Za izreku
Samo da komšiji crkne krava sigurno ste čuli, jer postoji, valjda, otkako je i nas. Ukorenila se toliko duboko i razgranala tako široko da se prema njoj sve manje odnosimo kao prema pošalici na svoj ili tuđ račun, a sve više kao prema nacionalnom obeležju i elementu kulture življenja.
Decenijama koje su iza nas, znak da je komšijinoj kravi koja nam toliko bode oči bačena rukavica u lice, bila je pretnja njenom vlasniku, rečima: „Ja ću tebe da prijavim!”. Današnjoj „deci demokratije” značenje ovih reči je, verovatno, poptpuno strano. Jedni će pomisliti da onaj kome se na taj način preti gradi kuću bez građevinske dozvole; drugi će biti ubeđeni da se isti taj bavi honorarnim radom iza leđa poreznika; treći će sumnjati da taj nevaljalac bukom iz svog stana zagorčava život ostalim stanarima... Asocijacija je bezbroj, baš koliko i mogućih životnih situacija.
Ali, ne. Izraz PRIJAVLjIVANjE o kojem je ovde reč, uvek je imao jedno jedino značenje. Od njega se na ovim prostorima gradila munjevita karijera u firmi, sticali doktorati, dobijala veća plata, sa portirnica odlazilo u diplomatiju, u stan uvodio telefon kada ga je malo ko imao, sticao status istaknutog književnika... Ukratko, uz PRIJAVLjEVANjE se lagodnije živelo.
Mada je takva angažovanost, zarad skoka
sluge pokornog na društvenoj lestvici, sa moralne tačke gledišta (blago rečeno) problematična, možda bi se mogla objasniti nemogućnošću izbora u datim, teškim društvenim okolnostima. Razmišljanje u tom pravcu, naravno, ne podrazumeva opravdavanje takvog životnog stila, niti pokušaj praštanja, već više zbrajanje mogućih razloga.
Međutim, takvo zbrajanje mi teško polazi za rukom kada pogledam one koji se PRIJAVLjIVAČKIM zanatom bave godinama, a za sve to vreme se nisu domogli gotovo nijedne od pobrojanih privilegija: ostali su bez akademskog zvanja, struke i društvenog ugleda, materijalnog imetka na kome bi im se moglo pozavideti, statusa
istaknutih umetnika, pa čak i sasvim
običnih...
Prema mojim sumnjama, mogućih razloga za ovu čudnu pojavu je najmanje četiri: A) Pod teretom krize ni PRIJAVLjIVANjE više nema cenu koju je ranije imalo; B) Ove osobe se time bave iz čiste ljubavi i visokog kotiranja „građanske dužnosti” u njihovom moralnom biću; V) Neko ih uvek preduhitri, G) Oni zapravo više nikome nisu potrebni, samo im se ono o PRIJAVLjIVANjU zadržalo u svesti i rečniku, nakon godina predanog rada.
Bilo kako da okrenete, oni su tu kad god pomislite da su nestali, a nema ih kada ste sigurni da vam se motaju oko kvake. Što beznačajniji i providniji - to drčniji, što zanemareniji i nemoćniji - to glasniji.
Nadam se da mi čivave neće zameriti ako ovde priznam da mi, dok tražim primer za poređenje, misli klize nekako baš u njihovom pravcu...