Lider bosanskih Srba bio je Radovan Karadžić, psihijatar.
Lider ovdašnjih Srba bio je Slobodan Milošević, psihijatrijski slučaj.
Lider sadašnjih Srba je Boris Tadić, psiholog.
Leta 1990. godine psihijatar Jovan Rašković je izjavio: „Srbi su lud narod."
Desetak leta kasnije psihijatar Vladeta Jerotić je rekao: „Srbi su neobičan narod."
A potom: „Politika za Srbe nije veština, već strast, jača čak i od seksualne strasti."
Osnovne matrice života ovde su vekovima bile i ostale metafore Marka Kraljevića, Davida Štrpca, Nasradina Hodže... Dakle, muvanje, foliranje, snalaženje, dovijanje, laganje... U prevodu: ropstvo i podaništvo u svim nijansama i formama.
Slobodan Jovanović je lucidno primetio da je Knjaz Miloš zapravo vladao namigivanjem i podgurkivanjem. To je suština vođenja politike na ovim prostorima Evrope.
Ako nema sigurne, rasprostranjene i dosledne vere u istinu, slobodu, pravdu, poštenje i demokratiju, radi se o dubokoj moralnoj krizi.
Ako nema za koga da se glasa ili ako se bira između dva zla, radi se o zabrinjavajućoj društvenoj krizi.
Epilog poslednje izborne farse, tj. glasanja je poražavajući: Narodna skupština Republike Srbije imaće čak 46 stranaka!!!
Taj i takav parlament izabraće Vladu koja će biti sastavljena od preko 15 (petnaest) stranaka!!!
I to sve u situaciji kada su dve „najjače" stranke, DS i SNS, dobile pojedinačno manje od milion glasova. Dakle, ukupno nešto manje od dva miliona glasova, što je između četvrtine i trećine biračkog tela Srbije!!!
Umesto zaključka, mišljenje još jednog psihijatra, Slobodana Simića, zaposlenog u Zavodu za mentalno zdravlje u Palmotićevoj ulici:
„Imamo nizak intelektualni nivo opšte populacije. Bune, ustanci, ratovi i seobe uzeli su najpametnije. Kao narod smanjujemo se i po obimu i po kvalitetu. To se, na žalost, odrazilo i na nacionalnu inteligenciju. Pa i na političke odluke."