Davne 1996. godine, pred izbore, glavni trač po gradu Nišu bio je o knjizi koju je izdao, u to vreme. Mr. Mile Ilić. Knjiga se zvala „Oči istine“. Ta knjiga je oličavala autokratski pristup političkom životu u Srbiji, posebno u Nišu. Pisali su se hvalospevi, veličala intelektualna snaga mr. Mileta Ilića. Samo mali broj pravih intelektualnih gromada mog grada imalo je snage da ukaže na pogubno dejstvo takvog narcisoidnog pristupa političkom životu, koji određuje sudbinu svih nas. Većina kvazi intelektualaca je aplaudirala i pomno čekala da skupi koju bačenu kosku neprikosnovenog vladara grada Niša. I onda se desilo da loše procene budu kažnjene katastrofalnim rezultatima SPS-a. Personifikacija svih promašaja bio je Mile Ilić. Taj sunovrat je bio apsolutan. Od vrha do dna za jedan tren. Ljudi su okretali glavu od njega na ulici. U većini slučajeva neopravdano. Pokazivali su da je lakše biti konformista nego ljudsko biće. Iako je bio moj ideološki protivnik, nikada nisam opravdavao salve pogrdnih napada koji su više govorili o primitivizmu napadača nego o narcisoidnosti napadnutog. Prošla je decenija od tog vremena, pa onda je počela i druga. U toj drugoj deceniji taj, sada već, profesor doktor Mile Ilić je ponovo jedan od najvažnijih faktora političkog života mog grada. Nije strašno što se on vratio na političku scenu. Strašno je što moji, nazovi ideološki istomišljenici, ništa nisu naučili posmatrajući njegov životni put.
U Nišu će DS katastrofalno izgubiti. Kao što je mlada DS, davne 1996 godine, do nogu potukla tadašnji SPS, tako će 2012 godine do nogu biti potučena u Nišu. Noć 06/07.05.2012. godine ostaće zapamćena kao „noć plača“ demokrata. Koliko je situacija pogubna, dokazuje i direktiva koju je Aleksandar Vučić izdao svojim partijskim liderima u Nišu. „Samo ćutite, svaka vaša izgovorena javna reč odnosi nam 100 glasova“. Kako bih vole da nisu tako disciplinovani.
Jedino ako se ne pojavi on