Roditeljstvo| Zdravlje| Život

Popodnevna dremka

Jelica Greganović RSS / 01.09.2012. u 18:46

lets-take-TWO-naps.jpg

Moja baba po ocu je bila jedina baka koju sam imala. Sve ostale pretkinje te generacijske nivelacije su prosto bile – babe. Nosile su povezače, imale ruke veličine omanje lopate i artritične, zemljom izmučene prste. Ova jedna jedina je bila prava gradska baka, sa tim srednjim k koje ju je delilo od svakog pokušaja da bude poistovećena sa bilo čim bapskim. Baka je prvo bila guvernanta, baš onakva kao u ruskim romanima, a onda je najveći deo svog života provela kao učiteljica. Uprkos tome da je  to vreme, kao i kasniju dosmrtnu penziju provela u selima manje ili više od boga zaboravljenim, baka se svim svojim snagama trudila da ostane u oazi neseoskog načina života, omeđenom ogradom oko njene kuće i osetnom drugačnošću ponašanja i običaja koje je upražnjavala. Već u drugoj polovini prošlog veka, naša baka se silno trudila da se živi zdravo. Doživljaj zdravog života se, u predstavama moje bake, zasnivao na dva kamena temeljca: beloj kafi i popodnevnom spavanju.

Bela kafa je bila bolji deo bakinog zdravog koncepta života. Čak je bila i zabavna. Zahvaljujući beloj kafi smo sestra i ja smele da pijemo inače zabranjenu crnu kafu i radujemo se njenom socu na dnu šolji nam se činio kao parčence sveta odraslih. Usput je mogao da se gricka sve zrno po zrnce kafene grube prašine. I da se naleti na veće parče zrna kafe koje je čudom pobeglo mlinskoj drobilici.

Popodnevno spavanje je bilo mnogo manje omiljena strana zdravog života. Bilo je dosadno,  kralo je vreme raspusta i nije smelo da se smanji pod vremensku granicu od dva sata. Svakog božjeg popodneva, odmah čim bi sudovi od ručka bili sklonjeni i deda poslat da ih opere, baka bi u našoj sobi spustila krpene, tamno zelene roletne. Spoljni zvuci bi se, kao po komandi, prigušili...valjda zbog slućenog, neizbežnog spavanja. Sestra i ja smo morale da se obučemo u spavaćice i legnemo u krevete razmeštene kao za pravo, noćno spavanje. Dan se prelamao na pola, tamno zeleni sumrak u sobi je glumio veče. Uzalud smo pokušavale da šapućemo, da se kikoćemo, da krijemo knjige i stripove, posle desetak minuta baka je ponovo ulazila u sobu, neumoljivo skupljala prošvercovane materijale za ostajanje budnim i autoritarnim učiteljskim glasom, potkrepljenim decenijama iskustva, obznanjivala konačno spavanje...

Popodnevno spavanje sam mrzela iz dna duše. Spavanje mi se i tako već činilo potpuno nepotrebnom pojavom, a tek u po bela dana...sve dok na moj život nije nasrnulo bar desetak godina nespavanja koje su mi organizovali mladunci. Podsvesno se rukovodeći Nušićevom tvrdnjom da je spavanje nehigijenska pojava, svo troje naše dece je davalo sve od sebe da spava što kraće i što lakše. Kažu da zečevi spavaju otvorenih očiju...e, naši zečevi su spavali naćuljenih ušiju i spremni da svakog trenutka, bez obzira na to koje je doba dana ili pokušaja noći, ripe i u petoj brzini jurnu u budno stanje. Bile su to godine kada sam naučila da cenim svaki tren sna, mogla sam da spavam bilo gde, bilo kada i bilo kako, samo da to traje duže od pola sata i da su mi oba oka zatvorena. Popodnevno spavanje je postalo nadstandardni luksuz, jer se inače troje mladunaca tako dobro delilo u strelce da je jedan od njih uvek bio budan i oran za uprizoravanje svega što je u detinjem opisu radnog mesta. Tek tada sam shvatila sreću u kliktaju mog oca, kojim je pomenuti pozdravljao kraj svakog subotnje-nedeljnog ručka: »A, sad malo da čmavnemo!« Otkako je troje dece ludo poraslo dovoljno da se ne udave u lavabou, strpaju lego kocku u uvo ili jedno drugom nanesu trajne posledice na način o kom ni najluđa mašta ne sanja, ja sam počela da vikend popodneva častim objavom: »Nema me!«

Tehnikom srećne belouške sam odblavorila do spavaće sobe i u nju se zavukla na malo...kao hrčak...na makar pola sata, spavanje nije bilo neophodno, ali samo malo...Napolje je šušorilo iza zatvorenog prozora, zvukovi kuće su naletali na zatvorena vrata i to malo popodnevnog luksuza od dremke je moje ćelije obnavljalo bolje i brže no gušterov rep.

Sve do onomad...kao što su nekada bili premali, sad su preveliki. I stan se smanjio. Gde god da se makneš, mrdaju stanovnici stana koje ko zna zbog čega još uvek zovem decom. Stan se smanjio. Ona soba što uvek fali svakom stanu, sada fali u formi bar dve sobe. Zauzimaju sve kuda se kreću. Nema mesta na kom bih mogla da se učaurim kao hrčak i uprizorim popodnevnu dremku.

U roza sobi, u kojoj je od tog roziluka i vazduh prosto devojački topljiv, caruju Princeza i Ikar Varvarin. Odmah posle ručka, Princeza obara rekord na petnaest metara sa preponama i u troskoku se zatvara u svoju sobu, gde nastavlja maratonski telefonski razgovor nasilno prekinut procesom prehranjivanja. Kada mu kikotom probije decibelne barijere, Ikar Varvarin se oglasi lavežom i zaurlavanjem dostojnim psa bar pet puta većim i opasnijim od njegove ozbiljne pojave.

U plavoj sobi, čiju boju unutrašnjosti kutije za morske uspomene je takođe smislila Princeza, caruju dva sina geografskih gabarita. Mada, kladila bih se da u tim gomiletinama odeće, knjiga, parfema, kutija za cipele, cipela bez kutija, kilometara kablova i nepoznatih predmeta, žive i još neotkriveni životni organizmi...

Sanitarne čvorove ne računam. U njima i tako dežuraju mačke. Dok ih ne isteraju mladunci koji za sobom ostavljaju takve količine veštačkih parfemsko-sapunsko-dezodorantskih mirisa da u tim hemijskim oblacima može da se dremne samo zauvek.

Kao opcija za čmavku otpadaju i hodnici, u njima je prometnije i dramatičnije no u saobraćajnom špicu u kišni petak.

Nekada smo imali spavaću sobu. U njoj je moglo da se sakrije subotom i nedeljom popodne...sad podseća na skladište izbezumljenog filozofa...naime, naš Prestolonaslednik se pred-diplomski preselio nazad domu svome. I to baš u našu sobu. Jer je njegovu okupirala sestra i overila je roza farbom, toliko da ne bude zabune.

Uspela sam da nađem malo manje od pola metra slobodnog prostora na kauču. Pokrila Žmua jastukom, stavila noge na Malog Sina i pokrila se mačkom koja je neoprezno napustila kupatilo.

-          - Ja bih samo malo da dremnem...

-          - Kako može da pravi dve promene u jednom poluvremenu?

-          - Pusti to, ja bih da dremnem...

-          - Vidi kako mu je dodao, al ako ga ne kupe u prvom prelaznom roku...

 

-          - Mama, nacrtaj mi ružu za tetovažu...

-          -  Spavam.

-          - Prva loptica je ušla u rupu, druga je veštim pokretom odbačena daleko...

-          - Ko je prebacio na golf?

-          - Dremala bih...

-          - Ajde mi nađi dugme...maaaamaaa...

-          - Imam zatvorene oči, spavam.

-          - Korner, vidi samo korner...

-          - Ko je pojeo svu papriku od ručka? Mama...

-          - Nisam ovde.

-          - Odličan udarac preko pola terena...

 

Šta drugo ostaje ubogom stvoru kom je uskraćena dremka, no da ustane i zavapi blogom...

 

-        Možda ipak sutra...malo popodne.

 

 



Komentari (129)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mikele9 mikele9 09:59 02.09.2012

Mala šala



Moj ćale je posle ručka obavezno spavao pola sata. Kao što su po Kantu navijali satove, tako si mogao isto i po mom ćaletu. Ni sekund više, ni sekund manje a onda nastavak funkcionisanja. Ja nikako! Ni kao mali a ni sad. Desilo mi se jednom posle nekoliko neprospavanih dana da zaspem posle podne. Bože!, kad se samo setim! Nisam znao ni koje je doba dana, ni koji je dan, mesec, godina, nisam znao ko sam ja!
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:23 02.09.2012

Re: Mala šala

mikele, najbolje je ono zimsko popodnevno dremkanje, probudiš se a ono mračno kao u ponoć, dok se opasuljiš gde si i sastraviš da si pola noći prespavao...
mariopan mariopan 10:30 02.09.2012

...

I ja kao Mikele, nikad ni na pet minuta, a tako bi mi dobro došlo u nekim situacijama, kada bih mogla da dremnem.
Naročito leti, kada odem na more sa nekim ko spava popodne, ja moram da ležim i ćutim bar dva sata, onda nešto čitam, ali se dan tako produži jer noću šetamo do iza ponoći i ja crknem, a moja drugarica ili sestra (sa obe volim da odem na more a obe spavaju popodne) one čile i vesele, veru se uz brdo - niz brdo, da ti se smuči.

Onda jedva čekam da dođem kući da se odmorim.

docsumann docsumann 10:38 02.09.2012

čitao sam

negdje (mislim da je to bilo u p.zabavniku) o poznatim ličnostima koje su voljele, odnosno, nisu voljele da spavaju.

e, sad, koliko se sjećam, Nabokov je prezirao spavanje, a Anštajn je spavao i po 12 sati dnevno.

EDIT: poznato je da je Tesla spavao samo par sati dnevno, ali u vanredno dubokom snu, koji bi mu napunio baterije za cijeli dan.
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:42 02.09.2012

Re: čitao sam

Ajnštajn je moj cilj.
docsumann docsumann 10:53 02.09.2012

Re: čitao sam

Ajnštajn je moj cilj.


a da san bude dubok ko u Tesle
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:23 02.09.2012

Re: čitao sam

[quotea da san bude dubok ko u Tesle]
JES!
sesili sesili 12:09 02.09.2012

Samo da ti kažem

Budi srećna dok ti je kuća puna! Zaželećeš se te gužve. Kada su se moji sinovi oženili i otišli da žive "za svoj groš", drmala me samoća onoliko. U junu mesecu ove godine mi je, nažalost, umro muž! Joooj, koliki mi je sada dvosoban stan! Prazno, gde god se okreneš. Dodju deca, odem ja, ali sam oept SAMA!
a baKu samo Svom starijem sinu i dan-danas, kada dodje, ostavim od svoje prve jutarnje i napravim belu kafu. Samo on je voli. Snajka preferira jogurt. A dok je on - prvorodjeni, bio mali govorila sam: i umret' ću, naspavat' se neću! Sada i ja popodne obavezno u "horizontalu", kako je govorio moj muž. Dovoljno mi je dvadesetak minuta, posle sam "nova". Dakle, strpljenja i sećaj se ovih dana!
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:25 02.09.2012

Re: Samo da ti kažem

Ja nameravam da im se uvalim na spavanje i da ih ometam u romantičnim trenucima i...u gadnu babu rastem...ćeraćemo se mi još, smajli maznut od mariopan -
sesili sesili 14:11 02.09.2012

Re: Samo da ti kažem

Aha... Samo se ti nadaj!
muaddib92 muaddib92 14:01 02.09.2012

Bloody bedroom

Nekada smo imali spavaću sobu.

Никада у 33 године брака нисмо имали спаваћу собу - све те године развлачимо проклети тросед (урађено са склапањем цца 16000 пута)
Није то био баш неки проблем док бејасмо млађи, пошто су нас ДЦ-3 активно држали у будном стању (што су сви блогери елаборирали горе)..
Моја мука је настала када сам после 45-те живота кренуо да се ома после ручка онесвешћујем, па једино код сина на кревет - одселио он, ушла старија близнакиња уз претходни договор даа, само ти деди прилегни после ручка
Сада се ушуњавам и падам без питања (осим једног: дал'ће се нека од њих 2 у догледно време удати за усељивог
mariopan mariopan 14:38 02.09.2012

Re: Bloody bedroom

muaddib92
Никада у 33 године брака нисмо имали спаваћу собу - све те године развлачимо проклети тросед (урађено са склапањем цца 16000 пута)

Eh, dobro si me podsetio, pa mi smo zbog toga počeli da zidamo novu kuću, mislili samo da i nama treba jedna soba, mladi još, dvoje dece, dečak i devojčica, i svakome treba po jedna soba + velika dnevna...i počnemo da zidamo, većinom svojeručno i uz pomoć prijatelja - mobe.

E, kada smo je posle sto godina muka napravili - nismo mogli da se setimo za šta nam je ono trebala posebna soba?

A useljivog zeta ti želim od sveg srca, imam i ja jednog, divan u svakom pogledu.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:18 02.09.2012

Re: Bloody bedroom

дал'ће се нека од њих 2 у догледно време удати за усељивог

Ovi moji ako se ne poudaju i požene useljivo, odo ja...ne treba mi mnogo, neko rupče za orman sa knjigama, ako treba i opet ću trosed da razvlačim kao nekad...
arianna arianna 20:26 02.09.2012

Re: Bloody bedroom

neko rupče za orman sa knjigama, ako treba i opet ću trosed da razvlačim kao nekad...


gde se seti? :)))
moja baka je imala jednu bež pikolino vitrinu; gore knjige, šolje za čaj i kafu sa sve štirkanom šustiklom a dole krevet na sklapanje :))))

to mi je bio najomiljeni kutak za
blogovatelj blogovatelj 16:08 02.09.2012

Da li konjošete nekad?

Konjosanje je spavanje u stojećem, tj neležecem stavu.
Konji spavaju stojeći, reč odatle vodi poreklo.
Spavanje u autu, vozu, autobusu tokom dužih putovanja je konjosanje.
Dr M Dr M 18:59 02.09.2012

Šteta...


...ovako fini blog

a ja ga prespav`o..
apacherosepeacock apacherosepeacock 20:04 02.09.2012

Re: Šteta...

Dr M
...ovako fini blog

a ja ga prespav`o..


javascript:;
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:19 02.09.2012

Re: Šteta...

Šteta...

...ovako fini blog

a ja ga prespav`o

Zazubisanje, a?
antioksidant antioksidant 08:38 03.09.2012

Re: Šteta...

Jelica Greganović
Šteta...

...ovako fini blog

a ja ga prespav`o

Zazubisanje, a?

zazubizacija
dant.gwyrdd dant.gwyrdd 19:55 02.09.2012

šta reći...

Jelica Greganović Jelica Greganović 20:19 02.09.2012

Re: šta reći...

Hvala
loader loader 23:14 02.09.2012

BeKa

Bela kafa. Utisak posta :)
Na njoj su generacije izrasle


Jelica Greganović Jelica Greganović 00:09 03.09.2012

Re: BeKa

Na njoj su generacije izrasle

A tek koliko je repova od nje niklo...na bele tufne.
politicar politicar 08:36 03.09.2012

Bela ili turska kafa?

Ne znam što bela kafa, mogla je pre tursku kafu da forsira. Pravu kafu
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:45 03.09.2012

Re: Bela ili turska kafa?

Ne znam što bela kafa, mogla je pre tursku kafu da forsira. Pravu kafu

Pa, zato što crna kafa nije zdrava za decu, a bela jeste
NNN NNN 10:50 03.09.2012

T&J

Biljana 77 Biljana 77 14:06 05.09.2012

Jedna od stvari

za koje sam stvarno zahvalna genetici, tj. svom ocu jeste to što mogu da zaspim, ako mi se spava, kao klada, za minut, bilo kad, bilo gde ... inače se pored ovih gusara nikad ne bih naspavala. Uvek sam žalila ljude koji imaju problem da zaspu i bude se na svaki šum (moja dugogodišnja cimerka budila se okretanje lista u knjizi, a ja studirala književnost... bio je to horor za obe). Sad se budim samo na dve stvari - dečije glasove i okretanje ključa u bravi.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:30 05.09.2012

Re: Jedna od stvari

Meni su naša deca bila misterija...kad su bili mali, dvoje spavaju a treće se pored dere iz petnih žila...i ovo dvoje ništa, spavaju i dalje...ali lupneš li slučajno kašičicom o šolju, tacnu, istog trena se bude...
rade.radumilo rade.radumilo 21:53 06.09.2012

Dok se nije zaključalo...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana