Tomislav Nikolić tvrdi da je Patrijathu rekao da nam oko pitanja Kosova treba neka vrsta konsenzusa, odnosno dogovora svih parlamentarnih stranaka.
A istakao je i da Srbija svakim danom gubi KiM, a da predstavnici odlazeće vlade «nastoje da ubede građane da ona to nije priznala».
Ako se malo pomučimo doći ćemo do sledećeg zaključka o tome šta je Nikolić u stvari rekao: odlazeća vlada, očigledno, nije dobro radila svoj posao oko Kosova. Možda ga je i priznala...(Tu Nikolić ostaje dvoznačan)...Odlazeća vlada nastoji da ubedi građane da nije, ali njega, Nikolića, ne uspeva.
Prost um bi tu postavio pitanje, ako je odlazeća vlada priznala KiM, kako Srbija nastavlja da «svakim danom gubi Kosovo».
A ako odlazeća vlada nije priznala KiM, onda ona s pravom tvrdi da ga nije priznala. Šta je tu sporno?
Ostavimo ovaj zamršeni logički silogizam i vratimo se konsenzusu koji pominje Nikolić.
Od kad ja pamtim, konsenzus na kosovskoj temi pokušavala je da ostvari svaka prethodna vlada u Srbiji, pa nije vest pronalazak te tople vode, prava vest bila bi kad bi Nikolić najzad otkrio na kojoj platformi će se tražiti dogovor svih parlamentarnih stranaka. Koja je politika Tomislava Nikolića i nove vlade (za koju se iskreno nadam da će se formirati) za rešavanje Kosovskog problema?
Ako dosadašnja politika (Tadića i odlazeće vlade) nije valjala, onda će Nikolić i nova vlada predložiti novu, nije li tako?
Ali nove nema.
Zato će i Nikolić i nova vlada po svemu sudeći raditi ono što nagoveštava citirani disbalans u razmišljanju i to će otprilike biti na sledećem fonu: «Tadić je toliko toga lošeg uradio da iako smo mi daleko veštiji, bolji i spretniji, iako smo mi novi (jerbo niko od nas nije bio na najodgovornijim funkcijama u prethodnoj vladi), mi ne možemo ništa da ispravimo, sve je propalo, i znajte da za to nismo krivi mi, nego – Boris Tadić.»
Mantrom «Tadić je kriv za sve» i Nikolić i nova vlada, pokušavaće da zamaskiraju svaku svoju nekompetentnost, nesposobnost i neznanje, svako svoje nerazumno predizborno obećanje, a tvrdim i da se ta mantra neće primenjivati samo na kosovsku priču.
Nikolić je u svojoj predizbornoj kampanji govorio da ne mogu pregovore o KiM da vode nikakvi službenici ministarstva, već to mora da radi lično predsednik Srbije. Sećam se, nije davno bilo.
Posle izbora naprasno je zaboravio svoje predizborne reči i prešao na priču da je premijer taj koji mora na sebe da uzme pregovore o Kosovu. Premijer i niko drugi. O tome je i zvanično informisao Brisel tokom svoje prve posete sedištu institucija EU. Toga se takođe dobro sećam.
Danas više nećete čuti ni da to treba da radi predsednik, niti premijer. Danas se u priču uvodi «konsenzus svih parlamentarnih stranaka» koje će se dogovarati oko neke nepostojeće politike.
Uveren sam da je po sredi panični beg od odgovornosti i od činjenice da ne postoji ni okvirna ideja šta raditi s kosovskim problemom.
Još će neko vreme svi predstavnici aktuelne vlasti pokušavati da se kriju iza Tadića i odlazeće vlade, i utehu će tražiti u učestalim posetama Patrijarhu, ali neumitno će doći trenutak kada će morati jasno da pokažu šta oni znaju i umeju i za šta su sposobni i spremni.
A to je trenutak koga se oni sami najviše boje.