Postajem neosetljiv na podlogu kojom raspolažem. Potrebna mi je realnost koja neće od nas želeti da stižemo do savršenstva.. Da budemo ono što nam nije.. Nije naše, i nikada se neće ispostaviti.. da jeste. Nepotrebni napori.. (!)
Nisam želeo o ovome da ti pišem, ali je slika iz koje sam jutros izašao postala moja neminovnost, danas. Ako budem dovoljno njen, mogla bi da potraje. Poređao sam po njoj sve što imam: zadovoljstvo se privija uz dodire i poručuje mi da sam dobro postupio.. Cenim po svom osmehu šta sam stvorio.. Mogućnost pravog.. I da će joj realnost o kojoj mi priča, pomalo zavideti, i pokušati to da postane.. Ako se budemo upametili, bićemo jedno drugom ono što nam je dato.. Ja ću imati nju i Onu tebe, kojoj ću moći ovo da prikažem: dovoljno jasno da poželi, uđe i zamisli odomaćenje.. Slika će imati podlogu koja će nam je braniti od svake sumnje da može nestati, podlogu načinjenu od moje kože i Tvojih igrarija: dok opipavaš kako sve naše da stane i rasporedi vreme koje imamo..
Možemo to nazivati snom, realno; ili realnošću, odsanjano.. Izbor je trenutka.. Jedno, najmanje jedno je sigurno: Večnost sam jutros primio u sliku, poređao po njoj sve svoje, dodala si naše i: plovidba poveravanja: počinje!
______________________
inspiracija otvorena u prostoru prepunom ovakvih slika, by duška -- hvala . )
______________________________________________________________