Porodica| Sport

Sindrom Srđan Đoković

Strongman RSS / 01.08.2012. u 19:17
-A-Young-Novak-Aww-Bless-Love-Everyfing-Bout-The-Serbernator-100-Real-novak-djokovic-22085258-460-356.jpg?1343905661831Gledavši unazad iz perspektive tzv “naknadne pameti”, Novakove žrtve u detinjstvu su prihvatljive s obzirom na ono šta je kasnije u životu stekao. Kad kažem on mislim na njega i njegovu porodicu. A šta da su, ne daj bože promašili? Šta da je ostao 900. igrač sa godišnjim promanjima ispod recimo 30 000 a troškovi orgomni?  Ko bi njemu nadoknadio “Igram se samo noću i to po nekad”? 
 
Jesenas u Nišu, na jednoj fudbalskoj utakmici, desio se jedan, meni lično, veoma neprijatan incident. Igrala su deca 2004. godište, utakmica minimalnog ili možda nikakvog takmičarskog značaja. … I izbila je tuča. Nisu se deca potukla već roditelji. Bila baš ozbiljna šorka. Nečiji sin nije dodao loptu nečijem sinu u kontri. Gledano kroz ružičaste naočare to je sasvim bezazleno grveljanje roditelja ali, po meni, predstavlja vrh ledenog brega, problema koji je tu oko nas. Preambiciozni roditelji očekuju previše od svoje dece i spremni su na sve, bilo da se kosi sa dobrim ukusom, pravilima ponašanja ili čak zakonom.
Da se razumemo, ja sport volim i upražnjavam baš kao i svi članovi moje porodice. Smatram da i rekreativni a boga mi i takmičarski sport imaju masu, svima poznatih blagodeti. Zdravlje, socijalizacija, karakter, putovanja, poznanstva, ….

Ljubav prema sportu i potreba bavljenja njime nije sporna. Želim da ukažem na nešto drugo.

Bez neke namere da se bavim analizom, spontano su mi pažnju privukle neke stvari u, kako se to kaže, “omladinskim sportu”. Pojavili su se profesionalni treneri i one škole fudbala, tenisa, košarke, … I to je uredu. Deca plaćaju članarinu, uče osnovne tehnike, počinju da se takmiče, … Neka deca su uspešnija neka su manje uspašna ali tu nije reč samo o prirodnoj selekciji i diferencijaciji na perspektivne i manje perspektivne.

Retki su oni instruktori i treneri koji će imućnom roditelju saopštiti tužnu istinu
“Vaše dete je drvo za sport, ali neka ga neka se rekreira još neku godinu pa će posle da vidimo...”. Često je tu neka priča “vaše dete ima potencijala samo treba vremena”.

Kad ta neka deca stasaju onda ih preuzimaju neki menadžeri koji imaju interes da što više mladih talenata drže pod svojom paskom (veća verovatnoća da zarade) a s druge strane obećavaju roditeljima razne Barselone i Vimbldone.  Ako nastavim sa ovim doćiću do nazovi menadžera iz kriminogenog miljea koji na silu uguravaju svoje igrače u timove i reprezentaciju da bi ih kasnije skuplje prodali. No nije to tema.


Ne ulazeći šta je uzrok a šta posledica, roditelji dece sportista su spremniji da stvar “poguraju” kako bi njihovo dete dobili bolju šansu. Bilo pojačavajući režim treninga, “motivisanjem” selektora ili čak pritiskom na sudije. Oni u svojoj deci, malim sportistima vide budućeg Đokovića, Teodosića, Ronalda, Mesija, … i to ne samo kroz njihovu sportsku virtuoznost već i kroz slavu a prevashodno kroz uhranjen bankovni konto.

Često sedim u kafiću čija bašta ima vizuelnih dodirnih tačaka sa teniskim terenima. Gledam kako roditelj, patre familijaris, trenira svoju ćerku, nazivajući je pogrdnim imenima. Mala nabiva onu loptivu, više nego očigledno, preko volje. A ima ne više od 10 godina. Ne mogu a da se ne zapitam koliko li će vremena proći dok ona smogne snage da kaže ocu da ona ne želi da udara tu lopticu.

Imam utisak da ti preambiciozni roditelji u glavi nemaju u prvom planu decu već stotine hiljada evra koje oni mogu da zarade do svoje dvadesete godine i maltene svojim naslednicima obračunavaju kamatu na pre koje im onu “dođu” tamo nekada u budućnosti. Deca im dođu kao zgodan paravan za njihove finansijske ambicije. Kao “sport je zdrav a i može da se zaradi”


Jedna od najtužnijih stvari na tu temu koje sam video je čuveni intervju koji je Bravo Nole imao kao klinac kada je izrazio ambiciju da bude svetski reket broj jedan. Sećate se vdea to  je bio planetarni hit pre godinu dana. Ima tu jedan deo koji me progoni kao kratko ćebe. Klinac, voditelj,  ga pita:
- Je l tebi tenis igra ili obaveza?
- Pa obaveza.
- Imaš li vremena da se igraš?
- Igram se... noću.

Pa jebem mu mater Novak je, sudeći po ovom snimku, od najmlađeg doba bio zarobljenik jedne ideje, koja, po meni, teško da je moglada bude njegova. Ta ideja se zove jaka ambicija a možda prejaka ambicija. Bravo Nole je imao sreću pa je uspeo. Dva, tri puta u karijeri je imao zaista ogromnu sreću koja je pozlatila najozbiljniji rad. Šta se dešava sa desetinama hiljada dece koji iz sveg srca žele da budu broj jedan pa ne uspeju? Šta se dešava sa onom decom čiji roditelji nose ideju “moje dete svetski šampion” a ne uspeju?


Lepo je kada se ambicija i realnost susretnu na bankovnom računu i u novinskim stupcima. No šta sa protraćenim detinjstvom, rasprodatom imovinom, i brojnim drugim nevoljnim žrtvama zarad “višeg” cilja koji možda dođe a možda i ne. Budimo realni. Koliki procenat dece koja počne da trenira neki sport bude sportski milioner?

Ne želim da sudim ni da treba “motivisati” decu ni da ne treba. Samo naglas razmišljam gde je ta tačka kada roditeljske ambicije, izlaze iz okvira normalnih i zdravih ambicija i počinju da bivaju pojačane a po nekad i sindrom Srđan Đoković. Jasno je da vrhunski sportista teško stasava bez podrške roditelja ili okoline, ali ko nam garantuje da je procena roditelja da je dete budući šampion ispravna i da je dete baš ludo od sreće što se igra samo po nekad i to noću?

Gledavši unazad iz perspektive tzv “naknadne pameti”, Novakove žrtve u detinjstvu su prihvatljive s obzirom na ono šta je kasnije u životu stekao. Kad kažem on mislim na njega i njegovu porodicu. A šta da su, ne daj bože promašili? Šta da je ostao 900. igrač sa godišnjim promanjima ispod recimo 30 000 a troškovi orgomni?  Ko bi njemu nadoknadio “Igram se samo noću i to po nekad”?

Na kraju, ne zameram ništa nikom. Samo smatram da jednostavno copy-paste modela sa uspešne teniske porodice na neku drugu manje poznatu i manje uspešnu može da bude veliko razočarenje i generator mnogih nerazumevanja i sukoba. To što stvar nazivam “sindrom Srđan Đoković” se ne odnosi na Srđana i na njegovu porodicu već na ljude koji su već prepoznali kod sebe i svog deteta ozbiljan bankovni konto za desetak godina ne misleći o ogromnim rizicima i iskušenjima na koje će naići.
I još jednom zašto tu pojavu nazivam “sindrom”? Zamislite samo kako je zvučao i kako je delao Novakov otac pre 12 - 15 godina. Baš kao ovi ljudi koje opisujem, s tim što ne verujem da je imao jasne finansijske ambicije. To se javllja u skorije vreme kod roditelja sa tim sindromom.


Beleške na margini:

Ja sam otac malog fudbalera. Moj Ivan je najbolji strelac lige 2004. godište. Dao je preko nekoliko desetina golova. I ako mi je drago što obožva sport i svaki trenutak SVOG slobodnog vremena koristi da šutira loptu, ne želim da njegovom bavljenju sportom pridam preveliki značaj da ne pomisli da ima obavezu i prema meni. A on je nezaustavljiv. Od 10 ujutru je na terenu sa veštačkom travom i igra sa svim ekipama koje ga puste. Od desetogodišnjaka pa sve do odraslih slabijih rekreativaca. Jednostavno to voli i samo o fudbalu priča. Gleda sve žive utakmice i na TV i na internetu. Dakle njegov izbor koji ću ja samo da podržim. Možda sam i manje aktivan nego što je možda potrebno...
 

Moj najstariji sin Jovan je balkanski i evropski prvak u powerliftingu, sportu gde sam ja više puta bio svetski prvak. Nisam siguran da li je metoda projekcije ili samo njegova prirodna pubertetska želja da ima pločice na stomaku i veliki biceps ali on, sa nekim starijim ortacima svakog dana trči na kuju, radi zgibove, sklekove, … U teretanu dođe, ne više od 5 puta mesečno. Pokazalo se da mu je to dovoljno da u starosnoj kategoriji od 13 do 15 godina bude jedan od najjačih na svetu (ah geni). Ni jednom ga nisam terao da ide već je sam tražio da ga povedem. Još sad ova pojavljivanja po novinama i televizijama... Niko kao on. Da budem iskren, imam utisak da ga samo cure u životu interesuju da da mu je sport alatka da napravi mnogo željene pločice a i malo medijske pompe mu neće smetati. Zašto ga ne poteram? Pa užasavam se Srđana Đokovića koji čuči u svakom od očeva. Kako ću posle da mu vratim detinjstvo ako je moja procena pogrešna?


Komentari (73)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mlekac mlekac 19:40 01.08.2012

Secam se...

Kako su se, svojevremeno, pojedini roditelji uzasavali nad metodom istocnog bloka koji je, je li, svoje vrhunske sportiste za gimnastiku, klizanje i jos par slicnih sportova trazilo jos u vrticu. Ta su deca, potom, bivala slana u posebne skole i obucavana da postanu samo i iskljucivo sportisti.

I onda smo imali Nadju Komaneci.

Razlika? To je radjeno na drzavnom nivou, a cilj je bio prestiz drzave i pokazati kako je njihov sistem bolji od "Trulog Zapada".

Danas je to na nivou "maticne celije" - t.j. porodice, a cilj je lova.

A na kraju balade i jedno i drugo ima istu posledicu - dete niko nista ne pita.

Samo, nemojmo se zavaravati - to nije samo u sportu. Ima toga i u umetnosti.
lidiaz lidiaz 00:08 02.08.2012

Re: Secam se...

To rade i Amerikanci sa gimnasticarima. Pominjali su za ovu malu Gabi Daglas, da su je poslali u centar iz koga je cesto htela da pobegne.

Pitanje je da li je osnovni cilj samo i iskljucivo novac, i ne moze se uvek reci da dete to ne voli.

Ambicioznih roditelja i starije brace bilo je uvek i na svakom nivou.
Strongman Strongman 00:34 02.08.2012

Re: Secam se...

Samo, nemojmo se zavaravati - to nije samo u sportu. Ima toga i u umetnosti.



Bravo. Propustio sam taj aspekt.
mlekac mlekac 09:58 02.08.2012

Re: Secam se...

Strongman
Samo, nemojmo se zavaravati - to nije samo u sportu. Ima toga i u umetnosti.



Bravo. Propustio sam taj aspekt.



Svako juri svoj san, Strongi.

I to je u redu.

Dok god ga juri licno.

Ne valja kad svoje neizivljene ambicije osoba izivljava preko dece. A kad se dete od 4 godine tera i na jezik i na sport i na balet/sviranje nekog instrumenta uz obrazlozenje da je "tako bolje za njega", onda, garant, imas posla sa neizivljenom ambicijom.

Gledala sam, i, nazalost, jos uvek gledam i takve slucajeve. Da je dete, mal' ne odkako prohoda, gurnuto da... (po zelji dopuni)

Sta biva na kraju? Pa, to dete izraste u osobu koja ili "prolupa" u odredjenom trenutku, pobuni se i na uzas roditelja i okoline krene u sasvim suprotnom pravcu, ili postane neko ko ne ume nista drugo da radi, jer je tako isprogramirano, a ako, ne daj boze, nema zbilja veliki talenat za to nesto ostaje celog zivota osrednje i nezadovoljno.

Ne kazem - postoje deca koja zaista, od malena, pokazuju nadarenost za nesto. Ali takve je malo. A i takvu treba pustiti da se razviju, da "sazru", da vide da postoje i neke druge stvari - pa ako i dalje zele i vole da se bave bas tim sportom/umetnoscu, naravno da ih treba podrzati.

Podrska uvek, ali nikako prisila.
ivana23 ivana23 11:47 02.08.2012

Re: Secam se...

Jos jedan koga sa tri godine kada je poceo... niko nista nije ni mogao da pita - zeli li, ne zeli...




Stefan Milenković - Treba živeti <<<< link

- Divan i poucan intervju. Nemojte zaliti vremena da ga procitate
bolid1 bolid1 20:35 01.08.2012

Re: 1

Ah, da, bela rasa...kako je to slatko...

Inace, nije samo matematika ima i u fizici, kolega je bio u komisiji na republickom takmicenju...jbt, sta se njemu izdesavalo, roditelji koji upadaju i sve znaju, klinac jedan mu je, maltene, pretio sto mu nesto nije priznao u zadatku...katastrofa, kompletna, a ocekivao bi covek nesto drugo, ali jok...skoro ko Strongijevi roditelji na tekmi...
draganchica draganchica 20:48 01.08.2012

Re: 1

a da to se prosirilo svuda..nazalost....pff, bre, kakav svet ostavljamo nasoj deci...
Hansel Hansel 15:35 04.08.2012

Re: 1

Ah, da, bela rasa...kako je to slatko...

Ostala mi je u pamćenju rečenica profesorke Olivere Milosavljević da su obično najveći nacionalisti (u istoriji) mešanog nacionalnog porekla. Kako ne upasti u zamku prebrojavanja krvnih zrnaca, a ovo konstatovati s velikom verovatnoćom i u slučaju ove gospođe? Uveravao me u to pre neki dan čovek kome je njen otac bio nastavnik. Ako je istina, iskreno mi je žao ljudi koji vuku komplekse tog tipa, jer zaista je besmisleno.
kunoici kunoici 19:45 01.08.2012

Svaka...

...cast na dobrom roditeljstvu :). Nekako mi se cini da su pojedini roditelji oduvek gurali svoje neostvarene ambicije preko decijih ledja, sad su samo nasli "laksi" nacin, pa umesto: moj sin je doktor, kazu: moj sin je uspesan fudbaler. doduse, ko zna kakav cu roditelj ja da budem. Molim samo Boga da mi da vise pameti no sto je imam sad .

p.s. pozdrav za sugradjanina
Strongman Strongman 00:35 02.08.2012

Re: Svaka...

Vaspitanje dece je proces u kome se i roditelji menjaju.
coachko62 coachko62 20:14 01.08.2012

napokon...

napokon da neko dotakne i ovu temu!U profi sportu sam veoma dugo kao i cela moja porodica, uza i sira rodbina.Pune su nam kuce medalja, od jedne olimpijske preko drzavnih prvenstva do medalja u mladjim uzrasnim kategorijama.Radio sam u mnogim klubovima ,od najnizeg ranga do jednog od nasih najvecih klubova.Nagledao sam se svega i svacega ali najupecatljivije mi je :
-leto,Kalemgdan,turnir mladjih pionira (desetogodisnjaci) u kosarci.Tribine pune zajapurenih roditelja, sve selektor do selektora.U zaru igre jedno dete slucajno gurne drugog decaka koji padne.Nista strasno dete ustaje posle par trenutaka ali....Majka jednog od decaka iz ekipe deteta koje je palo uskace sa bedema-tribina i pocinje da juri po terenu dete koje je napravilo prekrsaj, hvata ga i pocinje da ga samara!!!Otac tog deteta takodje uskace sa tribina da bi odbranio svoje dete od "gospodje" ali ga doticna direktnim udarcem u glavu nokautira na mestu isekavsi ga po licu velikim damskim prstenom koji je nosila na ruci!
Njeno dete je to sve posmatralo sa strane.
Sve je proslo kako je proslo, "gospodja" i njen sin su i dalje nastavili da se bave kosarkom, dete je proslo kroz sve selekcije kako klupske tako i reprezentativne , kroz beogradske klubove (velike i male), neke "provincijske" klubove .....majka je i dalje prisutna, vec duze u pratnji jednog poznatog biznismenena-tajkuna koji uzgred receno ucestvuje kao sponzor u svim klubovima gde se pojavljuje sin.
Strongman Strongman 00:36 02.08.2012

Re: napokon...

Užas. Šta drugo reći.

Pozz
NNN NNN 10:47 02.08.2012

Re: napokon...

Imena, imena, dajte nam imena!!
(u qrac više sa ovom "demokratijom" koja samo zlikvce štiti)
'oćemo da imamo nekoga za hejt
draganchica draganchica 20:15 01.08.2012

To je to:)

..kad sam ja odlucila da se posle duuugoo vremena ovde pojavim a to si ti Strongmane kriv :)
elem, skroz si u pravu sa ovim napisanim.Lepo rekoh pre nekih desetak dana, roditelji danas zele da svojoj deci kreiraju takav CV koji ni oni nisu imali ni u najludjim snovima.A deca su ipak, i na pocetku i na kraju deca, koja treba da se igraju...
Cerka je odlucila da trenira karate, bez ikakvih pretenzija na bilo kakav takmicarski status.Bila je porazena ponasanjem svojih vrsnjakinja na casu baleta, koje su se ponasale u rangu najgorih huligana.Odlucila je dakle da trenira karate da bi mogla sebe i svoje drugarice da stiti.Nema veze sa mojom biografijom i dve godine aikidoa, koje joj do pre par meseci uospte nisam spominjala.
Trener je lepo rekao, ona nije za takmicenja, sada.OK, rekoh, molim te je ne teraj ni na sta za sta nije spremna.Bice spremna, rekao je pola u zbilji, pola u sali, za dve godine i jos 5 cm da poraste.Ne, rekoh mu, ja cu i tada traziti od tebe da mi iskreno kazes kao i sada da mislis da ona moze to.Zeli, to je sigurno.Ali to nije dovoljno.A ja samo zelim nju da podrzim, nikako da je teram na nesto sto ona nece.
Ostali smo na tih 2 god i 5 cm do konacne odluke. I znate sta, kako god ispadne tada.Nije nuzno da bude reprezentativac.Vec da usvoji neke osnovne stvari koje svako bavljenje sportom, taman i rekreativno podrazumeva a to su red i disciplkina. I rad, naravno.Bez toga nista.
Nagledalai smo se po raznim takmicenjima sahovskih nada 'dece nekih velemajstora, i talentovanih boraca, jer im tate uglavnom treniraju ili imaju klub ili sta vec. I to nikako nije dobro.Ubija zdravu kompetativnost u pojam, jer tek onda oni koji su mozda istinski talenti nemaju sanse.
P.S. Jeste li primetili da Novak bolje i sjajnije igra kad je samo jelena sa njim? Cim su tata i mama na tribinama, redovno je belezio teske pobede ili poraze.Neki psiholog bi ovo mogao jos bolje da slozi od mene, ali neka veza tu postoji...zar ne?
Poz od Zene zmaja iz NS :))

Strongman Strongman 00:38 02.08.2012

Re: To je to:)

ja cu i tada traziti od tebe da mi iskreno kazes kao i sada da mislis da ona moze to.Zeli, to je sigurno.Ali to nije dovoljno.A ja samo zelim nju da podrzim, nikako da je teram na nesto sto ona nece.


Mislim da je to suština.


P.S. Jeste li primetili da Novak bolje i sjajnije igra kad je samo jelena sa njim? Cim su tata i mama na tribinama, redovno je belezio teske pobede ili poraze.Neki psiholog bi ovo mogao jos bolje da slozi od mene, ali neka veza tu postoji...zar ne?


Večeras komentarisali u kafiću i za njega i za Janka. Mislim da očevi ne kapiraju da nije odnos snaga kao pre 15 godina.
vladaxy vladaxy 20:18 01.08.2012

Kinezi...

draganchica draganchica 20:23 01.08.2012

Re: Kinezi...

joj gospode :((((
Predrag Azdejković Predrag Azdejković 20:46 01.08.2012

Ovih dana moj omiljeni komentar

Bolesni heteroseksualci...
maksa83 maksa83 21:54 01.08.2012

Re: Ovih dana moj omiljeni komentar

Bolesni heteroseksualci...

E, tiću, svegati...



anamarkana anamarkana 21:48 01.08.2012

jeste...

... Kako ću posle da mu vratim detinjstvo ako je moja procena pogrešna?



kako znati a ne probati?
Strongman Strongman 00:33 02.08.2012

Re: jeste...

Samo otvaram temu
unique13 unique13 22:11 01.08.2012

?

tema odlicna i preozbiljna za povrsnu obradu. Uzasan je naslov i ono sto se proteze kroz tekst a vezano za oca najboljeg tenisera. Sve same pretpostavke i Vase vidjenje i licni dozivljaj doticnog gospodina. Mozete o njemu i njegovom nastupu pisati i mislite sta god zelite ali apsolutno je nedopustivo praviti ovakve pretpostavke, posebno ne ako smo stalno u mogucosti vidjeti koliko zdravo i uspjesno mlado bice je dobrim dijelom i taj covjek napravio. Kroz sta su oni proslu u tom procesu stvaranja oni znaju a mi znamo samo za taj finalni proizvod na koji smo svi ponosni. Bogu hvala tako cesto.

Nazvati i praviti paralele izmedju ove uzasne posasti i ovog covjeka je apsolutno nedopustivo. Ako zelimo da pricmao ozbiljno na ovu tumu,
hajkula1 hajkula1 16:08 02.08.2012

Re: ?

unique13
tema odlicna i preozbiljna za povrsnu obradu.

Uzasan je naslov i ono sto se proteze kroz tekst a vezano za oca najboljeg tenisera. Sve same pretpostavke i Vase vidjenje i licni dozivljaj doticnog gospodina.


Meni je Srdjan Djokovic nesimpatican.
Nole je skroz ok, u mnogo cemu za primer.
Nekoliko stvari mogu da zamerim Srdjanu Djokovicu ali ne i to da je prisiljavao Noleta na treninge.
Cuvena Jelena G. Noletov prvi trener (kako da kazem, ne trenerka ) je pricala o Noletu i ranije i pre neki mesec. Decak je stvarno voleo sport. Kakav je Nole, treba zahvaliti i drugom roditelju, dekama, bakama, a imam jak osecaj i njegovom prvom treneru-ucitelju tenisa i vaspitacu Jeleni G.

Sto se tice uspesnosti kada su mu tu roditelji ili kada nisu...
Imali su jednu krizu, uobicajeno u svakoj porodici... Nole je nekoliko puta oterao sa terena oca i strica. Majku ne. To je bila (i) kriza u braku njegovih roditelja i tako neke stvari.

Sta sam htela da kazem, Srdjanu Djokovicu sigurno moze da se zameri, nadje mnogo mana ali da je Noleta prisiljavao, mucio da trenira -ne.


Hansel Hansel 15:22 04.08.2012

Re: ?

Nadovezuem se na hajkulin i meelennin odgovor - Jelena Genčić je jednom na Studiju B pustila stare VHS snimke Novaka na treningu - ima jedna scena gde nešto ne uspeva, sedne na beton ili koja je već bila podloga i kaže poluljutito-poluplačno: "Neećuuu!" Meni je naročito taj detalj govorio o njegovoj autentičnoj motivaciji. E, sad, ako je neko bio toliki majstor da ga ubedi da on to voli i da je to njegov cilj i da mu to sve ne pada teško, onda je stvarno genije - sumnjam da je tako bilo, mada ne i da je tako nešto nemoguće. Naravno da sam protiv i takve manipulacije.

Inače, domaćinu preporuka za temu i tekst (ja sam inače često kritičan), uz molbu da izmeni prvu reč (da ne budem preveliko džvanjkalo, ni poeni kod Unfa ne vrede toliko, al' ovo stvarno boli... )
vagabunda vagabunda 02:58 02.08.2012

iskreno,

mislim da si pogresno nazvao sindrom. ne bih smela 100% da tvrdim posto ne poznajem ljude licno, ali moj je utisak da novaka roditelji uopste nisu morali terati da trenira, ili mu bilo sta nametati.

kada kazes "sindrom srdjan djokovic" ja pomislim na bahatost, prostakluk, lecenje kompleksa na racun sinovljeve slave, patolosku aroganciju, razne zloupotrebe itd. ali sve ovo se desava nakon sto je novak postao slavan i bogat.

ukratko, mislim da bi maltretiranje dece zarad sopstvenih bolesnih ambicija trebalo nekako drugacije nazvati.
iris.davidovich iris.davidovich 05:35 02.08.2012

***

To što stvar nazivam “sindrom Srđan Đoković” se ne odnosi na Srđana i na njegovu porodicu već na ljude koji su već prepoznali kod sebe i svog deteta ozbiljan bankovni konto za desetak godina ne misleći o ogromnim rizicima i iskušenjima na koje će naići.


sto znaci da je pokretacki motiv za sve bilo to sto je u svom detetu prepoznao cash cow?!
ne sporim da se on mozda ponasa neprimereno i bahato, ali stvar je u ovome - on je u svom detetu prepoznao sampiona, i dao je sve od sebe da se to realizuje.
bilo koja druga kombinacija ne bi proizvela ovo sto novak danas jeste, i mislim da je pogresno dovoditi te dve stvari u vezu. bez obzira sto si rekao ne odnosi se na njega i njegovu porodicu, nisi ga slucajno izabrao za 'predvodnika' cele te grupacije roditelja.

meelenna meelenna 07:25 02.08.2012

Promašaj

Ovaj naslov je potpuni promašaj jer autor nije gledao emisije sa Jelenom Genčić, Novakovim prvim trenerom. Ona je ta koja je Novaku rekla da će biti šampion ako bude trenirao vredno i ona je ta koja ga je gurala napred dok je još bio jako mali.
Nikola Pilić je pričao anegdotu, jednom prilikom dok je Novak bio na njegovoj akademiji, zapričao se (Nikola) sa Noletovom majkom i kasnio na trening. Novak je bio ljut kao ris jer je gubio vreme umesto da trenira.
Bilo je još puno sličnih priča koje jasno pokazuju da je Novak naprosto rođen takav, niko ga nije terao ništa i uživao je u svemu tome (isto kao što i tvoj sin uživa u fudbalu, na primer). Ako ga je neko gurao, onda su to bili treneri i razni stručnjaci koji su u njemu prepoznali šampiona.
Srđana možemo optužiti za mnogo što šta drugo ali podrška roditelja nije isto što i bolesna ambicija.
Takvi roditelji naravno da postoje ali navedeni "sindrom" nema veze sa Srđanom Đokovićem. Imamo mi još puno uspešnih sportista. Zašto izdvojiti baš Novakove? Zato što je njihov sin naš najuspešniji sportista svih vremena?
Šampion se ne postaje na silu, pogotovo u tenisu gde je mentalna snaga od presudnog značaja. Znaš kako se kaže, ili jesi ili nisi...
Nažalost kod nas više niko ne ceni uspešne ljude nego se odmah guraju u blato.
blogovatelj blogovatelj 08:15 02.08.2012

Re: Promašaj

Zato što je njihov sin naš najuspešniji sportista svih vremena?


Ne. Nego najbogatiji. Možda trenutno nije, ali će do kraja karijere biti. Pare se teško opraštaju.
Jasna Šekarić je najbolja.
vladaxy vladaxy 08:31 02.08.2012

Re: Promašaj

Jasna Šekarić je najbolja.

Pa sad...tenis i streljaštvo...prvi na svetu u tenisu i prvak u streljaštvu...
blogovatelj blogovatelj 08:34 02.08.2012

Re: Promašaj

Pa sad...tenis i streljaštvo...prvi na svetu u tenisu i prvak u streljaštvu...


Prvi na svetu je prvi na svetu. I za jedno i za drugo neophodan je krvav rad od minimalno jedne decenije.
Razlika je jedino u necijoj percepciji i u parama onih koji su prvi na svetu.
AlexDunja AlexDunja 08:35 02.08.2012

Re: Promašaj

Zato što je njihov sin naš najuspešniji sportista svih vremena?


pa sad ako svojatamo
olimpijske medalje jugoslovenskih sportista,

bio bi red da priznamo i grenslemove monike seleš,

tako da novak ima još da napreduje da bi postao naš
najuspešniji sportista
meelenna meelenna 08:44 02.08.2012

Re: Promašaj

Moguće da je i Jasna, Monika ili neko drugi... mada, Divac je rekao da je Novak... nisam ja tu da sudim, a nije to ni najbitnije u ovoj priči.
Uzgred, kada pominjemo Jasnu, primetila sam na tviteru juče gomilu neprimerenih "šala" na račun njenih godina, od istog ovog ovog autora... šta nam to govori?
vladaxy vladaxy 09:19 02.08.2012

Re: Promašaj

Prvi na svetu je prvi na svetu.


Ima sportova i sportova....

Ove sportove sigurno nećete gledati na Olimpijskim igrama niti čitati o njima u sportskim novinama, no oni su u nekim zemljama važniji čak i od najvažnije sporedne stvari na svijetu. Oni koji se u ovim sportovima natječu uredno treniraju, ali i uživaju veliku slavu. Barem u svojoj zemlji.

1. Natjecanje u nošenju žena
Ovo natjecanje je prvi put održano u Finskoj, a sada je popularno i u Americi. Pravila nalažu da muškarci, noseći svoje žene na leđima, prijeđu sve prepreke koje su im postavljene.

2. Utrka protiv konja
U Walesu je ova utrka poznata pod nazivom Maraton ljudi protiv konja. Cilj utrke je dotrčati do cilja prije najbržeg konja, a nagrada je puuno, puno novaca.

3. Svjetsko natjecanje u uzgajanju najljepše brade i brkova
Ovo natjecanje ima tri kategorije. Prva je Dali brkovi (po uzoru na brkove slavnog umjetnika Salvadora Dalija), jareći brkovi i brada u slobodnom stilu.

4. Podvodni ragbi
Podvodni ragbi igra se u bazenu dubokom četiri metra. Ova igra je jako zabavna jer se protivi svim zakonima fizike. Cilj je ugurati loptu u koš koji se nalazi na dnu bazena, a 2 tima sa po 11 igrača pokušavaju prisiliti loptu da ide prema dolje, no ona neće pa neće.

5. Natjecanje u hrvanju nožnih prstiju
Igra se na način da dva natjecatelja isprepletu nožne prste u zraku, a zatim protivnikovu nogu svladati i oboriti na tlo. Ovu su igru neki pokušali prijaviti kao službeni sport na Olimpijskim igrama, no to im ipak nije uspjelo.

6. Fli-Fla-Flu
Igrica koju smo svi igrali milijun puta na igralištu kako bi se podijelili u skupine, danas u Americi ima svoju ligu.

7. Ronjenje u blatu
Sportsko natjecanje koje se odvija u jarku punom blata. Osim što izgleda grozno, natjecatelji ne smiju koristiti uobičajene plivačke tehnike, nego neke čudne zamahe kako bi došli do cilja.

8. Šah boksanje
Ako vam treba sport u kojem ćete pokazati i snagu i inteligenciju, ovo je prava stvar za vas. U ovoj neobičnoj kombinaciji nakon svake boksačke runde započinje nova partija šaha.

9. Utrka za sirom
Ova igra je jako jednostavna. Sir se zakotrlja niz padinu, a natjecatelji se utrkuju za njim. Tko prvi dođe – njegov sir.

10. Hokej na monociklima
Hokej na monociklima ima ista pravila kao i hokej na ledu, a potrebna je velika izdržljivost i ravnoteža. Ovaj sport se u Americi igra već 25 godina.
hajkula1 hajkula1 16:14 02.08.2012

Re: Promašaj

meelenna

Uzgred, kada pominjemo Jasnu, primetila sam na tviteru juče gomilu neprimerenih "šala" na račun njenih godina, od istog ovog ovog autora... šta nam to govori?



Da podvucem, za slucaj da nije primetio pitanje.

PS
Pominjemo Jasnu Sekaric
tetkino tetkino 07:51 02.08.2012

Detinjstvo

Svetlana Bojkovic, je na opsti uzas Beogradske carsije, upisala glumu.
Bila je iz "fine kuce" i obrazovana po PS-u, strani jezici, balet, muzicka skola, u skoli samo petice - a onda uvece "Dadov".
Kad su je pitali kako je sve postizala, rekla je da su je roditelji pustali u "Dadov", samo pod uslovom da u svim ostalim poljima bude izuzetna.
A Dadov je bio jedino mesto gde je mogla da se "igra".
I tako dete koje nije stiglo da se izigra kad je trebalo postade bard teatra.

Andrea Agasi je projekat svog oca, koji je sa njim radio vezbe dok je ovaj jos bio beba. Cale, inace i sam bivsi sportista, pomno je pratio svoju decu, njihovu motoriku, atletsku sposobnost, mogucnosti. On je taj koji je naterao Andrea da se bavi tenisom. Agasi ce kasnije pricati kako je sa 16 postao najmladji profesionalni teniski teniser, jer je zeleo da pobegne sa cuvene teniske akademije, ali i od svoje porodice. Kad su ga pitali kako je uspeo da bude uspesan sa 16 - rekao je da je to zato sto nije imao drugi izbor. I familija i Akademija su mu stavile do znanja da nema gde da se vrati.

Nenada Zimonjica je brat upisao na tenis. Bio je juniorski prvak Evrope kad je drzava krenula da se raspada, a njemu trebala viza za svaki turnir. 1993 godine mesecna plata njegovih roditelja bila je manja od cene jedne zice na profesionalnom teniskom reketu. Kada je izgledalo da je bavljenje tenisom nemoguce, okrenuo se roditeljima koji su mu rekli da obzirom da je mlad, zdrav, pamentan, dobar djak - moze da ostavi tenis, upise fakultet i postane cuveni mikrobiolog. Umesto toga on je odabrao da bude trener i sparing partner onima manje talentovanim od sebe kako bi skupio pare da i sam profesionalno igra tenis. A bio je klinac. A postao je najbolji teniser sveta - u dublu.

I dok je celo Sarajevo brujalo o Predragu Danilovicu, talentovanom mladom kosarkasu, koji ima radne navike Japanca i u stanju je da trenira neumorno i po 8-10 sati dnevno, njegova majka je ocajavala nad prljavim - pocepanim farmerkama, losim ocenama i sinom koji nikad nije u kuci. A sve to uz cuvenu recenicu: "Dobro igras tu kosarku, a sta mislis ti da radis u svom zivotu."

Neki roditelji su naterali svoju decu da se bave sportom, neka deca su naterala svoje roditelje da ih puste da se bave sportom. Neko ce provesti zivot kukajuci kako su ga roditelji upropostili, jer mu nisu dozvolili detinjstvo, neki provode zivot kukajuci jer ih roditelji "nisu na vreme pritisnuli" i tako ih spasili od njih samih, a danas bi oni bili neko i nesto, jer su bili hiljadu puta talentovaniji od ovih koji su uspeli.

Pa ti sad budi pametan kad je vaspitanje u pitanju
tritonka tritonka 09:49 02.08.2012

Re: Detinjstvo

Tema pogadja svakoga od nas. Sto licno (ako mislimo da smo bili talentovani) ili ako smo roditelji talentovane dece. Procitala sam sve komentare upravo zato sto se neprestano pitam koji je najbolji nacin. Imam sina od 15 godina. Izuzetno je talentovan za sport uopste (nazalost nikada nismo uradili neki test da vidimo za koji najvise.) Da bih sprecila komentare tipa da nisam realna kad je moje dete u pitanju reci cu vam da sam ga usvojila, ali uzmite u obzir da je moj vec trinaest godina i da mozda ipak nisam objektivna. Nisam to da je talentovan sama zakljucila. Ukratko cu vam ispricati: Oduvek sam mislila da se moji roditelji nisu dovoljno bavili svojom decom (imam brata) i kad sam postala roditelj (dva decaka 15 i 3 godine) zelela sam da njihovu gresku ispravim. Trudim se naravno da otkrijem sta zele i da ih onda podrzavam. Stariji je iskljucivo svojom zeljom, mnogo pre nego sto je Djokovic postigao svetski uspeh, zeleo tenis.I tada sam na nekom roditeljskom sastanku u njegovom klubu bila jedini roditelj cije dete je samo izabralo tenis (znam da je neverovatno). Trenirao je vredno. Sam isao na treninge. Vise nego retko sam prisustvovala treninzima. Imao je uspeha. Isao je na turnire. Znam koliko sve to kosta. Posle deset godina tenisa, pre sest meseci nam je saopstio da zeli da trenira rukomet. I trenira rukomet. Ucila sam ga da bude svoj, zeleci verovatno da ga zastitim od sebe same i sopstvene ambicije, ali i od okoline. Tenis ga je naucio da kao dete stane pred protivnika i sam zasluzi poraz ili pobedu. Ta kombinacija nije bila losa, ali ja se neprestano pitam, da li sam preterala sto sam se toliko drzala po strani i pustala da to bude njegova igra. Nisam manje brinula, zarko sam zelela njegov uspeh, da se ne lazemo - videla sam sebe sa suzama radosnicama u lozi na Vimbldonu, ali upravo zbog toga nisam htela da svojatam njegov uspeh. Da li sam pogresila? Uvek cu se pitati.
hajkula1 hajkula1 09:11 03.08.2012

Re: Detinjstvo

tetkino

Neki roditelji su naterali svoju decu da se bave sportom, neka deca su naterala svoje roditelje da ih puste da se bave sportom. Neko ce provesti zivot kukajuci kako su ga roditelji upropostili, jer mu nisu dozvolili detinjstvo, neki provode zivot kukajuci jer ih roditelji "nisu na vreme pritisnuli" i tako ih spasili od njih samih, a danas bi oni bili neko i nesto, jer su bili hiljadu puta talentovaniji od ovih koji su uspeli.

Pa ti sad budi pametan kad je vaspitanje u pitanju





Upravo tako.

A sindrom XX roditelja/ trenera/ (M)ucitelja i u skoli (samo petice, uz neprimerene, teske kazne, ponizenja...) i u sportu i u umetnosti.... Za mnoge nismo culi, deca nisu uspela, deca nisu postala zvezde.


docsumann docsumann 10:18 03.08.2012

Re: Detinjstvo

tetkino

Neki roditelji su naterali svoju decu da se bave sportom, neka deca su naterala svoje roditelje da ih puste da se bave sportom. Neko ce provesti zivot kukajuci kako su ga roditelji upropostili, jer mu nisu dozvolili detinjstvo, neki provode zivot kukajuci jer ih roditelji "nisu na vreme pritisnuli" i tako ih spasili od njih samih, a danas bi oni bili neko i nesto, jer su bili hiljadu puta talentovaniji od ovih koji su uspeli.

Pa ti sad budi pametan kad je vaspitanje u pitanju


simonida_klavic simonida_klavic 09:12 02.08.2012

Sindrom ili ?

Svojevremeno sam, pre nekoliko godina, dok sam čekala prijateljicu u internatu muzičke škole za talente u Ćupriji, videla nekoliko užasnih scena sa rasplakanom decom, koja istrčavaju sa časa violine, jer ih je nastavnik izbacio zbog nedovoljno uvežbane lekcije. Prijateljica mi je rekla da je to normalno, ukoliko deca ne navežbaju dovoljno, nastavnik odluči da ih udalji sa vežbi onoliko časova koliko mu se prohte. I za to vreme nema vežbe, nema učenja, nema ocena. A deca imaju tek po 7-8 godina! I uvek sam se pitala kako i kada se roditelj odluči da dete čak i od 5. godine pošalje u takvu školu, u internat, na takvo psihološko mučenje.
Sa druge strane, moj muž je bio perspektivan fudbaler u našem malom, provincijskom mestu. I dan danas svi prepričavaju njegove bravure. Onda kada je trebalo da nastavi sa treningom u većem mestu, otac nije imao novca da ga pošalje. Imao bi, doduše, da proda imanje, da radi 15 sati dnevno, možda ni tada, ali nije želeo da ulaže više u fudbalera sina, smatrajući to hirom pubertetlije koji će ionako trajati još samo neko vreme. Dalje je već normalna posledica, ostao je u svom mestu, nastavio da igra u svom klubu, gde je gadno povredio koleno zbog loših i nedovoljnih priprema i sada ne može da igra fudbal više ni rekreativno.
Šta reći na sve to? I sama sam u dilemi i kao roditelj i kao prosvetni radnik. Smatram, ipak, da se talenat prepozna, a da na svaki talenat dolazi najmanje tri puta toliko rada, tako da... svako ulaganje u mladog, talentovanog sportistu, muzičara ili bilo šta slično MORA nekako biti donošenje odluke u njegovo ime. Mora početi rano, kada je premlad za odlučivanje i mora se uložiti mnogo sredstava kako bi se na vreme razvio.
I dilema i dalje stoji.
A roditelji-finansijeri jesu problem, ali stavite se u njihovu poziciju, pa i na primeru Novaka. Trener kaže da je talentovan, dete voli da trenira (i autor ovog teksta ima jedno takvo dete), a svaki korak više u takmičenjima znači još para. Roditelj ulaže, ne žali, donekle, onda zajmi, prodaje, crnči i u jednom trenutku pomisli-zašto sve to radim? Da li će mi se vratiti? Možda je to razlog njihovog paranoičnog hvatanja za svaku pobedu, a samim tim i novac, jer više i nemaju načina da razmišljaju racionalno. Možda u nekom kasnijem trenutku postanu životinje koje teraju decu da vežbaju i po kiši, ali nekako mislim da na samom početku nisu bili takvi. Mislim.
maksa83 maksa83 09:47 02.08.2012

Re: Sindrom ili ?

Svojevremeno sam, pre nekoliko godina, dok sam čekala prijateljicu u internatu muzičke škole za talente u Ćupriji, videla nekoliko užasnih scena sa rasplakanom decom, koja istrčavaju sa časa violine, jer ih je nastavnik izbacio zbog nedovoljno uvežbane lekcije.

Najužasnija scena tog tipa koju sam video je vezana baš za tenis. Oni teniski tereni pored Hale Pionir, pre jedno 8 godina, mama i tata doveli decu na trening, tj. sparing.
Torbe, kožaklimafuloprema, devojčica oko 10 godina dečak oko 8, lepa deca, igraju oboje fantastično (pogotovo za tolicnu decu) jedno protiv drugog, očigledno vrlo trenirani, roditelji sede posmatraju.

Nije se razmenilo puno lopti pre nego što je otac krenuo da se nervira i dere i dobacuje, što je kulminiralo sa "Nemoj bre da padaš unazad kad udaraš, jesam ti rekao hiljadu puta bre KRETENU!" i pratećom crvenom facom sa poiskakalim žilama. I preostalih sat vremena je proveo u predinfarktnom stanju i davao detetu razna imena kad mali zakači mrežu ili se ne postavi dovoljno dobro. Sparing brata i sestre. Mene bilo sramota sledeće dve nedelje od toga, skroz sam to izbrisao iz sećanja a sad mi se vratilo.

Fucked up stvar je što su to vrlo dobrostojeća deca kojoj ništa ne fali, ali njima ipak treba da se pozabavi centar za socijalni rad.
tritonka tritonka 10:01 02.08.2012

Re: Sindrom ili ?

Kako sam vise nego cesto prisustvovala ovakvim scenama moram da potvrdim da nema nimalo preterivanja u opisu oca sa "crvenom facom i poiskaklim zilama". Nemate pojma sta su u stanju roditelji. Od psihickog maltretiranja protivnika, a taktika je da na turniru kad sazna koje dete je protivnik njegovog deteta, pokusa da se priblizi malom protivniku da mu objasni da je njegov mali nepobediv, do samaranja rodjenog deteta pred svima od strane tate i trenera naizmenicno (sta li tek rade posle), a o pogrdnim imenima da ne pricam. Vrlo cesto su deca normalnih roditelja uplasena pretnjama koje roditelj malog protivnika upucuje svom detetu. Uzgred deca se po pravilu predivno druze van terena, dok god to ambiciozni roditelji ne shvate kao lose po svog sampiona.
tritonka tritonka 10:08 02.08.2012

Re: Sindrom ili ?

Zaboravih da spomenem , jednu mamu koja je tako gorko plakala zbog poraza njenog sina uz reci sta je ona Bogu skrivila, eto gde je cak dosla zbog njega (turnir je bio u Puli), sta je sve za njega ucinila i on njoj tako vraca, a dete je tesi i izvinjava se. Brrrrrrrr, da se najezis.
Strongman Strongman 10:13 02.08.2012

Re: Sindrom ili ?

Nije se razmenilo puno lopti pre nego što je otac krenuo da se nervira i dere i dobacuje, što je kulminiralo sa "Nemoj bre da padaš unazad kad udaraš, jesam ti rekao hiljadu puta bre KRETENU!" i pratećom crvenom facom sa poiskakalim žilama. I preostalih sat vremena je proveo u predinfarktnom stanju i davao detetu razna imena kad mali zakači mrežu ili se ne postavi dovoljno dobro. Sparing brata i sestre. Mene bilo sramota sledeće dve nedelje od toga, skroz sam to izbrisao iz sećanja a sad mi se vratilo.



Takvo iskustvo i ja imam sa kibicovanjem tenisa iz kafića
draganchica draganchica 11:14 02.08.2012

Re: Sindrom ili ?

pff..znam jednog takvog tatu koji u normalnoj komunikaciji svog sina nikako ne zove sinom, nego klipanom, kretenm i mamlazom.svakog dana mu bar pet puta iskoce takve zile svuda naokolo, dribla dete non stop .Mali je sjajan klinac, prosecan odlikas, u smislu da je dete skroz odlicno i ne trenira nista, ali to cini sa toliko truda i napora da ce puci uskoro.znaci takvih sindromskih oceva imas svuda u svakoj sferi zivota.
o mamam tek da ne pricamo.svaka druga sprema svoju cerku za misicu univerzuma. t je tek problem druge vrste...
draganchica draganchica 11:15 02.08.2012

Re: Sindrom ili ?

to sam vidjala i treningu karatea.dok trener nije pukao i izbacio skroz roditelje napolje.hvala bogu.
bolid1 bolid1 12:32 02.08.2012

Re: Sindrom ili ?

maksa83

jesam ti rekao hiljadu puta bre KRETENU!" i pratećom crvenom facom sa poiskakalim žilama. I preostalih sat vremena je proveo u predinfarktnom stanju i davao detetu razna imena kad mali zakači mrežu ili se ne postavi dovoljno dobro.


Hebiga, zato nikad vaterpolista od mene...sve te decije treninge sam proso bez takvih scena
niccolo niccolo 13:08 02.08.2012

Re: Sindrom ili ?

Oni teniski tereni pored Hale Pionir

Kod Kiće? Sani?
maksa83 maksa83 13:12 02.08.2012

Re: Sindrom ili ?

niccolo
Oni teniski tereni pored Hale Pionir

Kod Kiće? Sani?

Bemliga, oni jedni jedini kod Hale P (barem su bili jedini do pre 5 godina kad sam živeo blizu) - kod zadnjeg dela, pored parkinga.
niccolo niccolo 18:42 02.08.2012

Re: Sindrom ili ?

Mhm, to je to
norden norden 10:34 02.08.2012

recnik

Gledala sam rukometnu utakmicu Srbija - Hrvatska i uzasnula se ponasanjem trenera srpske reprezentacije. Urlajuci je celu ekipu pred celim svetom, prenosili su svetski TV kanali, nazvao "pizdurine jedne". Nije cudo sto je kvalitet igre bio toliko los
stefan.hauzer stefan.hauzer 12:31 02.08.2012

Re: recnik

"pizdurine jedne"


pa tako su i igrali ...


gori rečnik ćeš čuti na bilo kojem lokalnom basket terenu
NNN NNN 13:36 02.08.2012

Re: recnik

pizdurine jedne

Mada bih ja pre rekao da su "idioti".

Oni nisu deca,
oni su profesionalci,
a neke greške kakve su oni pravili
(sa igračem više i kontom i penalom mi primamo dva gola za manje od minut!!! ),
ne bi pravila ni deca početnici.


Ako neko može da me iznervira - onda je to naša rukometna reprezentacija!
To su (uglavnom) vrhunski rukometaši,
ali kad se sastave u reprzentaciji,
nikad se ne zna šta će da ispadne
(zimus srebro ).

Od fudbalera nema nekih očekivanja - osim par vrhunskih igrača, ostalo je prosek,
ali za rukometaše imam višu lestvicu jer znam da oni mogu.
niccolo niccolo 18:41 02.08.2012

Re: recnik

osim par vrhunskih igrača

Da, u pravu si, i nije ih više od dva...
NNN NNN 20:04 02.08.2012

Re: recnik

nije ih više od dva...
...i obojica su bekovi
stefan.hauzer stefan.hauzer 20:15 02.08.2012

Re: recnik

...i obojica su bekovi


je l' vujin drugi?

meni je šešum duplo bolji igrač(a i nikčević)
tom tom 12:41 02.08.2012

moje mišljenje

Treba svakako pustiti decu da budu deca. Neka trenira šta želi i koliko želi. Pa i ako ne postane Novak Djoković, šta onda.. Važno je da se dobro zabavlja "along the ride". Tako i nikako drugačije!
docsumann docsumann 16:23 02.08.2012

Re: moje mišljenje

Treba svakako pustiti decu da budu deca


tako je!

evo ja, na primer
Ribozom Ribozom 17:37 02.08.2012

opomena

Blog je odlican, i sve je samo ne povrsan.

Pored sporta, odnosi se i na ostale skole.
Jutros kada sam blog procitao (na poslu) imao sam carsav da napisem u vezi teme.
Sad cu skratiti.

Nemojte previse ocekivati od dece. To ih obavezno slomi. Najosetljivi su u periodu puberteta, kada pocinju da traze smisao u svemu.
Naucite ih da olako shvataju zivot, u ujedno uplasite ih da je zivot tezak.
Neka budu svestrani. Nikako da se celi daju samo jednoj stvari, jel ako izgube tu stvar nemaju alternativu. Skola nije alternativa.
Ne dozvolite da vam deca budu ispred vremena, da sa 4 godina vec umeju da citaju, sa 7 rade integrale. Sa 15 ce biti frikovi, sa 20 previse otudjeni, od vas, okoline i na kraju od sebe.
Ne dajte deci da u srednjoj skoli uce iz knjiga sa fakulteta. Ne treba im toliko znanje, cak i ako profesor to trazi od njih.
Pustite decu da budu deca.

AlexDunja AlexDunja 17:57 02.08.2012

Re: opomena

Ne dozvolite da vam deca budu ispred vremena, da sa 4 godina vec umeju da citaju,

samo ovde ti je greška.

kako to misliš; ne dozvolite?

kako? i ko su roditelji da radoznalom detetu zabrane da čita?
i kako. oni su savršeno sposobni da to nauče sami, ako žele.

deca treba da rade ono što vole da rade,
roditelji su tu da podrže, ponude alternativu,
i staraju se da im dete bude srećno.

pa ako treba da postane šampion,
onda mu u tome treba i pomoći, ili vrhunski naučnik,
ili najbolji pekar u gradu.

dragoljub92 dragoljub92 19:07 02.08.2012

Re: opomena

Ne dozvolite da vam deca budu ispred vremena, da sa 4 godina vec umeju da citaju, sa 7 rade integrale. Sa 15 ce biti frikovi, sa 20 previse otudjeni, od vas, okoline i na kraju od sebe.

pa vidiš da nije tih frikova mi bi još uvek u pećini jeli sirovo meso i strahovali od sabljosubog tigra.

ako bi slušali tvoj savet svet bi bio pun prosečno glupih ljudi i urušio bi se sam od sebe jer frikovi su karta za napredak.
Ribozom Ribozom 19:08 02.08.2012

Re: opomena

Nisam mislio na sputavanje decije radoznalosti, vec nametanje ne samo od strane roditelja, vec drustva i drustvenih normi.
strange_ilusion strange_ilusion 18:14 02.08.2012

sve cu da ti dam samo da zaigram

Mislim da si previse strog prema ambicioznim roditeljima. Dobro, dosta toga jesi u pravu. A, mislim da je motiv roditeljskog angazovanja kljucni za ocjenu ispravnosti. Ako je motiv lova tj. unovcavanje svoga deteta, o koju bi se i sam roditelj eventualno ogrebao onda mi je to nisko i ljigavo skoro pa neka vrsta "podvodjenja".

Medjutim ja kao roditelj sam svjestan da su deca jos uvek nezrela da bi mogli i naslutiti sta je to sto ih zanima. Uglavnom sve sto ih zanima je direktno povezano sa igrom. I dok je to u njihovim ocima igra do tad je interesantno. Onog momenta kad ta aktivnost dobije na ozbiljnosti i pocne da iziskuje i rad a ne samo igru onda to cesto prestane da bude predment njihovog intersovanja. Npr u slucaju tvog malog, vjerujem da decko voli fudbal, ali kad dodje faza da odredjuje trening bez lopte, recimo dosadno optrcavanje terena, e onda ce se videti koliko je to njegovo interesovanje zaista stvarno.
Duznost roditelja je da uoci za sta je njegovo djete predisponirano. Pa cak i ako djete nije bas zainteresovano da se bavi time za sta je nadareno, roditelj treba da izvrsi pritisak zbog buduce srece. Jer to djete kad postane covjek i kad ne bude vise prostora za igru imace sve preduslove da bude sretna i zadovoljna osoba ukoliko se bude baviloo poslom u kom moze biti medju uspjesnijima. Obicno se voli posao u kom si u stanju dobiti rezultate sa kojim si licno zadovoljan.
bocvena bocvena 21:20 02.08.2012

Ovako otprilike ide

spisak šta ne bih volela da mi dete bude u životu:
-profesionalni sportista
-sveštenik, monah
-vojno lice ili policajac
-lekar.

Ne bih se nešto mnogo suprotstavljala, ali bih potajno priželjkivala da se predomisle.
Ja bih nekako da mi deca budu prosečna i srećna.

Kako se zove suprotni sindrom S. Đoković? Nije ni to baš normalno.
maksa83 maksa83 21:36 02.08.2012

Re: Ovako otprilike ide

spisak šta ne bih volela da mi dete bude u životu:

Ja sam umesto ovećeg ovo-nikako-ne-bih-voleo spiska sveo te želje na ovo-bih-voleo spisak.

Jako je kratak.

1) erotski fotograf
2) šta god ga čini srećnim i zadovoljnim ljudskim bićem
bocvena bocvena 21:45 02.08.2012

Re: Ovako otprilike ide

Eh, tvoj odgovor je ispravan. Moj iskren:)

šta god ga čini srećnim i zadovoljnim ljudskim bićem

maksa83 maksa83 21:46 02.08.2012

Re: Ovako otprilike ide

Eh, tvoj odgovor je ispravan. Moj iskren:)

Moj je 100% iskren i 50% ispravan.
AlexDunja AlexDunja 21:50 02.08.2012

Re: Ovako otprilike ide

50% ispravan.

pa to, ono sa erotskim fotografijama
je ozbiljan kompetitivan biznis,
verovatno okrutniji od profesionalnog sporta...

ne verujem da to želiš svojoj deci,
možda sebi, sa svim iskustvom
bocvena bocvena 22:04 02.08.2012

Re: Ovako otprilike ide

Ma žela.

Inače, meni je kod ove teme zanimljiva masovna pojava natrpavanja deci vanškolskih aktivnosti. Sve u ime podržavanja dečjih talenata. Od najranijeg uzrasta. Deca sve manje umeju sama da se igraju i organizuju svoje vreme. Stalno im treba pomoć: animatora,trenera, škole jezika...meni najtužnije kad vidim četiri tinejdžera koja sede na klupi i svako drka svoj mobilni. Dok ne dodje vreme za trening:)
kick68 kick68 03:50 03.08.2012

Re: Ovako otprilike ide

Inače, meni je kod ove teme zanimljiva masovna pojava natrpavanja deci vanškolskih aktivnosti. Sve u ime podržavanja dečjih talenata. Od najranijeg uzrasta.

Bio je vec blog o tome: Muzika, sport, ples, engleski, matematika i uštirkana kragna
ovderadiocacka ovderadiocacka 04:02 03.08.2012

moje dete vrlo talentovano za...

Moj sin je trenirao vise sportova, pocev od softbola, preko fudbala, hokeja, dzudoa do kosarke. U nekim je bio prosecan, a u nekim dosta dobar. Uvek sam mu govorio "reci mi kada ne zelis vise da se bavis tim sportom i nema problema".
Kada je imao oko 9-10 godina zainteresovao se za fudbal. Tada smo ziveli u Kanadi gde postoji puno fudbalskih klubova sa razvojnim programom za decu. Upisam ga u jedan. Na prvi trening ja ponesem lignestul (ne sme pivo da se pije )) nadjem dobru hladovinu i spremim se da gledam prvi trening. Prvo iznenadjenje, trener je zena (oko 35 godina po mojoj proceni), durgo iznenadjenje, to je majka jednog od fudbalera, a trece i najvece, zena nema pojma o fudbalu.
Posle jedno 5 minuta mucenja da im pokaze kako se pravilno sutira lopta, ustanem ja iz ligenstula (ko Ljuba Moljac kada je igrao protiv Brazila) i upitam gospodju da li bi ona imala nesto protiv da joj ja pomognem na treningu kao demonstrator. Pade zeni kamen sa srca i pusti me da ja sve radim.
Posle 5 minuta uocim Brenta. Brent se nije razlikovao od ostale dece; ni visok ni nizak, ni mrsav ni debeo, ni brz ni spor. Sve u svemu prosecno dete za svojih 9-10 godina. Ono po cemu se Brent razlikovao od ostale dece je bio totalni nedostatak talenta za fudbal. Obicno kazemo za takvog da ima dve leve noge, ali u Brentovom slucaju to bi bio kompliment.
Igralo se na omanjem terenu, golovi nesto manji od rukomentnih, sest igraca u polju i golman. Svake druge nedelje se igraju turniri.
Brenta nisam mogao da stavim da igra beka, protivnici bi nas izbusili kao staru kantu. U veznom redu nema sta da trazi, na kraju sezone i pored sve posebne paznje koju sam mu posvetio nije mogao da sutne loptu dalje od 5-6 metara. Kazem ja njemu "Brent ti ces biti centarfor. Muvaj se oko gola, ako golman slucajno ispusti loptu, budi uvek u blizini i spreman" (yes coach). Ovima sto znaju da igraju kazem "kada probijete odbranu i dodjete do korner linije ne sutiraje na gol, vec centrirajete u sredinu" (yes coach).
Brent je u sezoni dao jedno 3-4 gola. Sve golove sto je dao bili su posledica odbijanja lopte od njegovog kolena ili cevanice.
Zavrsi se sezona, pozdravljam se ja sa igracima i njihovim roditeljima, kada mi pridje Brentov otac i upita "Coach, da li smatras da Brenta treba da iduce godine upisam u takmicarski klub ili da ga ostavim u razvojnom klubu?"

bolid1 bolid1 09:42 03.08.2012

Re: moje dete vrlo talentovano za...

ovderadiocacka

ko Ljuba Moljac kada je igrao protiv Brazila


Sedis u ligenstul jedes ananas i ljustis rakiicinu? <----NIJE link
paticvrk paticvrk 23:12 06.08.2012

kodeks ponašanja roditelja u sportu

na ulazu u sportsku salu osnovne škole "Julijana Ćatić" u Stragarima kod Kragujevca




Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana