Reč i slika

Anonymous maska u mojoj kuhinji

Vesna Knežević Ćosić RSS / 07.08.2012. u 19:08

Dobila sam od S. iz Bostona "The Dehydrator bible" pa sad mogu da se igram po pravilima i sušim voćke i povrćke dok mi ne dosadi. Ali, kada je iz torbe izvukao originalnu masku Anonymousa, kakve su nosili protestanti u ovom gradu na pet reka, oduševila sam se ko kuče i odmah je natakarila, švrćkajući se po kući. Evo fotki, a malo niže i šta Lešek Kolakovski kaže o maskama.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Lešek Kolakovski: O maskama

Ne raz­u­mem se u isto­ri­ju ma­ski, ko­jih, kao što zna­mo, ima mno­go vr­sta: po­zo­ri­šne, ri­tu­al­ne, to­tem­ske, rat­nič­ke, od­bram­be­ne, po­smrt­ne. Mo­je opa­ske se zbog to­ga ne od­no­se na isto­ri­ju, već na sa­mu ide­ju, na sa­mu pri­ro­du ma­ski.

Za­da­tak ma­ski u po­zo­ri­štu ili u ri­tu­al­nim rad­nja­ma ni­je, na­rav­no, u to­me da dru­gi lju­di ma­ski­ra­nog - glum­ca, ša­ma­na, sve­šte­ni­ka - sma­tra­ju ne­kim dru­gim ne­go što je­ste: u evrop­skom po­zo­ri­štu da­nas ma­ske se, isti­na, osim ka­da su u pi­ta­nju spe­ci­jal­ni efek­ti, ne ko­ri­ste. Ma­skom se u ši­rem smi­slu re­či mo­že sma­tra­ti sve što kod gle­da­o­ca tre­ba da stvo­ri ilu­zi­ju re­al­no­sti: ode­ća, po­kre­ti, de­kor. Sva­ki gle­da­lac zna da vi­di glum­ca, a ne Edi­pa, Fe­dru ili Mak­be­ta, ali je spre­man da se pre­pu­sti ilu­zi­ji za ko­ju zna da je ilu­zi­ja, da bi spo­znao emo­ci­je, uz­bu­đe­nja, mi­lost ili mr­žnju ko­ji su stvar­ni u smi­slu da ih ose­ća­mo, si­gur­ni, da ta­ko ka­že­mo, jer se od­vi­ja­ju u za­mi­šlje­nom pro­sto­ru (bi­lo da je reč o ari­sto­te­lov­skoj ka­tar­zi i ta te­ma se po­ti­sku­je u stra­nu, jer se či­ni da ni­ko ni­je si­gu­ran u ono do če­ga je Ari­sto­te­lu za­pra­vo sta­lo). Zbog to­ga se mo­glo sum­nja­ti da po­zo­ri­šne ma­ske (u tom ši­rem smi­slu) ne ob­ma­nju­ju gle­da­o­ca, s ob­zi­rom da ovaj zna da su to ma­ske a ne li­ce, ia­ko su i po­red to­ga is­pu­nje­ne la­ži­ma, jer se uža­si sve­ta sa­bi­ja­ju u ram ko­ji im pri­da­je le­po­tu i sklad, od­no­sno ople­me­nju­je ih. Da­kle, ima­mo di­ja­lek­tič­ku laž bez la­ga­nja, i to se mo­že od­no­si­ti na sve vr­ste umet­no­sti, u sva­kom slu­ča­ju na tzv. se­man­tič­ku umet­nost. Ta sum­nja mo­že se sre­sti kod Ni­čea. Na osno­vu te sum­nje umet­nost ne sa­mo što lo­ci­ra en­kla­ve le­po­te u ru­žno­ću sve­ta već tu ru­žno­ću pri­kri­va, sta­vlja­ju­ći pre­ko nje le­pu ma­sku. Pri­sta­li­ca te te­o­ri­je u su­šti­ni mo­že re­ći da u po­de­ra­nim i iz­no­še­nim ci­pe­la­ma ne­ma mr­vi­ce le­po­te, ma­da je Van Gog uspeo da taj par ci­pe­la pre­o­bra­zi u estet­ski iz­u­zet­nu, vred­nu stvar; taj par ci­pe­la je do­ne­kle ople­me­njen, deo sve­ta ko­ji je do­bio sjaj i sklad. Isto ta­ko se­ća­mo se od­vrat­nih nju­ški rim­skih voj­ni­ka pla­će­ni­ka na mno­gim sli­ka­ma ko­je pri­ka­zu­ju Isu­so­vo ra­za­pi­nja­nje na krst ili bi­če­va­nje; nju­ške su ogav­ne, ma­da sli­ka mo­že da nas us­hi­ću­je.

