Zagreb, 29. januar 2008. godine
Najpre priča iz zivota kao most ka poenti.
Moj prvi zubar bio je neobicno surov covek. Operisao je bez anestezije jer je tako „brze islo“. U nekom trenutku vadio mi je zub i to je trajalo eonima uz moje vristanje i zapomaganje. Kroz prozor sam u cekaonici gledao majku koja je sve to prezivljavala valjda jos jace od mene.
No, trenutak kako mi je izvadio zub, istrgao sam se iz stolice i nazalost nasao tacno pred ogledalom. Bledog lica i uplakanih, crvenih ociju gledao sam svoj odraz dok mi je krv jos uvek izlazila na usta. Ta uzasna slika ostala mi je dugo u glavi i javljala se u snovima kao jedini kosmar kojeg mogu da se setim.
Needless to say, vise nikada nisam otisao zubaru. Zubi su se kvarili i boleli, ali jednostavno nikada vise nisam smogao snage da odem i sednem u tu prokletu stolicu.
Jednom sam cak i probao ali sam dobio takve najverovatnije psihosomatske bolove u stomaku da nisam mogao da hodam, oblio me je hladni znoj, dlanovi su mi vlazili i nisam mogao disati. I nisu me vodili.
I tako me nije bilo sve dok moj drugar iz srednje, Erni, nije diplomirao stomatologiju.
Da se ne lazemo, stomak je i dalje boleo, dlanovi se i dalje znojili, ali u nekom je trnutku postalo jasno da se poravka zuba jednostavno morala uraditi. Cak i danas kada odlazim zubaru nije nista lakse, niti mu odlazim nista srecniji.
Bojim se i dalje one slike krvavih usta i uplakanih ociju.
Radi se o iskonskom strahu. Sto se mene tice pakao izgleda kao zubarska ordinacija u kojoj ti vade krv najdebljim iglama, iz vene, i simultano vade zube na zivo, uz zuj hiljada onih prokletih busilica.
Ali kod Ernija nije tako strasno kao kod prvog doktora. Ne boli. Dobije se anestezija...
Svestan sam da ce rezultat jednog dana biti zdravi i lepi zubi! To je najbitnije - jer ce tada svi strahovi i sva bol biti negde duboko u podsvesti.
Sada sedim u Tkalcicevoj i citam Feral Tribune i odlican Lukovicev tekst „Ne dam glas Tadicu“! Legitimno. I tacno. I respect.
Ali evo zasto cu ja ipak dati svoj glas Tadicu, pa sad - kud puklo da puklo.
Pre toga osecam za potrebu da naglasim kako mi je konstrukcija „Ako nisi za Tadica za radikale si“ totalni da izvinete drek, da ne stoji i da apsolutno postujem ljude koji ne zele da glasaju Tadica, da ne mislim da su manje ili vise u pravu ili takvo sta. Toliko o disclaimerima. A sada moji razlozi:
A: Moramo ucestvovati na izborima. Zasto je to tako - pokazao nam je kolega bloger Ivan Marovic u meni jednom od all times favourite blogova o tome kako je na referendumu pobedjena ona karikatura od Uga Caveza. Moramo ucestvovati jer je to prvi i osnovni preduslov da bi smo uopste da pobedimo.
B: Ako moramo ucestvovati moramo se, jel, i opredeliti. Ako zelimo zdrave zube, a valjda ih zelimo, moramo zubaru. Sa zdravim zubima se pored zubara samo prolazi. Tako je to u svetu. Znate kako oni i ne znaju ko su im „zubari“! Kod nas ce, pak kod svakog zubara boleti jer su nam zubi (da li sam vam vec dosadio sa ovim stomatoloskim paralelama?), od svakog ce nam se zubara znojiti dlanovi, ali kako jednostavno moramo imati zdrave zube, to ce mo morati da i izaberemo i jednog od dva ponudjena zubara.
I Tadic i Nikolic bole, ono do koske. Ali barem Tadic da nekakvu anesteziju, radi sa sterilnim instrumentima, ima cistu ordinaciju. Tadic mozda prica gluposti, ali se kod njega ne umire od sepse.
Kad vec zelimo zdravo drustvo, sad sta da radimo? Da smo na vreme prali zube kao ostatak istocne Evrope nista nam se od ovog ne bi desilo! Ali nismo, i eto ti ga sada!
Kao sto moramo ucestvovati, duboko sam ubedjen da moramo i ziveti svoje vreme. Ovaj minut. Niti proslost, niti buducnost. Sadasnjost! A sadasnjost su Tadic i Nikolic! A vi kako ’te?
C: Zivimo sadasnjost svesni proslosti i sa vizijom buducnosti. Secamo se. Ja biram Tadica i jer mi - koliko kod da kohabitirao i what not - niko nije poginuo, a za vreme Nikolica jeste. Jer mi je za vreme Tadica otislo MANJE prijatelja iz zemlje nego za Nikolicevo vreme. Tadic je lupao samare gradjanskoj Srbiji, ali je nije ubijao i bacao u jame zivog kreca.
Ucestvujem jer moram, secam se jer zelim, biram jer nemogu nista drugo!
Kako polako sabiram utiske sa svog odmora toliko kapiram da ce nam trebati najmanje dve generacije Jovanovica da bi stigli civilizovanu Evropu. To je mnogo, mnogo mandata! Ali, do zdravih zuba stize se jedino popravkama i popravkama i popravkama i protezama zbog kojih te zezaju i injekcijama koje te omamljuju i popravkama i popravkama....
D: Za Tadica sam i paradoksalno jer prezirem njegovu politiku. Ako me je doveo kohabitacijama i 6 principima i povladjivanjem i cosiciranjem do ponobvnog ruba propasti, do ponovne tame - ja ti u provaliju necu sam od sebe skociti. Ja cu se boriti da u nju ne padnem, a on ako mu se gura, neka me gurne sam. Ja od drzave nikad jaci necu biti! Ali cu se se protiv pada boriti na plazama, na brdima, u gradovima. I shall never surrender!
Niti predati moje ideale o evropskoj Srbiji, ni popustiti u mojoj viziji gradjanske Srbije zemlje kojoj se rado vracam.
Borise Tadicu,
necu ti pruziti sansu da me pobedis dokle god sam ovde! Ima da glasam za tebe ako si ti jedini pored Nikolica i da ti pokazem koliko volim ovu zemlju, koliko joj zelim dobro i koliko ne zelim da joj predsednik bude Tomislav Nikolic. Ima da glasam za tebe jer zelim da palim svetla koja ti kohabitacijom gasis i tulis, jer zelim da dam drugu sansu, oprostim 7 puta 77 puta, jer zelim da pokazem svoju odgovornost – na kraju, jer zelim da ti pokazem da sam drugaciji, da sam odgovoran i da ne dam svoju slobodu ma koliko ona sada mala bila!
Koliko mi god bio mrzak na nivou personifikacije jedne morbidne politike, secam te se i sa demonstracija, i sa tribina i sa skupova ovih i onih. Barem si nekada bio uz mene i one koji danas misle kao ja. Mozda si i danas ali to uspesno krijes.
Na kraju krajeva, covek se u ocaju hvata za svakakve slamke, Nikolic je ocaj, a ti budi moja slamka, jer druge slamke nema.
U knjizi proroka Jone moj imenjak bezi od zadataka koje dobija od Gospoda Boga Savaota malenom barkom, bezi od odgovornosti, bezi od puta koji mu je namenjen. I umesto daleko od briga, Jona zavrsava u trbuhu gigantske ribe koja ga vraca odakle je krenuo, tamo gde su problemi!
Od odgovornosti, uci nas ova prica, pobeci se ne moze. A neka sam tacno pa proklet ako ti dozvolim da budes u situaciji – onda kad „nastanu teski dani“ a pod Nikolicem bi ubrzo nastali - pogledas i kazes „E da si ti glasao za mene ...“
Pa onda eto! Evo ti moj glas i cisto for old time sakes. Glas sazaljenja, ne prema tebi naravno, nego prema svojoj zemlji koja je dosta patila.
Limb boli, ali pakao ubija. Iz pakla nema gore, a iz limba ima.
E: I zbog masakrirane Srebrenice i zbog ubijanog Sarajeva, i zbog pobijene Ovcare i zbog sravnjenog Vukovara, i zbog granatiranog Dubrovnika i zbog kamiona na Ibarskoj magistrali, i zbog jame sa zivim krecom na Fruskoj Gori i zbog dva metka iz Admirala Geprata i zbog silovanog i izgnanog Kosova pre 1999 godine – glasacu i zbog svega toga za tebe.
Glasacu jer se previse crvenilo od stida u ovoj zemlji dok su ubijali, masakrirali, palili i silovali i jer nikako ne zelim da iznova crvenim pred humanistickim svetom kada stoka, opet u moje ime, krene da se smeje svim tim zrtvama u lice, da ih negira i omalovazava!
Ako su vec ubijali ne dam im – mojim glasom tebi - da dodju u poziciju da amnestiraju ubice i prave od njih heroje. I jer ne zelim da majke Srebrenice ili gradjani Sarajeva gledaju povratak svojih dzelata i snajperista na vlast – glasacu za tebe jer si - mislio , ne mislio to zaista - rekao to jebeno „Izvini te“... U moje ime! Mozda jedini put kada si i zasta govorio u moje ime... .
Bas me briga i za tebe Tadica i za njega Djilasa i za onog nesretnog Krstica i za jos nesretniju bolumentu okolo njega. JA zelim da zivim bolje nego sada, JA zelim da se makar fiktivno ako je to sve sto danas, u ovim uslovima mozemo i ako je to fiktivno sve za sta smo trenutno sposobni, krecemo ka Evropi i nema teorija da te pustim da mi upropastis san da mogu da zivim kao sav normalan svet time sto cu pustiti Nikolica da pobedi.
Mozda je decije i naivno, ali ako ne mogu da zaista i zivim Normalno, ne dam da mi uzmu poslednje - san da cu jednog dana ipak moci!
F: Biram Tadica jer ne zelim zlo svojoj porodici, svojim prijateljima svojim sugradjanima. A Tomislav Nikolic bas to jeste.
G: Biram te u nedelju i jer iskreno verujem da „Od mene zavisi“ i jer zelim da to bude i odista bude tako.
H: I na kraju svih krajeva - ja sam svoju najvecu zabu vec progutao glasajuci Kostunicu. Ti mi nisi ni upola tako krastav, sluzav i odvratan. Bio bi kreten kada bi posle Kostunice zeleo sebi jos vecu Zabu – Nikolica. Nadam se da shvatas da glasam za tebe samo zbog sebe. Jer zelim da i tebe zgutamo i krenemo na sve manje i manje zabe dok vas ne progutamo sve i pocnemo normalan zivot. Ili u suprotnom emigriramo !
I zato ces u nedelju, nejaki predsednice Tadicu, imati moj glas.
I neka ti je na zdravlje.
.... et dimitte nobis debita nostra
sicut et nos dimittimus debitoribus nostris;
et ne nos inducas in tentationem;
sed libera nos a malo.....