Društvo| Ljudska prava| Politika| Život| Životni stil

O NAJSTRIJEM ZANATU (koji nije ONAJ)

Dragan Jakovljević. RSS / 16.09.2012. u 10:52

Za izreku Samo da komšiji crkne krava sigurno ste čuli, jer postoji, valjda, otkako je i nas. Ukorenila se toliko duboko i razgranala tako široko da se prema njoj sve manje odnosimo kao prema pošalici na svoj ili tuđ račun, a sve više kao prema nacionalnom obeležju i elementu kulture življenja.
Decenijama koje su iza nas, znak da je komšijinoj kravi koja nam toliko bode oči bačena rukavica u lice, bila je pretnja njenom vlasniku, rečima: „Ja ću tebe da prijavim!”. Današnjoj „deci demokratije” značenje ovih reči je, verovatno, poptpuno strano. Jedni će pomisliti da onaj kome se na taj način preti gradi kuću bez građevinske dozvole; drugi će biti ubeđeni da se isti taj bavi honorarnim radom iza leđa poreznika; treći će sumnjati da taj nevaljalac bukom iz svog stana zagorčava život ostalim stanarima... Asocijacija je bezbroj, baš koliko i mogućih životnih situacija.
Ali, ne. Izraz PRIJAVLjIVANjE o kojem je ovde reč, uvek je imao jedno jedino značenje. Od njega se na ovim prostorima gradila munjevita karijera u firmi, sticali doktorati, dobijala veća plata, sa portirnica odlazilo u diplomatiju, u stan uvodio telefon kada ga je malo ko imao, sticao status istaknutog književnika... Ukratko, uz PRIJAVLjEVANjE se lagodnije živelo.
Mada je takva angažovanost, zarad skoka sluge pokornog na društvenoj lestvici, sa moralne tačke gledišta (blago rečeno) problematična, možda bi se mogla objasniti nemogućnošću izbora u datim, teškim društvenim okolnostima. Razmišljanje u tom pravcu, naravno, ne podrazumeva opravdavanje takvog životnog stila, niti pokušaj praštanja, već više zbrajanje mogućih razloga.
Međutim, takvo zbrajanje mi teško polazi za rukom kada pogledam one koji se PRIJAVLjIVAČKIM zanatom bave godinama, a za sve to vreme se nisu domogli gotovo nijedne od pobrojanih privilegija: ostali su bez akademskog zvanja, struke i društvenog ugleda, materijalnog imetka na kome bi im se moglo pozavideti, statusa istaknutih umetnika, pa čak i sasvim običnih...
Prema mojim sumnjama, mogućih razloga za ovu čudnu pojavu je najmanje četiri: A) Pod teretom krize ni PRIJAVLjIVANjE više nema cenu koju je ranije imalo; B) Ove osobe se time bave iz čiste ljubavi i visokog kotiranja „građanske dužnosti” u njihovom moralnom biću; V) Neko ih uvek preduhitri, G) Oni zapravo više nikome nisu potrebni, samo im se ono o PRIJAVLjIVANjU zadržalo u svesti i rečniku, nakon godina predanog rada.
Bilo kako da okrenete, oni su tu kad god pomislite da su nestali, a nema ih kada ste sigurni da vam se motaju oko kvake. Što beznačajniji i providniji - to drčniji, što zanemareniji i nemoćniji - to glasniji.
Nadam se da mi čivave neće zameriti ako ovde priznam da mi, dok tražim primer za poređenje, misli klize nekako baš u njihovom pravcu...

Atačmenti



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 11:23 16.09.2012

..

Denunciranje kao zanat?

Oduvek bio posao najljigavijih spodoba.
Ne mogu da opravdam ničim pa ni istorijskim okolnostima.
Taj zanat nikada odumreti neće.

Zato što "kupaca" škakljivih vesti uvek ima, a dok ima njih biće i tužibaba.

A zašto neke vredne tužibabe nisu napravile karijeru od svog zanata...pa možda zato što njih ne voli niko pa ni oni kojima "radosnu vest" donose.
horheakimov horheakimov 13:46 16.09.2012

(:

samo da se samoprijavim
Dragan Jakovljević. Dragan Jakovljević. 14:06 16.09.2012

Re: (:

Tako već može
tasadebeli tasadebeli 22:14 16.09.2012

Орао пао - соко долази...

За време бомбардовања 1999. мобилисао ме је Центар за обавештавање итд. Распоредили ме да дежурам и укључујем када треба сирену на Шумарском факултету у Београду. Пар дана од почетка бомбардовања било је наређено опште замрачење (сиц!). Дежурајући ноћу у згради факултета морали смо да користимо батеријску лампу макар да бисмо отишли до тоалета. Није прошло ни пар дана, а неке бабе из зграде преко пута факултета су нас пријавиле да ноћу дајемо светлосне сигнале непријатељским авионима (?!). И да иронија буде већа, пријавиле су нас истом том Центру за обавештавање и узбуњивање који нас је ту и поставио, па смо до краја бомбардовања морали да трпимо свакодневно зезање: "Где сте, шпијуни? Шта је, исцурела вам батерија?"

А ово сам већ поменуо на једном блогу, али сматрам да полако улазим у године када ми је дозвољено да понављам приче. Наиме, пре неколико година полиција београдске општине Чукарица је јавно, путем новина, замолила грађане да престану безразложно да пријављују своје комшије јер је полиција дужна да по свакој пријави изађе на терен и види о чему се ради, а они једноставно не могу све то да постигну.
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 00:33 17.09.2012

Re: Орао пао - соко долази...

Чукарица је јавно, путем новина, замолила грађане да престану безразложно да пријављују своје комшије јер је полиција дужна да по свакој пријави изађе на терен и види о чему се ради, а они једноставно не могу све то да постигну.

Na žalost ta priča datira iz 1942. kada je Gestapo izdao takav proglas u Beogradu.

За време бомбардовања 1999. мобилисао ме је Центар за обавештавање итд.


Nisam nešto poštovao to zamračenje, ali, hajde, navlačio sam roletne da ne bodem oči. Jedno veče mi je zazvonio zelefon - fixni. Iz slušalice je doprlo:"Gasi to svetlo da ti ja ne bih gasio!". Iz želuca sam dreknuo:"Ko je to!!??". "Tu-tuu, tu-tuu". Nije me više zvalo. Svakojaki bašibozuk u takva vremena da sebi svašta za pravo.
tasadebeli tasadebeli 20:50 17.09.2012

Re: Орао пао - соко долази...

aleksandarkarisik
Na žalost ta priča datira iz 1942. kada je Gestapo izdao takav proglas u Beogradu.


И на жалост, поновила се шест деценија касније. Лепо домаћин каже, најстарији занат, а да није онај.


Nisam nešto poštovao to zamračenje, ali, hajde, navlačio sam roletne da ne bodem oči. Jedno veče mi je zazvonio zelefon - fixni. Iz slušalice je doprlo:"Gasi to svetlo da ti ja ne bih gasio!". Iz želuca sam dreknuo:"Ko je to!!??". "Tu-tuu, tu-tuu". Nije me više zvalo. Svakojaki bašibozuk u takva vremena da sebi svašta za pravo.


Сетих се приче Љубодрага Стојадиновића непосредно после 5. октобра 2000. Месецима пре тога човека су звали телефоном и претили му на најгори могући начин. Успе он некако да преко разних познаника сазна са ког броја му то прете и реши да сам позове тај број.

Звррр, звррр... дизање слушалице, тишина...
Љубодраг: Хало! Хало!
X (мртвачким гласом): Хало!
Љубодраг: Ко је то? Кога сам добио?
X (истим гласом): Музеј.
Љубодраг: Какав музеј?
X (истим мртвачким гласом): Шта те брига.
Клик. Тууут-тууут...

aleksandarkarisik aleksandarkarisik 23:09 17.09.2012

Re: Орао пао - соко долази...

Успе он некако да преко разних познаника сазна са ког броја му то прете и реши да сам позове тај број.


E neka ih je zvao! Nisam pobornik osvete, al' ovako nešto skroz je na mestu. Mogu misliti, imajući u vidu najverovatniji psihološki profil drčnog pravednika kako mu se g&"#%o smrzlo kada je primio poziv. Mora biti da je u tom stanju bio dok nije shvatio da Koštunica zadržava neke tamo...
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 00:44 17.09.2012

Pozivari...

...poseban soj prijavljivača. Mene je tražio na samom početku s#&/a, netom što sam izašao iz stana, stanoviti poznanik. Moj otac otvorio, kaže, "Dobar dan, jel' Sale tu?" Kaže otac da sam izašao, pita šta da mi kaže, ko me tražio. "Ma ništa, drugar, doneo sam mu neki poziv da zaduži uniformu...".
Jedan lik na Limanu, kafanski čovek, poslao je gomilu momaka na front jer ih je znao iz viđeja. Služio se najneverovatnijim trikovima. Jednom je dečku zvonio na vrata, otac isto otvorio, rekao da nije tu. Dok je pričao sa ocem, video je sliku momka i setio se da ga poznaje i da ga je video pre nekog vremena u kafiću u kom je i on dolazio da se okrepi posle napornog rada. Nalevo krug, nađe momka u kafiću i uruči mu poziv. Momak se nije vratio sa fronta...
U soliteru moje bake predsednica kućnog saveta bila je posebno aktivna u denuncijaciji vojnih obveznika u ilegali. Kada su ljudi iz Krajine i Bosne lovljeni, čak nije to ni krišom radila, nego baš onako s ponosom.
politicar politicar 09:47 19.09.2012

Balkanski špijun

Stavio si sliku iz meni veoma dragog filma Balkanski špijun, sigurno jedna od top 10 domaćih satira ikada.
alarih alarih 08:10 20.09.2012

Aleksa Žunjić, ....

... sreski špijun.
Kako ono beše, Jerotije se čudio što mu to zanimanje piše na vizit-karti, pa zar se to ne krije, a Aleksa odgovara da, dok je krio, ništa nije mogao da dozna, a sad mu svi jedni protiv drugih govore
tasadebeli tasadebeli 15:26 20.09.2012

Re: Aleksa Žunjić, ....

alarih
... sreski špijun.Kako ono beše, Jerotije se čudio što mu to zanimanje piše na vizit-karti, pa zar se to ne krije, a Aleksa odgovara da, dok je krio, ništa nije mogao da dozna, a sad mu svi jedni protiv drugih govore



Устанем ја јутрос, пет, пола шест, завија ме стомак...


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana