Kultura| Moj grad| Nostalgija| Umetnost| Život

džoni

Radovan Nastić RSS / 17.08.2012. u 11:18

''E, moram da ti vratim Mišimu.''

Belmondo, ortak s tekmi,  gotivio je Mišimu, kao i ja. Autobiografija, fotokopirana, stajala je kod njega. Do Mišimine autobiografije došao sam preko Džonija Rackovića. Dok smo bili porodični prijatelji.

Smrdljivog od smoga, sparnog martovskog popodneva pre ''revolucije'', dvadestešestica, Dorćol – brače Jerković, taljigam do poslednje stanice.

Došao sam kod Džonija.

 

 

Prvo me je zaslepila svetlost u njegovoj sobi – svetlost koja se prelamala kroz Jugoslovensku i Srpsku zastavu. To su bile zavese. Na jednom prozoru visila je srpska, a na drugom jugoslovenska zastava. Sa sve petokrakama. Sunce je tog dana bilo kao da su uključili HAARP, funjarski kroz oblake, malo se preznojiš malo smrzneš malo vetar. Već sam bio zreo za kafetin i desetku bendžamina.

Tih je dana spremao performans u SKC-u, a jebao ga grip. I onda je pio antibiotike u duplim dozama, i koristio neke svoje recepte. Znao sam da će biti fit za performans, uvek je davao maksimum sebe.

Tada mi je pokazao i neke raritetne kretenske pederske časopise erotske sadržine, nemačke proizvodnje. Uglavnom dupeta nekih gistro nabildovanih guzonja. Ok, kultura. Aj da vidim i to čudo. Valjda mu je bilo zanimljivo kako ću da reagujem na natrćena muška dupeta i utrnule kite. Zabole me ista, iskreno. Posebno što sam voleo Mišimu, koji je bio biseksualac. Rok Hadson - njega i dan danas gledam u svakom filmu i skidam kapu. Čak mi je žena iz ju es eja donela dvd sa trilogijom filmova Doris Dej i Rok Hadson. Tada i odlučih da je oženim.

I dade mi Džoni tu famoznu autobiografiju. Nigde je ni pre, ni posle nisam video. Meni je Mišima bio fenomen volje – onoga što tada nisam posedovao. Čovek koji je od trske postao hrast. A još sam tada bio u fazi čitanja Japanaca. ''Zlatni paviljon'' i ''Ispovest maske'' bili su pročitani,čekale su me ''Posle banketa'' i ''Mornar koji je izneverio more''.  Između njih, Šjusako Endo, ’’Ćutanje’’.

Potrudio sam se da što pre odem od njega, bilo mi je toplo i loše sam se osećao. Još sam bio stalno u paranoji da se ne isečem o neku njegovu instalaciju punu špriceva i sečiva. Zajebi me sa takvom umetnošću. Ja volim cveće.

 

Pozdravili smo se i zbrisah nazad na Dorćol. Popih 20 miligrama. To je bila dovoljna doza.

Posle smo došli i do knjige ''Hagakure i Mišima''.

A Džoni je bio sjajan na performansu, rekle mi majka i sestra. Ja nisam išao jer mi je preneo grip dok se sam lečio.

 

Nikada nisam sreo čoveka koji može toliko lekova da sabije i ne ispovraća se. Andoli, aspirini, ranisani, bensedini uz domaću ujakovu rakiju, ma sve je žvakao. Onda bi zakuntao, jedno pola sata kasnije. Buđenje je bio ritual - pošto me je upozorio da ima blek aut, i da ne zna gde je kada se budi i da može da me rokne pesnicom - polako bi mu žena davala slatko od nebitno čega, a on bi mljackao onu kašiku i slatko i otvarao oči. Ajde, bitno da nije riknuo od smeća što ubaci u sebe.

 

Redovno mi je krao lekove, a pio bi šta mu dođe pod šaku. Krade, a sutradan kada se vidimo laže da je krao. Greškom mi neka nesrećna doktorka opšte prakse prepisala Trixifen, još mu pamtim ime, jer me je zakucao za fotelju nekoliko sati. Nesrećna doktorka opšte prakse je mislila da su svi koji dobiju panični napad dileje, pa mi dade lek za poludele konje. Nit poludeo nit konj, ali zajebah se te popih tu jednu.  E tog smeća za smirivanje konja na steroidima, Džoni mi marnuo 2 komada i odmah zgutao. Provalih, ali sam namerno ćutao.

Sutradan, našli se u gradu, i odmah će on

-   Šta si mi ono dao ?

-     Opet si mi krao lekove – nasmejah se.

Šta će, nasmejao se i on, iz kaputa izvadio pivo, 0,5 u staklu,  očnom dupljom otvorio i sasuo u grlo gutljaj.  Ledeno.

A upoznasmo se 3 zime ranije.

 * klip sa youtube - koji crni Sherbetdzia,  tekst improvizuje Rackovic, a autor  je Vjekoslav Majer,  ''Snijeg'' .



Komentari (12)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 11:42 17.08.2012

:)

Bre, mnogo volim da te čitam.
Ja volim cveće.

evo
princi princi 13:48 17.08.2012

Re: :)

I ja. A ovaj mu je jedan od najačih do sada.
kaolavanda kaolavanda 14:36 17.08.2012

Hm, hm...

bolid1 bolid1 12:03 18.08.2012

Re: Hm, hm...

kaolavanda

šta obući za ovakav blog...


Priznaj, sedis i prebiras po ormanu, od juce.
kaolavanda kaolavanda 14:04 18.08.2012

Re: Hm, hm...

Guilty as charged..

Ne znam gde se zagubiše neki pin up detalji mog garderobera, a to je look za ovaj blog :)

Nema me dok se ne kompletiram. Ipak sve ribe sanjaju o njemu, seku vene, sa njim nema promašaja. On je revolveraš iz mojih snova :)
bolid1 bolid1 14:19 18.08.2012

Re: Hm, hm...

Pozuri sa tim spremanjem, your gunman has a skateboard and he's fuckinn fast...

Spiridon Spiridon 15:00 17.08.2012

..

Radovan Nastić Radovan Nastić 19:54 17.08.2012

Re: .. Hirsljavascript:;

sa njim sam imao raspravu o kojoj je Mikrob pisao u mejlu koji nakacih na prthodnom postu... Upoznao ga zahvaljujuci Papic Draganu, zgotivili se, imam jedan odlican Hirslov mejl o Djoletu Tripu - Haj Spiritu, nakacicu kada budem o istom pisao.
Hirsla videh na sajmu knjiga kada je objavio knjigu

Žvaka za ludaka - Radovan Hiršl

Radovan Hiršl je bitna figura beogradske underground mitologije. Jedan od najznačajnijih predstavnika psihodelične umetničke scene Beograda, Srbije i bivše Jugoslavije. Njegova knjiga "Žvaka za ludaka" zapravo je biografska knjiga ispričana kroz epizode iz života "najvećeg gradskog Manijaka", bivšeg džankija, čoveka koji je težio apsolutnoj slobodi, igrajući se jednim ozbiljnim porokom i hodajući tankom linijom sa koje je mogao lako skliznuti u potpunu autodestruktivnu propast. To je odlika inteligentnih, osećajnih i genijalnih ljudi. Među njima nema mediokriteta, ali ako se i koji nađe, brzo završava u ludnici ili na groblju. Odabrani se izvlače iz kandži takvog poroka prosvetljenjem i izgradnjom novog identiteta. To se dogodilo i Hiršlu, koji danas živi u Cirihu sa troje dece. I dalje se bavi slikanjem, pisanjem, ali i uobičajenim šljakerskim poslovima, kao i svaki pravi umetnik koji po samoj prirodi svoje duše nije predodređen za intelektualno kreativnu prostituciju.

"Žvaka za ludaka" opisuje jedan Beograd, koji smo delom mogli videti u filmu "Pejzaži u magli" Joce Jovanovića, a o kojem se nikada nije tako puno pričalo, jer je u socijalizmu narkomanija bila tabu tema. Kako je moguće da titoistički ambijent "idealnog sveta" neguje i rađa takav otpad koji je svojstven samo trulom kapitalističkom zapadnom svetu? "Žvaka za ludaka" je priča o likovima koji defiluju kroz džanki Beograd od kraja šezdesetih do osamdesetih sa zanimljivim i uvrnutim nadimcima i tužnimjavascript:; opsesijama. Priča o depresivnim epizodama margine i lutanjima po istoj. Naravno, sve vreme se kroz te priče oseća nežnost autora i širina duha koja ga ga krasi, kao i ljubav prožeta čežnjom za univerzalnom slobodom koja je u ovom slučaju bila jača od poroka sa kojim se Manijak družio. Đavolu nije preostalo ništa drugo, do da pokupi svoje pinkle i odvuče svoju crvenu guzicu u vulvu lepu materinu. Radovan Hiršl mu je pokazao da je zaista jedan sjajan tip.

http://jorgoslovlje.blogspot.com/2011/10/zvaka-za-ludaka-radovan-hirsl.html
srdjan.pajic srdjan.pajic 18:01 18.08.2012

Re: .. Hirsl

Upoznao ga zahvaljujuci Papic Draganu, zgotivili se, imam jedan odlican Hirslov mejl o Djoletu Tripu - Haj Spiritu, nakacicu kada budem o istom pisao.
Hirsla videh na sajmu knjiga kada je objavio knjigu


Imaš li neki info o Haj Spiritu? Poslednji put sam ga čuo na radiju, tamo kod Čavića i Šaponje pre godinu-dve, kad su ukinuli tu njihovu emisiju.

Radovan Nastić Radovan Nastić 12:14 19.08.2012

Haj Spirit

Nemam pojma sta je sa njim, a ni bilo ko iz stare ekipe /ovi koje slucajno sretnem / samo je nestao odjednom... Kao i Ritam Herca, uostalom.
Shabanijada.
Ivana Knežević Ivana Knežević 17:53 18.08.2012

Lepo procitati

I ostavi zelju da se cita jos.

Videla link ka scribd-u. Hvala.
Radovan Nastić Radovan Nastić 12:47 19.08.2012

Re: Lepo procitati

hvala Tebi Ivana :)

licnosti autenticne, sentiment udario.

mada ima razloga zbog cega pisem o njima, vidim da mediji forsiraju banalnu kulturu koja obiluje neverovatnim likovima.



''hard core je mrtav, marketing je sve''

beogradski sindikat

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana