Too Sensitive For This World

Jelica Greganović RSS / 29.01.2008. u 01:12

forestpool-a.jpgHtela bih da napišem blog, a glavom mi proleće svašta. Sekvence, koje prekida očaj naslovnih vesti.

 
Nepovezane, slučajne slike.

Kučence, koje mi je poklonio šef badnjevačke, železničke stanice. Žuto, plišano, mokre njuške, kobajagi lovačko štene. Oljica je bila sve, samo ne lovačko kuče. Mešavina veverice i badnjevačkog avlijanera. Oljica je izjela sve papuče u kući, na balkonu cvilila praiskonskom žalopojkom vučjeg roda i na kraju završila u okolini Beograda. Kod nepoznatih, ljubaznih penzionera. Kako sam tada bila očajna.

 
Za redakcijskim stolom sedi Maki i čupka bradu. Gleda me umiljato i umirujuće se smeška. Pogled mu je, ma koliko ja dramila o tome da je nešto važno snimiti ili preslušati, izmontirati, proveriti, bio topao i negde sasvim drugde. Nikada nisam mogla da se naljutim na njega. Isterivao me je iz pameti neviđenom smirenošću, a ja sam umirivala želju da se pretvorim u lopticu-skočicu i rikošetiram po zidovima, ne bi li bar malo trznuo. Lešnik oči. Maki je umro. Očaj.

 
Moja baba Kaja sedi pored šporeta i ljušti orahe. Artritični prsti su joj crni od zelenih ljuski, iz kojih se izležu loptice belkaste kore, sa kojih vise vlasi račvastih pipaka . Kad pojedem belu, mlečnu jezgru, baba stisne šakom dva oraha i krckanjem otvori novi.»Boleće te grlo.« Na kraju je bila sasvim mala, kao dete. Oči su joj nestajale u naborima lica. A šake su joj još uvek bile tako velike. Očaj.

 
Za stolom sedi Gorica. Između nas dve šolje kafe sa penastim ostrvcem u sredini. Zle godine. »Dotakli smo dno«, kaže. I priča kako je sve skupo. Ne možeš sastaviti kraj sa krajem. Sve sivi. Polako trune, miriše na žalost. Bezizlazno. A dno je duplo, ispostavilo se svaki kasniji put. Očaj.

 
Volim da odem u redakciju. Sednem u kafić. Kafe kuvarice, iako ne dolazim tako često, znaju da pijem nes. Mrvicu sladak. Oko mene tutnji redakcija. Menjaju se smene. Vuku se, naokolo, razlistane novine. Kroz prozor se zeleni drvo. Dovikivanje u informativnoj. Svi navikli. »Ej, pa kad si došla? Do kad ostaješ? Šta ima novo?« Sa zida, iznad glava, čuje se radio. Odozgo iz montaže dolazi Robert:«Kuco, maco, šećeru...« Ide mi se u Beograd. Očaj.

 
Kumu se smeju dve rupice u obrazima. Zabaci glavu unazad i naglim trzajem smeha je vrati. Udari štapom u pod i kaže:«Kumo moja dobra...« Volim kada se seti i za mene, u hladno veče, naloži vatru u peći. Po sobi se, nežno, razliva topli dah kaljeve peći, dok napolju lije kiša. Neumorno dobuje po krovu i sanjivo se sklapaju oči. Očaj.

 
Moj čika Andra. Na prsluku mu rupa. Crna košulja. Naviklim pokretom, s čela zaturi kačket i počeška se prstima, ispucale kože. Bridž pantalone, uvučene u čarape i crni opanci, gumenjaci. Miriše na mleko i seno. Sasvim novo telence, čelo mu na lokne. Mokra, klizava njuška traži prste. Očaj.

 

Parkićem iza SKC-a prolaze, zagrljeni, Marko i Vuk. Srozanih čarapa, klamfaju im patike. Razvučene majice. Stisnute crna i plava glava. Pocupkuju u hodu, zanosi ih smeh do zacenjivanja. Svetlo zeleno, mlado lišće, probijaju zraci. Posle se obojica, punih usta, kikoću za malim stolom u kuhinji i u duetu viču:«Maaamaa!« Pa, koja god naiđe. Očaj.

 
Na Coletovoj verandi miriše jesen. Na stolu pita od jabuka. Lepljivi prsti od belog, šećernog praha. Dva velika kucova jurcaju. Deca pokušavaju da zagrle čupavog vučjaka, koji kada pažljivo sluša, nakrivi pametnu glavu i obori uvo. Cole kotrlja r i smeje se zarazno, a popodnevno sunce mili po stolu. Očaj.

 
Miroslav, koji mi je poslat umesto izgubljenog Miroslava, iz mobilnog kaže:«Jelče, idemo li?« I zaustavljajući korak, brži od nogu, silazi niz Čarobni breg. Kotrljaju se kamenčići. Raste gola kupina pored puta. Vozimo se u kupovinu, nosimo cegere, majstorski pakujemo u kese. Banane na vrh. Onda, sedimo svi zajedno, na Čarobnom bregu. Na prozoru svetle patuljci, u venčiću od šiblja bombone. Po sobi topli miris kafe i napolju mraz. Očaj.

 
I tako danima...Sakrivam se iza izveštaja, EU i predsedavanja, čekanja na izjave. Sporazum. Kosovo. Sporazum. Vizni režim. Kosovo. Zatrpavam se poslom. A Očaj dahće za leđima. Iza njega se raduje Strah.

 
Od sivih, zlih, ubogih, sramotnih, nesrećnih godina. Oni koji su ih pravili, nikada se za njih nisu izvinili. Rugaju se razumu i ljudskom dostojanstvu. Drugi se nadaju, ali sve tiše. Nadaju se da možda, ipak...Prošlost na vratima.

 
Ima li ikoga kome će biti bolje ako bude gore? Naravno, sem ovih davaoca tuđe krvi, tvoraca nikada ostvarenih granica, koje su drugi plaćali skupo, preskupo. Tvoraca iščašenog ponosa, zbog koga su ljudi umirali bez trunke dostojanstva, bez lekova, bez zavoja, bez anestezije, bez poštovanja.

 

Mora li stvarno da se padne na kolena, da bi se opet digla glava, da bi se opet tražio život dostojan čoveka? Zašto se zlo tako brzo zaboravlja? Zašto se bolje vidi kao manje zlo od već viđenog zla? Očaj.

 

Evropi se polako diže kosa na glavi. Od sporazuma ništa. Da vam ja kažem, neće ni biti. Sačekaće Evropa par dana. Možda mi nismo naučili, ni shvatili, ali Evropa jeste. Neće Evropa dati alibi prošlosti. Nema popravnog. Očaj.

 
Hoće li u ponedeljak osvanuti juče?

 

 

 

 



Komentari (109)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Tamara Ćetković Tamara Ćetković 13:29 30.01.2008

Re: ...i tako...

johanna29
Beskonacnost cekanja, koje je bolno.

johanna29 johanna29 13:47 30.01.2008

Re: ...i tako...

Dobar predlog, hepiendings

OK, evo...zatvorim navodnike kod ocaja i odoh da podignem one karte za Kubu ;-)))

ivana23 ivana23 14:11 30.01.2008

Trol

Ocigledno je postavljen novi server, a i sa softverom ima novina, tj. sada se *novo pojavljuje u dnu prozora sto mi
se cini nepreglednijim prilikom otvaranja strane radi citanja novih komentara.
Jelice, izvini, morala sam jer ne volim te bespotrebne novotarije koje ne sluze nicemu, osim zbunjivanju. Bilo je vaznijih detalja koji su mogli da se unaprede.
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:12 30.01.2008

Re: Trol

ovog baš volim, iz one prelepe knjige o patuljcima je


nema frke ivana, ljudi smo pričamo, ne znam gde je to prozorence *novo...prošnjuvaću...
grofisneki grofisneki 15:22 30.01.2008

optimizam

Tamara Ćetković Tamara Ćetković 16:49 30.01.2008

Re: optimizam

Jelica Greganović Jelica Greganović 17:56 30.01.2008

Re: optimizam

Tako je, draga!

ivana23 ivana23 18:46 30.01.2008

Re: optimizam

Jelica Greganović
Tako je, draga! *novo 

Jelice, otkrivam ti tajnu, pssst.. sutra se otvara blog - Dan pozitivne energije, obavezno da svratis!

Jelica Greganović Jelica Greganović 01:26 31.01.2008

Re: optimizam

Računaj na mene :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana