U svom postizbornom obraćanju bivši predsednik Srbije, verovatno ponesen emocijama koje mu svakako ne mogu biti strane, nije izdržao a da za novonastalo s(t/r)anje u ovoj našoj nesrećnoj Srbijici ne potraži krivca izvan sebe i svojih redova. Morao je da natukne koju o intelektualcima, političkim analitičarima i građanima koji "nedovoljno razumeju političke procese". Nisam sigurna da mu to treba uzimati za zlo. Konačno, traženje krivca izvan sebe i svojih redova jeste nacionalni sport u Srbiji. Teško je oteti se tom uticaju sredine u kome si se rodio, u kome si odrastao i u kome živiš. Samoposmatranje, samoanaliziranje i samopreispitivanje u nas su tek koncepti neke naučne fantastike.
Ni mi nismo ništa gori u disciplini traženja krivca, i ništa bolji u samoposmatranju. Umesto da se usredsredimo na ono što je zajedničko demokratski nastrojenim glasačima i crtačima (nezadovoljstvo radom vlasti u prethodnom mandatu), mi smo zagrizli kosku koju nam je bivši predsednik Srbije bacio, te se i privatno i po blogu gložimo oko toga ko je od mangupa u našim redovima kriv za novnonastalo s(t/r)anje u ovoj našoj nesrećnoj Srbijici.
Biram da ovom prilikom fokus prebacim sa traženja krivca među nama samima na postavljanje pitanja vlasti čijim smo radom u prethodnom mandatu svi komplet nezadovoljni. Konačno, DS je najavio analizu izbornih rezultata. Red je da im mi, koji smo im proizveli takav izborni rezultat, damo materijal za analiziranje.
Evo, na primer, to "nedovoljno razumevanje političkih procesa".
Fakat, postoji.
Konkretno, primer.
Priznajem da politički proces slučaja Olivera Dulića nedovoljno dobro razumem, te molim bivšeg predsednika i ljude iz njegovih redova da mi ga objasne. Ali, ono, stvarno da mi ga objasne, tako da ga u potpunosti razumem.
Crno na belo se pokaže da ministarstvo na čijem je čelu pomenuti čovek troši javne novce na skandalozan način. I - nikom ništa. Niti je smenjen, niti je našao za shodno da se izvini. Štaviše, isti se pušta da kočoperno po novinama brani to skandalozno trošenje javnog novca kao nešto najnormalnije. Nije nas otvoreno nazivao umobilnima, ali kao da jeste. Kako takav politički proces bilo ko može da razume?
Možebiti da on nije odgovoran. Možebiti da je on samo na čelu ministarstva u kome su neki drugi mutili s tim skandaloznim trošenjem javnog novca, pa se kola slomila na njemu. A možebiti i da je on sam skandalozno trošio javni novac. Šta je pravo stanje stvari nije ni bitno za ovu konkretnu priču. Bitno je da nam ga niko nikad nije OBJASNIO. Računalo se da ćemo zaboraviti, valjda, šta li? E, pa nismo zaboravili.
Dok se takvi i slični politički procesi ne budu objašnjavali, dotle će biti nas koji ih nećemo dovoljno dobro razumeti.
Jel' može ta najavljena analiza izbornih rezultata da nađe bar pola sata da se pozabavi i pitanjem nedovoljno dobrog OBJAŠNJAVANJA političkih procesa, a ne samo konstatovanja da se oni nedovoljno dobro razumeju?
Ako se jednog dana probudim i pročitam u novinama sastav nove vlade u kojoj je Oliver Dulić opet neki ministar nečega, a da mi pre toga nije objašnjeno da on nije odgovoran za skandalozno trošenje javnog novca - ali tako da to u potpunosti razumem i prihvatim - onda, mislim, stvaaaaaaaaarnoooo...
Nedajbože i dalekobilo.