Autor: Rodoljub Šabić
Ovih dana za mnoge medije je interesantna tema bila finansiranje kancelarije predsednika Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Reč je o vesti da je u proceduri tehničke vlade dokument čijim usvajanjem bi za pomenute svrhe bilo obezbeđeno oko 7,5 miliona evra.
Meni lično vest je izgledala gotovo neverovanta. Međutim, iako nije bila zvanično potvrđena, nije ni demantovana. U međuvremenu su se pojavile i famozne, u sličnim prilikama nažalost česte, informacije da se radi o „o tajni“. A činjenica da će se nešto kasnije i jedan od najviših funkcionera još uvek vladajuće stranke oštro, krajnje kritički osvrnuti na taj predlog, po svemu sudeći govori u prilog postojanju tog dokumenta.
U međuvremenu u medijima su se pojavile i dodatne informacije npr. o tome da uz „projektovanu“ kancelariju predsednika Generalne skupštine sa velikim brojem angažovanih vlada već formirala i „Kancelariju za praćenje predsedavanja Generalnom skupštinom UN“ mada, u Ministarstvu spoljnih poslova postoji i odsek za UN. Pojavile su se i razne „pikantnije“ informacije o strukturi tog predloga i o, za naše prilike, izuzetno visokim sredstvima koja bi, navodno, trebala da budu rezervisana za platu i stan predsednika Generalne skupštine. Ipak, ne mislim da ima smisla baviti se pikanterijom.
Ono što je stvarno zanimljivo je ukupan iznos – 7,5 miliona evra i makar i samo hipotetička mogućnost da takav iznos Vlada i izglasa.
Reč je o, grubo govoreći, preko 820 miliona dinara. S tim u vezi zanimljivo je baciti pogled na budžetske podatke o finansiranju nekih drugih važnijih stvari.
Mogućnosti su različite. Ali hajde da pođemo od tema koje su u kontinuitetu „hit“ na našoj političkoj sceni. Od tema koje će pored ostalog prve biti u fokusu monitora EU ukoliko i kad počnu razgovori o pristupanju Srbije Uniji. Dakle, pogledajmo budžetske pozicije organa čije su pretpostavljene aktivnosti u tom kontekstu izuzetno bitne. Mislim, valjda je jasno, na aktivnosti koje se tiču kontrole javnih finansija, ljudskih prava i kontrole javnih nabavki.
Pored „najbogatijeg“ od njih, Državne revizorske institucije, naći ćete stavku 442.238,000 dinara. Pored Zaštitnika građana 162.836,000 dinara i pored Uprave za javne nabavke 63.427,000 dinara. Sve zajedno to iznosi 668.501,000 dinara.
Do pomenuutih 820 ili nešto više miliona „ostaje“ još oko 160 miliona. U taj ostatak bez problema „staje“ Agencija za borbu protiv korupcije ili Poverenica za ravnopravnost, iza koje bi još ostalo više desetina miliona dinara, da ovom prilikom, da ne bih rizikovao subjektivnost, Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti i ne pominjem.
Dakle, trudim se da ne budem subjektivan. I nadam se da nisam. Ali, kao što rekoh, već samu mogućnost da se predlog kakav je gore pomenuti, pojavi u proceduri Vlade, doživljavam kao krajnje zabrinjavajuću potvrdu nedoslednosti u definisanju prioriteta. I podjednako zabrinjavajući raskorak između proklamovanih i faktičkih prioriteta.