Život

Stipendija, SAD i terorizam

milos_secujski RSS / 11.06.2012. u 11:47

15187.jpgSinoć sam odgledao film – „Fair game“ (2010.), sa Šon Penom i Naomi Vots u glavnim ulogama, rađen je po istinitom događaju (CIA operative Valerie Plame discovers her identity is allegedly leaked by the government as payback for an op-ed article her husband wrote criticizing the Bush administration.).

Meni se dopao pa bih vam ga preporučio. No ono što me je podstaklo da napišem makar sledeći pasus teksta jeste da je radnja filma vremenski smeštena nekoliko meseci pre mog odlaska za SAD. I sad, bilo da su film snimile one frakcije koje se protive američkim intervencijama preko bare ili je to samo Holivudski marketinški trik zarad veće zarade, ono što je „žila kucavica“ ovog filma je – manipulacija. Izražena manipulacija samo jedne strane i naravno ona dobra, suprotstavljena. U suštini još jedan film borbe dobra i zla, sukob zamakiranog koristoljublja i pravične ideologije. Međutim u filmu je Naomi Vots iliti Valeri Plejm kao agent CIA bila izigrana, naivna i ostavljena na cedilu od svoje, tako moćne organizacije, pa to ostavlja bljutav ukus u ustima.

 

No vratimo se manipulaciji tog vremena i mojoj paranoji na koju me je podsetio ovaj film. Ali i mom upoznavanju Amerike (biće briefly).

 

Tih godina, nakon 11. Septembra, propaganda vezana za terorizam i muslimanski svet  je bila toliko jaka da sam ja paranoično zagledao sve putnike koji su samnom iz Minhena leteli za Čikago. Naslušao sam se priča o plastičnom eksplozivu u cipelama, pa u ručnim torbama, te skriveni noževi za „hijacking“ u gaćama. Sto i jedan scenario pod nazivom: kako doći do 72 device. Jednostavno novine, net i tv su bili puni svakojakh priča i dezinformacija da je meni, tada osamnaestogodišnjaku, bila puna glava različitih završetaka i rušenja aviona iznad Atlantika. Iako su nas do gaća pretresli. Terorizam je uzeo maha, globalan već odavno, ali je bio uvek vešto podgrevana priča. I tako mali Đokica/ja umišlja da će posmatranjem ljudi primetiti – nešto. Nešto sumnjivo.Gledam da li će se neko izuti ili početi da vadi Nešto iz torbe i stavlja u rukav, ne bi li ga ja zaskočio. Sve je bilo relativno u redu dok se u jednom trenutku čitav srednji red sedišta nije popunio ženama sa šajlama na glavi i muževima s uredno podšišanim, crnim bradama. Moje iznenađenje je bilo utoliko veće jer nikog od njih nisam video na gejtu. U avion su prvo ušli „Evropljani“, a onda su preostala slobodna sedišta najedanput popunili ljudi sa Bliskog Istoka. „Jeb’o te život, ako neko izvadi Kuran iznad jezera(Mičigen), odosmo u...“, pomislio sam tada. Svu tu moju paranoju je dodatno podgrejela vest da je pre mog leta otkazan jedan let iz Minhena za neki grad u SAD baš zbog dojave o podmetnutoj bombi. No sve se završilo sa nezaobilaznim aplauzom pilotima pri sletanju. Tako da svi to rade, ne samo naši gastoši pri povratku u rodnu grudu.

 

Te 2004. godine dobio sam stipendiju na jednom koledžu na jugu države Ilinois. Mesto, veličine Futoga, nalazilo se na svega par kilometara od granice sa Indijanom. Granica je, je l’ te, bila nepostojeća. Najobičniji put sa dve trake je prolazio kroz šumarak a tu negde zarasla u šiblju i zarđala stojala bi i tabla sa natpsom – Welcome to Indiana (i obrnuto: ...to Illinois). Ne bih je nikad ni primetio da se stalno tuda nismo vozikali do nekog njihovog „Ušća“. Mt. Carmel je imao oko osam hiljada duša i bili su svi prilično dobro situirani jer se nedaleko nalazila Fordova fabrika; radilo je dosta meštana i u samoj školi tako da, po kućama u kojima su živeli i ono šta su vozili, videlo se da ne oskudevaju. Uostalom čitava ta oblast je bila „finansijski bezbrižna“. Mesto je bilo belo, a jedini tamnoputi likovi bili su saigrači iz mog tima i devojke iz ženskog košarkaškog tima. Male grupe Vjetnamaca i  Kineza, 3-4 Portorikanca i manjine: Nemac i Nemica, Ukrainka, Francuskinja i ja. Svi ostali – ameri.

 

Samo mesto je oivičeno kukuruzištima i žitnicama, a taj deo Amerike je preslikana Vojvodina. Klima je identična (mi nemamo doduše tornada), region zavisi od poljoprivrede i po koje jake fabrike, mentalitet tu i tamo sličan – svi su prijatni i uslužni – lokalni putevi negde nisu bili sjajni i ravno dokle ti pogled seže. Kao da se vozim od Novog Sada pa negde na sever, do Sivca. I bilo mi je smešno kad bi me ljudi često pitali da im opišem kako izgleda ta zemlja iz koje dolazim. „Siberia, right?“

 

A ja sam imao utisak da sam preleteo okean i stigao u Inđiju u kojoj svi pričaju engleski i furaju malo drugačiji stil oblačenja te voze mnogo bolja kola. Jedne te iste odgovore sam guslao u prvih par meseci pri brojnim upoznavanjima u školi i izvan nje: sve je preslikano kao ovo ovde, samo imamo reku Dunav koja je malo šira od vaše Wabash i imamo jednu staru, lepu tvrđavu. Da, vozimo desnom stranom. Ne, nije hladno kao u Sibiru. Ne nismo dobili po Sibiru ime. Znam, slično vam zvuči ali drugačije se izgovara. Da, tamo je sada demokratija. Plaćamo dinarom...za dolar možeš da kupiš pljeskavicu. To je kao vaš hamburger, ali se najedeš od jedne i nema toliko soje. Da kod nas kupuju alkohol u srednjoj školi bez ID-ja, ponekad i klinci odu ocu po pivo (prvo nisu verovali, da bi me zatim gledali ko marsovca). Itd.... Bio sam pravi ambasador i u trenutcima kada bi me pitali da im odokativno objasnim gde se Srbija ustvari nalazi. „Malo iznad Grčke, a prekoputa Italije“, to mi je bila mantra i najprostije da kažem, pa ako ubodu ubošće; dosta njih je mudro i sa razumevanjem klimalo glavom, dok sam se ja u sebi mislio- znaš qurac gde je to. Ali druge bi onda to još više zinteresovalo u nameri da saznaju „where I came from“ pa bih odustao i rekao- Ex Yugoslavia. Kako li su samo gutali knedle na moje oči i pravili te dramske pauze od nekoliko predugačkih sekundi. Verovatno su premotavali u glavi sve one vesti i „braking news“ vezane za dešavanja u bivšoj Jugi. A ko nije čuo za: Slobodan MiloseviC? I kao u nekom filmskom scenariju, baš ta scena se dešavala za stolom i večerom na koju sam bio pozvan kod dobrog druga, mog cimera. I dok sam dodavao „mash potatoe“ nekom pored sebe, i dok je u tišini zveckao escajg, njegova majka je rekla: „pa, drago nam je da si sa nama i da te imamo za gosta“. Bilo je to krajnje srdačno i od srca. I dan-dans se čujemo i održavamo kontakt. Slično pitanje se postavilo a reakcije ponovile i za Thanksgiving day samo su ta pitanja tada postavljali rodbina i prijatelji.

No, nije mene bilo sramota da kažem odakle dolazim, nego me je bilo sramota da pričam o politici koja niti me je interesovala niti sam je pratio. A nisi ni morao posebno da je pratiš da bi znao da je loša. Trebalo je njima objasniti ubistvo premijera. Tako da se tu negde priča i završavala pa bi temu prebacili na školu i ono što se zove everyday life.

 

 

Uveliko je to bio period kada su za SAD stizala tela poinulih mladića iz Iraka. Gledao sam lokalnu televiziju i gotovo svaki dan bi po 3-4 sanduka sa poginulim vojnicima sletala u Indianapolis. A koliko se sećam, niko nije pričao o politici. Jednom sam samo uhvatio/prisluškivao razgovor nekih sedih, starijih ljudi o Dž. Bušu, i to su prozborili tek po koju rečenicu, da bi se zatim prešaltali na razgovor o kožnim rukavicama, jaknama...

 

Bio je već neki Novembar.

 

 

I kao što je školska godina prošla sa samo jednim razgovorom o politici, tako mi je boravak u Ilinoisu prošao sa upoznavanjem jednog jedinog srbina. A da, evo setih se da sam pitao druga iz Južne Karoline kolika je frka bila sa antraksom. „Bili smo uplašeni, ali ne mi ovde, već oni u većim gradovima“.

Po stizanju na Ohara aerodrom i mom povratku za „Siberiu“, sa torbama mi je pomogao stariji čovek, mršav a žilave konstitucije. Upitao me je na čistom srpsko-engleskom jeziku, uz pomoć gestikulacije:

 

-         Ju gou elevator daun ili ap?

 

A ja se naslonio na kolica pa ga pitam:

 

-         Zemljače, odakle si ti?

 

Obradovao se kao da smo najrođeniji. I kratko smo imali vremena za razgovor, ali negde je poreklom iz Vojvodine, možda Zrenjanin, ne sećam se više. I on je bio jedan od vlasnika svima dobro poznate priče – otišao je još ’90. godine.

 

A ja sam toliko bio željan kuće da me terorist uopšte više nisu zanimali.

Atačmenti



Komentari (76)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mishko1 mishko1 16:18 11.06.2012

Stipendija, SAD i terorizam

Nice story...
milos_secujski milos_secujski 17:01 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

mishko1
Nice story...

hvala :)
yunany yunany 17:08 11.06.2012

Stipendija, SAD i terorizam

Pre sest meseci vratila sam se iz SAD-a i sve vise i vise mi nedostaje. Da li su u pitanju ljudi, nacin zivota, kultura, bolji standard ili nesto peto ne znam, mislim da je zbog svega. Skoro sam na blogu jednog naseg studenta u SAD-a procitala- exchange is not a year in your life, it's a life in a year. Istina!
Lep tekst.
Covek u belom Covek u belom 17:27 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

yunany
Pre sest meseci vratila sam se iz SAD-a i sve vise i vise mi nedostaje. Da li su u pitanju ljudi, nacin zivota, kultura, bolji standard ili nesto peto ne znam, mislim da je zbog svega. Skoro sam na blogu jednog naseg studenta u SAD-a procitala- exchange is not a year in your life, it's a life in a year. Istina!
Lep tekst.

Joj naivna mladosti. Ni 100 Sarskih tu ne pomaze... :(
mikimedic mikimedic 17:29 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Joj naivna mladosti. Ni 100 Sarskih tu ne pomaze... :(




ali priznaj da je lepa, meni bas nedostaje... (mlados', misleem.... )

samo za omegu i njegove goste:

tad jos nisam nista znao, i jos nisam verovao, da na svetu tuge ima...
srdjan.pajic srdjan.pajic 18:19 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Covek u belom
yunany
Pre sest meseci vratila sam se iz SAD-a i sve vise i vise mi nedostaje. Da li su u pitanju ljudi, nacin zivota, kultura, bolji standard ili nesto peto ne znam, mislim da je zbog svega. Skoro sam na blogu jednog naseg studenta u SAD-a procitala- exchange is not a year in your life, it's a life in a year. Istina!
Lep tekst.

Joj naivna mladosti. Ni 100 Sarskih tu ne pomaze... :(


Ma Šarski se zajebao što se vratio, al ne sme da prizna . Ustvari, ja ne mogu da zamislim nikog ko je to uradio a da se sad ne kaje na ovaj ili onaj način, sem možda ponekog penzosa sa debeljuškastim deviznim računom. Što je uredu, svako ima pravo na zajeb.

Ima razlike u percepciji života ako si student i ako si emigrant, isto kao što ima ako si mlad ili star. Ali uopšte nije bitno da li je ovde u USA toliko dobro, nego da li je u Srbiji toliko loše, da se život u USA čini toliko dobrim. Znači, stvar perspektive - ili je ima ili je nema.

mikimedic mikimedic 18:28 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Ustvari, ja ne mogu da zamislim nikog ko je to uradio a da se sad ne kaje na ovaj ili onaj način, sem možda ponekog penzosa sa debeljuškastim deviznim računom. Što je uredu, svako ima pravo na zajeb.


sto, pa evo ja sam se vratio i ne kajem se. a nisam penzos niti sam sa debeljuskastim deviznim racunom. niti mislim da sam se zajebao.

Ima razlike u percepciji života ako si student i ako si emigrant, isto kao što ima ako si mlad ili star.


exactly.
srdjan.pajic srdjan.pajic 18:38 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

mikimedic
Ustvari, ja ne mogu da zamislim nikog ko je to uradio a da se sad ne kaje na ovaj ili onaj način, sem možda ponekog penzosa sa debeljuškastim deviznim računom. Što je uredu, svako ima pravo na zajeb.


sto, pa evo ja sam se vratio i ne kajem se. a nisam penzos niti sam sa debeljuskastim deviznim racunom. niti mislim da sam se zajebao.



Ma ti si supermiki, tebe ne računam u ljude.

Ali kako ti to polazi za rukom? Da se nisi zamonašio po povratku? Evo, ubedjen sam da ima bar nekoliko miliona ljudi u Srbiji koje bi interesovala tajna tvog uspeha.

Da zaboravimo da si se koliko pre neki dan ovde na blogu hvalio samodoznačivanjem sa računa u Švajcarskoj (?) na devizni račun u Srbiji, bez WU globe. Privatam mogućnost da je račun tanak, i da ta lova ide uglavnom u dobrotvorne svrhe.


milos_secujski milos_secujski 18:40 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam






Da zaboravimo da si se koliko pre neki dan ovde na blogu hvalio samodoznačivanjem sa računa u Švajcarskoj (?) na devizni račun u Srbiji, bez WU globe. Privatam mogućnost da je račun tanak, i da ta lova ide uglavnom u dobrotvorne svrhe.




samo nemojte "zaratiti"
nsarski nsarski 19:45 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Ustvari, ja ne mogu da zamislim nikog ko je to uradio a da se sad ne kaje na ovaj ili onaj način, sem možda ponekog penzosa sa debeljuškastim deviznim računom. Što je uredu, svako ima pravo na zajeb.

Eh, pa treba da te upoznam sa mnogima koji su se vratili i ovde su srecni i zadovoljni. Moj brat se vratio posle oko 20 godina rada u USofA (hirurg), i od 2003. me nagovarao da i ja ucinim isto. Znam mnoge iz Svice, Nemacke...cak jednog koji je dosao iz Kankuna (tamo je imao svoje apartmane za izdavanje i turisticku agenciju) posle 25 godina, i svinsrecni i zadovoljni.
Sada, ovde naravno ima budalasti propisa, kao ovaj poslednji sa posedovanjem racuna kad izadjes iz radnje, ali ti si poslednji koji bi mogao tome da se potsmevas.
Pre neki dan je bas kod tebe u Koloradu bilo masovno hapsenje bez diskriminacije, na osnovu nekakve prijave: Police handcuff 40 innocent motorists at gunpoint for two hours as they act on a tip to catch a bank robber at intersection

freehand freehand 19:49 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Ma Šarski se zajebao što se vratio, al ne sme da prizna

Pa sad, koliko znam - Šarski nije zalupio vrata za sobom, ni na koji način. A i ne deluje mi kao kandidat za sepuku.

Ali uopšte nije bitno da li je ovde u USA toliko dobro, nego da li je u Srbiji toliko loše, da se život u USA čini toliko dobrim.

Ja mislim da vi u USA možete samo da sanjate o lednom pivu u debeloj hladovini, dok vam poštar na svakih petnaest dana samo kuc!kuc! dobardandobardan, evo stigle doznakice od Šabana! hvalalepomolimlepo, da Bog poživi pume i dronove - Pero! Daj rundu za drugare, Šaban časti!...
freehand freehand 19:54 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

mikimedic
Joj naivna mladosti. Ni 100 Sarskih tu ne pomaze... :(




ali priznaj da je lepa, meni bas nedostaje... (mlados', misleem.... )

samo za omegu i njegove goste:

tad jos nisam nista znao, i jos nisam verovao, da na svetu tuge ima...

I tebe streljao?
Samo ćemo mi fini preživeti!
mikimedic mikimedic 20:19 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Ali kako ti to polazi za rukom? Da se nisi zamonašio po povratku? Evo, ubedjen sam da ima bar nekoliko miliona ljudi u Srbiji koje bi interesovala tajna tvog uspeha


kog uspeha? uspeh je relativan pojam. i subjektivan. ja sam zadovoljan onim cime se bavim i ne bih to menjao. e sad, sto nisam u us nego na nekom meni lepsem mestu, pa boze moj.

Da zaboravimo da si se koliko pre neki dan ovde na blogu hvalio samodoznačivanjem sa računa u Švajcarskoj (?) na devizni račun u Srbiji, bez WU globe. Privatam mogućnost da je račun tanak, i da ta lova ide uglavnom u dobrotvorne svrhe.


hvalio??? pa ako je komentar da se mogu poslati pare sa racuna na racun bez (skoro) ikakvih troskova, i ako je 'hvalisanje' umeti da posaljes nesto bez provizije, so let it be.

i da nije malo nepristojno ovo tvoje propitivanje o 'debljini' i svrsi (mada ono, znam da nije lako isterati iz glave 'svrha doznake' razmisljanje...).





mikimedic mikimedic 20:22 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

I tebe streljao?
Samo ćemo mi fini preživeti!


ma nije, kakvi, gde mene omega da banuje.

objasnio mi je da je balasevic veliki majstor, da redovno kad sviraju menjaju 'vetropir' u 'jebivetar' (a i rimuje se), i te munje...

a nekad i pise blog na iskvarenom hrvatskom...

idi bre, gde mene takav covek da banuje...

mikimedic mikimedic 20:29 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

samo nemojte "zaratiti"


ti si, mladicu, nov ovde?
Covek u belom Covek u belom 20:55 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

srdjan.pajic
Ma Šarski se zajebao što se vratio, al ne sme da prizna . Ustvari, ja ne mogu da zamislim nikog ko je to uradio a da se sad ne kaje na ovaj ili onaj način, sem možda ponekog penzosa sa debeljuškastim deviznim računom. Što je uredu, svako ima pravo na zajeb.

Ima razlike u percepciji života ako si student i ako si emigrant, isto kao što ima ako si mlad ili star. Ali uopšte nije bitno da li je ovde u USA toliko dobro, nego da li je u Srbiji toliko loše, da se život u USA čini toliko dobrim. Znači, stvar perspektive - ili je ima ili je nema.

Meni npr. nije jasno kako neko ko bi bez problema u BG-u mogao da radi za 1000+ evra (i pritom sasvim lepo zivi) bira da bude (i sto je najgore podize decu tako da sa njegovom kulturom nemaju apsolutno nikakvih dodira) u nekoj vukojebini stenovitih planina, gde realno jedino sto vredi je skijanje (no ako ti je samo do toga skijanje po Evropi ima 100 puta boljeg).
Ajd da je u pitanju karijera na prestiznom univerzitetu pa i da razumem ili da je makar neka normalna evropska zemlja nego americka vukojebina???
Jedino racionalno objasnjenje koje mi pada na pamet je da moras mnogo da mrzis sredinu iz koje si potekao i sopstevene korene...
nim_opet nim_opet 21:31 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Cisto da se osvrnemo na
da radi za 1000+ evra (i pritom sasvim lepo zivi)
. Prvo, ziveti sa 1000 eura, iznajmljivati stan itd u BG bas i nije udobno - dvosoban stan kosta koliko, jedno 400/500 EUR, dakle pola od toga, za kola jos jedno ratu 150/200. Drugo, sasvim lepo zivi je subjektivna definicija - mozda nekome smeta da zivi u drustvu u kome je normalno tuci ljude na ulici ako hoce da paradiraju. Ili u kome sudski postupci traju u proseku tri godine. Ili iz koga ne moze da posalje novac recimo prijatelju u inostranstvu. Ili u kome je ocekivani zivotni vek ispod onoga u Alziru. Ili u kome je korupcija gora nego u Bocvani. Ili u kome je nezavisnost sudstva skoro na samom dnu od 142 zemlje.
Jukie Jukie 21:43 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Ili u kome podizanje dece u nekoj vukojebini stenovitih planina, tako da sa njegovom kulturom nemaju apsolutno nikakvih dodira, izgleda kao nešto pozitivno
alselone alselone 21:47 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Ustvari, ja ne mogu da zamislim nikog ko je to uradio a da se sad ne kaje na ovaj ili onaj način

Ja isto tako ne mogu da zamislim nikog ko je otisao pa da se ne kaje na ovaj ili onaj nacin. Dobro, mogu jednog da zamislim.

Eh, pa treba da te upoznam sa mnogima koji su se vratili i ovde su srecni i zadovoljni.

Vraca se moj drugar is srednje i to posle "samo 10 godina" i to idu u Crnu Goru na naku cuku odakle su njegovi. Njemu bitno da ima makar prosecan broadband, da se samodoznacuje, a planira da odgaji klince koje je dobio u medjuvremenu na cistom crnogorskom vazduhu. Momce Schentiot moze da ga upozna ako hoce. Ah, da, on ide ipak da zivi u Crnu Goru.

e sad, sto nisam u us nego na nekom meni lepsem mestu,

Nemoguce da tako nesto postoji!?
alselone alselone 21:50 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

mogao da radi za 1000+ evra

1000 evrica za pumovodju u BG? Opa, bato, skocio standard i kod nas.
Jukie Jukie 22:05 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

alselone
mogao da radi za 1000+ evra1000 evrica za pumovodju u BG? Opa, bato, skocio standard i kod nas.

alselone alselone 22:07 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Jukie





To juki care, sad udri kad je mekano.
Jukie Jukie 22:14 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

A ubih se guglajući slike puma sa parama i ljubaznih puma. Sve mi izlaze nečije majke.
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 22:16 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Jukie
A ubih se guglajući slike puma sa parama i ljubaznih puma. Sve mi izlaze nečije majke.

alselone alselone 22:19 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Jukie
A ubih se guglajući slike puma sa parama i ljubaznih puma. Sve mi izlaze nečije majke.


Meni jednom i ovo ubavo devojce umetnickog imena Puma "iskocilo" u google pictures:
AlexDunja AlexDunja 22:20 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

.
alselone alselone 22:23 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

si siguran da nije kuguar?

Ne bih joj ljeta mogao proceniti, al'reka bi da postoji nenulta verovatnoca da jeste.

Kad rece kuguar, spajz ovu foru:
alselone alselone 22:23 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Potezem komentar kao Klint.
AlexDunja AlexDunja 22:26 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Potezem komentar kao Klint.

ma nisam videla jukijev komentar gore na vreme, pa je moj delovao besmisleno:))

juki je car:)
mikimedic mikimedic 23:00 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

.
alselone alselone 23:06 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

mikimedic





Sto ovde nema debelih ljudi?
mikimedic mikimedic 23:10 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Sto ovde nema debelih ljudi?


ovde sam najdeblji - ja

ali 'puma' ima i te kakvih



edit:

jukie


freehand freehand 23:14 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

ovde sam najdeblji - ja

Ali se uz onu zavesu penješ sa zadivljujućom veštinom, moram da ti priznam!
mikimedic mikimedic 23:28 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Ali se uz onu zavesu penješ sa zadivljujućom veštinom, moram da ti priznam!


forhendU, sve ti oprastam




srdjan.pajic srdjan.pajic 23:44 11.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Covek u belom
srdjan.pajic
Ma Šarski se zajebao što se vratio, al ne sme da prizna . Ustvari, ja ne mogu da zamislim nikog ko je to uradio a da se sad ne kaje na ovaj ili onaj način, sem možda ponekog penzosa sa debeljuškastim deviznim računom. Što je uredu, svako ima pravo na zajeb.

Ima razlike u percepciji života ako si student i ako si emigrant, isto kao što ima ako si mlad ili star. Ali uopšte nije bitno da li je ovde u USA toliko dobro, nego da li je u Srbiji toliko loše, da se život u USA čini toliko dobrim. Znači, stvar perspektive - ili je ima ili je nema.

Meni npr. nije jasno kako neko ko bi bez problema u BG-u mogao da radi za 1000+ evra (i pritom sasvim lepo zivi) bira da bude (i sto je najgore podize decu tako da sa njegovom kulturom nemaju apsolutno nikakvih dodira) u nekoj vukojebini stenovitih planina, gde realno jedino sto vredi je skijanje (no ako ti je samo do toga skijanje po Evropi ima 100 puta boljeg).
Ajd da je u pitanju karijera na prestiznom univerzitetu pa i da razumem ili da je makar neka normalna evropska zemlja nego americka vukojebina???
Jedino racionalno objasnjenje koje mi pada na pamet je da moras mnogo da mrzis sredinu iz koje si potekao i sopstevene korene...


A vidim da se ni ti ne bi odrekao jodlovanja ni skijanja i Švici za hiljadu + evra plate u Beogradu...

Teško da može da se živi, sem ako nemaš neku uštedjevinu ili penziju ko Šarski i burazer, ili da si doznačuješ razliku ko miki. I ako nemaš ženu i decu. A i to samo ako se ne razboliš, ili moraš da podmitiš nekog skota u opštini ili sudu, da popraviš auto, ili ako se praviš da nemaš familiju, koja nema 1000 evra platu ko ti. Kapiram da je tebi ok, zato i ovoliko telembesaš o uzgoju dece u skladu sa nekakvom tradicijom i korenjem. Sve je to sviranje qrcu, jer sviraš iz Švajcarske.

Ali nije problem 1000 evra plata kao mera kvaliteta života svakog šabana ko ti, problem je što za te pare, povrh svega gore nabrojanog, moraš da trpiš palamudere koji ti seru na svakom koraku o tome kako smo mi do jaja, a svi ostali su budale i paćenici. E, nema tih para da ti plate za to mučenje, i svaka vukojebina je dobra samo ako je dovoljno daleko od toga.

Uostalom, nije za džabe iz Srbije pobeglo toliko ljudi poslednjih godina, a vratio se Šarski, burazer i ova alseoneva dileja (pazi - da uzgaja decu na čuki u Crnoj Gori, jebeš mi sve ja za veću budalu nisam čuo).
alselone alselone 00:01 12.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Ne znam smem li komentar napisati, da mi Pajic ne zameri sto kucam ovako kasno, sto nisam otisao spavati na vreme.

Ajd, nek ide zivot.


Taj moj drugar ti je ozbiljna dileja, vecito je imao neke fiks ideje. Ali primeti, zameni mrke medjede grizlijima i kurjake pumama i, voila, dobices tvoju cuko ili vuko jebinu.
tasadebeli tasadebeli 00:24 12.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

srdjan.pajic
Uostalom, nije za džabe iz Srbije pobeglo toliko ljudi poslednjih godina, a vratio se Šarski, burazer i ova alseoneva dileja (pazi - da uzgaja decu na čuki u Crnoj Gori, jebeš mi sve ja za veću budalu nisam čuo).


Ма јок, буразер се није вратио, но се ломи, мученик, разапиње се... Зато ми га је и жао толико. Овај Алселонов је барем преломио шта хоће, а овом мом је све избркано и у глави и у души. Тешко ми је да га гледам таквог... И шта да му кажем? Врати се... Немој ни случајно да се враћаш... Ма не могу да му кажем ни једно ни друго,... То мора он сам...

Иначе, за последње 3-4 године упознао сам барем десетак породица ол овер Србија које су се вратиле из Канаде, Америке, Норвешке (!), Енглеске, Аустралије... И сви до једног су ми као разлог понављали исто ово што је као разлог навео и Алселонов другар - гајење деце. Изгледа да Алселонова "дилеја", како ти кажеш, и није баш толико усамљен случај.
srdjan.pajic srdjan.pajic 00:50 12.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

tasadebeli
srdjan.pajic
Uostalom, nije za džabe iz Srbije pobeglo toliko ljudi poslednjih godina, a vratio se Šarski, burazer i ova alseoneva dileja (pazi - da uzgaja decu na čuki u Crnoj Gori, jebeš mi sve ja za veću budalu nisam čuo).


Ма јок, буразер се није вратио, но се ломи, мученик, разапиње се... Зато ми га је и жао толико. Овај Алселонов је барем преломио шта хоће, а овом мом је све избркано и у глави и у души. Тешко ми је да га гледам таквог... И шта да му кажем? Врати се... Немој ни случајно да се враћаш... Ма не могу да му кажем ни једно ни друго,... То мора он сам...

Иначе, за последње 3-4 године упознао сам барем десетак породица ол овер Србија које су се вратиле из Канаде, Америке, Норвешке (!), Енглеске, Аустралије... И сви до једног су ми као разлог понављали исто ово што је као разлог навео и Алселонов другар - гајење деце. Изгледа да Алселонова "дилеја", како ти кажеш, и није баш толико усамљен случај.





Da gaji decu na čuki u Crnoj Gori?! Ma ajde molim te.

Žao mi je što ne znam nikoga ko bi se sad vratio zbog uzgoja dece, ali me interesuje koji su to razlozi? I da li time stvarno čine neku uslugu deci, ili samo leče neke svoje komplekse i zadovoljavaju sujetu?


EDIT: A što ne upoznaš burazera sa Šarskim i njegovim burazerom, može i sa ovim iz Kankuna, oni će ga ubede u dve reči. Mislim, jebeš ti kuću u Tenesiju, taman i da je na jezeru, ako te srce toliko vuče nazad u Srbiju. Uostalom, što taj tvoj burazer ne dodje na pola godine, godinu, da proba, da nadje neki posao, ili makar zanimaciju. A može i da živi sezonski, malo tamo, malo ovamo, ako je baš zaludan. Znam neke ljude koji su i to probali, pa su na kraju ostali u Srbiji, prosto jer su suviše matori za to cimanje, a i imaju love da ne zavise od zaposlenja, a i ekonomska situacija nije udarila u dno kao poslednjih par godina. Ne znam da li bi sad tako ponovo.

srdjan.pajic srdjan.pajic 01:22 12.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

alselone
Ne znam smem li komentar napisati, da mi Pajic ne zameri sto kucam ovako kasno, sto nisam otisao spavati na vreme.

Ajd, nek ide zivot.


Taj moj drugar ti je ozbiljna dileja, vecito je imao neke fiks ideje. Ali primeti, zameni mrke medjede grizlijima i kurjake pumama i, voila, dobices tvoju cuko ili vuko jebinu.


Eh, alse, pretpostavljam da ne vredi da ti kažem da ima vukojebina i vukejebina, i da ima neke male razlike medju njima, kad se malo udubiš.

Btw, ne paziš na času, već sam rekao da kod nas nema grizlija, nego samo mrkih meda, dakle ko u Crnoj Gori, tako da je sličnost ustvari veća.




Jukie Jukie 07:06 12.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

tasadebeli

за последње 3-4 године упознао сам барем десетак породица ол овер Србија које су се вратиле из Канаде, Америке, Норвешке (!), Енглеске, Аустралије... И сви до једног су ми као разлог понављали исто ово што је као разлог навео и Алселонов другар - гајење деце.

Verovatno im deca nisu inteligentni štreberi kao roditelji (preskače generaciju?) pa će lepo da uživaju u srpskim školama jer mogu da puste mozak na otavu


bocvena bocvena 07:19 12.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Hm, ja bih odavde samo zbog dece i odlazila.

Da bi u ovoj zemlji funkcionisao kao odrasla osoba moraš svakoga dana da napraviš bar 10 nenormalnih kompromisa sa pameću i savešću. Muka me uhvati kad shvatim da će mi i deca takva postati.

No, ja ne odlazim...za mene je već kasno:) Njih šaljem čim prije.
alselone alselone 07:34 12.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

srdjan.pajic

Btw, ne paziš na času, već sam rekao da kod nas nema grizlija, nego samo mrkih meda


Grizli zvuci tako vukojebicnije.
Jukie Jukie 09:15 12.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Čekaj, zašto nema grizlija?
(evo upravo daju neki dokumentarac o njima na novosadskoj RTV1)
srdjan.pajic srdjan.pajic 15:17 12.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Jukie
Čekaj, zašto nema grizlija?
(evo upravo daju neki dokumentarac o njima na novosadskoj RTV1)


Nema kod nas u Koloradu, ima gore u Montani (tamo inače ima i grad koji se zove Beograd, ali sad ja ne umem tačno da protumačim tu koincidenciju slučajnosti). Ima i poneki u Jeloustonu. Ne znam tačno zašto ih nema, verovatno su istrebljeni, kao što su bili bizoni, dok ih nisu ponovo naselili. Možda ovde u brdima živi previše ljudi za njihovo ukus, ali recimo u lokalnom nacionalnom parku, gde niko ne živi i koji nije baš mali, ih nema. Vajoming i Montana su mega-vukojebine, tako da im je tamo lakše da se smeste. Znam da ljudi ne smetaju preterano mrkim medvedima kojih ima u izobilju.


milos_secujski milos_secujski 15:42 12.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

srdjan.pajic
Jukie
Čekaj, zašto nema grizlija?
(evo upravo daju neki dokumentarac o njima na novosadskoj RTV1)


Nema kod nas u Koloradu, ima gore u Montani (tamo inače ima i grad koji se zove Beograd, ali sad ja ne umem tačno da protumačim tu koincidenciju slučajnosti).




koliko sam ja cuo u USA ima nekoliko Beograda i to su sve jako mala mesta smestena uz pruge koje su gradili Jugoslovenski emigranti posle 1. Sv. rata. Pa kada bi sve smisljalo ime za tu stanicu, oni bi je l predlozili prestoni grad
nsarski nsarski 15:42 12.06.2012

Re: Vuko...

Vajoming i Montana su mega-vukojebine

Ocevidno da nisi odlazio u Idaho, Nebrasku..o Dakotama, Minesotama i ostalim divotama, da ne govorim.

A posto vidim da se moj "slucaj" poteze ovde, da jos malo razjasnim. USofA je moja zemlja, ali nije moja domovina. Imam ja jos jednog brata (blizanca) koji je i dalje tamo, a ja ga nagovaraaaam. Nece, kaze, konfornije mu je tamo. I deca su mi tamo i nemaju nameru da dodju - dobro zive, imaju perspektivu, i sve. I to je potpuno OK.

Za mlade ljude, koji imaju zelje i znanje, USofA je odlicna zemlja i mislim da svako, makar jednom u zivotu, mora tamo da ode. Da vidi. Da obuhvati culom.
S druge strane, ziveti tamo tek da bi se zivelo (sedam plasticnih televizora u kuci, all work no play, letovanje u Diznilendu, skijanje u Koloradu, dorucak kod Tifanija, svakodnevni bulshit iz svih instrumenata koji donose informacije spolja) - paaaaa, nije to za mene. Za nekog jeste, i neka im.
Iz mog licnog iskustva, veliki procenat izbeglica iz Bosne - recimo 70% njih - sanjaju da skrpe neku kintu i vrate se u Bosnu. Ej, Bosnu! Nezaposlenost, siromastvo, ali oni bi da se vrate.
Meni je oduvek bilo neprijatno da na pitanje nekog lobotomisanog Amera: "So, how do you like living here?" odgovorim "I don't like it. I had better life in Belgrade". Oni zinu i misle da sam nezahvalan (kao da su mi oni licno nesto dali, jebote), ali to je njihov problem. Mislim, bratte, sine, rodjace, go eat a Big Mac.
Ovo je moje misljenje, a svako, naravno, ima pravo na svoje.

mikimedic mikimedic 16:11 12.06.2012

Re: Vuko...

mogu sve od sarskog da potpisem.

e sad jedna anegdota - svojevremeno svajcarci obnavljali kuce po bosni, pa razni prodefilovali, jedan je ostao godinama, cikica matori u peMziji ali dobar arhitekta, zanesenjak. odusevljen balkanom, bosnom, i posle par godina boravka u bosni zove on svoje kolege lokalce da ga posete u svici.

a ovi koji su za vreme rata ostali, zeljni da vide sveta, poziv da pice u svajcarsku na neko vreme je bio kao...

i dodju oni kod njega, nadju ga nekako kako im je objasnio.

zaseok koji od najblizeg sela ima pet kilometara, a najblize selo od prvog 'grada'40km... od 'grada' do ciriha mozda jos 50...

a on zivi u stali/ambaru iz sedamnaestog veka koju je nesto malo renovirao. nema tople vode, jer je to jedna potreba luksuza koju su ljudi za dzabe izmislili.

ovi kad su videli kukali da takve selendre cak ni u bosni nema, i posle nedelju dana brze bolje nazad...
nim_opet nim_opet 16:15 12.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

milos_secujski
srdjan.pajic
Jukie
Čekaj, zašto nema grizlija?
(evo upravo daju neki dokumentarac o njima na novosadskoj RTV1)


Nema kod nas u Koloradu, ima gore u Montani (tamo inače ima i grad koji se zove Beograd, ali sad ja ne umem tačno da protumačim tu koincidenciju slučajnosti).




koliko sam ja cuo u USA ima nekoliko Beograda i to su sve jako mala mesta smestena uz pruge koje su gradili Jugoslovenski emigranti posle 1. Sv. rata. Pa kada bi sve smisljalo ime za tu stanicu, oni bi je l predlozili prestoni grad



Belgrade, Montana postoji od 1881, te je malo stariji od I. sv. rata. Nazvan je po Beogradu kao zahvalnost Srpskim investitorima koji su finansirali deo Northwest Pacific pruge.

Belgrade, Maine je inkorporiran sa tim imenom 1796. Jedan stanovnik, John V. Davis je putovao po Evropi nekoliko godina ranije i ili je dosao do Beograda ili je za isti cuo, zbog povratka hriscana u grad (po Austrijskom preuzimanju od Turaka 1789.). Kako god, kad su pravili grad, doticni gospodin je predlozio da se nazove Belgrade.

Za ove u Nebraski, Minesoti i Teksasu ne znam kako su se nazivali (ovaj u TX je napusten za vreme gradjanskog rata, tako da je i on malo stariji od 1914-1918.)
milos_secujski milos_secujski 18:30 12.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Svaka čast na lekciji...davno sam gledao reportažu o USA "Beogradima" na RTS pa se prisećah
srdjan.pajic srdjan.pajic 18:47 12.06.2012

Re: Vuko...

nsarski


A posto vidim da se moj "slucaj" poteze ovde, da jos malo razjasnim. USofA je moja zemlja, ali nije moja domovina. Imam ja jos jednog brata (blizanca) koji je i dalje tamo, a ja ga nagovaraaaam. Nece, kaze, konfornije mu je tamo. I deca su mi tamo i nemaju nameru da dodju - dobro zive, imaju perspektivu, i sve. I to je potpuno OK.



Izbeglice iz Bosne su dobar primer, mada ni dosta ljudi iz Srbije nije drugačija - kad dodju ovde, drže se zajedno, poznaju samo druge Bosance izbeglice, svi prijatelji su im iz Bosne, a na sve ostale ljude i običaje gledaju u najmanju ruku sa podozrenjem. Prosto nemaju želju a mnogi od njih možda ni mogućnosti, da se prilagode. I tako u tom intergnumu provedu neko vreme, nit su tamo nit su ovamo, i brzo ih načne nostalgija.

A ima i mnogo naših ljudi koji samo kukaju, kao vratili bi se, a ustvari ne bi. Svejedno, emigracija zaista nije za svakog ko je prinudjen da emigrira.

Inače, mene kad su poznanici pitali protokolarno "How're you doing?", ja im rek'o, pod utiskom nekog dnevnog sranja, onako iskreno, "I remember better days", ili "Not so good". Ovi moji drugari sa pećinarenja i sporta su me u početku gledali malo čudno, a onda se jedan usudio da prokomentariše kako se mi Easterneuropeans ne foliramo (a ja se mislim eee, brate, samo da znaš koliko si u krivu). A onda su posle krenuli i sami da kukaju i da se žale kad ih pitaš.

Nisu ljudi toliko različiti, mic po mic se otkrave, mislim, istina je da inicijativa uglavnom dolazi sa naše strane, barem iz mog iskustva, ali to smo valjda mi, i ako je to tako, onda je to jedna od retkih osobina koju volim i kojom valjda doprinosimo ovom ovde diverzitetu.
freehand freehand 18:53 12.06.2012

Re: Vuko...

i ako je to tako, onda je to jedna od retkih osobina koju volim i kojom valjda doprinosimo ovom ovde diverzitetu.

Nemoj tako, Srki... A što su im pume pitomije i što više nema kokošaka po ulici?
ninasimone ninasimone 18:59 12.06.2012

Re: Vuko...

nsarski
Meni je oduvek bilo neprijatno da na pitanje nekog lobotomisanog Amera: "So, how do you like living here?" odgovorim "I don't like it. I had better life in Belgrade". Oni zinu i misle da sam nezahvalan (kao da su mi oni licno nesto dali, jebote), ali to je njihov problem. Mislim, bratte, sine, rodjace, go eat a Big Mac.

I treba da ti je neprijatno. Obrni uloge u ovoj prici pa zamisli kako Amer tako odgovara na pitanje nekog "lobotomisanog" Srbina. Reko' bi mu da se nosi nazad u Ameriku tako nevaspitan i u inat narucio deset s lukom. Ako ti je bolje u Beogradu, pa sedi, brate, u Beogradu, niko te ne tera da ides iz njega.
freehand freehand 19:02 12.06.2012

Re: Vuko...

I treba da ti je neprijatno.

A što? Iskrenost nije osobina na ceni u USA?
Ili je sloboda mišljenja i govora samo izvikana kategorija?
Ili tvoj sud ipak nije relevantan, u najmanju ruku daleko manje od profinog?
ninasimone ninasimone 19:58 12.06.2012

Re: Vuko...

freehand
I treba da ti je neprijatno.

A što? Iskrenost nije osobina na ceni u USA?
Ili je sloboda mišljenja i govora samo izvikana kategorija?
Ili tvoj sud ipak nije relevantan, u najmanju ruku daleko manje od profinog?

Mesas osnovno vaspitanje u ophodjenju sa obicnim ljudima koji pitaju obicna ljudska pitanja sa slobodom govora i misljenja u javnom zivotu.
freehand freehand 20:06 12.06.2012

Re: Vuko...

Mesas osnovno vaspitanje u ophodjenju sa obicnim ljudima koji pitaju obicna ljudska pitanja sa slobodom govora i misljenja u javnom zivotu.

Osnovno vaspitanje u ophođenju sa običnim ljudima u USA nalaže da ih slažeš po pitanju svojih osećanja, uverenja ili mišljenja?
ninasimone ninasimone 20:24 12.06.2012

Re: Vuko...

freehand
Mesas osnovno vaspitanje u ophodjenju sa obicnim ljudima koji pitaju obicna ljudska pitanja sa slobodom govora i misljenja u javnom zivotu.

Osnovno vaspitanje u ophođenju sa običnim ljudima u USA nalaže da ih slažeš po pitanju svojih osećanja, uverenja ili mišljenja?

Nalaze da se ne istresas na ljudima koji ti ni za sta nisu krivi a pitaju pitanja (ma kako glupa bila) iz ljubaznosti a ne iz neke zle namere. To vazi u Americi, Srbiji, i diljem ove nase planete. Vazi kako za profesore, tako i za cistace ulica. Jednostavno, nije u redu, bez obzira s koje strane dolazilo (eno ti primer blogera Farmera). Moje misljenje, kao sto je ono gore njegovo (doduse po tvom misljenju daleko manje relevantno. So be it.)
freehand freehand 20:32 12.06.2012

Re: Vuko...

Moje misljenje, kao sto je ono gore njegovo (doduse po tvom misljenju daleko manje relevantno. So be it.)

Moje mišljenje je da je tvoje mišljenje irelevantno kad je on u pitanju, i apsolutno relevantno kad si ti u pitanju.
Svako bira svoj način da bude pristojan. Da govori ljubazne besmislice ili odgovara istinom.
S tim što tebi niko nije rekao da treba da ti bude neprijatno.
So be it.
ninasimone ninasimone 20:55 12.06.2012

Re: Vuko...

freehand
Moje misljenje, kao sto je ono gore njegovo (doduse po tvom misljenju daleko manje relevantno. So be it.)

Moje mišljenje je da je tvoje mišljenje irelevantno kad je on u pitanju, i apsolutno relevantno kad si ti u pitanju.
Svako bira svoj način da bude pristojan. Da govori ljubazne besmislice ili odgovara istinom.
S tim što tebi niko nije rekao da treba da ti bude neprijatno.
So be it.

Tvoj izbor je da ides okolo naokolo, pa na koji vec zakljucak naletis.

freehand freehand 21:03 12.06.2012

Re: Vuko...

Tvoj izbor je da ides okolo naokolo, pa na koji vec zakljucak naletis.


alselone alselone 21:44 12.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

podatcima


I tako... ti reče da si pisac?

Šangarepa.
tasadebeli tasadebeli 22:16 12.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

srdjan.pajic

Da gaji decu na čuki u Crnoj Gori?! Ma ajde molim te.


Ма не износим ја разлоге ни за ни против. Само констатујем чињенично стање. Упознао сам чак и једну породицу из Аустралије, он наш рођен код кенгура, она Аустралијанка. Троје деце. Тата је луд за фудбалом, оба сина, 12 и 7 година већ тренирају. Он се бави неком продајом преко интернета, па и одавде ради посао. Дођоше у Европу, у Лондру, деца кренуше са тренинзима прво у Челзију, а онда их је довео овамо, у Звезду. Каже, у Звезди ће боље да науче да играју фудбал. `Ајде, бре! Убих се објашњавајући му шта је српски фудбал данас. Не вреди, човек заинтао и џабе прича.

Mislim, jebeš ti kuću u Tenesiju, taman i da je na jezeru, ako te srce toliko vuče nazad u Srbiju.


И сам кажеш оно што и ја мислим... Ипак, није на мени да одлучим. Као што рекох, мора то буразер сам.
tasadebeli tasadebeli 22:24 12.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Jukie

. Verovatno im deca nisu inteligentni štreberi kao roditelji (preskače generaciju?) pa će lepo da uživaju u srpskim školama jer mogu da puste mozak na otavu


Их, па немој тако, колега Јуки! Ти барем знаш, теби не морам да објашњавам. Деца су само наше огледало. Ако пуштају мозак на отаву, то је зато што и ми одрасли око њих, родитељи и наставници, такође пуштамо мозак на отаву. Родитељи ових матураната вероватно изгледају исто као и ови момци на слици, само имају мало више кила. А вероватно се и понашају као и ови момци на слици, а после се питају: "На кога ли је ова бараба, мој син?"
tasadebeli tasadebeli 22:38 12.06.2012

Re: Vuko...

nsarski
Imam ja jos jednog brata (blizanca) koji je i dalje tamo, a ja ga nagovaraaaam. Nece, kaze, konfornije mu je tamo. I deca su mi tamo i nemaju nameru da dodju - dobro zive, imaju perspektivu, i sve. I to je potpuno OK.


Е, тако је, гос`н Сарски (Шарски?)! То и мој брат помиње када ставља тегиће на те своје теразије останка in the land of milk and honey и повратка у овамо. И увек су главни тегићи на оном тасу на којем пише Ју Ес Еј конвинијансис, како он сам каже.

S druge strane, ziveti tamo tek da bi se zivelo (sedam plasticnih televizora u kuci, all work no play, letovanje u Diznilendu, skijanje u Koloradu, dorucak kod Tifanija, svakodnevni bulshit iz svih instrumenata koji donose informacije spolja) - paaaaa, nije to za mene.


Са друге стране, женин буразер живи у Шикагу. Стално нас зову у госте. Ја се увек навучем на причу јербо шурак вози оне друмске крстарице и кажем да ме баш и не занимају много велики градови по Америци, али да бих баш волео да се с њим возикам јербо ми је једна од неостварених жеља да ландарам по америчким друмовима од источне до западне обале. Шурак и снајка таман некако сваре те моје речи, па снајка каже онда: "Е, добро, док се вас двојица возите, нас две ћемо да идемо у шопинг." На то моја лепша половина заврне носем јербо јој је у шопингу занимљиво таман као кад је ја одвучем на фудбалску утакмицу или на пецање, а оно двоје нас гледају бело и видиш лепо како мисле: "Јеботе, ала су ово двоје луди! Овај хоће да се вози по вукојебинама, ова не воли куповине... Каква вам је, бре, то забава у Америци?"
srdjan.pajic srdjan.pajic 00:56 13.06.2012

Re: Vuko...

tasadebeli
Ја се увек навучем на причу јербо шурак вози оне друмске крстарице и кажем да ме баш и не занимају много велики градови по Америци, али да бих баш волео да се с њим возикам јербо ми је једна од неостварених жеља да ландарам по америчким друмовима од источне до западне обале.




Taj sam! Pazi ovamo, kad dodješ ovamo, ne slušaj nikog, nego rentiraj kamion, pa put pod točkove. Ja ću ti dam sve instrukcije, gde i kako da se nadjemo. Teško ćeš naći nekog ko zna bolje te puteve kojim se redje ide (ne znaju ni ti vozači krstarica, oni samo piče onim dosadnim highway-ima).

Da viš kako sam jedne godine telefonom prevodio sa Srpskog na Engleski i nazad konverzaciju izmedju jednog našeg čoveka i Amera, niti ovaj govori Engleski, a ni ovaj drugi Srpski. Krenuli matorci kolima, na put kroz Divlji Zapad, da ovaj naš vidi čuda a ovaj drugi da mu ih pokaže. Ja na poslu u Bolderu, a oni se zaglavili negde u San Francisku i zovu me jer ne mogu da se razumeju i dogovore šta da rade.

tasadebeli tasadebeli 01:22 13.06.2012

Re: Vuko...

srdjan.pajic
Taj sam! Pazi ovamo, kad dodješ ovamo, ne slušaj nikog, nego rentiraj kamion, pa put pod točkove. Ja ću ti dam sve instrukcije, gde i kako da se nadjemo. Teško ćeš naći nekog ko zna bolje te puteve kojim se redje ide (ne znaju ni ti vozači krstarica, oni samo piče onim dosadnim highway-ima).Da viš kako sam jedne godine telefonom prevodio sa Srpskog na Engleski i nazad konverzaciju izmedju jednog našeg čoveka i Amera, niti ovaj govori Engleski, a ni ovaj drugi Srpski. Krenuli matorci kolima, na put kroz Divlji Zapad, da ovaj naš vidi čuda a ovaj drugi da mu ih pokaže. Ja na poslu u Bolderu, a oni se zaglavili negde u San Francisku i zovu me jer ne mogu da se razumeju i dogovore šta da rade.




Из приложеног ти је јасно какве ће сличице пролазити кроз главу док тонем у сан...


tasadebeli tasadebeli 01:42 13.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

alselone
podatcimaI tako... ti reče da si pisac?Šangarepa.


`Ајде, немој и ти да ситничариш! Мики је лепо констатовао да је младић овде нов. По свим савременим педагошким правилима које усвајамо од педагошки узнапредовалог Запада, не смеш да изричеш негативне судове, но мораш омладину вазда да охрабрујеш, колико год да греше... Питај Јукија ако мени не верујеш, то учимо по семинарима ево већ 12 година.
blogovatelj blogovatelj 04:07 13.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

Иначе, за последње 3-4 године упознао сам барем десетак породица ол овер Србија које су се вратиле из Канаде, Америке, Норвешке (!), Енглеске, Аустралије... И сви до једног су ми као разлог понављали исто ово што је као разлог навео и Алселонов другар - гајење деце. Изгледа да Алселонова "дилеја", како ти кажеш, и није баш толико усамљен случај.


Video sam ih i ja puno.
Znas sta se desi posle par godina?
Vrate su u Kanadu kao puvanjci, ali i dalje pricaju da je u Srbiji najlepsi zivot, samo tamo nema para?! Ali ima duse valjda.
Najcesci razlozi ponovnog povratka u Kanadu, po njihovim recima, su:

- Decu im maltretiraju druga deca
- Srpska birokratija. Osnuju kojekakve firme po Srbiji pa puknu kao bas, U Kanadi radili isto to po desetak godina, sto u tudjim, sto u svojim firmama, a firme nikad nisu pucale jer su ljudski radili. Pa im nikako nije jasno da tako isto u Srbiji rade, a pucaju.
Sve u svemu Srbija je velika tajna. Uvek mi padne na pamet Canetov odgovor kako se oseca kada kao bivsi Beogradjanin poseti Beograd. Oseca radost kada udje i olaksanje kada izadje. Tako se i ja osecam kada dodjem u Srbiju odavde.
blogovatelj blogovatelj 04:18 13.06.2012

Re: Vuko...

A što? Iskrenost nije osobina na ceni u USA?


Vidi se da nisi ziveo u Severnoj Americi. Ako pricas iskreno, teze se prodaje roba. Mora sve da bude sa plasticnim osmehom. To je ono sto me najvise nervira u Americi.

Da citiram Dilana.

ain’t gonna work on Maggie’s farm no more
No, I ain’t gonna work on Maggie’s farm no more
Well, I try my best
To be just like I am
But everybody wants you
To be just like them
They say sing while you slave and I just get bored
I ain’t gonna work on Maggie’s farm no more
alselone alselone 07:16 13.06.2012

Re: Vuko...

Inače, mene kad su poznanici pitali protokolarno "How're you doing?", ja im rek'o, pod utiskom nekog dnevnog sranja, onako iskreno, "I remember better days", ili "Not so good"


Neko je sacekao da odgovoris na to pitanje?
U USA je to postao pozdrav, vise se ni ne smatra pitanjem. Samo protokolarna ljubaznost. Cesto se medjusobno istovremeno postavlja bez odgovora.

alselone alselone 07:20 13.06.2012

Re: Vuko...

So, how do you like living here?"


Mene cesto pitaju da li je bolja Evropa ili US i sta mi se vise svidja u Evropi a sta u Americi.

Obicno ostanem bez reci kad treba da ispricam sta mi se toliko svidja u Americi pa krenem kao pevac na koncertu koji sa unutrasnje strane gitare ima nalepnicu sa imenom drzave i grada u kom je - Ovo je prelepa zemlja, tako je bogata i sredjena a najvise mi se svidja sto su ljudi veoma prijateljski "and nice".
predatortz predatortz 08:14 13.06.2012

Re: Vuko...

alselone
Inače, mene kad su poznanici pitali protokolarno "How're you doing?", ja im rek'o, pod utiskom nekog dnevnog sranja, onako iskreno, "I remember better days", ili "Not so good"


Neko je sacekao da odgovoris na to pitanje?
U USA je to postao pozdrav, vise se ni ne smatra pitanjem. Samo protokolarna ljubaznost. Cesto se medjusobno istovremeno postavlja bez odgovora.




Hehehe...

U Bosni ti je oduvek bilo tako...
Izdeklamuješ nekom :

Đe si? Šta ima?


I pičiš dalje, ne čekajući odgovor. Niti upitanom, da ti pravo kažem, pada na pamet da ti odgovara
srdjan.pajic srdjan.pajic 08:36 13.06.2012

Re: Vuko...

alselone
Inače, mene kad su poznanici pitali protokolarno "How're you doing?", ja im rek'o, pod utiskom nekog dnevnog sranja, onako iskreno, "I remember better days", ili "Not so good"


Neko je sacekao da odgovoris na to pitanje?
U USA je to postao pozdrav, vise se ni ne smatra pitanjem. Samo protokolarna ljubaznost. Cesto se medjusobno istovremeno postavlja bez odgovora.



Pa nisam baš isprobao na pumi i grizliju, ili na onoj ženi u banci što habla espanol, nego ljudima koje vidjam ćešće, na kojekakvim bavljenima. I radi savršeno, još ako ih malo zagradiš, da ne mogu da begaju, onda si se već ušemio za neki roštilj. Ovde u zabitima su ljudi generalno opušteniji, i spremniji da probrbljaju, nego u tim velikim gradurinama koje ti obilaziš.

Ali mi se dešava obrnuta stvar kad dodjem u Srbiju, a videćeš to i sam ako se nekad otseliš. Recimo, odem kod prijatelja ili rodjaka, koje znam 20-30 godina i nisu me videli neko vreme. I razgovor otprilike teče ovako - oni meni: eeeeee, gde si ti, pa kako si?! Pa kako je tamo u Americi? I tu ja uhvatim vazduh da krenem da pričam onako uopšteno, o pumama i frakovaju, jer to i nije neko pitanje, ali avaj, nikog to ustvari ne intresuje. Nego odma krene kuknjava, zapomaganje, svako je u nekim problemima do grla i trudi se da te svoje probleme što detaljnije predstavi, ne bih li se ja složio sa time da su stvarno najebali u životu i da gore od njihovog slučaja ne može da bude.

Onda ja to slušam, satima, pitam, što iz obzira, što jer me interesuje. Onda stignu kolači, pa opet kuknjava, problemi, ili pak izveštaji, šta je bilo sa ovim ili sa onim, uglavnom crni. I onda dodje vreme da se ide kući. Nećeš verovati, imam možda samo par drugara, i moje matorce koje interesuje nešto konkretno iz mog života ovde i koji hoće bilo šta da pitaju.

Mislim, to odsustvo elementarne radoznalosti pokazuje koliko su ljudi generalno sjebani, do same suštine, ti to možda ne vidiš jer živiš tu veći deo godine, a verovatno malo i ne bi da vidiš, što razumem. Imaju svoje probleme koji im se čine ogromni i tište ih, zaista ih ne interesuje mnogo preko toga i glupo je nešto osim kuknjave od njih očekivati. A još ako si kao ja, malo pokretljiviji, i generalno vedrije prirode, onda kreneš da ih zasipaš potpitanjima, idejama, predlozima, nedajbože da kažeš da nešto i nije tako strašno, u, to tek niko ne voli da čuje, iznerviraju se, polome se da te ubede da Ništa Ne Može, i sve se završi njihovom konstatacijom kako sam eto baš imao sreće da odem.

Ali bude mi nekako žao na kraju. Ne toliko što sam propustio priliku da se hvalim, ko svaki pošteni gastarbajter, ono, kuća na jezeru, 7 televizora i 4 automobila, ili da se izjadam o svojim emigrantskim problemima i teškoćama, nego ta neka asimetrija u komunikaciji baš smeta. I tišti osećaj da ljudima treba nekakva pomoć, neko svetlo na kraju tunela, a ti svakako nisi taj koji im ga može dati, jer čak i kad si tu, ustvari nisi tu, barem što se njih tiče.



milos_secujski milos_secujski 08:38 13.06.2012

Re: Stipendija, SAD i terorizam

tasadebeli
alselone
podatcimaI tako... ti reče da si pisac?Šangarepa.


`Ајде, немој и ти да ситничариш! Мики је лепо констатовао да је младић овде нов. По свим савременим педагошким правилима које усвајамо од педагошки узнапредовалог Запада, не смеш да изричеш негативне судове, но мораш омладину вазда да охрабрујеш, колико год да греше... Питај Јукија ако мени не верујеш, то учимо по семинарима ево већ 12 година.

ubise me slovo, prokleti android i debeli prsti
Rejlem Rejlem 18:43 11.06.2012

Odlicna prica

A ja sam toliko bio željan kuće da me terorist iuopšte više nisu zanimali.



Pravi zavrsetak
milos_secujski milos_secujski 18:48 11.06.2012

Re: Odlicna prica

Rejlem
A ja sam toliko bio željan kuće da me terorist iuopšte više nisu zanimali.



Pravi zavrsetak


:) hvala druže
tasadebeli tasadebeli 22:43 11.06.2012

Ма да се носиш...

Obradovao se kao da smo najrođeniji. I kratko smo imali vremena za razgovor,


A ja sam toliko bio željan kuće da me terorist uopšte više nisu zanimali.


Јес, баш такво је и моје искуство по разним иностранствима... Таман се лепо докопам друге стране улице, окренем се и из дубине душе кренем на српском "Ма да се носиш у три лепе..." мислећи да ме ионако не разумеју, а возач, који је пре тога бесомучно налегао на сирену зато што прелазим улицу ван пешачког прелаза и семафора, искаче из аута и изгрли ме као да сам му најрођенији. Неки хтедоше и да ме воде кући да упознам породицу...

Недавно сам се видео са братом, три године старијим од мене, који се први пут после тринаест година одважио да дође у посету милој нам отаџбини. Живи тамо негде у неким Тенесијима, живи живот о којем је овде годинама сањарио, све је ту, и Харли и Дејтона сваке године и кућа на језеру и... А опет, све време, док је боравио овде, имао сам утисак да гледам разапетог човека. Док је тамо, хтео би да је овде, док је овде, хтео би да је тамо... И тако ми, углавном, изгледају сви "наши који су тамо", а које ја познајем. И хтео бих свима њима да помогнем, али не знам како. Док смо се грлили на опраштању, буразер је све време нешто бунцао о неком "парчету земље негде на Авали или негде у Шумадији, о кућици са два вајата..." и тако редом...Не знам ни сам, ваљда је то као оно код Црњанског "смрти нема, има сеоба", шта знам...

Носталгија, емигрантска носталгија, у мом искуству је само реч за нешто никада доживљено, само виђено код других људи, али за причу о упознавању Америке свакако ај гивз ју ван тамб ап енд рекомендацију.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana