Wrong (1989.), 0 + 2 = 1 (1991.), Why Do They Call Me Mr. Happy? (1993.))
Pravi efekat se, naravno, postiže ako ih pratite uz muzičku podlogu, te su u naslovima linkovani Youtube klipovi.

Everyday I start to ooze

I guess you heard my head turned brown
I lost several pounds and looked terrible
Thi marriage of yellow and black never looked good on paper
His mother was a secretary, I think
Her father a rapist
I'm a little pressed for time and facts
But I know
It's those personnal acts
Those personnal acts
That cut through the crap

I heard they were dimembering people down the street
Those Joneses, you gotta love'm
Various disguises are regrettable but necessary
If you're going to make it through the day
Everyday Everyday
Everyday I start to ooze

A bold plan drawn up by assholes to screw morons
News at eleven but first
A long serious look at what's seeping from open sore
Perhaps you should STOP PICKING AT IT
I never felt so alone
I never felt so used
I never felt so excited
It was those personal acts
Those personal acts
That cut up the crap and served it for breakfast
YOU DUMB FUCK

My mom phoned up the police today
Just to say hello, "Hello"
My girlfriend has been missing for two weeks
I guess that's what happens when you walk the streets
with a bag on your head and a sign that says
Everyday Everyday
Everyday I start to ooze

Blue, black and blue and red are the colours of everyday

Ok, that's liffe, that's what I was told anyway
And picking your feet till they bleed may be the half of it
If every fourth animal in the world is a beetle
Maybe every fourt person is a DUMB FUCK
Listen , listen carefully now here's the answer
It rhymes with axe
Why, it's those personal acts
Those personal acts
Those suicide pacts
Those carelessly stored razorblades in the hands of small children
It's my face smeared on the pavement
It's Everyday
It's Everyday

Unday
Noneday
Useday
Buttugly
Whoreday
Painday
SPLATTERSDAY SPLATTERSDAY

YOU DUMB FUCK

Cats, Sex And Nazis

I spy with my lizard eye and everything i see is a lie
You know when i told you i would never lie well, that was the first time
Take all the pleasures that you seek
May my heart be full and still be bleak
Cold and alone, hard as stone
Like a fuck when there is no one home
Beauty and fame are meaningless beside
The ability to kill with a look of your eye
But i defy you to see through me
Nothing is all that you will see

Cats, sex and nazis
That's why they call me Mr. Happy
Are you a believer? - well i'm a deceiver
But i lied when i said that honesty was dead
I really belive all the things i say to you
It's just that none of them are true

Zombies eat human flesh
Which part do you like the best?
I like the heart the best
Zombies eat human flesh

If i haven't done all that i could do to hurt you
It's because my love is true
Or because my feelings are a lie
And we live just to suffer and die
I'll put a guarantee on all the beauty that i see
The fairest, the best, the first of the blest
All those whose souls are the ugliest
Hopelessly lost in their bitterness
Love me and you shall be free to join my eternal captivity
Just don't ask me if i believ all this bull
My head is empty but my bowels are full I
don't really think this way
I did yesterday, but not today

Cats, sex and nazis...

Zombies eat human flesh...

I spy with my lizard eye and everything i say is a lie
And what about you? what will you do?
When the sound of my voice touches you
When you hear me say, "This is true."
And the sounds of my voice touches you
This is true, this is true,
The sounds of my voice touches you
This is true, this is true!
This is true, this is true!
Cats, sex and nazis that's why they call me Mr. Happy
Why do i keep saying this over and over all the time?
Because it rhymes, moron
What do i want to hear now, a love song?
Are you in love?
Is it politically correct?
Or are you just another fucking reject?
Are you getting all of this?
Or is there something you have missed?

Zombies eat human flesh...

Do you know why they call me Mr. Happy?
Because I'm so fucking
Smart

Na svakom od 12 studijskih albuma NmN su varirali svoj prepoznatljiv intezivni zvuk.
Pa je tako Sex Mad (1986) najsiroviji, a recimo All Roads Lead to Ausfahrt (2006) najpopičniji.
Ono što je primjetno je da s protokom vremena, raste pauza između izlazaka njihovih studijskih izdanja. To bend svojim fanovima nadoknađuje čestim turnejama po američkom i evropskom kontinentu.
Koliko god dobro zvučali na nosačima zvuka, NmN se u punoj veličini, kao pravi svirački bend, dožive tek na live nastupima u onim malim intimnim prostorima koji mogu da prime par stotina druga. Tu oni od srca, bespoštedno i entuzijastički, već decenijama, isporučuju nezamislivu količinu pozitivne energije ... u malom brutalnijoj formi ;)

Imao sam priliku (i čast) da gledam Nomeansno na njihovom drugom gostovanju u Beogradu, SKC (2007.).

Znate, ja sam prilično inertna osoba, što je elegantan eufemizam za lenštinu, i teško me što može pokrenuti na cimanje od par stotina kilometara. Od muzičkih izvođača very few of them.
Ali za taj koncert se nisam ni trenutka premišljao da li otići ili ne.
Kad se samo sjetim kakva je to svetkovina bila: ekstatično suočavanje sa muzikom sopstvene mladosti koju su izvodili furiozni pedesetogodišnjaci.

Vrijeme je stvarno najrelativnija stvar na svijetu.

*** Ovaj tekst je originalno napisan za portal Q-sphere, ali odlučili smo da ga i ovde postavimo.Q-sphere portal ce se zvanično pojaviti za ... :)  pa je ovo prilika da steknete makar mali utisak o njegovom buducem sadrzaju.