Na današnji dan

Kako prepoznati dete sa autizmom

natasavb RSS / 02.04.2012. u 00:12

„Autizam nije ograničen samo na jedno područje ili zemlju; on je izazov čitavoj planeti koji traži svetsku akciju." - generalni sekretar UN Ban Ki Mun
Generalna skupština Ujedinjenih nacija rezolucijom 62/139 proglasila je 2007. godine
2. april "Svetskim danom svesti o autizmu".

Te godine je po statistici Centra za kontrolu bolesti i prevenciju u USA 1 od 120 dece imalo dijagnozu iz autističnog spektra. Po poslednjim istraživanjima taj broj se povećao i sada je ima 1 od njih 88. U odnosu na 1970. godinu, kada se smatralo da je odnos 1:10 000, taj podatak je više nego alarmantan.

 

autism-statistics-2009.jpg 


Drastično povećan broj dece sa autizmom samo se donekle može pravdati boljom dijagnostikom, i to tek kada se porede podaci iz sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka sa ovima iz poslednje decenije. Međutim kada se uporedi 2001. godina, kada je odnos bio 1:250, i 2012, kada je, kao što sam već spomenula, odnos 1:88 - a od tada se dijagnostika nije bitno promenila, onda se moraju uzeti u obzir i neki drugi faktori.
Postoje razna mišljenja o tome šta dovodi do pojave autizma, ali pravi uzrok još uvek, na žalost, nije otkriven. Ono što možemo učiniti za decu jeste što ranija dijagnostika, a shodno tome i intervencija, kako bi osobe sa autizmom imale što bolje šanse za dostojanstven, kvalitetan, što samostalniji život i ostvarivanje ljudskih i građanskih prava.

Ne postoji nijedna pojedinačna karakteristika koja sama po sebi karakteriše autizam, ali poteškoće u tri oblasti odlikuju ovo stanje:
1. Problemi u komunikaciji, što podrazumeva teškoće u razumevanju i usvajanju svih oblika komunikacije (izraz lica, gest, razvoj govor);
2. Problemi u socijalnim odnosima, koji podrazumevaju poteškoće u uspostavljanju veza sa drugim ljudima i nemogućnost prilagođavanja zahtevima sredine;
3. Ograničeni i ponavljajući oblici ponašanja, koji se manifestuju kroz ponavljanje istih pokreta, radnji, reči i interesovanja i kroz težnju ka istovetnosti i otporu prema promenama

U brošuri Republičkog udruženja Srbije za pomoć osoba sa autizmom pronašla sam veoma dobru ilustraciju koja može pomoći tome da prepoznamo dete sa autizmom

scaled.php?server=32&filename=autizam.jpg&res=medium 

Iz te brošure prenosim i sledeće:

Šta autizam nije?
- autizam nije mentalna bolest;
- deca sa autizmom nisu nevaspitana deca sa problemima u ponašanju;
- autizam ne nastaje zbog "hladnih" roditelja koji nedovoljno obraćaju pažnju na svoju decu;
- autizam ne nastaje zbog emocionalne lišenosti i stresa.

Tačno je:
- da su osobe sa autizmom osećajne (emotivne);
- da osobe sa autizmom žele komunikaciju;
- da osobe sa autizmom mogu da se obrazuju;
- da osobe sa autizmom mogu da rade-

Lek za autizam nije pronađen. Deca sa autizmom odrastaju u odrasle osobe sa autizmom. Mnogima od njih biće potrebna briga i staranje tokom celog života.

U ponedeljak 2. aprila u 11. časova na Trgu Nikole Pašića Beogradsko udruženje za pomoć osobama sa autizmom obeležiće Svetski dan autizma.


Aleksa ce sa drugarima pevati  pesmicu iz predstave Petar Pan, pa vas u njegovo i svoje ime, kao i u ime svih osoba sa autizmom, pozivam da nam se pridružite.

