bez nekog razloga, setih se sinoc pred kuntanje kako smo se sreli 5-og oktobra na ulici... i kako prodje dosta od njegove smrti, i kako je bio na tekmi sa mnom i kako je gotivio Lejdi Barbaru...
U Kragujevac nas je vodio Mikrob. Došao je na super ideju da radio stanicama Srbije ide i gostujuća emisija LEPOG RITMA SRCA. A vodio je i mene, kao dela njihove ekipe, a bio sam i lutajući reporter. Sa nama je išla i neka meleskinja, 20-ih godina, ćerka Mikrobovog ortaka.
Kragujevac, potpuno depresivan grad. Bilo proleće posle bombardovanja. Na primer, u pekari si mogao da klopaš burek, 2 jogurta i kupiš hleb za lovu koju bi u Beogradu pljunuo samo za jogurt. Mislio sam da se prodavačica zabrojala, i kažem joj da je nemoguće jeftino, ona mi reče
A nema narod para ovde, svi su bez posla, sirotinja. Nije ovo Beograd.
Spavali smo kod Frizbija, koji je isto umetnik, slikar. Imao je sjajnu kuću, gde smo kuntali Mikrob, meleskinja, njen ćale – aha, išao i on – i ja. Ostatak ekipe je spavao u Bekanovoj kuću, u selu blizu grada.
Kod Frizbija je bilo skroz opušteno. Sedeli, duvalo se, bilo alkohola, ja žvakao bensedine.
Uveče smo zaglavili u kafani. Krenulo je od girica i kokakole, a završilo betonom. Jebiga, Mikrob nije izdržao, pa je mešao pivo i rakiju. I zakuntao na stolu. Frizbi i ja hteli dalje u grad, ali kako sa Mikrobom ? Onda ga digli i odneli do kuće. E sad, ovo zvuči jednostavno. Trebalo ga je podići – mislim da je Mikrob tada bio u najjačoj kategoriji koligramaže – a da ne padnemo sva trojica. Jeste da sam tada pio i kreatin, ali ne daje snagu krana, pa da dižem 200 kg iz čučnja. Ok, nekako ga spakovasmo i posadismo u krevet – hrkao je da mi je mozak vibrirao - a Frizbi i ja smo na kratko otišli do nekog kafića gde se puštala gitarska muzika. Bili smo valjda sami. Znam da riba bilo nije. I nekako je bilo štrokavo, kao u klonji Akademije. Brzo smo se smorili i vratili u kuću. Vraćajući se, snimio sam neki kafić sa narodnjacima, ulazile cice u minićima... Tu je uživancija... Džabe, iz različitih smo filmova...
U kujni nas čekala meleskinja. Hm. Frizbi i ja komunicirali očima – ko će da pokuša da umoči. Frizbi oženjen. Ja neodlučan. Za pokušaj, da ne govorim o kresu. I razglabali ona i ja jedno 2 sata na tarzan engleskom, ali džabe. Otišao sam polusmoren u krevet, Frizbi mi je dobacio gomilu porno časopisa, i pokazao na kom programu ima švedskih vesterna..
Soba gde smo Mikrob i ja spavali bila je prohodna, i od poslednje sobe u nizu delila nas vrata. Tu je spavala ljupka tamnoputa kovrdžava bejbe. I sedne Frizbi na moj krevet, cirke ali potpuno razložno pričajući, i kaže mi
- ''Ajde bre, kreni, hoće da se kresne.''
Ja ko pička čutim i smeškam se.
- ''Da se kladimo da će da izadje u roku od 5 minuta iz sobe, da ode do klonje, gistro ne spava joj se...Onda je startuj, ja palim da kuntam.''
I prođe minut, a ova izlazi iz sobe.
U jebote.
- ''Ju ar stil avejk ?'' pita Radovan budala.
- ''Jea'', reče i ode da šora.
Frizbi me ostavio samog.
A šta da radim. Ne umem ja to. Nisam tip da joj samo stavim ruku na sisu ili da je pozovem u krevet ili otkud bre znam šta se radi u tim situacijama !!! Jebiga, izdrkaću ga ako je baš frka. Ne umem, fin sam dečko!!
Probudih se oko pola 7, da krenem da lutam po gradu i uključujem ljude u program, kad – Mikrob budan. Leži na boku i lista porno časopise. Prvo mi je bilo čudno zašto toliko dugo gleda istu fotku, pomislih zaspao je opet, a onda – umetnik je, možda ga zanima senzibilitet, ugao snimanja, izrazi lica aktera seksa, kad ono – on čita tekst !!! Ispod svake slike je bio tekst, klasika. Roziki se pokvario bojler pa je zvala majstora... I on to bre čita. Kao roman ! A dobro, ako je njemu zabavno, meni ok. Možda se neko i venčao, ko zna.
Bio je tmuran dan, i nikoga nisam navatao za program. Vidi se kada nekome nije do priče. Ubi ih siromaštvo.
Vratio sam se da kuntam.
Upoznao me Mikrob sa svojim prijateljem iz Engleske, MixUp-om. MixUp, pored svoje umetnosti kojom se bavi, voli fudbal. I reče mi Mikrob da bi bilo gotivno da ga vodim na Klubovu tekmu. Idealno, baš smo tih dana igrali proziv Železnika. Šteta što nisu bili cigani, ali daj šta daš.
Mikrob, kako sam reče, drugi put u životu posetio je stadion.
Došli smo pred stadion, palo je pretresanje, i pita pandur nešto MixUp-a, ovaj mi se obrati na engleskom, pandur u mašini – ne razume ništa - te ga reših problema, rekoh
''to je novinar iz Engleske''
Nije ga pretresao. Ipak je to strah od Evrope.
Na tribinama ugledah Belmonda, Jan Stjuarta, Delona, predstavih MixUp-a svima, i krenuše pitanja o engleskim navijačima. Skupila se ekipa, pa se raspravljalo ko je najopasniji, ko su pičke...
A još MixUp navija za Notingem Forest, i ima njihov grb istetoviran na ramenu.
Spontan, opušten, zgotivili ga svi. Sporazumevanje je išlo više gestikulacijama i filmskim engleskim, ali dovoljno da se razumemo.
Utakmica nikada bolja, pljuštali su golovi, mislim da je na kraju bilo 5-3 za Klub.
Mikrob...Mikrob stajao pored stuba, poluuspavan, ne podnosi fudbal, to mu je potpuna besmislica. E možda je zato samo njega na celoj tribini posrao golub, da ne zaboravi ni drugu utakmicu u životu.
Posle sam pitao MixUp-a kakav je bio fudbal.
Rekao mi da je ekipa na tribini sjajna, a fudbal na nivou seoskih liga engleske.
A bar smo se nagledali golova...
Lester i Delon mu poklonili Klubov šal, čak je fotku Mikroba sa tekme okačio na svoj sajt
Posle sam ga sreo još jednom, bilo je neko tmurno vreme, šljakao sam u knjižari SKC-a nakon prestanka rada na b92. MixUp je pravio neke fotke u automatima za slikanje na ulici, spremao se za neki performans...
Nisam ih više vidjao, zvao me je Mikrob na neka okupljanja, ali oni si mnogo cirkali, a ja ne podnosim alkohol pa bi bilo glupo da budem strejt partibrejker, a i ne volim da sam u okruženju pripitih ljudi, postanem napet...
A Mikrob je u to vreme bio opčinjen mojom tadašnjom devojkom, ličila je na Beti Bup, opasnom ribom sa drkoš stavom...ali bila je seksi za medalju...Još kada sam sa njom sevnuo na MixUp-ovoj izložbi u REMONT-u, Mikrob nije skidao osmeh...
...i kako je na jednom od rodjendana radija b92 maznuo tanjir krempita i furnuo u bastu kod SKC-a i klopao, sreo ga Tatomir a Mikrob mu rece, polupijan i prezderan - OVO JE ZIVOT !!!