CENTARLIZACIJA

 Naletih jutros na stranicama B92 sport-a na vijest da Dvajt Hauard, trenutno najbolji centar NBA cirkusa, prelazi iz Orlando Medžika u LA Lejkerse. Ha, vidi vraga, rekoh sebi, pa to je  potpuno u skladu sa mojim poodavnim zapažanjem kako su se ti Lejkersi oduvijek svojski trudili (i istrudili) da pod svoje okrilje dovedu najbolje centre koje je košarka iznjedrila.

Začetak te centarske dinastije seže čak u daleku 1947., kada su Lejkersi još uvijek bili stacionirani u Mineapolisu. Te su godine  u svoje redove uspjeli da dovuku prvu veliku košarkašku zvijezdu i prvog dominantnog centra u istoriji  Džordža Mikana. Sa njime osvajaju prvih 6 titula u svojoj bogatoj istoriji.

Nakon toga, za Lejkerse slijede  18 sušnih sezona  bez titule, što ih je valjda i natjeralo  da se vrate  oprobanom receptu. Pa tako 1968. iz Filadelfije dovode možda najvećeg dominatora pod koševima ikad - Vilta Čembrlejna. Čovjek koji je utrpao 100(!) poena na jednoj NBA utakmici, sedam sezona bio najbolji strijelac, a čak 11 najbolji skakač lige, postavio čitav niz NBA rekorda ... i sa kojim je i sam Konan imao golemih muka da ga savlada :))

Sa njim su Lejkersi konačno ponovo došli do titule (1972.).

Dok je Viltova zvijezda lagano gasnula Lejkersi su se već nameračili na Karim Abdul Džabara. Mladog centar iz Milvokija, zbog kojeg su, svojevremeno, u koledž košarci mjenjana pravila (zabranjeno je zakucavanje, što ga je samo učinilo još ubojitim igračem, jer kad je najzad stigao u NBA, njegova "nebeska udica", koju je u međuvremenu izvježbao do savršenstva, je postala oružje za koje nije postojala valjana odbrana). Džabar je kasnije i zvanično proglašen za najboljeg centra u istoriji NBA sa 6 osvojenih šampionskih titula, a njegov, idaljevažeći, rekord u ukupnom broju postignutih koševa je u rangu onih "nedodirljivih", kao što je Bubkin u skoku s motkom ili Marite Koh na 400m.
I dok se Čembrlejn žestoko mačevao sa Konanom, Džabar zamalo da istambura nikog drugog do samog Brus Lija ;)))

Moguće da su upravo ta dva "epska poraza" natjerala upravu Lejkersa da dovedu nekog maaalo snažnijeg centra ;)
I doveli su ga u liku 145kg teškog Šakil O'Nila, koji se ponašao (čitaj kretao) kao da ima 50-ak kila manje. Taj je igrao u konstantnoj sivoj zoni kontra faulova, jer sudije više nisu mogle da ocjene da li on stvarno razbacuje sve te igrače oko sebe (ni malo slabašne konstitucije) ili oni sami padaju od nemoći.
A proizvodnja materijala za košarkaške table je, u tom periodu, doživjela pravi tehnološki bum, kako bi spriječila paramparčadiranje istih prilikom njegovih silovitih zakucavanja.
Dovođenje pomenute trojice centara se pokazala kao mudra investicija, pošto su sa njima Lejkerski dolazili do novih titula. Naravno, bilo je tu i drugih sjajnih , pa i legendarnih igrača (Džeri Vest, Medžik, Kobe ...) ali je upravo dominantna petica u napadu obezbjeđivala ostalim saigračima višak prostora u reketu i oko njega, a u odbrani dodatno sužavala prolaze ka košu.
I evo, sad, kao nastavak cijele priče u LA stiže niko drugi do sami Supermen ( mada bi mu adekvantiji nadimak bio Erik (Bananamen)).

Čovjek koji ima nevjerovatne fizičke performanse (brzinu, skooočnost, pokretljivost) za osobu visoku 211 cm i tešku 120 kg, i koji se već osvjedočio kao najbolji odbrambeni igrač NBA-a u tri sezone (2009-2011).
Da li će opravdati svoje mjesto u ovom "visokom" nizu, i da li će omogućiti Jezeršanima da se domognu još koje titule, ostaje da se vidi. Prvo mora da se oporavi od operacije leđa, zbog koje je i odsustvovao sa ovogodošnjih OI.

P.S. Interesantno i da su među malobrojnim igračima koji su premošćavala "rupe" u kontinuitetu vladavine centarskih dominatora u Lejkersima i dva Evropljanina - Vlade Divac i Pol Gasol.

 P.P.S. Statistiku i ostale podatke nadopunjujemo u komentarima ;)