Da, bre, odavno se nešto nismo pitali gde je Bogoljub. U prijateljskoj Rusiji, ili kod druga Mila u Crnoj Gori, ili na nekom toplom XL ostrvu sa udobnim ležaljkama i dugim peščanim plažama..? Bilo je zanimljivo to nagađanje, koje se s vremena na vreme budilo, kao dobra, a zapostavljena mentalna igra.
Okončanje sedmogodišnjeg čekanja na povratak svog supruga objavila je Milanka Karić, dodavši kako će on najzad imati priliku da dokaže da su sve one optužbe bile zlonamerna konstrukcija.
Svako je nevin, dok se ne dokaže da je kriv. Važi to i za Bogoljuba. Ne znam zašto je onda nevini ovoliko dugo bežao po belosvetskim destinacijama (ako isključimo da je sve vreme ovde, u Srbistanu). Ah, da – javio bi se on odmah, nego nije verovao u naše sudstvo. Ako je to sudstvo oslobodilo onolike pre njega, zašto bi baš na njemu primenilo drugačije aršine?
Šta je to motivisalo suprugu mu da izjavi kako se sada Bogoljub vraća? Ostavljamo naravno i mogućnost da novine nisu baš precizno prenele njenu izjavu. Možda samo razmišlja da se vrati, ali ne i da se stvarno vrati. No, čak i to što možda razmišlja, sada, a ranije nije, nešto govori. Dakle, ukoliko se Bogoljub vraća, zašto bi se vratio tek sada, i baš sada, da najzad dokaže istinu o sebi? Mogao je i pre? Zaključak – nije verovao onom sudstvu, za vreme onih, a veruje ovom sudstvu, u vreme ovih. Bez dileme, sudstvo nam je u zapuštenom stanju, formiralo se kao takvo decenijama i smešna je svaka pomisao da se ono u par poteza može učiniti profesionalnim, nezavisnim, nekorumpiranim... Naročito kad o tome nema istinske političke volje i konsenzusa. Bogoljubova želja da se vrati i dokaže istinu sada, pred «ovim» sudom, dok su na vlasti njegovi koalicioni kompanjoni, samo dodatno i ogoljeno dokazuje da sudstvo funkcioniše po pravilima koja nigde nisu navedena u zvaničnoj definiciji pravosuđa, ako se tako može reći, ili sudijske funkcije, ali ta pravila očito vladaju u praksi.
«Ne, ja sam bežao zato što je sudstvo u njihovo vreme trpelo pritiske i radilo po diktatu politike, odnosno mojih protivnika. Sada, nakon promena, sudstvo je opet pošteno i sudiće jedino po pravdi, pa mogu da se, ovako nevin, opustim na optuženičkoj klupi...» ... Moguće je da bi njegov komentar bio baš takav.
Uh... – Sudstvo opet pošteno! :))
Ako je kriv, kriv je. Ako je nevin, nevin je. Ali, pod ovim uslovima, sa ovakvim sudstvom, umočenim u mulj politike, kako to utvrditi? Oslobodi li ga «ovaj» sud optužbi – Bogoljub opet ništa nije uradio. Ostaće ta debela i tamna senka u njegovoj biografiji, tj. sumnja da je oslobođen možda samo zato što su mu sudile njegove sudije, ili da su neki njemu bliski ljudi bili za vratom istim tim sudijama. I, konačno, takva «procedura» ostavlja izvestan prostor da sutra, kad se desi nova promena vlasti, neko kaže da je suđenje bilo pristrasno, sa puno propusta, te da opet pokrene postupak.
Mali trol: Da li je sada Bogoljub opet sa brkovima, ili je i dalje bez? Nikako nije beznačajan detalj. To bi pri njegovom dokazivanju istine pred poštenim sudom moglo presudno da utiče na faktor koji se zove slobodno sudijsko uverenje.