Gost autor| Literatura| Sex| Umetnost| Religija| Život

VILINSKA ŠUMA (Vilin-saga se nastavlja) X/1

mlekac RSS / 12.04.2012. u 00:33

Prvi deo poslednje glave Vilinske šume. Kao što naslov nagoveštava 

BBFC_PG_Certificate_UK-logo-55B4EF3B35-seeklogo.com.gif

 
 

  UVRNUTE NAPOVILNE PRIČE

Elf_Girl_by_MKPL.png

Jesen je polako smenila leto u Šumi Trolova. Deo vilinskog naroda bacio se na redovno spremanje zimnice. Čitav Mag-Mel mirisao je na razne pečene i kuvane plodove. Friji je od tolike mešavine mirisa bilo i pomalo muka, pa se sklonila iz naselja priključivši se grupi za traženje divljeg voća. I pored raznog trnovitog žbunja taj posao bio joj je daleko manje naporan od stajanja pored kipućih lonaca, po ovako toplom vremenu i udisanja njihovih isparenja. 

Tom prilikom bolje se upoznala sa Izabelom, jednom od one tri kaluđerice koje je Un pre nekoliko godina dovela kao plen sa Krakhajma.

Sveštenika i jednu od njih dva meseca docnije bili su uspavali i ostavili ispred samog Herdubrajta dvora kralja Otona sa Gvozdenom Košuljom, kao apsolutno neprilagodljive vilenjačkom načinu života.
Osvestiše se pod stražom i kralj naredi da ih odmah sprovedu norlandskom nadbiskupu u Hild. Tu Otac Leonard ispriča odakle su stigli i kakva su sve mučenja i iskušenja preživeli od Džezabel i drugih demona pakla dok su bili u vlasti mračnih sila.
Nadbiskup ih pohvali i reče im kako samo ljudi veoma čvrsti u veri mogu izdržati takvo mučenje i iskušavanje od strane sataninih slugu. Ubrzo je otac Leonard unapređen u crvenoj hijerarhiji i pamti se da je za života postao biskup, a od njegovih bogougodnih dela vilenjacima se njihova, i onako nakostrešena kosa dizala na glavi. U godinama koje su dolazile Haldir se stalno vajkao Što ne zatuče pseto kada je mogao, ali kao što poslovica lepo kaže - Nad prosutim mlekom suze se ne liju.
Zapravo, niko od njih nije mogao ni da pretpostavi kako će od onog zbunjenog i smotanog mladića, koga su Un i Linel vodile kao govedo na povocu, postati tako beskompromisni borac za čistoću vere. On nije bio zadovoljan tim što su u njegovoj biskupiji svi bili Hrišćani, nego je ih je stalno terao da se iznova preispituju da li su dovoljno skrušeni i ponizni pred njegovim Bogom. Svaki delić života bio je do krajnosti propisan verskim pravilima, a slabe i kolebljive čekala su gubilišta i mučionice.
Zbog svoje prevelike oštrine otac Leonard je čak došao u sukob prvo sa svetovnim, a onda i sa lokalnim crkvenim vlastima. Na opšte zahtevanje bogobojažljivi biskup poslat je na konsultacije u Rim, sa kojih se, gle čuda, nikada nije više vratio na severni svet. Zapravo, nije se ni saznalo šta se zaista dogodilo sa jednom tako duboko pobožnom osobom, ali su vilenjački doušnici na Mediteranu otkrili kako je, izgleda, postao iguman nekog manastira u Sinajskoj pustinji.
Što se monahinja Izabele i Gertrude ticalo, njih dve su se lepo manule duhovnog života i prihvatile narod Astara kao svoju porodicu. Izgleda da se one ni ranije nisu baš previše držale hrišćanskih dogmi, ali su život sa crkvom koristile za sopstveno dobro, budući da su poticale iz vrlo siromašne sredine. Frija je u početku imala dosta predrasuda prema njima i čisto se zapanjila kada ih je ni pet meseci po dolasku u Šumu Trolova, ugledala kako učestvuju na šumskim svečanostima. To jest, na onom njihovom najbestidnijem delu.
Sada je Frija, silom prilika, morala da provede više od nedelju dana u Izabelinom društvu. Ohen je njih dve odredila da vode gomilu vilinske dece u branje nekih plavičastih bobica koje su rasle na gustom, trnovitom žbunju. Za taj zadatak morale su napraviti logor izvan granica Šume Trolova.
Najveća nalazišta tih bobica su bila u močvarnoj oblasti sa one strane Mrtvih bregova. U tim gustim šiprazima vilenjaci postaviše zaklone za više od četrdesetak vilin dece i njihove dve starateljke. One su u toj maloj jedinici obavljale sve, od kuvanja i lečenja povreda, do čuvanja straže. Cele nedelje, svakog dana, napunili bi puna kola bobica i poslali ih za Mag-Mel. Frija je im je pretežno spremala močvarne ptice, debele jesenje zmije, barske ribe i puževe. Svi su bili siti, a neke prave opasnosti zaista nije ni bilo.
Međutim, osmog dana odnekuda naiđe grupa od dvanaestak lovaca koji su sa ogromnim šarenim psima gonili divlje svinje. Jednog vepra sustigli su u blizini logora i tu ga konjanici izbodoše svojim dugim kopljima. Veliki psi počeše da reže u pravcu čestara, ali ih je neki iskonski strah zadržao da odmah ne jurnu na sakrivenu vilin-decu. Frija im je dotle podelila lukove i postavila na drveće spremajući se za obračun sa lovcima i njihovim velikim psima.
Muvajući se po okolini neki od te družine pronađoše sakrivena kola sa šarenim konjem. To ih jako razljuti i oni pokušaše da na sve načine napujdaju svoje pse da zađu čestar i rastrgnu uljeze koji ju se usudili da oskrnave zemlju na kojoj su oni lovili. Ove močvare nisu bile u vlasti ni jednog sela niti feudalca, a kao što se zna pošten svet ne muva se mnogo van teritorije na kojoj živi. Zato ste u to vreme mogli da ubijete svakoga koga sretnete u šumama i močvarama ako zaključite da imate jaču grupu od njega.
Ali, veliki psi koji su toliko puta do sada rastrgli neoprezne seljake i usamljene lovce, nisu se usuđivali da se približe vilenjacima. Frija je jedina ostala na tlu, umotavajući levu ruku kaiševima i krpama. Bila je odlučila da ubije prvog velikog psa koji bi se usudio da zađe čestar. To bar nije bilo mnogo teško. Ker grize za prvu stvar koju može da dohvati. Ispružena bandažirana ruka mamac je koji obično ne može zaobići. Onda samo podvučeš drugu ruku sa nožem i sečivo se prodirući kroz vrat nađe u psećem srcu.
Ljudi to često smetnu sa uma, ali psi nisu vukovi. Oni nikada ne napadaju svi od jednom. Obično se prvo zaleti vođa čopora, kome ostali lajanjem samo daju moralnu podršku. Tek ako vođa uspe da obori protivnika na zemlju onda i drugi psi pritrčavaju i rastržu ga.
Lovci su taman rešili da sjašu i lično povedu pse u žbunje koje je delilo šumarak od livade, a Frija je pažljivo podigla ruku da komanduje svojoj četrdesetini, malih vilinskih strelaca da zaspu dvanaest lovaca i njihovih sedam zbunjenih pasa, smrtonosnom salvom, kada se nekakvo crno-belo obličje istetura iz gustiša. Izabela je odnekud izvukla kompletnu uniformu svoga reda opatica, zajedno sa čudnom belom kapom koja je stajala kruto kao da je bila napravljena od drveta. Osetivši vilinski miris iz blizine šareni psi ustuknuše pred njom, cvileći. Ona se odlučnim korakom uputi prema vođi lovaca i kolima za transport bobica.
Frija nezadovoljno frknu. Gde je ta glupača mislila da se nalazi, u nekoj civilizovanoj zemlji juga, gde poštuju kralja i u odsustvu njegovih vojnika? Ovo je bio divlji sever, a Izabela je bila lepa devojka krupnih teških grudi, vitke građe, smađe kose i očiju, što je bilo skoro egzotično za ovo podneblje. Pripadnici ove lovačke družine i ako Hrišćani, neće propustiti priliku da je siluju i ubiju ovde, na ničijoj zemlji. Ta žrtva je bila potpuno nepotrebna, jer su komotno mogli da pobiju gadove i jedino bi morali da odustanu od skupljanja plavih bobica u tom kraju.
Ali, ova zavilenjena kaluđerica verovatno je imala nagonsku potrebu da nastrada, jer je pripadala redu svete Ursule, glupače koja je Atili Hunskom, rekla ne. Naravno, to je koštalo glave ne samo nju nego i jedanest hiljada hodočasnika koji su je pratili. Zelenooka vila uze svoj luk. I ako su mali vilenjaci bili sjajni strelci, po svemu sudeći ona će lično morati da se pobrine za one lovce u Izabelinoj neposrednoj blizini.
Međutim na livadi nije se ništa dešavalo. Niko od tuceta lovaca nije skočio na prelepu kaluđericu. Frija se primače ivici šumarka i načulji uši. Iako je između nje i lovačke družine bilo skoro pedeset metara trnovitog žbunja odlično je čula razgovor svojim vilenjačkim sluhom.
- Kako ste se usudili da se uopšte primaknete kolima koja su imovina crkve? -
- Pa otkud smo znali. Mislili smo da su napuštena. - pravdao se dugokosi momak sa brkovima, očito vođa družine.
- Napuštena, sa sve živim, dobro održavanim konjem? - gunđala je Izabela, nezadovoljna vođinim objašnjenjem. - A i da je bio napušten? Da ne bi crko od gladi pored ovolike travuljine? -
- Saslušajte nas molim vas! Šta bi vi mislili da u ovakvom bespuću naiđete na potpuno opremljena kola bez vlasnika? Mislili bi ste da su napuštena ili da su vlasnika ugrabile neka mračne sile koje se zasigurno vrzmaju uokolo na ovakvom mestu. - Govornik nije bio ni svestan koliko je bio blizu istine.
