Postizborni zapis o precenjenom zanimanju
Srbija je izabrala predsednika. Ako je verovati broju izašlih glasača i broju onih koji su glasali za njega, ¾ građana Srbije baš i nije bila za njega. Ali to je demokratski izborni sistem. Pobeđuje onaj za koga više ljudi glasa. Mišljenje se pokazuje samo na biračkom mestu.
Sada, kada je završen ovaj izborni ciklus može se povući crta i videti šta iza njih ostaje. Ostaje 250 poslanika u skupštini Srbije, jedan predsednik i nekoliko hiljada odbornika lokalnih skupština. I jedna katastrofalno loša predizborna kampanja.
Oni koji se nazivaju Marketing ili PR profesionalcima pokazali su na ovim izborima sve mane svojih svog shvatanja profesije. Uzimaju je zdravo za gotovo i to se osvetilo , ne njima, njihovim klijentima. Veoma je mali broj stranaka koje su „iznele ponude" na ovim izborima koje mogu biti zadovoljne rezultatom. „Profesionalci" mogu biti zadovoljni novcem koji će dobiti za svoje usluge. Iako, da se nešto pitam, većini, ne bih dao ni cvonjka.
Potrošili su vreme na nadgradnju, slike i programe za obradu fotografija. Niko nije ozbiljnoi seoi proučio klijenta, sve potencijalne prednosti, mane, opasnosti i šanse za poentiranje. Kao da niko od njih nije pratio kampanju i reagovao na teme koje su isplivavale. Jednostavno izgleda da je ideja koja je vodila kampanjske timove bila „Take money an run". Nadam se samo da neće budućim klijentima nuditi svoje usluge pozivajući se na predizborni period 2012.
Ne kažem da su timovi „profesionalaca" presudni u prodaji političkih ideja i vizija ali su ih morali tako upakovati da se pokriju šupljine a prednosti istaknu. To nisu uradili.
Ovo su mi bili jedanesti izbori koje pratim „iz prvog reda" kao novinar informativne redakcije i , priznajem, prilično sam iznenađen količinom amaterizma i rada na štetu klijenata. Političare i mogu da razumem , oni svuda u svetu, imaju problem sa realnošću zemlje u kojoj žive ali one koji su morali da ih učine prihvatljivim za tu zemlju nikako ne razumem. Nije bio to amaterski posao. To je bilo kako mali Đokica zamišlja kampanju. „Daj malo fotošopa, sećaš se kako je onomad bilo, daj još malo fotošopa, daj učini je lepom, ma kakvi glasači, neka se slika sa seljakom, političke izjave? Ma jok, daj neka njegovi smisle šta će..." i sve nekako tako...
Kampanja SNS
Stranka koja je u kampanju ušla sa najbolje startne pozicije, neverovatnim brojem loših poteza uspela je tu poziciju da ugrozi. Ako se pogleda situacija u Srbiji pred izbore svak, jaka opoziciona partija samo treba da „optrči" i da materijalizuje prednost koju ima u predizbornim istraživanjima. Nezaposlenost, ekonomska kriza, korupcija stvarna ili izmišljena, bogaćenje pojedinaca među sve siromašnijim građanima...sve teme koje je trebalo potencirati....ali ne...SNS je ušla u izbore kao „viđeni" gubitnik...Tim koji im je radio kampanju izabrao je sistem proćićemo bez pripreme, bez analize šta su prednosti ili mane kandidata bez pripremljenih odgovora na teme koje su bolne, bez pripreme klijenta....Izgledalo je kao da se se svodi na snalaženje klijenta pred kamerama. Nikolićeva diploma, Tabaković o džakovima sa listićima...
(Izvinite zbog poređenja) izgledalo je kao da su sa samo onom stvari u ruci dočekivali gladne vukove. Kao nekoga ko je pripremao razne ljude za TV intervjue bilo me je sramota što je neko uzeo novac za pripremu ovih ljudi za TV gostovanja.
Sama kampanja se može oceniti slabom dvojkom i to samo zbog interesantnog poteza koji je Nikoliću doneo pobedu u drugom krugu predsedničkih izbora. Cele nedelje pred drugi krug nije radio ništa.
Kampanja DS
Kao partija vlasti koja prema ispitivanju raspoloženja birača zaostaje 6-8 % za glavnim konkurentom u kampanji je izabrala istu taktiku kao Di Mateo za Čelzi u revanšu sa Barseolonom. Ružno, defanzivno, sa ciljem da se protivniku pokvari igra. Jedini problem je bio što nije postojao Tores da u 93. minutu da gol. Osnovna zamisao kampanje bila je da se smanji razlika u odnosu na opoziciju. I tu se donekle uspelo ali nikako se nije uspelo u tome da se ozbiljnije mobiliše sopstveno biračko telo. Procenat od 22+ glasova je sve samo ne zadovoljavajući rezultat. A predstavnici stranke u svojim nastupima nisu mogli da učine mnogo toga osim da iritiraju sopstvene pristalice. Bez isticanja onoga šta su uradili dobro i šta će nastaviti. Ponavljanje mantre „oni drugi su loši" nije doprinelo da glasači DS tu stranku tretiraju kao opciju za koju treba glasati. Dodatak koji potvrđuje lošu kampanju je potpuna raštimovanost . Jedan pravac predsednički izbori, parlamentarni drugi ali ne iz pozicije vlasti već više kao solo izleti pojedinih ministara i funkcionera i kao i kod naprednjaka potpuno neslaženje u „kritičnim" momentima. Kampanja za drugi krug predsedničkih izbora kao da nije postojala . Potpuna samouverenost da su formalnost pokazala se neutemeljenom i rezultiralo porazom.
Ocena je jedva dvojka. Pozitivna ocena data je samo zbog smanjene razlike na parlamentarnim izborima i mogućnosti da i u narednom periodu DS bude jedna od stranaka vlasti.
Kampanja LDP
Sa jedne prilično pristojne startne pozicije LDP je sebe doveo u situaciju da mu i cenzus visi o koncu. Ne ulazeći u političke stavove te stranke cela kampanja vrtela se oko predsednika Jovanovića i milion puta ponavljanih ocena srpske stvarnosti bez i jednog predloga šta treba raditi. Jovanović je sporan u javnosti iz milion razloga , nekih utemeljenih, većine ne ali nikome nije palo na pamet da na popravljanju njegove slike treba raditi. Ne u fotošopovima. Umesto ideja koje „Preokret" treba da donese, energija je trošena na licitiranje imenima budućih ministara iz te stranke....Koliko god da su im naplatili mnogo su uzeli.
Kampanji bi neki dali prelaznu ocenu zbog ulaska u parlament ali nema prelazne ocene. Zbog procenta glasova koji su osvojili i zbog nedostizanja cenzusa u Beogradu. Peto mesto je ni minimalan rezultat.
Kampanja SRS
Nikome osim samima sebi upućeno. Mislim i da su sami osmislili kampanju koja je zvučala kao jadikovka deteta kome drugari ne daju da igra fudbal zbog toga što krlja. Poruka kampanje „Vojislav Šešelj navija za nas" nikoga nije mnogo dotakla.
Deluje kao da nisu nikome dali novac. Bar to. Još jedna jedinica.
Kampanja URS-G17
Skupo bez jasne poruke i sa jednim ciljem ući u parlament po svaku cenu. Kampanja koja je za cilj imala stvaranje galame kao sredstva za ulazak u parlament i animiranje lokalnih birača donela je uspeh. Dinkić i družina su od ideološke nedefinisanosti stigli do parlamenta. Ni na jedno „klimavo" mesto uloge G17 u post petooktobarskoj srbiji nisu imali odgovor. Čak su i neke stavari za koje su sami „zaslužni" napadali. Svaka čast za ulazak u parlament. Žali Bože para. Dvojka. Bez zadrške.
Kampanja DSS
Različak je uspeo u osnovnoj nameri a to je da uđe u skupštinu i to ispred LDP što pokazuje da je sama kampanja imala jedan cilj. Predstavljanje ideje protivnika EU i zagovornika ruskih kredita-investicija je bilo malo dosadno. I teško da je nekoga privuklo osim što je poslalo poruku simpatizerima te stranke da su tu. Ni više ni manje. Ton kampanje bio je potpuno u raskoraku sa slikom koja je za nju pripremljena. Umesto vatrometa boja dobili smo mrzovoljne poruke umornih ljudi. Bar je tako izgledalo. I rezultat je tu. Ocena: Dva na tri.
Kampanja SPS
Autori ove kampanje mogu se pohvaliti da su „prodali" ideje svog klijenta „za sve pare". Zaradili su ih. Prilično dobra kampanja. Dobro odabrana ciljna grupa. Odabran jezik koji ta grupa razume i koji je poziva na akciju. Rezultat više nego dobar. Iskorišćene prednosti položaja u državnoj upravi. Izbegnuto pitanje (dobra priprema) odgovornosti za stanje u zemlji....Ocena , iako u pređenju sa drugim kampanjama maksimalna, ostaje četvorka. Razlog, nedovoljna definisanost namera za delovanje posle izbora (Iako to može ići i na dušu klijenta). Tim koji je radio ovu kampanju može se hvaliti ovim poslom i na osnovu njega dobiti nove klijente.