FIFA odlučila da Kosovo može da igra prijateljske fudbalske utakmice.
Da li treba poslati poruku da Srbija nema ništa protiv da Kosovo ima svoju fudbalsku reprezentaciju i da igra svoje utakmice, prijateljske, ali i zvanične? Kao Irci, Škoti...
Eto, da se time između Srba i Albanaca postigne makar jedan „mali fudbalski detant“, ako ga već nema na drugim poljima. Ma, drugačiji je slučaj kod Iraca i Škota, usledilo bi verovatno objašnjenje, jer u našem kontekstu ovo sa kosovskom reprezentacijom je dalje podrivanje ustavnog poretka i celovitosti države Srbije...itd, u već poznatom stilu.
A možda... možda ipak ne bi bilo sasvim štetno ako bi Srbija uputila signal odobrenja, u cilju da se odnekud počne i nekakav pozitivan proces, da se albanskom narodu da znak da nismo samo neprijatelji i da rešenja treba tražiti u saradnji. Ali, ništa tu nije jednostavno. Naspram ovakvog jednog znaka dobre volje sa srpske strane ipak bi ostao maksimalistički albanski stav o tome da su oni država, da se to smatra završenim poslom, te da Srbija i nema šta drugo nego da prizna, ne samo reprezentaciju - tako da bi, sa takvim albanskim stavom, ovaj mali fudbalski detant srpske strane delovao kao naivan potez, odnosno kao autogol, a ne, recimo, kao sportsko rukovanje na centru pred početak novog meča.
Naravno, i kad bi neko sa srpske strane procenio da bi taj gest dobre volje bio ipak više koristan nego štetan, i kad bi to predložio - u praksi bi bilo skoro nemoguće postići ikakav dogovor. Neke parlamentarne stranke bi se s ovim predlogom možda složile, neke bi kalkulisale, ali bi većina svakako bila protiv. No, nije loše o tome govoriti makar i ovako, hipotetički.
Takođe, zanimljivo bi bilo videti kakav je stav novoizabranog predsednika Srbije prema predlogu da se Kosovu dozvoli igranje (mislim na stav, ne na striktne ingerencije). Nije sporno da bi u načelu bio protiv, kao i njegove dojučerašnje kolege koje su nakon ovih izbora po prvi put u poslednjih dvadeset godina ostale van parlamenta. U stvari, ona realna dilema leži u pitanju, kako će novoizabrani zaštititi interes države Srbije pred činjenicom da je FIFA već donela odluku da Kosovo sa drugim reprezentacijama može da igra utakmice, za sada samo prijateljske. Odluku ne može da promeni. Njegov prethodnik je nebrojeno puta ponovio – Ja nikada neću priznati Kosovo. To je limit, iznad koga ne može čak ni novi predsednik. Onda, šta? Predložiće povlačenje naših predstavnika iz FIFE? Da li će, ako to predloži, savetovati da se oni nakon nekog vremena vrate u kuću fudbala, ili se oni tamo uopšte više neće vratiti? Povući ćemo reprezentaciju iz svih takmičenja i novog selektora ostaviti bez protivnika (možda ćemo igrati samo sa izabranim timom R.Srpske)?
Dakle, postoje drastične mere kao što je povlačenje, postoji mogućnost da se uputi neki birokratski protest, ali da se nastupa kao da se ništa nije desilo, a postoji i ta hipotetička mogućnost da im ipak priznamo pravo da kao sastav Kosova pikaju loptu.
Jasno, ova treća mogućnost podrazumeva jednu dugu i neizvesnu šahovsku partiju oko toga pod kojim nazivom i sa kojim obeležjima bi kosovski fudbaleri nastupali itd. A za to vreme bi se trava na igralištu kosila, kosila, kosila...