In memoriam

Ljubiša Rajić: Srpski brend - lenjost i neznanje

Vesna Knežević Ćosić RSS / 04.06.2012. u 18:33

LjubisaRajic.jpg - Srpski brend - lenjost i neznanje
 - Studenti brkaju ćirilicu i latinicu
 - Intelektualci postali prilagodljiva i kvarljiva roba
 - Nema nastavnog i naučnog kadra za više od dva dobra univerziteta
 - Ovde je najgore biti uspešan, jer to ističe osrednjost drugih
  - Mladi ne znaju da misle jer su ih u školi kažnjavali kad to čine

 

TEKST
- Na našim univerzitetima zaposleno je mnogo ljudi kojima je univerzitet potreban radi titula, zato što tu mogu da ne rade ništa i da tezgare, zarađuju na korupciji.

Ovako visoko obrazovanje u našoj zemlji procenjuje prof. dr Ljubiša Rajić, šef Odseka za skandinavske studije Beogradskog univerziteta i član Norveške akademije nauka. Njegova kritika da je vlast u Srbiji obrazovanje učinila "privatnom stranačkom prčijom i imenovala nekompetentne, a verovatno i poslušne članove raznih organa", nameće i pitanje postoji li volja da se obrazovanje na univerzitetima u Srbiji tretira kao najvažniji razvojni resurs i šta treba uraditi da bi se krenulo u proizvodnju znanja po svetskim standardima

- Dok je vladao Milošević, bojali smo se najviše njegove fizičke sile, a sad se ljudi boje da ne izgube posao, da neće napredovati, da neće imati para za normalan život... Za mene je svaka stagnacija u modernizaciji obrazovanja - nazadovanje. Iz Nacionalnog investicionog plana grade se nove crkve uz onih blizu 1.000 izgrađenih u poslednjih dvadesetak godina, a nijedna nova škola.

o Znanje na svetskom tržištu ima visoku cenu, ne zna za granice i višestruko je isplativo. Zašto ovo društvo ne krene tim putem i forsira intelektualne resurse?
- Danas se znanje smatra najvažnijim razvojnim resursom. Ali kod nas ne postoji čak ni volja da se o tome ozbiljno razgovara. Ako nam znanje koje hoćemo da prodamo bude kvalitetno koliko i Zastavini automobili, bojim se da od toga nema ništa. Konkurencija na tržištu visokoškolske nastave i nauke zahteva sasvim drugačiji pristup od našeg.

o Rekli ste da većina naših profesora želi samo dve stvari: veće plate i da ih svi ostave na miru. Da li je i dalje tako?

- Na Nastavno-naučnom veću mog fakulteta dugo se tapšalo obaveštenju da nam je uplaćeno po 7.000 dinara, a još duže informaciji da je sednica završena, jer smo odobrenja za desetine magistarskih i doktorskih tema smandrljali za nekoliko minuta. Uopšte mi nije jasno kako neko može da nabraja da nam je privreda loša, državna uprava nikakva, sudstvo korumpirano i tako dalje, a da istovremeno tvrdi da je na univerzitetu sve u redu. Pa nismo mi profesori ovozemaljski anđeli. Isti smo kao i svi drugi u ovom društvu

o Za političare koji su i profesori na fakultetu rekli ste "da ne žele da talasaju", da su "ušuškani uz kravu muzaru" i da im je politika prema univerzitetu "neoliberalna". Šta ste pod tim tačno mislili?

- Kod nas je tradicija da profesori postaju političari, jedno vreme su se neki čak zanosili pravljenjem profesorske stranke. Nažalost, univerzitetska sredina, ne samo kod nas, ne voli kritiku. Sad je nepopularno reći da se univerzitet komercijalizuje drastičnom brzinom na uštrb kvaliteta rada, jer se onda dira u pare.
- Jedan asistent, koji piše doktorat u saradnji dve od nekoliko najuglednijih zapadnih naučnih institucija, žalio mi se kako mu je na njegovoj katedri rečeno da ćuti i ne talasa, jer mu se inače loše piše. Kod nas je danas najgore biti uspešan, jer se onda vidi neuspešnost i osrednjost drugih. Ovde bi danas i Ajnštajn jedva bio primljen. Kvario bi prosek.

o Zašto profesori ne pišu knjige, a ako i pišu, u njima nemaju index, bibliografiju radova?

- Nije reč samo o knjigama, već i o člancima, eksperimentima, patentima, saradnji sa inostranim institucijama...

o Može li se govoriti o partijskim fakultetima, levim i desnim, i da li to ima uticaja na finansiranje, pa neki dobijaju više od drugih?

- Može se govoriti o fakultetima koji su pod kadrovskom kontrolom neke stranke ili klana, o politički proizvedenim ili korumpiranim fakultetima, ali ne i o levim i desnim, jer ja u Srbiji levicu ne vidim ni za lek, iako fakulteti ne bi smeli da budi ni stranački, ni levi, ni desni, nego naučni. Ipak, mnogo je gore što se ne govori o nekvalitetnim fakultetima i univerzitetima. Na osnovu iskustva u radu naše Komisije za akreditaciju (dok me Koštuničina vlada nije smenila), odgovorno tvrdim da Srbija nema nastavni i naučni kadar za više od dva dobra univerziteta. Ne postoje ni politička volja, ni zakonska rešenja, ni drugi preduslovi da se to reši.

o Šta je sa Bolonjskom deklaracijom i dokle je stigla reforma univerziteta u Srbiji?

- Izgleda da većina nastavnika pojma nema šta Bolonjska deklaracija stvarno znači. I ova reforma je u velikoj meri glumljenje reforme. U razvoju visokoškolskog sektora drastično zaostajemo u odnosu na Evropu, i to će nas mnogo koštati u godinama koje dolaze.

o Da li je krvna slika univerziteta toliko loša?

- Negativna kadrovska selekcija iz 90-tih je lenjost i neznanje proizvela u srpski brend. Samo bi se merama što objektivnije provere kvaliteta moglo nešto učiniti, a to znači da svi dobijemo otkaz i da nas onda nanovo primaju na osnovu mišljenja komisija sastavljenih od stranih stručnjaka. Ali to je već naučna fantastika. Ako se nastavi ovakav odliv mladih kadrova, univerzitet će u naučnom pogledu uskoro biti mrtva institucija.

o Da li vlasnici privatnih škola rade na tome da one zaista budu obrazovne institucije, ili ih i dalje vidite kao "uređaj za naplaćivanje školarine"?

- S retkim izuzecima, to su mašine za namicanje ili pranje para. Ko želi da proveri šta stvarno jesu, neka pogleda kakve naučne reference imaju njihovi nastavnici.

o Tvrdite da se veliki deo reforme pretvorio u zaštitu postojećih radnih mesta i stečenih pozicija, da "ceo državni Univerzitet u Prištini treba ukinuti zbog elementarnog neispunjavanja bilo kakvih uslova" i da to važi za "većinu privatnih univerziteta, isturenih odeljenja"?

- Više od polovine svih zaposlenih na medicinskim fakultetima nije u poslednjih nekoliko godina objavilo ni jedan jedini rad, i to je pre pravilo nego izuzetak. Univerzitet nije institucija socijalne zaštite, a upravo se time bavi. Ali još niko nije dobio otkaz zbog toga. Pokušajte da date otkaz nekome ko godinama ništa nije uradio u nauci, pa ćete videti gde ćete stići. Na Univerzitetu u Prištini, i u srpskom i u albanskom delu, jedva da ima neko zaposlen sa ozbiljnim naučnim referencama, ali on opstaje jer je to politički važno. Ako je to jedini razlog njegovog postojanja, treba ga ukinuti. Ispada da nije važno što je loš, važno je samo da je srpski.

o Utisak je da su u Srbiji intelektualci mahom izumrli. Oni iz 70-tih priklonili su se važećim trendovima, fondovima i ugasili, zastupajući samo ono za šta su plaćeni?

- Stalno se ponavlja zabluda da su intelektualci nešto posebno. Možda bi to trebalo da budemo zbog našeg znanja, ali nismo kad je reč o politici i etici. Intelektualci su prilično prilagodljiva i dosta kvarljiva roba, i to ne samo kod nas i ne od juče. Ali nisu svi takvi. Znam mnogo onih iz moje i nešto mlađih generacija koji su drugačiji, ali smo ovu bitku za modernu Srbiju uglavnom izgubili.

o Zašto nam je država antiintelektualna, a vode je intelektualci?

- Antiintelektualizam ima jaku tradiciju i na levici i na desnici, a posebno u vlasti, jer vlast u načelu ne vole ljude koji previše samostalno i slobodno razmišljaju, jer to može da je podrije. Kad profesori postanu ministri ili poslovni ljudi, onda, nažalost, većina počne i da razmišlja na takav način.

o Da li su srpski intelektualci opsednuti policijom, pa jedni čvorovićevski u svemu vide neprijatelje ili prste DB, a drugi se kočopere da su DB?

- Na Balkanu, iz istorijskih razloga, vlada opsednutost policijskom i vojnom moći i simbolima. Nažalost, mnogi intelektualci u DB-u vide samo nekontrolisanu političku moć, a zanemaruju da je to jedan veliki kriminalni poslovni konzorcijum, sve od dolaska Miloševića na vlast. Nijedna moć nije večna, pa će i njihova proći. Jedino što su zemlji napravili nenadoknadivu štetu i još je prave braneći svoje pare, a ne državu i građane.

o Da li je tačno da se ljudi koji su univerzitet doveli u ovakvo stanje vraćaju na vlast?

- Ljudi iz Miloševićevog vremena ili njihovi naslednici vratili su se minulih godina na mnoge dekanske i rektorske položaje, a njihov duh kao da nikad nije ni otišao sa univerziteta. Oni su krivi što je u ovakvom stanju.

o Koliko su univerziteti u Srbiji ispolitizovani i klerikalni?

- Sada se postojeća zabrana političkog organizovanja i nepostojeća zabrana verskog i političkog delovanja u nastavi sistematski ne samo krše, već se to i podstiče.

o Javno ste se usprotivili predlogu da verske zajednice dobiju status akreditovanog fakulteta. Zašto?

- Teologija nije nauka, i bilo bi bolje da je osnovana katedra za nauku o religiji, koju nemamo. To što je sekularna država dostignuće civilizacijskog razvoja, našu vladu ne zanima, uprkos tome što je i Republika Srbija ustavom određena kao takva.

o Da li ste zato rekli da je vlast u Srbiji posle 2000. donela u proseku rezultat a la Nova hrišćanska desnica u SAD - što više neoliberalne ekonomije i što više crkve. Kakve će biti posledice?

- Kad se uporedi politika srpske vlade u domenu privrede i crkve s politikom Bušove administracije, sličnosti su upadljive. Posledice su već tu, u vidu obnove klerikalnog i patrijarhalnog društva, osiromašenja stanovništva, drastičnog pada nataliteta i iseljavanja.

Nemam nameru da zaćutim

Za unapređenje nordijske kulture i uspostvaljenje veza sa Skandinavijom, prof. Ljubiša Rajić odlikovan je od Švedske ordenom Viteza kraljevskog reda polarne zvezde prvog reda, od Finske je dobio odlikovanje Vitez bele ruže, ima norvešku Medalju kralja Svetog Olafa, nagradu Švedskog autorskog fonda, norvešku nagradu Akademika...

o Bije Vas glas da ste veoma kritični?

- Ne pristajem da mi iko ospori pravo na sopstveno mišljenje. U tome nisam ni izdaleka jedini, možda sam samo malo borbeniji od većine. Ne vidim zašto bismo pohvalili lekara jer nas je pregledao, činovnika jer nam je izdao potvrdu, mene jer sam održao časove. To je naš posao, za to primamo platu. Tek ako uradimo nešto preko toga, treba da nas hvale. Zauzvrat, oštro kritikujem političare. Vlada odlučuje o životu nas običnih ljudi u svakoj sekundi našeg postojanja, mi o njima nekoliko minuta jedanput u četiri godine.
o Da li ste nekada poželeli da odete iz Srbije?
- Ponekad, kad gledam kako nama vladaju oni zbog kojih je zemlja puna izbeglica, siromašnih, gladnih, koji jedva čekaju da se isele iz nje, poželim da sam daleko odavde. Ali Srbija je i moja zemlja, ne samo zemlja tajkuna, ratnih profitera i kriminalaca. Zašto bismo im je mi obični ljudi dali?

Spoljni svet nepoznat

o Koliko su danas akademski građani pismeni i s kakvim nivoom znanja upisuju univerzitet?

- Opšta pismenost u zemlji je loša, a funkcionalna veoma loša. Zato i na Filološki fakultet dolazi dosta studenata koji loše vladaju maternjim jezikom, brkaju ćirilicu i latinicu, ne umeju da uče, nemaju radne navike, ne prate dnevnu štampu, ne čitaju stručnu literaturu. Kad ih pošaljemo u Skandinaviju na tečajeve i studijske boravke, pokazuje se da odlično znaju činjenice, ali ne umeju njima da barataju, ne umeju da misle, jer ih je škola, po pravilu, kažnjavala kad su to činili, a mi to teško možemo da ispravimo kad dođu do nas.

o Sa kakvim se sve predrasudama upisuju univerzitet?

- Naši studenti slabo poznaju spoljni svet, a iz škole nose predrasude izgrađene na romantičarskom shvatanju škole kao mesta gde se stvara nacionalni duh.

napomena: Ovaj intervju s profesorom Ljubišom Rajićem napravila sam pre sedamgodina. Ako se nešto promenilo, volela bih da me ispravite.

Ovo je reblog bloga objavljenog prošle godine, kopiram ga, tugujući za ovim velikim čovekom.



Komentari (22)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 18:47 04.06.2012

RIP

Ljubišu Rajića upoznala sam kada sam došla iz Stokholma i za jedne domaće novine radila ovaj intervju, mada sam o njemu dosta znala i pre toga.

Pričala sam s njim u njegovom stanu, preko puta Doma sindikata, sedeći okružena knjigama i uživajući u ugodnom razgovoru, jer je profesor Rajić bio pre svega jedan jako fin, obrazovan i načitan čovek, pametan, duhovit i brz na mišljenju i nadasve hrabar.

Moram reći i da je bio vrlo ljubazan, jer mi je uvek posle toga izlazio u susret, uredno odgovarao na mailove kad sam bila u nekoj dilemi i molila za odgovor, ili mi je trebala neka knjiga ili bilo šta.

Jako jako mi žao što nema više profesora Rajića. Umro je u 65. godini i iako uvek zvuči kao fraza, istina je da to nisu godine za umiranje i da je mogao još mnogo toga da nam da.

Za njegovu Katedru za skandinavske jezike i najveći mrgudi imali su uvek samo reči hvale. Jer, profesor Rajić je bio i vredan i radan čovek, koji je unapredio Katedru za skandinavske jezike do perfekcije, učinio da i u vreme izolacije njegovi studenti budu u kontaktu sa svetom.







angie01 angie01 21:43 04.06.2012

Re: RIP

Vesna Knežević Ćosić
Ljubišu Rajića upoznala sam kada sam došla iz Stokholma i za jedne domaće novine radila ovaj intervju, mada sam o njemu dosta znala i pre toga. Pričala sam s njim u njegovom stanu, preko puta Doma sindikata, sedeći okružena knjigama i uživajući u ugodnom razgovoru, jer je profesor Rajić bio pre svega jedan jako fin, obrazovan i načitan čovek, pametan, duhovit i brz na mišljenju i nadasve hrabar.Moram reći i da je bio vrlo ljubazan, jer mi je uvek posle toga izlazio u susret, uredno odgovarao na mailove kad sam bila u nekoj dilemi i molila za odgovor, ili mi je trebala neka knjiga ili bilo šta.Jako jako mi žao što nema više profesora Rajića. Umro je u 65. godini i iako uvek zvuči kao fraza, istina je da to nisu godine za umiranje i da je mogao još mnogo toga da nam da.Za njegovu Katedru za skandinavske jezike i najveći mrgudi imali su uvek samo reči hvale. Jer, profesor Rajić je bio i vredan i radan čovek, koji je unapredio Katedru za skandinavske jezike do perfekcije, učinio da i u vreme izolacije njegovi studenti budu u kontaktu sa svetom.



kakav fenomenalan covek, primer kome treba teziti, ako u sebi mozes da prepoznas resurse za sve te vrline koje su ga krasile!
veliki gubitak-odavde odlaze svi oni neohodni ljudi, na koje i bez namere uvek racunas da ce biti tu da se oslonis!
Freedom of Information Freedom of Information 08:33 06.06.2012

Re: RIP

jedan jako fin, obrazovan i načitan čovek, pametan, duhovit i brz na mišljenju i nadasve hrabar.
Uz sve to Ljubiša je bio i izuzetno dobar čovek! I ostaće zapamćen kao takav.
Hvala za tekst Vesna.
thefreak thefreak 15:51 06.06.2012

Re: RIP

Vesna Knežević Ćosić

i da je mogao još mnogo toga da nam da.



Mogao je da je imao kome.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 18:54 04.06.2012

Deda Mraz i Rudolf

Godine 2007. moj gost na blogu bio je profesor Ljubiša Rajić.

Moj novogodišnji gost na blogu je profesor dr Ljubiša Rajić, šef Odseka za skandinavske studije Beogradskog univerziteta i član Norveške akademije nauka, čovek koga veoma poštujem zbog intelektualne i građanske hrabrosti, britkog uma i duhovitosti. Za unapredjenje nordijske kulture i uspostvaljenje veza sa Skandinavijom, profesor Rajić odlikovan je od Švedske ordenom Viteza kraljevskog reda polarne zvezde prvog reda, od Finske je dobio odlikovanje Vitez bele ruže, ima norvešku Medalju kralja Svetog Olafa, nagradu švedskog autorskog fonda, norvešku nagradu Akademika...

Srećnu Novu godinu svim blogerima i posetiocima ovog našeg malog mista, čestitam sa dva teksta Ljubiše Rajića. Prvi je o liku i delu irvasa Rudolfa, drugi o Deda Mrazu.

IRVAS, PREVOZNIK DEDA MRAZA



POREKLO: Po laponskom predanju, zla sestra Hahčešeadne je tukla svoju ženku irvasa dok ju je muzla, pa joj je ona zato pobegla. Zbog zlog postupanja sa irvasom ni njena dobra sestra Njavešeadne ni drugi Laponci nisu hteli da joj pomognu, i kad je ostarila i onemoćala - umrla je od gladi. Tako je od odbeglog irvasa nastao divlji irvas, a zlo bilo kažnjeno. To je prva poznata pobuna životinja u Skandinaviji.Poznije tvrdnje da pripitomljeni irvas potiče od divljeg primerka iz porodice Cervidae, reda Artiodactyla, nije tačna, jer narod zna istinu šta god biolozi tvrdili. Irvasi su inače u rodu sa losom, koga kod nas još uvek brkaju sa lososom.Druga vrsta irvasa je nastala genetskom mutacijom u Diznijevom studiju, i oni žive u crtaćima o Deda Mrazu, u božićnim reklamama i na božićnim čestitkama. Postoji i hipoteza da je Diznijev irvas mutirao iz takozvanog Božićnog jarca koji je po Evropi pratio delitelja poklona i radovao se kada zla deca ne dobiju poklon. Taj jarac je provučen kroz moralno hemijsko čišćenje i savremenu pedagogiju, pa sada i zla deca dobijaju poklone kako se ne bi kvarila predbožićna prodaja.

BRAČNO STANJE I PORODIČNE PRILIKE: Irvas živi u zadružnoj porodici i gadno se bije za svoj harem. Pošto oba pola imaju rogove, izgleda da bračna vernost ipak nije preovlađujuća crta seksualnog ponašanja. Lovačka predanja kažu da irvasi osete kada će doći proleće, pa prave decu usklađeno sa tim kalendarom. Mladunčad mogu već sat po rođenju da prate majku kamo god ona krene (samo majke znaju šta takav akcioni radijus znači).Na osnovu činjenice da ženke vode krdo u prolećnu i jesenju selidbu i da Rudolf ima crven nos, što ukazuje na sklonost ka alkoholu i time hroničnu nesposobnost da brine o porodici i vodi je, predložena je hipoteza po kojoj je Dizni, iz seksističkih razloga, irvasu na čelu zaprege dao ime Rudolf i time prikrio da je on, u stvari, ona. Njeno pravo ime je Svetlana, njen nos je crven od puke hladnoće, a već i samo ime kazuje da ona svetli i vodi zapregu. Takva formalna zamena pola je klasičan patrijarhalan trik potiskivanja Drugog. To je inače vrlo zanimljiva hipoteza, jer ukazuje na moguću raniju fazu matrijarhata u razvoju irvasovske zajednice.

OBRAZOVANJE I KARIJERA: Nije poznato da irvasi dobijaju neko posebno obrazovanje. Po mišljenju pravoslavno-nacionalnih studenata to je zato što su zatomnili svoju samobitnost, napustili ideju irvasovske sabornosti i priklonili se zapadnjačkom zaumlju, a što je sve počelo davanjem prava ženkama da predvode stado. Vrhunac karijere jednog irvasa jeste da bude kožna prostirka ili prekrivač u salonima ljubitelja lova koji danas kreću u lov na tu užasno opasnu divlju zver naoružani puškama za krupnu divljač, čuturama sa konjakom i digitalnim fotoaparatima.

KARAKTERNE ODLIKE I STRANAČKA PRIPADNOST: Zbog toga što irvasi vole da se dvaput godišnje sele prelazeći i do 1000 km, psiholozi smatraju da su oni kolektivno nestabilne ličnosti, a ekonomisti da su fleksibilne ličnosti koje se prilagođavaju prilikama na tržištu hrane. Biolozi tvrde da se irvasi sele zbog hormona. Ne bave se politikom, ali im ipak redovnu deru kožu, što ih čini duhovno bliskim ovcama koje na našim prostorima šišaju do gole kože.

POSAO I HOBIJI: Pitomi irvasi su zaposleni kod Laponaca stočara, a divlji u zavodima za zaštitu prirode. Jedan manji broj pitomih živi od glume tokom turističke sezone kada po planinama izigravaju divlje irvase. Diznijevi irvasi rade kod Deda Mraza, ali po holivudskom pristupu ne vuku sanke kao pravi irvasi sa konopcem između nogu nego kao konji sa amom. Deda Mraz ih, iako ostavlja poklone u čarapama ispred vrata, tera da sleću kroz odžake. To je veoma nepraktično, ali ništa čudno u Norveškoj u kojoj su se donedavno, po tvrđenju tamošnjih žitelja, ljudi rađali sa skijama na nogama, što je za majku veoma bolan i često opasan proces.

STANDARD: Irvasi su niža radna snaga: tegle, nose, muzu ih, kolju ih za jelo, koriste njihove rogove i kosti, love ih iz sporta. Nemaju nikakvu organizaciju i nikakva sindikalna prava, čak ni godišnji odmor. Oni koji rade za Deda Mraza nemaju dodatak za prekovremeni rad i rad u vreme praznika, a oni koji lete nemaju ni letački dodatak ni povlašćeni radni staž. Po ministru za rad to je nužno zlo u procesu tranzicije i stabilizacije privrede.Irvasi se hrane travom, lišajima, lišćem i korenjem mada nikad nisu živeli u Srbiji pod bivšim režimom. Ne zna se šta jedu irvasi koji žive na Severnom polu kod Deda Mraza, ali kako on inače postupa sa njima malo je verovatno da im daje da jedu.

PRIJATELJI I NEPRIJATELJI U SVETU: Najodaniji prijatelji irvasa su Laponci, ali su trgovinski najviše vezani za SAD. Najveći prirodni neprijatelji su im medved, žderavac, vuk i čovek.

IDEALI I PLANOVI ZA BUDUĆNOST: Osnovni ideal irvasa je da im se ljudi skinu s vrata i prestanu da im deru kožu, ali je on teško ostvariv čak i pred Evropskim sudom za ljudska prava (koji se oglasio nenadležnim jer, mada su zemlje u kojima oni žive deo EU i Saveta Evrope, irvasi nisu ljudi). Pošto nemaju svoje posebne interesne organizacije, mala je verovatnoća da će irvasi trajnije rešiti svoj status i izboriti se za svoja irvasovska prava.

DEDA MRAZ

POREKLO: Deda Mraz je biće sa više porekla, ličnosti i likova. Prvo se rodio kao čovek u četvrtom veku u oblasti Mira u Liciji (danas u Turskoj), dobio ime Nikola - od tada se po Evropi bavi verskim poslovima pod imenima Nikola Barijski, Nikola Mirski i Sveti Nikola. U Holandiji je posle reformacije iz bezbednosnih razloga promenio ime u Sinterklaas, i zatim se jednim delom svoje ličnosti iselio sa holandskim iseljenicima za Novi Amsterdam (danas grad Njujork), gde se prekrstio u Santa Klaus, a drugim delom ostao u severozapadnoj Evropi, gde je, u obličju čoveka ili poluživotinje, katkad konkurisao Hristu kao davalac poklona, katkad išao s njim kao pratilac, u Nemačkoj pod pseudonimom Bertel, Knecht Ruprecht i Weihnachtsmann, u Engleskoj kao Klapperbock i Old Hob, a u Belgiji, Holandiji i skandinavskim zemljama kao Božić Bata. Njegovo četvrto "ja" pojavilo se u nepoznato vreme negde u Skandinaviji u obliku patuljka i uzelo ime Božićni patuljak. Santa Claus je u XIX veku odlučio da promeni ime u Father Christmas i da početkom ovog stoleća jednim delom ostane u SAD, a da se drugim delom vrati u Evropu kao veliki patuljak. Pošto je sporo putovao, u neke zemlje je stigao tek iza Drugog svetskog rata. Nastanio se prvo u velikim gradovima, a onda krenuo dalje na selo i u svet u liku dizajniranom u Diznijevom studiju i uz sponzorstvo trgovačkog staleža.

U Srbiji se sreo sa Svetim Nikolom, ali taj susret sa jednim od svojih "ja" nije izazvao krizu ličnosti, pošto su se podelili: Sveti Nikola radi za Nikoljdan, a Deda Mraz za Novu godinu. Porodične prilike nepoznate.

OBRAZOVANJE I KARIJERA: Kao mlad putovao u Palestinu i Egipat, a 1087. njegove mošti ukrali italijanski mornari ili trgovci i preneli ih u Bari. Bio u zatvoru za vreme cara Dioklecijana, a za vreme Konstantina Velikog oslobođen i bio na saboru u Nikeji 325. Nije služio vojsku.

Karijeru počeo kao mirijski episkop i napredovao do sveca opšte namene: glavni svetac Rusije i Grčke, gradova Friburga i Moskve, dece, mornara, trgovaca, neudatih devojaka i drugih kojima su potrebne njegove usluge. U drugim obličjima napredovao do delioca poklona, reklamne figure i igračke.

KARAKTER I STRANAČKA PRIPADNOST: Po predanju, u jednoj ruci nosio korpu sa orasima i jabukama, nagradama za dobru decu, a u drugoj prut, nagradu za zlu decu. Pošto su pedagogija i dečija prava napredovali, odustao od pruta, a proširio asortiman nagrada. Ne pripada nijednoj stranci. Prilagođava ime i izgled političkim prilikama (kod nas uzeo ime Deda Mraz da ne jedi komuniste).

POSAO I HOBIJI: U početku karijere izvodio čudesa za siromašne i nesrećne, na primer dao miraz u zlatu trima siromašnim sestrama i time ih spasao od prostitucije i oživeo troje dece. Onda prešao na davanje poklona. Martin Luter ga je zbog sukoba sa katolicima naterao da podelu poklona premesti za Božić i prepusti Isusu. Kad su pokloni iz domaće radinosti krajem prošlog stoleća zamenjeni kupovnim, sklopio je ugovor sa trgovcima o trajnoj poslovnoj saradnji oko Božića i drugih trgovačkih slavlja i od tada radi samo za Božić i Novu godinu. Njegovi pokloni mogu da se zamene trećeg dana Božića, u vreme prigodne rasprodaje. Nemilosrdno izrabljuje patuljke koji mu prave igračke za decu, ali u Diznijevim filmovima oni deluju srećno kao i u drugim propagandnim filmovima. Povremeno se viđa i u porno filmovima, ali je opšte mišljenje da je to njegov dvojnik koji se lažno predstavlja (mada je za zimsku kratkodnevicu bio vezan i određeni kult plodnosti, pa ko zna). Ne daje izjave o poslu. Nema poznate hobije.

STANDARD: Živi sam na Severnom polu na ničijoj zemlji sa patuljcima i za prevoz koristi irvase koji lete, što i nije neki uspeh posle toliko vekova rada. Deo godine provodi u Diznijevom studiju. Voli da putuje, ali samo oko Božića i Nove godine.

PRIJATELJI: Počasni član trgovačke komore. Kafedžije ga cene zbog ića i pića koji se troše u velikim količinama da bi se slavio Isus, spasitelj gladnih i poniženih. Zahvalni su mu i nenadareni slikari čestitki zbog pozajmice lika. Najviše ga vole deca, a na njegovu pojavu roditelji se hvataju za novčanik ako imaju para, a za glavu ako ih nemaju.

UGLED: Za Srbe nije učinio ništa, jer se iz koristoljublja slizao sa komunistima i svu pažnju preneo na Novu godinu po novom kalendaru umesto da bude za Mali Božić po starom, kada se pokloni ne daju. Katolici mu ne veruju jer deluje suviše protestantski. Izetbegović ga proglasio nemuslimanskom pojavom. Levičari mu zameraju što se slizao sa trgovcima.

PLANOVI:Ideal mu je Božić sa poklonima tokom 365 dana. Namerava i dalje da pomaže obrt kapitala i pojavljuje se u reklamama.
Dr M Dr M 18:58 04.06.2012

******


Nažalost, nema ispravke..

A povodom ove tužne vesti, prva asocijacija mi je komentar, nije moj, dat u jednoj drugoj prilici:

"Oni koji znaju, ne mogu; oni koji mogu, neće"!
dragan7557 dragan7557 21:45 04.06.2012

Re:ispravka

Vesna Knežević Ćosić:
Ako se nešto promenilo, volela bih da me ispravite.


Dr M

Nažalost, nema ispravke..

A povodom ove tužne vesti, prva asocijacija mi je komentar, nije moj, dat u jednoj drugoj prilici:

"Oni koji znaju, ne mogu; oni koji mogu, neće"!

Stanje je mnogo gore, a ti doktore zbog toga, nisi u pravu.

Ono o čemu prof. Rajić govori da se reći u tri reči.

- Znanje
- Spoznaja
- Informisanost

Spoznaje je rezultat sinteze znanja i informisanosti uz ogroman deo koji predstavlja smostalne aktivitete(održavanje nivo informisanosti= update)

Znanje koje svakog trenutka zastareva i postaje irelevantno i neprimenjivo, da teflon tiganj nije isti što i garavi tiganj od pleha zna svaka domaćica.

Naravno kada bilo ko negira titule, koje sam ili neko drugiima, i obraća pažnju a autodikatiku kao obavezan model sticanja znaja(life long learning), i informisanosti, to razni phd, pozorišni akteri, i slični nalaze dovoljnim razlogom za čoporativni napad ili u najmanju ruku režanje čopora.

Narvno da u običnom životu svako ima pravo na svoje mišljenje i stav, samo dok se to mišljenje ili stav uklapaju u viziju društva čiji kvalitet Rajić jasno ističe:

- Opšta pismenost u zemlji je loša, a funkcionalna veoma loša.

Funkcionalno nepismenih doktora, je puna Srbija a oni koji nečem vrede, odavno su iz nje otišli.

Kada u novinama pročitam najavu da je neko Doktor nauka, onda se zgrozim jer niti ko može biti doktor nauka(množina), niti je to fizički ostvarivo. Naravno u Srbiji je moguće biti doktor Nauka(množina).

U Srbiji su, kada su u pitanju doktorati moguće dobiti zvanje po raznim osnovima a kako to izleda u praksi pokazuju razni Magisteri od Najboljeg Ministra Ekonomskih poslova do Magistera iz Kačulice, pa i ovoga o čijoj se diplomi već danima diskutuje.

Da čovek može da stekne blok znanja, aktuelnog, i u datom momentu propisanog od strane zakonodavca, kao zahteva za neku titulu, je neosporana stvar. Koliko je to znanje aktuelno već tokom studija, je druga stvar.

Kod Gorana Vučkovića, u vezi sa izlaganjem Hans Rosling-a, sam stavio primedbu koju čak ni Goran nije udostojio reakcijom, gde sam podvukao sledeću istinitu Roslingovu tvrdnju:

"Ustanovio sam da su moji studenti, na nivou znanja aktuelnog u vremenu rođenja njihovih profesora," (interpretacija po sećanju).

Naravno u današnjoj Srbiji je stanje pogoršano polazeći od tvrdnje Rosling-a utoliko što kako sam Rajić kaže:
Na osnovu iskustva u radu naše Komisije za akreditaciju (dok me Koštuničina vlada nije smenila), odgovorno tvrdim da Srbija nema nastavni i naučni kadar za više od dva dobra univerziteta.


Kad se Rosling doda Rajiću slika kavaliteta predavačkog kadra, kao i kvantuma znanja koji taj kadar prenosi na studente, ili promovenduse, u Srbiji nije poražavajuća već najblaže rečeno katastrofalna.

Osobenost čopora, koji sam spomenuo ranije u ovom tekstu, a označio jasno kod Nikolića777, je ono što Rajić šire opisuje:
- Jedan asistent, koji piše doktorat u saradnji dve od nekoliko najuglednijih zapadnih naučnih institucija, žalio mi se kako mu je na njegovoj katedri rečeno da ćuti i ne talasa, jer mu se inače loše piše. Kod nas je danas najgore biti uspešan, jer se onda vidi neuspešnost i osrednjost drugih.

Uz zaključak koji se svuda, pa i ovde na blogu može čuti:
Ovde bi danas i Ajnštajn jedva bio primljen. Kvario bi prosek.

Naravno Magistrati i doktorati su večna priznanja o stečenom izrazito zastarenom znanju, tačnije sertifikati, Potvrde, Ćage, da je neko pročitao jedan broj knjiga koji je propisan za dobijanje relevantnog sertifikata, i da je odgovorno službeno lice izdalo Potvrdu da je Zahtevalac Potvrde, na osnovu provere spomenute knjige pročitao. Bez obzira šta kasnije pojedinac radio on Ostaje Doktorčina, Magisterčina i sl, sa svim privilegijama koje ovaj status daje, u jednom nakaradnom društvu.

Znanje
Spoznaja
Informisanost

sa gore iznetim stanjem, i načinom sticanja Potvrda, kao i vrednosti samih Potvrda, nemaju apsolutno nikakve veze. Uostalom te Potvrde (Diplome) je jednostavno i kupiti bez ijedne pročitane knjige.

Vesna od srca preporuka.

cerski

p.s. svaka sličnost sa ponašanjem nekih blogera na ovom blogu je slučajna.
Goran Vučković Goran Vučković 23:11 04.06.2012

Re: Re:ispravka

Kod Gorana Vučkovića, u vezi sa izlaganjem Hans Rosling-a, sam stavio primedbu koju čak ni Goran nije udostojio reakcijom, gde sam podvukao sledeću istinitu Roslingovu tvrdnju:

"Ustanovio sam da su moji studenti, na nivou znanja aktuelnog u vremenu rođenja njihovih profesora," (interpretacija po sećanju).

Što reče u vicu onaj mali što je u 6 godina progovorio - "nisam imao primedbi"
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:59 04.06.2012

au bre ,Vesna...

... ti samo neke kvalitetne drugare sahranjujes. moje saucesce za ovog drugara.
tetkino tetkino 19:07 04.06.2012

Ako ima još priča

ja sam rada da ih čitam.

Čovek nikad ne zna kakvim je Ljudima okružen, dok ne odu.

Hvala još jednom!
Bojana Maljević Bojana Maljević 20:35 04.06.2012

intervju

Nisam čitala ovaj intervju ranije. Hvala Vesna što si ga ponovo objavila.
jesen92 jesen92 22:01 04.06.2012

Re: intervju

...ja sam citala ovaj intervju ranije a i gledala sam profesora LJ.R. relativno skoro , cini mi se prosle godine na nekoj tv gde je dao slican intervju...precizno je "skenirao" stanje u visokom obrazovanju ali sta vredi kada niko ko treba nije hteo da ga cuje...Tuzno je a i velika steta sto je otisao tako rano..
noboole noboole 21:41 04.06.2012

.

Sta se desava kada agent promene nestane?
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 01:09 05.06.2012

Ljubiša..

Ovo, kišno i zlo proleće, odnese neke dobre i dragocene ljude.
Znao sam Ljubišu i poslednji puta ga video prošlo leto.
Žao mi je i saučešće njegovoj porodici i prijateljima. Nemamo puno takvih ljudi i ovo je gubitak za celo naše društvo.
Hvala ti za ovaj tekst Vesna..
Vasa S Tajcic Vasa S Tajcic 02:36 05.06.2012

Стање у друштву

Нека му је вечна слава. Врло елоквентан опис ужасног стања у образовним институцијама Србије, што се одражава на стање у целом друштву....Све је само једна представа... од чистача до доктора наука.
Задњи пут сам Љубишу гледао на Б92. Мислим да је гостовао код Наташе....

Слава му.
sevarlica sevarlica 14:24 05.06.2012

Norveška.

o Koliko su danas akademski građani pismeni i s kakvim nivoom znanja upisuju univerzitet?

- Opšta pismenost u zemlji je loša, a funkcionalna veoma loša. Zato i na Filološki fakultet dolazi dosta studenata koji loše vladaju maternjim jezikom, brkaju ćirilicu i latinicu, ne umeju da uče, nemaju radne navike, ne prate dnevnu štampu, ne čitaju stručnu literaturu. Kad ih pošaljemo u Skandinaviju na tečajeve i studijske boravke, pokazuje se da odlično znaju činjenice, ali ne umeju njima da barataju, ne umeju da misle, jer ih je škola, po pravilu, kažnjavala kad su to činili, a mi to teško možemo da ispravimo kad dođu do nas.


Moja najbolja drugarica je bila stipendista vlade Norveške i upisala je postdiplomske (master) studije u Trondhajmu (andragogija-specijalizacija psihologija i HR). Kako mi ona kaže to je jedan od najcenjenijih ako ne i najcenjeniji univerzitet u Evropi u toj branši. Inače je i ovde bila fantastičan student, sve u roku, prosek preko 9, itd. O tome koliko je uopšte interesuje svoja struka da vam ne pričam, i koliko se ona dodatno obrazuje i dopunjuje znanje.

Nakon 2 godine u Norveškoj tamo je diplomirala master kao student generacije i sa preporukom da ostane na fakultetu kao asistent i da doktorira, takođe bi dobijala i platu (o trošku fakulteta ili vlade N.). Što je ona odbila i vratila se u Srbiju, u kojoj je već počela da pada u debelu depresiju jer ne može da nađe posao. Odbijaju je na 2 načina: ili je konkurs "formalnost" i mesto se čuva za nekog, ili joj kažu da je previše obrazovana za radno mesto koje oni nude.

Toliko o tome kako država afirmiše "one najbolje".

P.S. Od pre neki dan je na nekoj praksi, pa će je valjda konačno neko primiti
nim_opet nim_opet 15:27 06.06.2012

Re: Norveška.

sevarlica
. Što je ona odbila i vratila se u Srbiju, u kojoj je već počela da pada u debelu depresiju jer ne može da nađe posao. Odbijaju je na 2 načina: ili je konkurs "formalnost" i mesto se čuva za nekog, ili joj kažu da je previše obrazovana za radno mesto koje oni nude.

Toliko o tome kako država afirmiše "one najbolje".


Tipicna prica u Srbiji - konkurs, prijateljica sve uslove ispunjava, svi je hoce na poziciji, ali direktor instituta joj otvoreno kaze :"ja vas mogu da primim, ali ako neko iz stranke XX pozove, ja moram da mu dam to mesto". I nikom nista.
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:00 06.06.2012

Re: Norveška.

nim_opet
sevarlica
. Što je ona odbila i vratila se u Srbiju, u kojoj je već počela da pada u debelu depresiju jer ne može da nađe posao. Odbijaju je na 2 načina: ili je konkurs "formalnost" i mesto se čuva za nekog, ili joj kažu da je previše obrazovana za radno mesto koje oni nude.

Toliko o tome kako država afirmiše "one najbolje".


Tipicna prica u Srbiji - konkurs, prijateljica sve uslove ispunjava, svi je hoce na poziciji, ali direktor instituta joj otvoreno kaze :"ja vas mogu da primim, ali ako neko iz stranke XX pozove, ja moram da mu dam to mesto". I nikom nista.



A koja je to stranka sa dva slova iz koje pozivaju direktore kao da su kmetovi da daju radna mesta na takav zahtev?

Inače, za dobijanje ranog mesta ne pomaže nekad ni kad si član te dvoslovne stranke, nego mora da se bude na odredjenom mestu u hijerarhiji da bi se profitiralo od toga.



angie01 angie01 21:18 06.06.2012

Re: Norveška.




A koja je to stranka sa dva slova iz koje pozivaju direktore kao da su kmetovi da daju radna mesta na takav zahtev?



sad smo prosirili mogucnosti i na stranku sa tri slova!
sevarlica sevarlica 23:05 06.06.2012

Re: Norveška.

angie01



A koja je to stranka sa dva slova iz koje pozivaju direktore kao da su kmetovi da daju radna mesta na takav zahtev?



sad smo prosirili mogucnosti i na stranku sa tri slova!


Može i sa 4-5 slova al' ne pomaže.

Što kaže Pajić nije samo bitna stranka već pozicija u istoj. Samo bi ja to malo dopunio sa tim da je bina ne samo pozicija u istoj, već je bitno koliko ta stranka može da eksploatiše tebe kao personu, t.j. tvoje ime, obrazovanje, "minuli rad". Možeš ti kao običan član da dobiješ posao vozača u komunalnom, ili naplaćivača parking servisa, ali kao visoko-visoko obrazovan moraš da radiš posao koji oni stranački mogu da izkoriste kad zatreba. Što će reći moraš i da se pojaviš javno, kad treba i da kažeš šta treba.

P.S.
Ono što mene takođe boli u ovoj priči je i moja t.j. NAŠA veza sa pričom i kako ona dotiče sve NAS, a da 99% populacije toga nije ni svesno.
Ali da objasnim najprostije...
Ovako bi trebalo da bude
Mi plaćamo porez, država finasira fakultet, fakultet bira najbolje studente da studiraju besplatno, najbolji studenti završavaju fakultete, počinju da rade za državu(nas), svojom stručnošću naš život čine lakšim i boljim i za to su i oni nagrađeni solidnim prihodima, društvo iznedri nekog novog Teslu, Pupina, Milankovića, itd. Idealno zar ne?
A zaista je ovako..
Mi plaćamo porez, država pojede veći deo i da parče fakultetu, fakultet izabere ne uvek najbolje ali blizu, oni završe fakultet, 2-3 godine jure posao, odlaze u inostranstvo, ostaju mediokriteti puni kompleksa i želje za dokazivanjem, laktaju se za i do vlasti, vladaju, ljudi u Srbiji umiru od infekcije žulja na palcu, društvo iznedri Dačića, Tadića, Dinkića, Dulića, Pajtića, Trivanku, Jovanovića, itd.
jucaibin jucaibin 14:40 07.06.2012

slava mu

prof. rajić mi je bio asistent na fakultetu. pamtim ga kao velikog intelektualca, jedostavno drugačijeg od obilja mediokriteta.
mnogi u srbiji ni ne znaju koliko je prof. rajić bo cenjen u skandinaviji, posebno u norveškoj.
nek počiva u miru. iskreno saučešće porodici.
vesna, tebi hvala što si ponovo postavila ovaj intervju, koji kao da je juče pisan...
nurudin nurudin 22:14 08.06.2012

Слава му!

"Ни реч, ни стих, ни звук
тугу моју не каза.."

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana