Ljudska prava

A AKO NE SADA, KADA...?

Freedom of Information RSS / 11.05.2012. u 13:16

Autor: Rodoljub Šabić

A ako ne sada, kada...? Pod tim imenom je sinoć u Beogradu, u organizaciji Saveza jevrejskih opština Srbije, Fondacije Hajnrih Bel i Fondacije „Sećanje, odgovornost, budućnost“, počela Međunarodna konferencija o budućnosti prostora na kome se nalazio Koncentracioni logor na Sajmištu u Beogradu.

Pre 75 godina, uoči Drugog svetskog rata, na severnoj obali Save, a jedva nekoliko stotina metara od centra Beograda, podignuto je za te prilike savremeno i ambiciozno Sajmište. Trebalo je da posluži kao mesto održavanja velikog međunarodnog sajma uzoraka 1937. godine i tadašnji mladi i moderni beogradski arhitekti dobro su iskoristili šansu a rezultat je bio jedan, za te prilike, vrlo markantan kompleks koji je potvrđivao i želju i sposobnost za pridruživanje relevantnim tokovima svetske kulture i privrede.

Nažalost, samo nekoliko godina kasnije, Sajmište će poslužiti u sasvim druge, doslovno monstruozne svrhe. Tu će se 1941. i 1942. pod nemačkom okupacijom nalaziti zloglasni Iudenlager Semlin, koncentracioni logor u kome je ubijeno hiljade i hiljade ljudi. Istoričari procenjuju da je upotrebom zloglasne „dušegupke“ – kamiona gasne komore, u periodu između novembra 1941. i maja 1942. sistematski ubijeno oko 7000 hiljada Jevreja, uglavnom žena i dece. Upravo „zaslugom“ Sajmišta, Srbija je postala prva teritorija pod nemačkom okupacijom koja je proglašena „očišćenom“ od Jevreja (iudenfrei).

Kasnije, u periodu između 1942. i 1944. godine, tu će biti Anhaltelager, prihvatni logor za političke zatvorenike, prinudne radnike i zarobljene partizane u kome je još najmanje 10.500 ljudi ubijeno ili umrlo usled bolesti ili gladi.   

Nakon okončanja Drugog svetskog rata „sudbina“ Sajmišta se često menjala. Varirala je između različitih ideja (i pokušaja njihovih realizacija još različitijih intenziteta) pa je Sajmište bilo i glavni štab omladinskih radnih brigada i umetnička kolonija i simbol stradanja naroda Jugoslavije i simbol srpskog mučeništva – „srpski Jad Vašem“, da bi u poslednje vreme postalo i predmet (ne)prikrivenih aspiracija „naših“ predstavnika  „liberalnog kapitalizma“ raspoloženih da markantnu i prestižnu lokaciju finansijski „valorizuju“ izgradnjom kakvog stambeno-poslovnog centra ili već nečeg sličnog.

A trenutna realnost je da se većina današnjih objekata i zemljišta koristi za namene (ugostiteljstvo, zabava, substandardno stanovanje) koje je veoma teško dovesti u sklad za kulturnim i istorijskim značajem lokaliteta. Neki su objekti srušeni, a oni koji su sačuvani su u vrlo lošem stanju. Usled višegodišnje nebrige i neodržavanja propadanje kontinuirano traje. Otpadaju delovi fasada, objekti se devastiraju velikim brojem dogradnji i pregradnji, uz korišćenje neodgovarajućih materijala i uništavanja originalnih građevinskih materijala. Oštećeni krovovi se ne saniraju pa su velika oštećenja od vode i vlage. Stanje je očigledno vrlo loše, a još je lošije to što i ne znamo koliko, jer ne postoji nikakva ozbiljna i stručna analiza.

Zato je Konferencija „A ako ne sada, kada...?“ više nego dobrodošla. Ona podseća na to da smo, po svemu sudeći, zaboravili na nešto veoma važno  Na, kako to lepo stoji u predgovoru knjige „Staro Sajmište“ Jovana Bajforda, značaj razmišljanja o načinima obeležavanja ljudskog stradanja kako bi se „odala dostojna pažnja žrtvama, podsećalo na iskustva koja se ne smeju ponoviti i doprinelo stvaranju simboličkih prostora na kojima se mogu sresti ružna prošlost, i nadajmo se, bolja budućnost.“

 

 



Komentari (14)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mlekac mlekac 13:34 11.05.2012

Onomad

Prosla s decom peske preko mosta, i pokusala da im objasnim Sajmiste, i, naravno, nisam imala valjani odgovor na najlogicnije pitanje "Mama, pa sto to nije nekako normalno obelezeno?"

Preporuka i za tekst i za akciju
Freedom of Information Freedom of Information 14:03 11.05.2012

Re: Onomad

Preporuka i za tekst i za akciju

Mnogo hvala na podršci Mlekac.
angie01 angie01 14:16 11.05.2012

apsolutno podrzavam!

trebalo je i ranije, al ako vec nije, sada je krajnje vreme!

odnos drustvene zajedni ce prema nevinim zrtvama mora da postoji, da je jasan i prosto stoji u nekom osnovnom dugovanju!

spomen park!
sahmatbg sahmatbg 14:25 11.05.2012

Puna podrška

Zbilja je krajnje vreme da se prema uspomeni na žrtve fašizma počnemo odnositi na pravi način.
Dragan Pleskonjic Dragan Pleskonjic 15:33 11.05.2012

Re: Puna podrška

Takođe, podrška za inicijativu i preporuka za tekst (kao i obično).
Milan Karagaća Milan Karagaća 18:09 11.05.2012

Re: Puna podrška

sahmatbg
Zbilja je krajnje vreme da se prema uspomeni na žrtve fašizma počnemo odnositi na pravi način.

Upravo tako.
Podrška i preporuka.
a_jovicic a_jovicic 20:30 12.05.2012

Re: Puna podrška

sahmatbg
Zbilja je krajnje vreme da se prema uspomeni na žrtve fašizma počnemo odnositi na pravi način.

... a ja predlažem da se uredjenje "poveri" istaknutim članovima šovinističkih i neo-fašističkih grupa (naravno pod budnim okom organa reda) i to nicht maschinen ... samo motike, lopate i ašovi ... i produženo radno vreme ... no obzirom na efikasnost našeg "reformisanog" sudstva, teško će se skoro naći dovoljno ovakve radne snage tako da će verovatno izostati moguća vaspitna dimenzija rekonstrukcije.
Milan Karagaća Milan Karagaća 18:13 11.05.2012

Svaka Vama čast

Valjda će doći vreme i da se država sa više potovanja i ponosa odnosi prema antifašističkoj prošlosti.
Freedom of Information Freedom of Information 18:44 11.05.2012

Re: Svaka Vama čast

Milan Karagaća
Valjda će doći vreme i da se država sa više potovanja i ponosa odnosi prema antifašističkoj prošlosti.

Valjda,ustvari moralo bi doći.
milisav68 milisav68 07:34 12.05.2012

Re: Svaka Vama čast

Milan Karagaća
Valjda će doći vreme i da se država sa više potovanja i ponosa odnosi prema antifašističkoj prošlosti.

Valjda.

Prvo je, tridesetih godina prošlog veka, pred drugi svetski rat, bilo sajmište, grupa objekata oblikovanih u najboljem maniru tada vladajućeg mišljenja u urbanizmu i arhitekturi i jeste bilo značajan doprinos evropskoj provinijenciji Beograda. Staro sajmište je izgrađeno za potrebe kontakata sa Evropom, mesto za komunikaciju sa svetom, za razmenu ideja, umeća, robe i dostignuća civilizacije, i kako je ko i dokle stigao, pokazivao je to ovde blizu reke Save u Beogradu.

Posle je stigao rat i sajmište je Gestapo pretvorio u prihvatni logor, pripremu za stratište, a pri kraju rata, 1944. godine, saveznici su logor bombadrovali i srušili znatan deo građevina. Posle pobede u ratu, nova država je imala preča posla od bavljenja Starim sajmištem i predmet je odložila u ladicu, sa namerom da o time misli kasnije. Jednom godišnje je neki od dužnosnika tu donosio venac, držao dirljiv govor i na tome se uglavnom sve završavalo što se države tiče. Stvarno sećanje na logor i žrtve održavali su preživeli i porodice onih što nisu dočekali kraj rata. Tek 1987. godine, četrdeset godina posle ra]ta, Staro sajmište je proglašeno za spomenički kompleks, prostor je dobio odgovarajuću zaštitu države. Detaljni urbanistički plan Starog sajmišta usvojen je 1992. godine i tim planom je određeno da se sve vrati u prvobitno stanje kako je to pred rat izvorno izgrađeno, i da se tako obeleži mesto sećanja na ljude koji su ni krivi ni dužni, samo zato što je okupator procenio da nisu bili arijevske pasmine već druge rase, odlazili na gubilište. Sve je ipak, i pored blagoglagoljivih, obećavajućih i patetičnih reči raznih dužnosnika, ostalo u sferi urbanističke i zaštitarske vizije.


link

Staro sajmište, nekadašnji nacistički koncentracioni logor, već sedam decenija predstavlja ruglo grada.


Milan Karagaća Milan Karagaća 13:14 12.05.2012

Re: Svaka Vama čast

Posle pobede u ratu, nova država je imala preča posla od bavljenja Starim sajmištem i predmet je odložila u ladicu, sa namerom da o time misli kasnije. Jednom godišnje je neki od dužnosnika tu donosio venac, držao dirljiv govor i na tome se uglavnom sve završavalo što se države tiče. Stvarno sećanje na logor i žrtve održavali su preživeli i porodice onih što nisu dočekali kraj rata. Tek 1987. godine, četrdeset godina posle ra]ta, Staro sajmište je proglašeno za spomenički kompleks, prostor je dobio odgovarajuću zaštitu države.

Da, to je sramota, a zbog čega nije stvarno ne znam.
Eto, to nikako ne sprečava sadašnju vlast da ispravi još jednu komunističku nepravdu.
predatortz predatortz 12:23 14.05.2012

Re: Svaka Vama čast

Milan Karagaća
Valjda će doći vreme i da se država sa više potovanja i ponosa odnosi prema antifašističkoj prošlosti.


A zar to vreme, po tebi zemljače, nije bilo od četrdeset i pete do devedesetih?
Zbog čega u tom periodu Sajmište nije bilo adekvatno tretirano?

Naravno, mišljenja sam da nikad nije kasno da se to uradi i ispravi nepravda. Pitam te, jer me zanima tvoje viđenje.
Milan Karagaća Milan Karagaća 22:41 14.05.2012

Re: Svaka Vama čast

Pitam te, jer me zanima tvoje viđenje.

Pogledaj komentar iznad, odgovorio sam Milisavu.
Ne znam zbog čega ali je sramota.
Filip Mladenović Filip Mladenović 23:15 11.05.2012

Barem nešto uraditi

Mogao bi se barem onaj toranj u centru Sajmišta renovirati i na njemu ispisati imena svih žrtava!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana