"Juče sam bio pas, Danas sam pas. Sutra ću verovatno i dalje biti pas. Uh! Tako malo nade za napredovanje.."- Snupi
Da se razumemo,obožavam životinje i ponosni sam vlasnik gojaznog mačka, navučenog na bensedine i hiperaktivnog morskog praseta, neprijatnog mirisa, koga je moj sin ,od milošte, nazvao Gari.
Puno puta sam u svom životu od jako bliskih ljudi, čuo izraz "Bre,živim kao pas" i uvek sam ga nekako doživljavao kao sinonim za težak život,pun lizanja guzice uz neprestanu jurnjavu za svojim repom.Mada čekaj,zar isto to ne činimo i mi ljudi,?
I psi su , kao i ljudi , podeljeni u nekoliko kategorija i rasa , neki su dlakavi,neki manje,neki laju mnogo,a neki nikako da prolaju. Mnogi od njih, zahvaljujući tome što su štenad poznatih i nagradjivanih roditelja sa društveno priznatim pedigreom, uspevaju da kroz život koračaju voljeni i vozdignutog repa.
Mnogi psi , ali ne oni koje ja svakodnevno srećem i mrškam kako me ne bi rastrgli ili zapišali,nego neki drugi ,mnogo finiji psi, žive neke živote na kojima bi im pozavideli i srpski ministri ? Koliko puta vam se desilo da sedite u nekom ekskluzivnom restoranu,za koji ste sakupljali novac mesecima, kako biste izveli svoju lepšu polovinu i za susednim stolom primetite psa koji jede viljuškom i nožem sa sve salvetom preko krila i podignutim malim prstom.Nije vam se desilo...Čudno!?
Taj isti psić koji je sedeo samo jedan sto od mene,mažen,pažen i održavan više nego hidratantna koža Marijane Mateus, bukvalno je deset minuta pregledao Jelovnik i oblizujući se pažljivo birao svoju porudžbinu, pri tom prativši stroga upustva svog tima koji su činili veterinar,nutricionista,astrolog,fitnes instruktor i stlista.
Konobari su obletali oko stola malenog maltezera dok je Šef Sale značajnim podizanjem leve obrve, upozoravao muzičare da budu u pripravnosti ukoliko se mališan odluči da naruči omiljenu pesmu svoje omiljene, samoostvarene estradne zvezde.
Kible pune leda sa najsvežijom Evian vodom stajale su pored stola,a ljubazni konobari sa kezom oko glave su se otimali ko će pre da mu udovolji jer su znali da omaleni malteški psić,ostavlja djavolski dobre napojnice.
Bogato udata gazdarica je sa susednog stola poručivala razne djakonije za maleno pseto, pri tom shvatajući svu njegovu bitnost i veličinu i dižući čaše oduševljeno nazdravljala njegovoj psećoj sreći.Njegove sjajne i negovane bele dlake, zaslepljivale su goste,uključujući i mene,a njegov pogled i pojava plenili su bez i jednog jedinog laveža.
Gomila hrane razbucana po satenskom stolnjaku, koji je visio sa teškog drvenog stola, gotovo antičke vrednosti,izazivala je dobroćudne osmehe svih prisutnih gostiju i to one osmehe u kojima se jednostavno mora dodati i duboki uzdah lažnog odobravanja.Maltezerov preplaćeni obrok bio je prekinut zvonjavom gazdaričinog telefona i psić je na trenutak prestao da uživa u borbi sa plodovima mora , koji su onako sluzavi i rastrgnuti virili sa oboda predimenzioniranog tanjira.
U daljini se čuo lavež nekih drugih pasa koji nisu imali toliko sreće kao omaleni maltezer.U jednom momentu je Gazdarica ustala od stola uzela psića u naručje i prislonila ga na svoje silikonske dojke od petnaest hiljada evra.Mali psić je sa isplaženim jezikom i samozadovoljnim dahtanjem napuštao restoran, zaboden u sise nezgrapne devojčure, dok su se psi lutalice, poredjani ispred ekskluzivnog splava visoke B kategorije,sa tugom u očima zblažnjavali ,"Kakva kurvetina"...