Najbolja stvar koja mi se desila na ovom blogu su preporuke. Pri tome, naravno, ne mislim na lajkovanje mi postova i komentara, već na ono što na ovim stranicama jedni drugima ispreporučujemo za čitanje, slušanje, gledanje.
Tu sam profitirao samo tako.
A tako su mi, na primer, Mikele i Alex Dunja, na moju primjedbu da nisam uspio da se nađem u Džojsovom Uliksu, savjetovali da probam prvo Dablince ili Portret umjetnika u mladosti. Ja ih poslušao ... i stvarno - oduševio se sa Dablincima. Planiram da uskorom krenem na Portret, a onda ko zna ... možda najzad prokljuvim i samog Uliksa.
Pa onda, hvala Bocveni za Borisa Akunjina. Kakvo prijatno čitalačko osvježenje (za jednog bibliorusofila :))
A alseloneu samo da prijavim da upravo čitam Muldaševa - Od koga smo postali ... i silno se zabavljam puneći se negativnim i pozitivnim stavovima. I inače su mi najdraže knjige sa kojima polemišem dok ih čitam.
A tek muzička otkrića! Koliko sam samo proširio opseg svoje audiozone na ovom mjestu.
Ne bih da se ogrješim od ostale blogere-preporukčivače, ali fedor mi je br.1. pa odmah zatim crossover, krofnica, pa obje bebe, filip, iii ... stef mi je npr. sjajan sa svojim muzičkim prilozima, ali oni su uglavnom već inkorporirani u moje zvučno naslijeđe.
Na žalost, filmove slabo odgledavam već godinama unazad, ali uvijek s zadovoljstvom ispratim klipove koje okači draft dodger.
Nsarski mi je dobrano popunio bookmarkse sa učenjacima raznih profila.
A gdje je sarski tu je i cerski :))
Posebno zadovoljstvo mi je bilo kad mi je kaolavanda ponovo otkrila Vladimira Dunjića, slikara čija me je izložba oduševila još kao studenta, a čijeg imena nikako nisam uspjevao da se sjetim u godinama koje su potom naišle.
Tu su, naravno, i silni interesantni linkovi, slikari, street artisti, Vučkovi političko-sociološki prilozi, Ivana Džordan sa svojim izvještajima iz netom okončane budućnosti, recepti za jela koja najvjerovatnije nikad neću spremati, pića koja ću nadam se degustirati, a kasnije i konzumirati, i ...
(sličice četnika i partizana ne skupljam, a na one s političarima docrtavam brkove i podočnjake)
... i mislim, jasno mi je da sam u ovom, iz ruke pisanom tekstu dosta toga izostavio, al' je valjda jasno i šta sam htio da kažem.
Na znam da l' smo postali mudriji i pametniji boraveći na ovom virtuelnom stjecištu mladih svih uzrasta, ali bogatiji zasigurno jesmo. A naročito za poznanstva (makar i onlajnska) sa samim blogerima.
E sad pod kojim se nikovima i avatarima kriju, ili pak uopšte i ne kriju, meni posebno dragi blogeri nek ostane nedorečeno...
ok, ide muzika (svojevremeno preporučena od krofnice lično)