Na osno­vu ta­kvih op­serv­a­ci­ja umet­nost ko­ja po­ku­ša­va da opo­na­ša stvar­nost is­pu­nje­na je la­ži­ma, jer bi­lo ka­ko bi­lo, ona stvar­no ne opo­na­ša svet već pri­vlač­nom ma­skom nje­go­voj ni­štav­no­sti i ru­žno­ći pri­da­je le­pe bo­je. Na osno­vu ova­kvih za­pa­ža­nja - iz­ra­ža­va­nih na ovaj na­čin ili skri­ve­nih u dru­ga­či­je sa­zda­nim ide­o­lo­gi­ja­ma - si­gur­no su uči­nje­ni broj­ni po­ku­ša­ji od­ba­ci­va­nja tzv. „ilu­zi­o­ni­zma", i to go­to­vo u svim umet­nič­kim žan­ro­vi­ma. Mo­žda naj­ma­nje u fil­mu, što se jed­no­stav­no ob­ja­šnja­va: film tre­ba da se obra­ća na­ro­du, „ma­sa­ma", jer je nje­go­va pro­duk­ci­ja sku­pa, svi ko­ji uče­stvu­ju u nje­mu že­le pu­no da za­ra­de, a na­rod ili „ma­se" od­boj­no se od­no­se pre­ma umet­no­sti ko­ja se od­ri­če ilu­zi­je re­al­no­sti i tvr­de da je ne raz­u­me­ju. An­ti­i­lu­zi­o­ni­stič­ki po­stup­ci kre­ta­li su se u raz­li­či­tim prav­ci­ma. Umet­nič­ko de­lo mo­glo se kon­stru­i­sa­ti ta­ko da se obra­ća gle­da­o­cu ili či­ta­o­cu na sle­de­ći na­čin: „Ovo je umet­nič­ko de­lo, a ne stvar­nost." To oslo­ba­đa­nje re­a­li­stič­kog po­zo­ri­šta od ma­gi­je Ber­told Breht je na­zi­vao Ver­frem­dung­sef­fekt, efe­kat otu­đe­nja; ho­ro­vi ili son­go­vi ko­ji ni­su nu­žno po­ve­za­ni s na­ra­ci­jom upra­vo po­ja­ča­va­ju to ose­ća­nje: „Ovo je po­zo­ri­šte." U pla­ni­ra­noj opo­zi­ci­ji pre­ma tra­di­ci­ji Sta­ni­slav­skog glu­mac tre­ba da bu­de glu­mac, a ne ne­ko ko po­ku­ša­va da se po­i­sto­ve­ti s li­kom ko­ji igra. U istom du­hu de­lo­va­la je mi­ni­ma­li­za­ci­ja sce­no­gra­fi­je. Ma­ska se ne po­ja­vlju­je da bi gle­da­o­ca uve­ra­va­la da glu­mac ni­je onaj ko­ji se pred­sta­vlja, već da bi is­ta­kla ve­štač­ko, od­no­sno „ne­stvar­nost" pred­sta­ve. Po­zo­ri­šte XX ve­ka u raz­li­či­toj me­ri i u raz­li­či­tim ob­li­ci­ma pod­vla­či upra­vo tu „ne­stvar­nost" ko­ja je tre­ba­lo da bu­de lek za ne­stvar­nost re­a­li­stič­ke pred­sta­ve; jed­na ne­stvar­nost po­ti­sku­je dru­gu. Po­zo­ri­šte je i da­lje mo­glo da se obra­ća gle­da­o­cu, da ga po­u­ča­va, da mu da­je lek­ci­ju iz mo­ra­la, da ga za­ba­vlja, čak uz­bu­đu­je, ali dru­ga­či­je ne­go što je to či­ni­la sta­ra knji­žev­nost. Šek­spi­ro­va ili Ib­ze­no­va tra­ge­di­ja te­ra­la je gle­da­o­ca da gu­bi dah, da pla­če, dok Breh­to­va pred­sta­va, a po­go­to­vo ka­sni­je avan­gar­da, Jo­ne­sko ili Be­ket - to već ni­su či­ni­le: mo­že po­ka­za­ti (od­no­sno „de­ma­ski­ra­ti", li­ši­ti ma­ske) be­du po­sto­ja­nja, ha­os bi­ti­sa­nja i od­su­stvo smi­sla, a po­ne­kad iza­zva­ti če­žnju za ne­čim bo­ljim, za do­brom, za pri­ja­telj­stvom, pra­ved­no­šću, Bo­gom, ne že­le­ći bi­lo šta da si­mu­li­ra, ia­ko u pot­pu­no­sti ne uspe­va­ da se oslo­bo­di na­ra­tiv­ne form­e (Be­ket je za­si­gur­no oti­šao naj­da­lje u tim na­po­ri­ma; da­lje se valj­da i ne mo­že, jer bi to pred­sta­vlja­lo či­sto bun­ca­nja). U sta­ra vre­me­na ni­ko ni­je mo­gao da na­pi­še ope­re­tu pod na­slo­vom „Ope­re­ta", kao što je to uči­nio Gom­bro­vič: to je ta­ko­đe - kao i ve­ći deo nje­go­vog stva­ra­la­štva - bi­la knji­žev­nost ko­ja pr­stom po­ka­zu­je na se­be: ja sam knji­žev­nost.

Od po­lo­vi­ne XIX ve­ka u istom du­hu raz­vi­ja­lo se sli­kar­stvo. Plat­no se sve če­šće obra­ća­lo gle­da­o­cu: Ja ne re­pro­du­ku­jem ka­te­dra­lu u Ru­a­nu ili lo­kva­nje na vo­di da bi­ste ga­ji­li ilu­zi­ju da je to što vi­di­te sli­ka. Ne­ki su čak po­vla­či­li svo­je te­o­ri­je go­vo­re­ći: Sli­ka­ri­ma je uvek sta­lo do ori­gi­nal­nog sla­ga­nja bo­ja, a ne do opo­na­ša­nja stvar­no­sti. Ovo ni­je pra­va Rem­bran­to­va maj­ka, ovo ni­je stvar­ni po­gled na Delft, ovo su po­ku­ša­ji sla­ga­nja bo­ja, či­ja je pri­ka­zu­ju­ća stra­na („aneg­do­ta", ka­ko se go­vo­ri­lo, ili „knji­žev­nost") slu­čaj­na ili ne­se­man­tič­ka, od­no­sno da je sa­dr­ži­na sli­ke ma­ska ko­ja ob­ma­nju­je, a isti­na ono či­sto „sli­kar­sko", na­ma la­i­ci­ma ni­je la­ko da po­ve­ru­je­mo u to. Ma­da su u pro­šlo­sti mo­žda či­nje­ni ta­kvi na­po­ri. Na­me­će se pret­po­stav­ka - ovo iz­go­va­ram sa sum­njom, jer će me mo­žda po­zna­va­o­ci umet­no­sti isme­ja­ti - da nam jed­na od naj­slav­ni­jih sli­ka u isto­ri­ji umet­no­sti, Ve­la­ske­zo­va Las Me­ni­nas, upra­vo to go­vo­ri: Ja sam sli­ka, ja sam plat­no. Mo­žda se taj mo­tiv ja­vlja već u še­sna­e­stom ve­ku kod pro­to­na­dre­a­li­sta, kao što su Boš ili Ar­čim­bol­di.

Po­sto­je i dru­gi po­lu­ša­ji dema­ski­ra­nja, is­tr­za­nja ne­čeg iz to­bo­žnje la­žno­sti umet­no­sti. Na ju­žnoj oba­li Tem­ze u Lon­do­nu po­sto­ji ve­li­ki kul­tur­ni cen­tar, u ko­me se na­la­ze po­zo­ri­šta, umet­nič­ke ga­le­ri­je, mu­ze­ji. U ar­hi­tek­ton­skom po­gle­du to je od­boj­no de­lo, čir na te­lu gra­da; spo­lja li­či na su­mor­ni bun­ker, iz­nu­tra na če­ka­o­ni­cu že­le­zni­če sta­ni­ce. To je to­li­ko ru­žno da sam za­klju­čio da je iza to­ga mo­ra­la sta­ja­ti ne­ka­kva ide­o­lo­gi­ja. Upi­tao sam za mi­šlje­nje oso­bu ko­ja se raz­u­me u te stva­ri i ona je po­tvr­di­la: da, to je bi­la tvo­re­vi­na ide­o­lo­gi­je sle­de­ćeg sa­dr­ža­ja: „Ži­vot je ru­žan, pre­ma to­me i ar­hi­tek­tu­ra mo­ra bi­ti ru­žna" („tur­pi­zam").

Na­iz­gled šo­kant­na glu­post ni­je ret­ka, ka­ko nam se či­ni. Onome ko sma­tra da u na­šem ži­vo­tu ne tre­ba da po­sto­je ma­ske, jer ši­re la­ži, la­žne pred­sta­ve o sve­tu, po­sta­vi­mo jed­no­stav­no pi­ta­nje: da li su ra­zna sred­stva ko­ja pri­me­nju­je že­na da bi is­po­lji­la ili pod­vu­kla svo­ju le­po­tu po­mo­ću šmin­ke, od­go­va­ra­ju­ćeg ­ši­ša­nja ili na­me­šta­nja ko­se, ele­gant­ne ode­će, na­ki­ta i sl., isto što i sta­vlja­nje ma­ske, od­no­sno ob­ma­na ko­ja za­slu­žu­je osu­du? Ne­ki se sla­žu s tim. Ako se to, me­đu­tim, ubra­ja u la­ži, on­da je sve što či­ni­mo na dru­ga­či­ji na­čin od „pri­rod­nog" laž. Tre­ba­lo bi da ži­vi­mo kao Di­o­gen iz Si­no­pe, ko­ji ne sa­mo što je osu­đi­vao sva­ki na­kit, pre­zi­rao umet­nost (go­vo­rio je da se ve­o­ma vred­ne stva­ri kao što je ži­to pro­da­ju jef­ti­no, a ne­po­treb­ne kao što je na­kit ve­o­ma sku­po), zah­te­vao ne sa­mo da svo­je po­tre­be sma­nji­mo na naj­ne­op­hod­ni­je ne­go i da raz­li­či­te ob­li­ke nu­žde vr­ši­mo na jav­nim me­sti­ma. Isto­vre­me­no, ži­veo je pro­se­ći od pro­la­zni­ka, ia­ko ni­je sa­svim ja­sno da je taj na­čin ži­vo­ta sma­trao u skla­du s pri­ro­dom.

Ne sma­tram se ču­da­kom ili pri­me­rom ret­kog lu­di­la ako ka­žem da vo­lim da de­voj­ke bri­nu o svo­joj le­po­ti, da se le­po obla­če ume­sto što se na­gr­đu­ju i una­ka­ra­đu­ju vri­šte­ćim bo­ja­ma i bez­o­blič­nim dža­ka­stim ha­lji­na­ma, kao što to či­ne. Slič­na ru­žna mo­da po­sto­ja­la je kra­jem še­zde­se­tih go­di­na i bi­la iz­raz po­bu­ne pro­tiv bur­žo­a­zi­je, eli­te, esta­bli­šmen­ta, pro­fe­so­ra uni­ver­zi­te­ta, teh­ni­ke i lju­di ko­ji ne­što zna­ju. U pri­vid­noj po­bu­ni pro­tiv ma­ske reč je o ana­te­mi­sa­nju kul­tu­re. Či­ta­va kul­tu­ra je bes­ko­nač­na ma­sa po­ku­ša­ja ko­ji te­že oslo­ba­đa­nju od ti­ra­ni­je pri­ro­de, nje­nog pod­jarm­lji­va­nja, ogra­ni­ča­va­nja nje­ne vla­sti, stva­ra­nja dru­ga­či­jeg sve­ta. Ako bi­smo po­ve­ro­va­li u de­č­je ma­šta­ri­je o po­vrat­ku pri­ro­di, u harm­o­ni­čan ži­vot s pri­ro­dom, ne sa­mo što ne bi­smo ima­li umet­nost i na­kit već ne bi­smo ima­li ni me­di­ci­nu, ni teh­nič­ke osno­ve na ko­ji­ma se te­me­lji naš ži­vot. Otkad je čo­ve­čan­stvo ras­ki­nu­lo sa sa­ku­pljač­ko-lo­vač­kom ci­vi­li­za­ci­jom i la­ti­lo se ob­ra­de ze­mlje, zi­da­nja ku­ća i pa­lje­nja va­tre, od­no­sno po­če­lo se po­ste­pe­no oslo­ba­đa­ti vla­sti pri­ro­de, po­če­lo je da mi­sli ap­strakt­no, da se ba­vi sli­kar­stvom i po­e­zi­jom, da ži­vi u mi­to­vi­ma, pro­iz­vo­di oru­đa. Da li smo zbog re­zul­ta­ta ­tih pro­ce­sa po­sta­li ne­pri­rod­ni, ma­ski­ra­ni, la­že­mo se­be i dru­ge, ne ume­mo da po­ka­zu­je­mo pra­vo li­ce? Ni­smo. Ne­ma raz­lo­ga da tvr­di­mo da je na­ša „isti­na" na­ša ani­ma­li­stič­ka pri­ro­da, a čo­več­nost, ka­ko to uo­bi­ča­je­no shva­ta­mo, iz­ro­đa­va­nje, do­bro­volj­no sa­mo­za­va­ra­va­nje. Ma­ska mo­že da pri­ra­ste za li­ce ta­ko da ne mo­že­mo da ga raz­li­ku­je­mo, te iz­raz „la­žno li­ce" tu gu­bi smi­sao. Na­rav­no, u ži­vo­tu se če­sto ma­ski­ra­mo, od­no­sno ne po­ka­zu­je­mo dru­gi­ma sve što ose­ća­mo, mi­sli­mo, že­li­mo. To je u pri­lič­noj me­ri spa­so­no­sno. Ako bi­smo bez raz­mi­šlja­nja is­po­lja­va­li sve što nam je u sva­ko­dnev­nom ži­vo­tu u gla­vi ili na sr­cu, ži­ve­li bi­smo varv­ar­ski, ne­kul­tur­no. Ako „isti­na", ka­ko za­klju­ču­je Haj­de­ger, na osno­vu grč­ke eti­mo­lo­gi­je (od­no­sno, istin­ski), zna­či isto što i „raz­ot­kri­va­nje", iz to­ga uop­šte ne pro­iz­la­zi da tre­ba da ži­vi­mo ne­po­kri­ve­ni, na­gi. Sme­mo da tvr­di­mo da svi, s ob­zi­rom da ži­vi­mo me­đu lju­di­ma i ne­što ra­di­mo, ula­zi­mo u ne­ka­kve ulo­ge (sve­jed­no da li ih nam je na­met­nu­la sud­bi­na ili smo ih do­bro­volj­no pri­hva­ti­li), ma­da iz to­ga ipak ne pro­is­ti­če da su te ulo­ge ma­ske, iza ko­jih bi tre­ba­lo da se skri­va ne­ka­kva na­ša „istin­ska" pri­ro­da. Froj­dov­sko ose­ća­nje ne­la­god­no­sti u kul­tu­ri ili na­ša ne­a­ni­mal­nost, mo­gu bi­ti do­sled­ni, prem­da smo upra­vo za­hva­lju­ju­ći toj ne­la­god­no­sti lju­di. Iz­raz te ne­la­god­no­sti za­si­gur­no je, iz­me­đu osta­log, sklo­nost ka ma­ska­ma, ali posebne vr­ste, re­ci­mo pre­ma kar­ne­val­skim ma­ska­ma ko­je ne bi tre­ba­lo da u tu­đim oči­ma uzrokuju ne­ka­kav naš iden­ti­tet, već mo­gu da iz­ra­ža­va­ju na­šu ne­u­to­lji­vu, bes­po­moć­nu i mo­žda ne­sve­snu že­lju za ne­čim dru­gim, za ose­ća­njem ne­la­god­no­sti u vla­sti­tom ru­hu ko­je je uob­li­či­la kul­tu­ra.

Zbog to­ga ma­ske ne skri­va­ju stvar­no na­šu pri­ro­du (ako iz to­ga iz­u­zme­mo ka­pe ko­je no­se te­ro­ri­sti u ak­ci­ji), u smi­slu ko­ji mo­že su­ge­ri­sa­ti oslo­ba­đa­nje od tih ma­ski. To ne mo­že­mo, jer pri­ro­da za ko­jom če­zne­mo ta­ko­đe ne po­sto­ji. I ma­ska je pri­ra­sla za li­ce.

S polj­skog pre­ve­la BI­SER­KA RAJ­ČIĆ

Atačmenti



Komentari (26)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

angie01 angie01 19:31 07.08.2012

sto si

pocrneelaaaaa!

Super su ti fotke-moz' da promenis avatar!
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 19:44 07.08.2012

Re: sto si

joj, angie, to mi kazi, ja tako tesko pocrnim i toliko truda i maziva ulozim u to, arghhh:)))


dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 19:58 07.08.2012

Mnogi blogeri

su sada uzrujani što nisi skinula...masku
maksa83 maksa83 21:26 07.08.2012

Re: Mnogi blogeri

dobrosavljevic_m
su sada uzrujani što nisi skinula...masku

Mene žena s bradom i brkovima uznemiruje na sasvim drugi način.
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 22:03 07.08.2012

Re: Mnogi blogeri

Mene žena s bradom i brkovima uznemiruje na sasvim drugi način.

Flešbekovi sa faksa, znam, znam...
maksa83 maksa83 23:02 07.08.2012

Re: Mnogi blogeri

dobrosavljevic_m
Mene žena s bradom i brkovima uznemiruje na sasvim drugi način.

Flešbekovi sa faksa, znam, znam...

Ne, nego jedno (prvo i poslednje) letovanje u Crnoj Gori...
Jukie Jukie 20:21 07.08.2012

Slika

Evo malo sam čitao na vikipediji o las meninas i baš mi se sviđa cela slika sa malim detaljima i odnosom između ličnosti.
myredneckself myredneckself 21:57 07.08.2012

Re: Slika

Ne sma­tram se ču­da­kom ili pri­me­rom ret­kog lu­di­la ako ka­žem da vo­lim da de­voj­ke bri­nu o svo­joj le­po­ti, da se le­po obla­če ume­sto što se na­gr­đu­ju i una­ka­ra­đu­ju vri­šte­ćim bo­ja­ma i bez­o­blič­nim dža­ka­stim ha­lji­na­ma, kao što to či­ne. Slič­na ru­žna mo­da po­sto­ja­la je kra­jem še­zde­se­tih go­di­na i bi­la iz­raz po­bu­ne pro­tiv bur­žo­a­zi­je, eli­te, esta­bli­šmen­ta, pro­fe­so­ra uni­ver­zi­te­ta, teh­ni­ke i lju­di ko­ji ne­što zna­ju. U pri­vid­noj po­bu­ni pro­tiv ma­ske reč je o ana­te­mi­sa­nju kul­tu­re.



Haljine su bile ružne, ali praktične. Svaka boja, jedan džep, ali materijal...



Takve haljine ipak nisu mogle da prikriju lepotu jedne Jean Schrimpton



A tvoje fotografije su vrlo lepe. Glumiš nam "brehtovski" tj. pod navodnicima, imaš masku, ali mi svi znamo da je to Vesna. Mogla bi se demaskirati.
JJ Beba JJ Beba 23:07 07.08.2012

Re: Slika

A tvoje fotografije su vrlo lepe. Glumiš nam "brehtovski" tj. pod navodnicima, imaš masku, ali mi svi znamo da je to Vesna. Mogla bi se demaskirati.

ili hijeratične maske ala bela hamvaš?
neko iza maske, neko ko ima bezgraničan broj maski a i u istom trenitku živi iza maske morske sirene, lavice, broja tri, bakrane boje..
u isto vreme knjiga, glas, naočari i kuvana kokoška

darkool darkool 23:29 07.08.2012

nije, nije, nije

maska anonymousa nego je guy fawkes maska,a neki je koriste duze od anonymousa
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 00:39 08.08.2012

Re: nije, nije, nije

nije, nije, nije
maska anonymousa nego je guy fawkes maska,a neki je koriste duze od anonymousa


u pravu si:)

na poledjini, tj s unutrašnje strane piše V for Vendetta, izmedju ostalog:)



ali... jeste i maska anonymousa, jel'da:)



dragan1122 dragan1122 17:43 08.08.2012

.

49 41 49 41 03:45 09.08.2012

Dali

posetio poznatu Blogerku u Beogradu.

mariopan mariopan 11:36 09.08.2012

...

Nabacila mačka super farbicu.

Ali vade te brkovi.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 13:14 09.08.2012

Re: ...

Nabacila mačka super farbicu.

Ali vade te brkovi.


hebo mačku bez brkova, mari:)



"Mačka ima prosječno dvadeset i četiri takve dlake, po dvanaest na svakoj strani njuške, raspoređene u četiri horizontalna reda. Brkovi se mnogu pomicati prema naprijed (kad je mačka radoznala, kad želi nešto saznati, kad prijeti ili nešto ispituje) ili prema natrag (kad je u defanzivnom raspoloženju i izbjegava svaki dodir). Gornja dva reda dlaka mogu se pomicati neovisno o donja dva reda, a najjače dlake su one koje se nalaze u drugom i trećem redu.
Stručan naziv za ove dlake glasi vibrissae."
mariopan mariopan 13:51 09.08.2012

Re: ...

hebo mačku bez brkova, mari:)



Tvoji su lepši. Izuzetno zavodljivo sa tom količinom sjajne, preplanule kože.

(psssst razmišljam da svoje brkove više ne depiliram, možda neki penzioner padne dok se okreće zamnom, pa mu pomognem da dođe k sebi, (tojest meni)...itd, cela romansa na vidiku? Sve druge metode su mi omanule. Pola posla sam obavila, pocrnela sam, samo brkovi mi fale.)
pssst

arianna arianna 17:17 09.08.2012

Re: ...

Dali


svojevremeno su novinari pitali Dalija, da objasni znacaj svojih brkova koji su mnogima licili na rogove bika.

kazu turisticki vodici, da im je Dali tom prilikom odgovarao - kako mu ti isti brkovi sluze za kontakt i komunikaciju sa vanzemaljcima

istina ili nacin da se privuce paznja, odlucite sami :)))





pozzz
uros_vozdovac uros_vozdovac 14:24 09.08.2012

Poklon

bosniastanac68 bosniastanac68 20:15 09.08.2012

Maske padaju...

doticna maska je postala simbol globalnoga otpora protiv neoliberalnoga kapitalizma na samrti, 2011-2012, na zapadu pogotovo, nije samo 'modni detalj " ili "trend"
u kombinaciji sa gas-maskom ili biciklistickim sljemom ili maramom , stiti identitet protestanata i boraca od Madrida do Njujorka od Kvebeka do Meksika i Grcke
pruza i takvu-kakvu zastitu od gumenih metaka i biber-spreja koji tako rado koristi pogotovo USA policija , u skoro svakodnevnim obracunima na ulicama USA gradova sa hrabrim pripadnicima Occupy pokreta
sigurno jedan od najdramiticnijih video sa doticnom maskom kao simbolom otpora stize iz Anaheima u Kaliforniji ( odmah uz cuveni Diznilend zabavni park )
policija je prije mjesec dana ubila momka metkom u potiljak, usred bijela dana
gradjani su se okupili u znak protesta , bilo je i mnogo djece na ulici u to suncano subotnje popodne
nastao je haos , policijski vucjak i gumeni meci , su zasuli zene i djecu , i dijete od dvije godine je napadnuto od strane pobjesnjeloga psa
Anaheim je pod vanrednim stanjem jos uvijek
ali borba se nastavlja , za djecu Anaheima , i oni znaju sta ova maska predstavlja;
za djecu Anaheima i svu djecu planete izlozenu represiji rezima ..
mariopan mariopan 12:28 11.08.2012

Re: Maske padaju...

u kombinaciji sa gas-maskom ili biciklistickim sljemom ili maramom , stiti identitet protestanata i boraca od Madrida do Njujorka od Kvebeka do Meksika i Grcke

Moj zet, koji ne propušta proteste, je zbog takve ( gas+marama) , maske bio uhapšen, preventivno, i pre nego što je stigao do Parlamenta koji je uvek mesto protesta u Atini.

To veče na TV-u "vest dana"- "Uhapšeno 9 demonstranata" - a oni nisu stigli ni do prvog ćoška od svoje kuće, tu su ih apili, samo zbog maski, držali u apsu do popodne i pustili kući.


Dobro, nisu slagali, bilo ih je devet u apsu, sve neki klinci, i lepo su postupali sa njima, nije bilo strogoće, samo im je trebalo nekoliko primeraka za vesti uveče.
milivoje_bg milivoje_bg 22:52 09.08.2012

Маска !

Уопште ми није јасан смисао протестовања "под маскама". Успут, маска је ружна, симболичка вредност - нула !
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 23:27 09.08.2012

Re: Маска !

Уопште ми није јасан смисао протестовања "под маскама". Успут, маска је ружна, симболичка вредност - нула !


eh, milivoje, nije lako kad se ne razume...


bosniastanac68 bosniastanac68 04:34 11.08.2012

uciti , uciti i samo uciti , rekao je ? L

vide:ph34r , bogtevideo;

man ray loves me man ray loves me 20:21 13.08.2012

i sta sad

obrisan blog i nikom nista? ni reci objasnjenja... pretpostavljam da se moderator probudio negde oko dva popodne, seo uz kaficu da otvori - kad, ima sta i da vidi... brisi.
bas malogradjanski. sta, kao smeta sto je bio eksplicitan?
nervira me to, provodim vreme da nesto napisem, pa proveravam da li je neko odgovorio, pa pisem ponovo... i onda neko mahne repom i sve to obrise.
naravno pisala sam moderaciji ali oni ne udostojavaju korisnika odgovorom. korisnici nisu neko zbog koga ovaj blog postoji i ko cini blog, nego samo dekor koji sluzi da se ukrasi prepametna moderacija.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 00:39 14.08.2012

Re: i sta sad

obrisan blog


Blog je obrisao Supermod, meni je poslato ljubazno pismo s objašnjenjem.
man ray loves me man ray loves me 07:08 14.08.2012

Re: i sta sad

znam.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana