Da pojednostavimo stvari, danas je zabranjena Parada Ponosa i ja tu zabranu smatram ograničavanjem i moje slobode. Sloboda jednog čoveka seže samo do slobode drugog čoveka, a sloboda onih koji vole ljude istog pola ne ugrožava slobode drugih ljudi. Može da ugrozi, naizgled ili zaista, samo neke od njihovih moralnih normi i shvatanja koje su takođe vrsta slobode, ali opet – slobode koja seže samo do slobode drugog i drugačijeg čoveka, slobode koju mu garantuju Ustav i zakoni.
Homoseksualnost nije zakonom zabranjena, kao što zakonom nije zabranjeno ni iznošenje mišljenja o homoseksualnosti, zbog čega bi homoseksualci morali da mogu da iznesu svoj stav o bilo čemu, pa i homoseksualnosti samoj, javno. Isto onako kao što imaju pravo i javno da traže prava za koja smatraju da su im uskraćena samo zbog njihove seksualne drugačnosti. Upravo onako kao što uskraćena prava, zbog bilo koje drugačnosti koja ne ugrožava tuđe slobode, ima pravo da traži svaki građanin države koja se ponosi pridevom »demokratska«.
I ta i takva država, da bi zadržala taj naziv, mora da se pobrine da svi, i isti i drugačiji, imaju pravo da slobodno iskazuju svoje stavove i traže svoja prava i slobode, za koje veruju da im pripadaju. Zbog toga mora da bude sposobna da izađe na kraj sa svima koji joj uzimaju ono na šta samo ona, u okvirima zakona, ima pravo – silu. Svako korišćenje represije kojim se zadire u prava države je narušavanje države same, upravo kao i povlačenje države pred najavama uzimanja tog prava. Upravo kao i svako drugi, država ima pravo, ali i obavezu tom pravu srazmernu. U slučaju kada neko državi uzme pravo koje samo njoj pripada, i to ne slučajno, država je obavezna da ga istom merom zaštiti, jer tako štiti i samu sebe. Bežanje od te obaveze je gubljenje prava, a država bez prava nije država. Bar ne demokratska.
Onog trenutka kada se država uplaši od bilo koga spremnog da silom prekrši zakone, država pada na kolena i na kolenima može da sačeka kada će i nju neko umlatiti baš tom silom koja mu ne pripada i ne sme pripadati. Kada će i njoj zapretiti kao što sada preti onima sa čijim se mišljenjem i načinom života, koji ih inače ni po kojem zakonu ne ugrožavaju, ne slaže.
Zbog toga što postoje oni koji su spremni da državi uzmu monopol represije, i da biju, ruše i uništavaju, država bi na isti način kao što je danas zabranila Paradu Ponosa, trebalo da zabrani i sve ostalo...vožnju automobila jer postoje oni koji voze namerno kršeći zakone...čuvanje novca u bankama jer postoje oni koji pljačkaju banke...rađanje dece jer postoje oni koji ubijaju druge ljude...izlazak napolje jer napolju su i oni koji kradu, biju, razbijaju, mrze, prete...i samu sebe bi morala da zabrani jer ima onih kojima ona baš ništa ne znači, jer postoje oni koji joj silom prete i od kojih ona očito ne ume da se zaštiti. Ili neće. A ni jedno, ni drugo, na dobro ne izlazi.
»Sloboda je sloboda za druge.«
(Klara Cetkin)