- A vi krstarite ovim bespućem i skupljate napuštenu stoku? - i dalje je kaluđerica bila zajedljiva.
- Dobro, nismo ti ni dotakli ta kola. Jedino smo gledali okolo ima li koga. Znaš, ovo su veoma nesigurni krajevi. Nema ni dan hoda do Šume Trolova, mesta na koje ni jedan pametan čovek ne zalazi. Tamo mračne sile vladaju i usred bela dana. Zabrinuli smo se za vlasnika tih taljiga, pa smo smatrali da smo dužni pronaći ga. Ništa zaista loše nismo učinili. -
- Zato ste pujdali vaše pse ubice da pronađu vlasnika i verovatno vam ga donesu u više komada... Sva sreća da sam jedno vreme provela u Irskoj gde sam naučila kako treba sa velikim psima. - Izabela bezobrazno priđe vođi, dohvati ga za crvenu platnenu traku o kojoj mu je bio okačen srebrni krst i spusti ga do svoje visine tako da su sad razgovarali licem u lice, mada je jahač bio u stalnoj opasnosti da se u tom položaju strovali sa konja.
- Slušaj ti mene sada dobro, barabo! Ne plaše mene mračne sile. One od mene beže kao đavo od krsta. Uzmiču kao vaši prljavi psi. Plaše me dvolična đubrad koja se pretvara da veruje, a onda ukrade novac sa samog oltara i to ustima praveći se da ljubi ruku svešteniku. Dosta mi je Hrišćana koji ne slušaju ni deset osnovnih zapovedi, nego se valjaju po kalu greha, pa onda nama dolaze na ispovest. -
Momak je pocrveneo u licu, što je dalo izuzetan kontrast sa njegovom kosom i brkovima boje meda. On prošišta:
- Nikada ne bih ni pomislili da ukrademo nešto od vas, milostiva gospodarice! -
- Sestro! Ne gospodarice! Sestro Izabela. I ne bi ukrali od mene nego od Majke crkve! - drmala mu je kosmatu glavu samo na par santimetara od svog lica.
Odnekud iz vođine odeće sevnu nož. Frija u stotom delu sekunde podiže i zateže luk, ali, bilo je prekasno. Lovac je već presekao traku koja je držala kaluđerica daveći ga i uspeo da se uspravi, odmah udaljivši konja od nje. Shvativši šta se dogodilo Frija prasnu u smeh, ali to niko od družine ne primeti, jer su suviše bili uplašeni od Izabele.
- Pa, sestro, mi bi smo, ovaj, sada zaista morali da pođemo, ako želimo da stignemo u selo pre mraka. Pozdravite od nas biskupa Tojstolfa i nadamo se da će mu čajevi koje mu vi spremate za stomak zaista pomoći. -
- Tvoj krst! - podiže Izabela crvenu traku sa masivnim zdepastim srebrnim radom koji je po formi i ornamentima mnogo više podsećao na predhrišćansku umetnost nago na zvanični crkveni simbol.
Taj krst je po samoj masi srebra imao izuzetnu vrednost, međutim vođi se nikako nije vraćalo na domet Izabelinih ruku. On joj ga velikodušno pokloni i udalji se izvinjavajući se koliko god je brzo mogao, terajući pred sobom svoje drugove i pse.
Preko ramena još jednom se osvrnu i upita je odmičući:
- Zar se vi, sestro, baš ničega ne plašite? Mogli bi smo vas otpratiti do sela, ili kud ste se sada uputili? -
- Straža ne treba onome koga čuva Bog! - reče ova sa toliko pompe da bi i najljući neznabožac ustuknuo pred njenom sigurnošću.
U glavama Norlanđana zaštita Boga bila je vrlo jak adut, naročito kada bi je sprovodio krvoločni Tojstolf sa svojim mučiteljima i dželatima. Zato oni se izgubiše bez daljih komentara.
Frija strča kroz vrzinu do Izabele i podiže je u naručje, povikavši oduševljeno.
- Biskup Tojstolf! Kako si se samo setila? Ti si, ustvari, ispod tih glupih krpa, jedna izuzetno lepa i pametna devojka. -
- Ja bih pre rekla lukava. Da sam bila pametna i znala lepo da klizim po crkvenom ustrojstvu, bila bih sada mlada igumanija nekog ženskog manastira, živela bi toliko bogato da ne bih dizala ništa teže od kašike, pila bih najbolja vina i beskrajno bih uživala u mladim iskušenicama, koje bi se tukle za moju naklonost. Umesto toga završila sam na onom ostrvu koje ni Vikinzi ne napadaju, gde su me zarobili neznabožački vilenjaci i doveli u ove šumetine da im čuvam decu. - progunđa ova više za sebe, verovatno žaleći za osećajem moći koji joj je davala crkvena odora.
Frija još nikada nije naletela na ljudsku devojku koja sa toliko ravnodušnosti pomenula da upražnjava žensku ljubav. Znajući da Hrišćani za to propisuju smrt spaljivanjem, nije znala da li je to otvoren poziv, ili za kaluđerice važe neka druga pravila, pošto zasigurno moraju da se odreknu muškaraca. Malo joj je zasmetao i nipodaštavajući stav prema životu u Mag-Melu. Ipak ona joj se osmehnu i reče:
- Mislim da uopšte nije tako loše među vilenjcima. Naročito kad se kupamo svi zajedno u pećinama pare. -
- Zaista nije. Ja ponekad znam da jedrim na svojim snovima. U stvari, nikada i u životu nisam bila srećnija nego u strašnoj Šumi Trolova. - slegnu ramenima smeđooka lepotica, smejući se takođe.
Te večeri Frija je ljubila njene smeđe oči i mnogo više od toga.
Narednih nekoliko dana prođoše u vrlo naelektrisanoj atmosferi. Nisu smele da zbog novonastale situacije zanemare zadatak koji im je postavljen. Obavljale su ga časno i revnosno celog dana a mali vilenjaci bili su sigurni kao da su ih čuvale dve stepske lavice (na žalost, baš nekako u to vreme potpuno izumrle u Evropi)
Osim kad bi sva deca pred zoru pospala, njih dve nisu imale ni trenutak vremena za međusobne nežnosti. To je značilo dobrih pet dana nespavanja, ali se vilinska krv već dovoljno primila kod obe, pa su to izdržale bez nekog većeg napora. Kada je nekoliko kola došlo da pokupi njih i decu iz močvara pored Ralka, Izabela je prespavala čitav put do Mag-Mela. Frija se mnogo bolje držala. Čak je pričala sa kočijašem i vilenjacima koji su obezbeđivali karavan na konjima sve do dolaska na Beli put, a onda se i ona obeznanila u sigurnosti Šume Trolova.
Od kako su Un i ona došle u Astar, Frija baš i nije imala mnogo novih avantura sa devojkama, ako ne računamo Linel, naravno. Mnogo se volela sa Tis, ali to nije bila ta vrsta ljubavi. Sa drugim vilama imala je nekoliko susreta u toplim pećinskim kupatilima. To su bili susreti od jedne večeri i ništa stalnije, obično u okviru neke grupe koja je orgijala. Vile iz Mag-Mela smatrale su tu vrstu ljubavi odličnim začinom uz muškarce, kao i načinom da se oni dodatno uzbude. Tako je Frija ostala mnogo više verna Un, nego Kjuu, jer su je vilenjaci stalno saletali. Tu se ona ponašala kao njene partnerke sa kupališta. Pošto kupila, po to i prodala. To je valjda bio vilenjački način? Sem toga, ipak je ona bila izabranica princa od Astara, i nije joj trebalo da se upušta u ozbiljnu vezu sa bilo kojim njegovim podanikom, jer i pored sve vilenjačke tolerantnosti, osećala je kako bi to bacalo loše svetlo na kraljevsku porodicu. Ako imaš slobode u ljubavi, ne moraš baš da ih koristiš kao Linel.
Sa devojkama je bila sasvim druga stvar. Jedva je čekala da uhvati nešto lepo i da se pohvali pred Kjuom i Un, pa i da je podeli sa njima. Odmah je dohvatila Izabelu, odvukla je u svoj krevet, jednostavno joj je strgla odeću i dovela je do trostrukog orgazma. Na njenu žalost, niko nije bio tu da zapazi taj njen podvig. Malo kasnije naiđe Kju, koji iz prolaza osmotri nagu devojku na krevetu pored Frije, izjavi kako je vrlo lepa i ode u drugu prostoriju, za svojim poslom. Izabela se nađe po malo zbunjena, jer joj je Frija napričala Bog zna šta o Kjuu. Ipak, kasnije te večeri on potvrdi Frijinu priču i to više puta. Oko ponoći se pojavi i Un.
Ona smesti na spavanje decu koju je sa Asgardom vodila da posmatraju borbe mužjaka evropskog losa, jer je jedno krdo te retke životinje izabralo za svoju teritoriju baš jezero pored pokrivenih bašti, odakle su se mogli bez ikakve opasnosti posmatrati. Zatim, grizući parče sasušenog mesa, i pijući ogromnu šolju kiselog mleka sa sokom od maline krenu u spavaću sobu. Tu se prosto zagrcnu od iznenađenja kad vide da Kju i Frija imaju društvo. Njeno iznenađenje, nije bilo ništa prema onom koje je doživela Izabela kada je shvatila u čijoj se kući zapravo nalazi.
Ona skoči sa kreveta i zalepi se uz drveni zid sobe. Frija ustade za njom i priđe joj pokazujući rukom sve nabolje kvalitete tela bivše kaluđerice. Zaista, svako koje ikad bio naklonjen uživanju u ženskoj lepoti morao bi priznati da je njeno vitko telo sa velikim grudima bilo sačinjeno po receptu nekog Boga ljubavi. Un ju je i pre toga videla golu, ali nije nikada o njoj razmišljala na takav način. Sada je rešila da ipak proba ono što su joj njeni životni saputnici tako žarko preporučivali. Ali, sa Un to nije išlo tako glatko kao kod Frije, naravno, kad nisu bili u pitanju muškarci koji bi obavezno povukli prvi potez, i tako razbili magiju nekog čudnog uzbuđenja koje ju je paralizovalo. Noge joj od jednom postadoše teške. Jedva ih je pomerala ka lepotici koja se trudila da izigrava reljef na zidu. Trebalo je da kaže par nežnih reči pre nego što je dotakne, ali zapravo u takvoj situaciji nikada nije znala šta. Na kraju kad joj se sasvim približila, ona joj se obrati promuklim glasom, koji se nedvosmisleno značio da je plavuša krajnje erotski uzbuđena:
- Pa to si ti, malena. Znaš u prvom trenutku te nisam prepoznala. - njena ruka nepogrešivo krenu ka Izabelinim grudima. Vilenjak i druga napovilna sa nestrpljenjem su očekivali dodir dva prelepa tela, ali stvari tada krenuše sasvim drugim tokom.
Izabeline zenice su se raširile kao kod mačke. Telo joj je spopala drhtavica. I kao vrhunac svega, iz žbuna mekane smeđe dlake na njenom međunožju linu žuti mlaz. Un vrisnu i odskoči u stranu. Frija takođe skoči, psujući, ali da nekako zaustavi poplavu po skupocenoj koži belog medveda, koja joj je bila najdraži trofej iz Gvildine kuće. Un joj se pridruži sa psovkama, mahnito tražeći dečiju noćnu posudu u ormanu, jer je već odavno bila van upotrebe.
Izabela, koja je mislila da ova traži nekakvo oružje iskoči napolje kroz prozor dovoljno veliki samo da se glava provuče, i pošto pade sa pet metara visine na šumsko tlo, otrča kao srna prema dvorani Majke Magle gde je uvek bilo budnih vilenjaka. Frija i Un ostadoše zabezeknute. Skoro u stanju šoka.
Kju, koji je sve uspeo da shvati, valjao se po krevetu od smeha. Un htede da potrči za Izabelom, pokušavajući da utvrdi da se nije povredila. Kju je spreči objašnjavajući joj kako se ova toliko uplašila baš od nje, i da bi trk za njom mogao samo napraviti neku novu nesreću. Un je potpuno bila zaboravila da ju je upravo ona zarobila na Krakhajmu i dovela ovde u Astar. Veče se završi užasno.
Frija i Un tuširale su medveđu kožu, koja je posle toga postala toliko teška, da je nisu mogle ni iz kupatila izneti bez Kjuove pomoći. Jedva su je nekako uz pomoć čekrka izvukli i obesili na verandu, a zatim su svo troje popadali na klupe, hvatajući vazduh od umora. Naravno, to ih nije spaslo Kjuovih dosetki „da su prošle ko popišan cvet" i sličnih. Frija je čak bila u ozbiljnom iskušenju, da se cela stvar završi raspadom njihove zajednice. Ipak njihova ljubav prebrodi sve i oni jutro dočekaše u zagrljaju.
Stvari sa Izabelom sredile su se odmah sutradan, kad je Kju pronađe i krenu da joj garantuje autoritetom vilin-princa bezbednost od Un. Bivša monahinja klela se kako nikad ne bi pogledala ni njega i ni Friju, samo da je znala kako ta užasna Valkira živi sa njima.
- Pa kako si usela to da za sve ove godine u Astaru ne shvatiš ni ne čuješ da nas troje živimo zajedno, kao u priči o osnivanju civilizacije na Evelonu? - zapanjeno upita Kju koji je smatrao da ljudske žene imaju neko posebno čulo za to, čim stalno prepričavaju ko je sa kim.
E, problem je bio što je Izabelu manastirski život naučio da je opasno razgovarati o tome, a vilenjaci se nisu previše trudili da komentarišu ko je sa kim. Što se njih tiče to je bila stvar slobodnog izbora. Tek ako Kju preuzme tron, posle Haldirove smrti, ukazivaće posebne počasti njegovim izabranicama. Što se Izabele ticalo, ona nikada nije ozbiljno razmišljala o tom stvarima. U stvari, jadnica je i pored zavilenjenja uvek gledala da izbegne blizinu Un, pa je čak i na proslavama sedela što dalje od nje.
Znala je da je plavuša bila dosta bliska vilin-kralju i toliko. Nije se ni raspitivala o njoj. Po onoj staroj da je bolje ne prizivati nesreću. Pošto je bila primorana da kao vila uči Per-Ring, morala je bar na vežbalištu da se sretne sa svojim strahom, ali to se nikada nije dogodilo. Vilenjaci su zaključili da ona ne voli baš mnogo borbu pa je nisu mnogo pritiskali oko toga. Ne može se baš očekivati da kaluđerica preko noći postane ratnica. U dugom vilinskom životu obično ima vremena za sve.
Sada, posredstvom Kjua i Frije, njih dve su to poslepodne prvi put u životu sele za zajednički sto. Iako je Izabela prihvatila veliku čašu kupinovog vina iz Tisine ruke, sedela je na ivici klupe spremna da u svakom trenutku potrči kao srna. Un otpi dobar gutljaj iz svoje čaše, pa joj se direktno obrati preko metar i po prepolovljenih balvana:
- Slušaj, devojko, ova situacija je teška i glupa. Veruj mi, nemam baš ništa protiv tebe. -
Izabela samo proguta pljuvačku i ništa ne odgovori. Sedele su tako i ćutale. Na kraju se Tis diže rekavši:
- Ovo nema nikakvog smisla. Idem da zovem Ohen. Možda je kod nje u glavi neki razlog za takvo ponašanje? Znaš ono, strahovi bez razloga, ideje koje su van svake pameti, opsednutost samo jednom stvari u životu i tako to... Mislim da će ona moći da je leči od ovog čudnog ponašanja. -
- Da me leči od čudnog ponašanja? - vrisnu smeđooka napovilna - Pa ta lepotica pored vas je sam đavo u ljudskoj koži. Srušila nam je manastir. Pobila stražare, među kojima je bio i moj dragi Ulaf... -
- Prvo, bila sam poslata odavde da sprečim završetak samostana na Krakhajmu. Sam Haldir mi je to naredio. A što se tiče stražara, pa, sigurno nisu krenuli u onakvoj borbenoj opremi da se izgrle sa nama. Bilo je oni ili mi. Ipak, žao mi je tvog Ulafa. Da smo se onda znale, sigurno bih smislila nešto da ga poštedim. Ovako, stvari su se dogodile kako su to Bogovi Asgarda hteli, a oni uvek vole bitke sa mnogo krvi. To ih zabavlja. - pokuša da je smiri Un.
U sledećem trenutku plavušinom prodornom sluhu učini se da čuje „paganska kučko", ali ona ne odgovori jer ni sama nije sigurna šta bi tek ona rekla nekom, ko je ubio nekog od njenih najdražih. Verovatno bi tu govorila samo sekira.
- A šta si uradila sa igumanijom, ili još gore sa jadnim ocem Klodom, pre nego što si ga spalila zajedno sa crkvom? Ubijala si i mučila sve što stigneš! - vrištala je bivša kaluđerica u nekakvom veoma uzbuđenom stanju za koje je bilo jako teško odrediti da li potiče od straha, ili besa.
- Da zabavimo igumaniju, ona je bila Linelina ideja. Lično sam joj platila to zadovoljstvo, i to u zlatu! To nas je baš koštalo. Moraš priznati da vam igumanija nije bila baš ni mlada ni lepa žena. Bilo je grehota da umre kao devica. - odvrati plavuša prosto ne razumevajući srž problema.
- Ali, ona je ceo svoj život posvetila tome da ostane čista, neokaljana devica. Zaista nikad nije spavala sa stražarima i majstorima, kao druge. Bila je prava svetica, poput svete Ursule. Kako ste samo mogle tako nešto da joj uradite? Za takav zločin nema opravdanja. - i dalje je optuživala Izabela.
- A, znači ona voli samo žene? Pa, nadam se da smo joj pomogle da malo proširi vidike. Uvek sam mrzela apsolutnu isključivost. Šta znaš, možda joj se posle ovoga i oslade muškarci. - reče Un ravnodušno.
- Pobogu, pa to je bila najveća nesreća koja joj se desila, u njenom pravednom životu. Nadam se da je jadnica ostala normalna - naplakivala je bivša kaluđerica.
- Da li smo vas ostale lepo zaštitile od silovanja? - Upita plavuša oštro.
Smeđokosa napovilna nevoljno klimnu glavom.
- Veruj mi, Vikinzi su hteli prvo da se zabave sa vama. Nisam to dopustila zato što ste bile mirne i krotke. Ali, ona se tukla dok nas nije sve ozbiljno iznervirala. Jedva sam uspela Orma da nagovorim da je ne ubije. Onda smo se posavetovali sa Ohen koja kao što znaš važi za najboljeg vilin-vidara u Astaru, a možda i na celom svetu i ona je zaključila da je verovatno u pitanju devojačko ludilo. Znaš to prost narod kaže „fali joj... ", ona muška stvar. Pa, pošto su se vilinska i ljudska mudrost jednom u nečemu složile, rešile smo da preduzmemo ozbiljne korake kako bi je izlečile. - iznese Un već razrađenu odbranu sa preslišavanja kod Haldira posle gužve na Krakhajmu.
- Molim vas tri, ako slučajno i umirem od nečega, samo nemojte vi da me lečite. Prepustite to Friji. Nekako u nju imam više poverenja... A šta je sa onim divljačkim ubistvom sirotog oca Kloda? - promrmlja bivša kaluđerica držeći se za glavu.
- Siroti otac Klod? - zareža ovog puta Frija i smaknuvši sa sebe gornji deo vilin kostima pokaza nekoliko zareza na svojoj lopatici. Tu nije više bilo jasnog ožiljka, ali videlo se da je meso na tom mestu malo zatalasano, kao da pri srastanju leva i desna strana nisu uhvatile baš gde treba - Ovo je naša uspomena na oca Kloda! I to je bilo upućeno Uninim grudima, ali sam se ja, onako vezana, bacila preko nje. Hteo je on da nas muči usijanim gvožđem i spravama, ali su ga na kraju oterali ljudi koji su želeli našu smrt. Takav nivo zverske surovosti nisam pre toga videla ni u jednoj osobi. Čak su se i proslavljene ubice i bezdušnici, kao što je Harold Surovi, grozili nad onim što je on bio spreman da uradi! U svojoj zemlji bio je specijalista za mučenje dece, ako su mu trebala priznanja kako bi se oklevetali roditelji. Onda je, naravno, malo preterao u svom radu, pa ga je kralj najurio, a umalo i crkva. Mesto toga su ga poslali ovde, na sever, da mi mučimo muku sa njim. -
Izabela je gledala Friju razrogačenih očiju. Usta su joj se bez glasa samo otvorila i zatvorila u bezuspešnom pokušaju da kaže nešto. Otac Klod bio je autoritativan sveštenik, u punoj snazi. Pažljiv i lepih manira prema svojim sestrama po veri. Uz to je bio jako zgodan. Većina kaluđerica koje su pomagale izgradnju manastira, bile su potajno zaljubljene u njega. Da joj je sve ovo ispričala ratoborna plavuša, bivša kaluđerica bi to pripisala pravdanju i preterivanju. Ovako, kada je to čula od divne osobe za koju je trenutno bila dobro zagrejana, morala je priznati da tu verovatno postoji neko zrnce istine. Na kraju godine treninga u skolastičkom razmišljanju pomogoše joj da odnese pobedu nad logikom i ona reče:
- Kakvu li ste bezbožnu svinjariju vas dve napravile kad je jedan smeran i duhovan čovek hteo tako da kazni? -
- Istu onakvu kakvu sam napravila sinoć sa tobom. Uhvatili su nas zajedno na seniku i hteli zato žive da nas spale. Mene i Un. Mislim da ti još nisi razumela zašto je otac Klod bio dodeljen da pazi na vas. On vas ne bi na muški način iskoristio, jer je u njemu strast za mučenjem zamenila normalnu ljudsku požudu. Taj monstrum je samo čekao da neka od vas napravi neku grešku pa bi on preduzeo ispitivanja na svoju ruku. Pisale bi priznanja koja bi vas slala na gubilišta i to svojom rođenom krvlju. - objasni joj zelenooka ukratko.
- Nemoguće! Pa većina nas je nepismena. Knjigama se obično bave kaluđeri iz muških redova. Ma koliko bi nas mučio ne bi izvukao ni jedni priznanje.-
- More, napisao bi ih on sam. Mislim da vam je Un učinila veliku uslugu što ga je ubila. Skinula vam je veliku bedu sa vrata. Veruj mi, i ja bih uradila isto na njenom mestu. -
- Ma, ne pričaj gluposti! Zakon za narod i one koji služe crkvi nikad nije isti. Svi znaju da se u mnogim manastirima upražnjava istopolna ljubav, ali vrh crkve tradicionalno ne obraća pažnju na to. Ne mogu shvatiti da bi sestri javno sudili za izdaju Isusa. To jest fizičku prevaru. To bi ponizilo sam crkveni sistem kome služimo - pokuša Izabela da pokaže svoje viđenje stvari.
- Zašto misliš da bi se jedna zver kao što je Tojstolf uzbuđivala zbog ugleda crkve? Pa to je čovek pomračenog uma, jedini lepi trenutci u njegovom životu su donošenja i izvršenja smrtnih kazni. Nije važno zbog čega i nije važno nad kim. Valjda si i sama to shvatila, čim si njime isprepadala one okorele ubice i siledžije. On je poslao Kloda nadajući se plenu iz vaših redova kada se manastir završi. I da nije bilo ničega, on bi izvukao izmišljeno priznanje od nekoga mučenjem, a pošto je Krakhajm teritorija koja spada pod Tojstolfovu biskupiju šta mislite ko bi vam sudio? Trebalo bi da nosite Un na rukama umesto da je se plašite. Ona je, u stvari, spasila mnoge nevine živote na tom ostrvu - zaključi Frija zahvalna svim Bogovima na tome što do Izabele nisu došle priče o crkvenom pojanju u verziji potplaćenih dunđera. To je bilo nešto sa čim se niko od vilenjaka ne bi složio.
Bivša kaluđerica zagleda se u Un, kao da nije mogla da veruje ono što zelenooka priča. Tis joj nali novu čašu vina od kupina i ova je iskapi bez reči. Tis dopuni, ali Frija stavi prst na čašu koja se kretala ka Izabelinim ustima.
- Lakše malo! Ne osećaš koliko je to piće jako. Samo će ti se odseći noge kod ustajanja, ako tako nastaviš - opomenula ju je tamnokosa.
Na kraju večeri sve su se smejale i prepričavale neke događaje i na rastanku se Izabela i Un čak izljubiše. Nekakav mir ipak je bio sklopljen. Vrlo pripitu odneli su je na njen čardak i ušuškali je u krevet rekavši njenoj prijateljici iz manastirskih dana da obavezno pripazi da ova ne krene napolje preko merdevina. Zatim se i one, pripite, oteturaše kući.



Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

fantomatsicna fantomatsicna 01:03 12.04.2012

Jaoooo

I vile piju!
anonimni_autor anonimni_autor 14:20 12.04.2012

Re: Jaoooo

fantomatsicna
I vile piju!

Da, ali to ne škodi toliko vilinskoj fizijologiji koliko ljudskoj. Poznato je da vilenjaci uživaju više u mleku nego u alkoholu. Tako je bar bilo na njihovom matičnom svetu, ma da je i tamo prepek od bobora uvek bio prisutan, Međutim usred stalnog mešanja i druženja sa ljudima ovaj zemaljski porok se uvukao među vilenjake, rotbune,džilove i druge strane rase na ovoj planeti. Postoje zapisi o neverovatnoj sposobnosti vilinskih ratnika da na prvi znak opasnosti munjevito iz pijanog pređu u trzeno stanje, što je koštalo života nebrojene neprijatelje starijeg naroda. Moje lično mišljenje je da ta osobina elfa potiče od nalog i obilnog lučenja adrenalina u krv. Kao što znamo on poništava dejstvo etila i tu se krug zatvara. Mnogo veća misterija je kako(pravi) vilenjaci uvek ujutru ustaju bez mamurluka i glavobolje, ma šta pili i kako god mešali pića. To je pitanje na koje stručnjaci za fiziologiju elfa tek treba da odgovore.Uz izvinjenje ako sam vas udavio ovim objašnjenjima pozdravlja vas A autor.
jedna_jelena jedna_jelena 03:24 12.04.2012

Ijaooo...

...sto je slikaaaa... A uz to uopste ne volEm sto piju, :).
anonimni_autor anonimni_autor 13:39 12.04.2012

Re: Ijaooo...

jedna_jelena
...sto je slikaaaa... A uz to uopste ne volEm sto piju, :).

Pa već smo se dopisivali oko ove teme.Kako očekuješ da ne piju kada napovilne potiču iz varvarske sredine gde je zajedničko napijanje bilo jedini vid socijalizacije? Čak su i razvratni Rimljani, bili užasnuti količinom pića koje su grmanske poglavice ispijaje na svojim okupljanjima.(verovala ili ne, o tome je još Cezar pisao) Zašto misliš da im je narod bio mnogo drugačiji?Što se vilenjaka tiče, oni su smatrali da ne trba piti svakodnevno, ali ta pravila nisu važila za gozbe, pomirenja i susrete starih prijatelja.
Pijana atmosvera u delu ove glave namerno je opisana, jer će pod uticajem akohola na svetlo izaći neke teme o kojima su novopečene vile mudro ćutale godinama.U Sagi sve ima svoju svrhu. Mnogo pozdrava od A autora.
jedna_jelena jedna_jelena 17:36 13.04.2012

Re: Ijaooo...

anonimni_autor
jedna_jelena
...sto je slikaaaa... A uz to uopste ne volEm sto piju, :).

Pa već smo se dopisivali oko ove teme.Kako očekuješ da ne piju kada napovilne potiču iz varvarske sredine gde je zajedničko napijanje bilo jedini vid socijalizacije? Čak su i razvratni Rimljani, bili užasnuti količinom pića koje su grmanske poglavice ispijaje na svojim okupljanjima.(verovala ili ne, o tome je još Cezar pisao) Zašto misliš da im je narod bio mnogo drugačiji?Što se vilenjaka tiče, oni su smatrali da ne trba piti svakodnevno, ali ta pravila nisu važila za gozbe, pomirenja i susrete starih prijatelja.
Pijana atmosvera u delu ove glave namerno je opisana, jer će pod uticajem akohola na svetlo izaći neke teme o kojima su novopečene vile mudro ćutale godinama.U Sagi sve ima svoju svrhu. Mnogo pozdrava od A autora.


Sve znam, ali i dalje can't help myself, ne mogu da zamislilm vile i vilenjake kako cirkaju, :).
anonimni_autor anonimni_autor 18:18 13.04.2012

Re: Ijaooo...

jedna_jelena


Sve znam, ali i dalje can't help myself, ne mogu da zamislilm vile i vilenjake kako cirkaju, :).



J... ga imaćeš to u mojim knjigama još puno puta. Bolje da se navikneš. Ništa u životu nije idealno. Socijal-drinking postoji i tamo. Čitaj glavu dalje (imaš odakle) pa ćeš shvaiti zbog čega cela pijana priča. Potreban mi je neki katalizator ponašanja. Mnogo pozdrava od cele familije!
fantomatsicna fantomatsicna 21:46 12.04.2012

Ma znam da smo se

dopisivali.Nego doslo mi ..sponatano...eto sad me zagolica sa tim tajnama

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana