Ovo je citat naslova vesti sa B92. U pitanju je izjava Aleksandra Vučića:"Ako me pitate šta će biti ključni uslovi za datum početka pregovora - prvo će biti ono što je njima najvažnije, a to je pitanje Kosova i kako ćemo rešavati probleme naročito na severu Kosova". Ne ulazim u to da li je Vučić u pravu ili ne, ono što je meni interesantno je pitanje - ko su ti oni? Ko ispostavlja zahteve? EU reći će neko, ali ko je EU? Henri Kisindžer je postavio slično pitanje "Ako želim da pozovem Evropu, ko će podići slušalicu?". Ma koliko pitanje delovalo jednostavno, odgovor je daleko od "jednostavnosti".
Da bi se delimično dao odgovor na pitanje ko je i šta je ta mitska Evropa (nekome bezalternativna, drugome leglo i stecište zla br 2 (posle neprikoslovenog NATO-a)) poželjno je znati koje je institucije čine i bar delimično razumeti međusobne odnose tih institucija (vrlo dinamične inače).
Dakle, glavne institucije EU su: Evropski savet i Savet ministara, Evropska komisija, Evropski parlament i Evropski sud pravde.
Kroz prve dve institucije zastupaju se interesi država članica (jer ih čine predstavnici država koji prvenstveno zagovaraju interese država iz kojih dolaze), Komisija predstavlja "zajednicu" a Evropski parlament, s obzirom na direktno biranje toretski bar zastupa - građane.
Evropski savet čine šefovi državačlanica. Ima i predsednika (Van Rompoj), mada predsednik nikoga nije uspeo zavarati da je on centralna ličnost EU (mnogi bi ruku u vatru stavili da je u pitanju Angela ali nek ostane ta tema za drugi put). ESavet daje politički okvir EU a odluke saveta predstavljaju smernice za rad ostalih institucija. Nema nikakvu formalnu ulogu u zakonodavnom procesu ali predstavlja centralni politički organ.
Sledeća institucija koja zastupa "nacionalne" interese je Savet ministara. Čine ga ministri država članica, koji se sastaju u devet različitih formacija, u zavisnosti od teme koja je na dnevnom redu zasedanja ministri (npr. za pitanja poljoprivrede sastaju se ministri poljoprivrede). Savet ministara je glavno mesto susreta država članica. Ne sme se zaboraviti da Evropska Unija (u ovom trenutku?) uvek nije u potpunosti nadnacionalna institucija u smislu da su se države članice u potpunosti odrekle svog suvereniteta (i integriteta da dodamo).
Pored zakonodavne i izvršne uloge SM je i glavni forum na kome države članice usaglašavaju sopstvene interese. Način glasanja je... pa recimo komplikovan. Kada Savet odlučuje kvalifikovanom većinom, broj glasova koji pripada ministru pojedine države članice nije jednak. Glasovi su ponderisani zavisno od... (opet - nek ostane nešto za drugi put).
Evropska komisija je jedini predlagač pravnih akata EU i najvažnija izvršna institucija. Ima ovlašćenja da pokreće inicijative, priprema odluke za Savet EU i da ih nakon usvajanja sprovodi. EK kontroliše primenu prava EU na teritoriji država članica, pa je nazivaju i „čuvarem ugovora" i važi za glavni integrativni faktor. Članovi EK, iako vezani za zemlje članice izborom (trenutno svaka članica ima po jednog člana EK), svoj posao obavljaju nezavisno od interesa svoje matične države, već sa pozicija nadnacionalne institucije. Svaki član Komisije je zadužen za određeni "portfelj" (drugim rečima nema "ministara" bez portfelja - što će veoma razočarati neke srpske političare), tj svaki član Komsije ima određeno zaduženje.
Evropski parlament "predstavlja" građane EU. Sačinjava ga skoro 750 poslanika. Poslanici predstavljaju birače i grupišu se po političkoj orijentaciji, a ne prema nacionalnoj pripadnosti. Osnovna (teoretska) uloga EP je politička kontrola. Savet ministara i Evropska komisija obavezni su da izveštavaju Parlament o svom radu. Učestvuju u zakonodavoj proceduri, koja je naravno biti objašnjena neki sledeći put. Za sad samo slika.
Parlament je institucija koja se stalno bori za proširenje sopstvenih nadležnosti dok istovremeno predstavlja mesto gde se možda najlepše vidi pitanje "legitimiteta Brisela". Koga EU predstavlja? (ovo je predlog teme za raspravu). Evropski Parlament još uvek retko ko doživljava kao pravi "parlament". Iako EP predstavlja "nadnacionalnu instituciju", iako se u parlamentu stvaraju grupe partija po ideološkim odrednicama (a ne po nacionalnom poredklu) činjenica je da na izborima za parlament ne postoje nadnacionalne liste a primećuje se da u kampanjama dominiraju nacionalne teme i "prepucavanja". Tako je u Parlament zaglavio i heroj mladih u Srbiji - Najdžel Faradž.
Evropski sud pravde donosi presude u slučaju nepoštovanja primarnih i sekundarnih propisa EZ i jedini je ovlašćeni tumač odredaba osnivačkih ugovora EZ. Bitna su dva načela: načelo izravnog učinka (izravne primjenjivosti), što znači da je ono izravno primjenjivo u državama članicama, te načelo nadređenosti evropskog prava nad nacionalnim (prvi put potvrđeno poznatom presudom u slučaju "Van Gend en Loos" (1963će). Evropski sud pravde je često sklon da "čita namere zakonodavca" tj stavlja suštinu ispred forme i na taj način neprekidno rasteže tumačenjima domašaj Evropske Unije. Ono što je jako značajno - upravo kroz poštovanje presuda Evropskog suda pravde se države članice na najznačajniji način odriču svog suvereniteta i na taj način daju suštinu celokupnom "projektu" EU.
Dakle, ko će podići slušalicu ako Kisindžer poželi da razgovara sa Evropom? To možda (nama) nije ni bitno toliko koliko pitanje - ko će Srbiji isporučiti zahtev za priznavanjem Kosova (zahtev koji potpredsednik Vlade RS najavljuje)? Gledajući spisak pobrojanih institucija Srbija "nema pozicija" u Evropskom parlamentu i relativno slabije stoji u Evropskom savetu i Savetu ministara (ima država koje aktivno zastupaju nezavisnost Kosova dok s druge strane 5 članica ne želi da prizna Kosovo). Evropska komisija je. manje više, nezainteresovana za politička pitanja, koliko insitira na tehničkim.
Ja sad čitam i slušam.