 

 

 



Komentari (59)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

zox.zox zox.zox 01:18 02.04.2012

hvala

Nataša hvala što ste mi približili decu sa autizmom. Imam u komšiluku dvojicu dečaka sa nekim od oblika autizma i zahvaljujući i Vašim tekstovima ovde lakše mi je da ih razumem. Pišite i dalje jer lakše je razumeti tu decu iz tekstova koje pišete vi roditelji nego iz suvoparnih knjiga i medicinskih tekstova.
Aleksi kojeg poznajem iz Vaših tekstova i komentara na drugim blogovima želim sve nabolje na današnjem nastupu.

natasavb natasavb 09:21 02.04.2012

Re: hvala

zox.zox
Pišite i dalje jer lakše je razumeti tu decu iz tekstova koje pišete vi roditelji nego iz suvoparnih knjiga i medicinskih tekstova.


Strucne knjige imaju svoju vrednost, ali i meni kao roditelju su mnogo vise pomogle one koje su napisale sam osobe sa autizmom kao sto su "Niko nigde" i "Misljenje u slikama" po kojoj je snimljen odlican film.

Na zalost kod nas nema mnogo objavljenih ni strucnih knjiga o autizmu, a kamoli o iskustvu roditelja i samih osoba sa autizmom. Verovatno izdavaci to do sada nisu prepoznali kao zanimljivu ili bolje reci isplativu temu.

Aleksi kojeg poznajem iz Vaših tekstova i komentara na drugim blogovima želim sve nabolje na današnjem nastupu.


Hvala mnogo i na lepim zeljama i na tome sto pratite sta pisem i sto Vas zanimaju nasa deca.
dali76 dali76 02:02 02.04.2012

pozdrav i podrska

Neki dan sam gledao na TV gde sam cuo za mene zapanjujuce podatke o porastu djece sa autizmom u samo zadnjoj deceniji ( nevjovatan porast za 78%).

Veliki pozdrav za Aleksu I tebe I podrska oboma kao I svim ljudima koji se broe protiv predrasuda koje su jos uvijek invaliditet broj 1.

sesili sesili 07:11 02.04.2012

Re: pozdrav i podrska

Da sam u Beogradu, sigurno bih bila uz svu tu decu i slušala Aleksu. Ovako, samo vam šaljem pozdrav, želju da uspete (množina) u borbi i jedno veliko
natasavb natasavb 09:33 02.04.2012

Re: pozdrav i podrska

dali76
Neki dan sam gledao na TV gde sam cuo za mene zapanjujuce podatke o porastu djece sa autizmom u samo zadnjoj deceniji ( nevjovatan porast za 78%).


Da, ja sam istu vest skoro procitala ovde.
Veliki pozdrav za Aleksu I tebe I podrska oboma kao I svim ljudima koji se broe protiv predrasuda koje su jos uvijek invaliditet broj 1.

Hvala Dali.:)
natasavb natasavb 09:37 02.04.2012

Re: pozdrav i podrska

Ovako, samo vam šaljem pozdrav, želju da uspete (množina) u borbi i jedno veliko

Hvala Sesili.:)
Nadam se da cemo imati priliku da lepe zelje jednom i uzivo razmenimo.

Do tada, evo snimak premijere Petra Pana



sesili sesili 14:45 02.04.2012

Re: pozdrav i podrska

Hvala ti! Tek sam sada odgledala i mogu samo Zaista, aplaudirala sam odavde, divna deca, sjajan uspeh!
natasavb natasavb 15:02 02.04.2012

Re: pozdrav i podrska

sesili
Hvala ti! Tek sam sada odgledala i mogu samo Zaista, aplaudirala sam odavde, divna deca, sjajan uspeh!

Jesu divni. :)
Steta samo sto snimak ne moze da prenese i onu kolicinu pozitivne enregije koja se tog dana osetila u sali.
maminka maminka 08:10 02.04.2012

podrska osobama sa autizmom

svaka cast Natasa, tako si lepo sve objasnila... odusevljava me tvoja energija, upornost, snaga, volja, hrabrost, odlucnost da uspete, ti i Aleksa...
Aleski zelimo lep nastup i naravno dolazimo da slusamo tu divnu decu i prelepu pesmu...
Srecno!
natasavb natasavb 09:42 02.04.2012

Re: podrska osobama sa autizmom

maminka
Aleski zelimo lep nastup i naravno dolazimo da slusamo tu divnu decu i prelepu pesmu...
Srecno!

Hvala! :)
Vidimo se tamo. :)
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 09:05 02.04.2012

vidimo se

natasavb natasavb 09:43 02.04.2012

Re: vidimo se

dusanovaiivanovamama



predatortz predatortz 09:44 02.04.2012

:-)

Podrška umetniku
Hoćemo snimak!
natasavb natasavb 14:58 02.04.2012

Re: :-)

predatortz
Podrška umetniku
Hoćemo snimak!

Kacim cim i ja dodjem do njega.

P.S. Umetnik umalo nije pojeo mikrofon. :)))
predatortz predatortz 16:22 02.04.2012

Re: :-)

P.S. Umetnik umalo nije pojeo mikrofon. :)))


Ma, šta ti znaš o tehnikama pevanja
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 16:40 02.04.2012

Re: :-)

natasavb
P.S. Umetnik umalo nije pojeo mikrofon. :)))


Је л' храниш ти то дете, Наташа?!
;=)
natasavb natasavb 22:38 02.04.2012

Re: :-)

Predrag Brajovic
natasavb
P.S. Umetnik umalo nije pojeo mikrofon. :)))


Је л' храниш ти то дете, Наташа?!
;=)


Zar i to treba da radim?

Ovo je bolja varijanta. Inace ga, kad ima tremu, uhvati zevanje i to takvo kao da bar tri dana nije spavao.:)
natasavb natasavb 07:17 03.04.2012

Re: :-)

predatortz
P.S. Umetnik umalo nije pojeo mikrofon. :)))


Ma, šta ti znaš o tehnikama pevanja


U pravu si, nista!:)

Evo umetnika, pa ti kao strucnjak proceni.


predatortz predatortz 07:27 03.04.2012

Re: :-)

Evo umetnika, pa ti kao strucnjak proceni.



Vrhunski nastup
AlexDunja AlexDunja 09:48 02.04.2012

kasno sam videla tekst

znam da će aleksa i ekipa sjajno otpevati pesmicu:)
natasavb natasavb 15:00 02.04.2012

Re: kasno sam videla tekst

AlexDunja
znam da će aleksa i ekipa sjajno otpevati pesmicu:)

Ekipa imala nevidjenu tremu (vecu nego na premijeri!), ali su i takvi bili preslatki. :)
tetkino tetkino 10:03 02.04.2012

Babaroga

Srbija


Autizam je godinama kod nas bio diagnoza, babaroga. Davao se nerado, samo u retkim slučajevima, kada nije mogao da se podvuče ni pod šta drugo, jer je upisivanje te dijagnoze u karton nekog deteta bilo jednako izricanju smrtne kazne.

Teškoće, da nekažem izravno odbijanje, da se dete upiše u vrtić, školu, sport. Pripisivanje svih mogućih problema autizmu, izbegavanje okoline, jer može biti zarazno, pa predrasude prema deci i roditeljima - mora da je toga bilo u "njihovoj" familiji, u "našoj" se "takvi" nikad nisu radjali.
Kakva je ona majka kad joj je dete ovakvo? i sl.

Devedesetih su psiholozi i defektolozi, često savetovali porodice dece sa autizmom da emigriraju u Australiju, Kanadu ili Izrael, kako bi dobili kakvu-takvu šansu.

Danas, pak, živimo u doba agresivno proklamovane inkluzije, gde se jednakost i prihvatanje forsira po svaku cenu, čak i kad je to na štetu onih čija se prava navodno brane.
Današni roditelji, prečesto, dijagnozu autizma, ali i druge (poremećaj u ponašanju, ADD, ADHD...), koriste kao alibi da ne vaspitavaju svoju decu. Jednostavno rečeno, teško je, ponekad i nemoguće, ne samo roditelju, nego i obučenom profesionalcu da utvrdi gde su granice i kada dete može, a neće, a kada zaista ne može i ne razume zahteve stavljene pred njega.
I to je ok. Nije ok ne probati.

Nevaspitanje, razmaženost, raspuštenost, agresivnost(postoje deca, koja zaista ne mogu da kanališu svoju agresivnost, ali to su promili, a ne dvocifreni procenti), se tolerišu, jer je dete "bolesno" i "takvo".

Vaspitavanje dece nije kazna. To je jedan od načina na koji dobronameran roditelj iskazuje ljubav prema svojoj deci. Vaspitanje je preduslov dobre socijalizacije.

Terapeuti su takodje ljudi. Nikome se ne gura kamen uz brdo. Nažalost, ali je tačno, da se više radi sa onom decom i roditeljima, koji su spremni više da saradjuju. Mnogo je dece "ispušteno" iz sistema, jer niko nije hteo, mogao ili imao volje i snage da se bori i protiv bolesti i protiv lošeg uticaja roditelja.

Dete, teraputi i roditelji, pedagozi u obdanistu ili skoli, okolina, bi trebalo da čine tim, koji rešava problem, a ne da svako vuče na svoju stranu i samo kreira probleme i tamo gde ih nije bilo.

Svima njima potrebna je edukacija, edukacija i opet edukacija. Samo sporadično pratimo svetske trendove, a ni tamo "u svetu" sve što se pojavi nije 100% tačno i dato od Boga, još uvek vladaju predrasude oko ove i drugih bolesti kako u "populaciji" tako i kod stručnog osoblja. Mora se mnogo više raditi na svim poljima, jer je vreme jedino nenadoknadivo.

Ono što je važno istaći je da dijagnoza autizma nije nešto što postavlja roditelj, nakon emisije na TV-u ili malo igre sa googlom. Dijagnoza autizma, zahteva višedisciplinarni pristup, duže vremensko praćenje deteta i ne treba je davati olako, jer kad se dijagnoza jednom postavi, teško se ide nazad.

Posmatrajte svoje dete, igrajte se sa njim, učite zajedno, gledajte ga objektivno, gledajte ga prema drugoj deci njegovog uzrasta, ako primetite probleme (nekada smo u vrticima imali psihologe i medicinske sestre, sada je sve na vama)obratite se svom pedijatru. Tražite pomoć dečijeg psihologa, defektologa i logopeda.
Ako imate sreće da u vašem DZ postoji Razvojno savetovalište ili nešto slično, obavezno otidite. Tražite i drugo i treće mišljenje, ako niste apsolutno sigurni u jednog lekara.

Borite se da vaše dete ima najboljeg lekara. Najbolji lekar nije onaj koji vam govori ono što vi želite da čujete, nego onaj koji može i želi da najviše pomogne vašem detetu. Isključite svoje emocije i uključite razum, kada procenjujete ljude koji će biti terapeuti vašem detetu. Nisu svi oni savršeni, ali da "majčinska intuicija" sve zna najbolje, ne bi ljudi učili škole tolike godine.

Počnite da trenirate jogu. Naš birokratski sistem pokušaće da vam ubije svaku volju za životom i da vam sve živce izvuče kroz nos. Borite se, ne odustajte, jer se ne borite za sebe, nego za ono što vam je najvažnije.

Ne pokušavajte da sakrijete problem. Ljudi se boje onog što im je strano, tako samo stvarate predrasude i otpor. A bolest se ne može sakriti. Što više edukujete sebe, svoje najbiliže, okolinu to je veća šansa da stvorite pozitivno okruženje u kome će vaše dete rasti.
Bez obzira koliko puta dobijete pljesku, uvek prilazite pružene ruke. Radite to zbog svog deteta i sve druge dece, koja će morati da budu i sa takvim ljudima.

Verovatno ćete finansijski bankrotirati. Spremite se u startu da prodate, bar jedan bubreg ili bar da se vratite na nivo prvobitne zajednice - udruženi poduhvat baba, deda, braće i sestara koji vas podržavaju, drugačije teško će ići, sem ako niste srećni dobitnik Lutrije Srbije.

Ne jurišajte. Ovo je maraton, ne trka na 100 metara. Ako se problem okrije u petoj godini izmedju 9-11 godine, većina mama, je već uveliko kandidat za ozbiljnu psihoterapiju.
Vaše raspoloženje se prenosi na dete. Vi prvo morate naći da osmislite svoj život, da pomognete sebi, da bi imali ikakve šanse da pomognete svom detetu - negativna energija se užasno lako preliva sa majke na dete i pravi blokade i još veće probleme u ponašanju.

Autizam se ne leči homeopatijom, gašenjem ugljevlja, akupunkturom, dijetom, vitaminima, ribljim uljem i drugim suplementima - što ne znači da sve to ili nešto od toga ne možete da uključite u vaš svakodnevni život, ali ne očekujte čuda.

Autizam je nešto sa čim se živi ceo život. Kvalitet tok života u mnogome će zavisiti od toga kada je otkriven i kako je tretiran. Vreme je ključni faktor. Naročito su bitne prve godine života.

I edukujte se. Stalno. Preko neta, preko knjiga, preko časopisa i tv emisija. Edukujte sebe, svoje najbliže, rodbinu, prijatelje, okolinu, sve one sa kojima vi i vaše dete dolazite u kontakt. Samo tako ćete vremenom uspeti da stvorite pozitivno okruženje u kome vaše dete, ali i druga deca mogu da rastu u pozitivnom okruženju.


Amerika

Zahvaljujući čudnom sistemu zdravstvene zaštite, koji postoji u SAD, veliki broj dece dobija dijagnozu autizma, sa "samo par simptoma". Iako su često u pitanju dijagnoze tipa "disfazija", "disleksija" ili "poremećaj ponašanja" sve se gura u autizam, jer su prava dece sa autizmom, mnogo veća.

Iako često mislimo da se u Americi sve vrti oko para, što i jeste u mnogome slučaj, dobar broj lekara, naročito pedijatara želi da njihovi mali pacijenti dobiju ono što im treba. A pošto je definicija autizma toliko široka, teško je i profesionalcima reći gde jedna diognoza prestaje, a druga počinje.

Autizam se ispoljava u izuzetno širokom spektru, pa je donekle i logično da oko njega kruži toliko urbanih legendi i predrasuda, koje nažalost samo dodatno zamagljuju sliku i daju nekim roditeljima lažne nade.

Trenutno u Americi, vlada kult "plave dece" koja su posebna - njihova logika je prema tom uverenju drastično drugačija od naše, njihova kreativnost izuzetna, a njihova inteligencija superiorna - pa se roditelji savetuju da prihvate decu takva, kakva su, bez pokušaja da ih menjaju, jer ih tako srozavaju na naš "zemaljski" nivo. Tako deca sa autizmom ne dobijaju potrebnu pomoć i terapiju i ostaju zarobljenici svog uma, jer njihovi roditelji misle da to tako treba.

To je naravno jedna od krajnosti. Ima tamo i mnogo pametnih i pozitivnih stvari koje se tamo mogu naučiti.
Pa je red i da počemo. Svi mi. Pomalo. Svakoga dana. Sa svojom decom. Imali oni diagnozu ili ne. Jer svi živimo u istom svetu. I svakom treba drug.
natasavb natasavb 14:40 02.04.2012

Re: Babaroga

Draga Tetkino,
Hvala na ovako opsirnom komentaru.
Sa mnogim stavovima koje si iznela bih se slozila, ali ima i nekih sa kojima i ne bih, pa cu samo na njih da odgovorim.

Danas, pak, živimo u doba agresivno proklamovane inkluzije, gde se jednakost i prihvatanje forsira po svaku cenu, čak i kad je to na štetu onih čija se prava navodno brane.


Ne bih rekla da inkluzija moze biti bilo kome na stetu.

Inkluzija znaci jednaka prava za sve i prihvatanje svih ljudi onakvih kakvi jesu, bez obzira na invaliditet ili teskoce u razvoju kad su u pitanju deca.
Inkluzija je nesto sto svima treba da omoguci da vode sto kvalitetniji i produktvniji zivot shodno svojim sposobnostima i interesovanjima.
Ne razum zaista kako tako nesto moze bilo kome da steti.

Današni roditelji, prečesto, dijagnozu autizma, ali i druge (poremećaj u ponašanju, ADD, ADHD...), koriste kao alibi da ne vaspitavaju svoju decu.


Uh,kako je ovo olako izreceno.
Roditelji koji ne zele da vaspitavaju svoju decu uvek ce pronaci izgovor i opravdanje za tako nesto, bilo da ona imaju ili nemaju autizam.


Imam dvoje dece i znam kako je vaspitavati i dete sa autizmom i bez autizma i veruj mi to su dve veoma, veoma razlicite stvari, a da ne pricam o tome kako su i unutar spektra razlike ogromne.
Pre neki dan sam procitla blog jedne mame i vec danima o njemu razmisljam.
Molim te procitaj, pa mi kazi da li mislis da je ta majka negde pogresila. Nije vaspitala svoje dete kako treba? Tesko. Suditi drugome je lako. Razumeti ga je mnogo teze.


Ono što je važno istaći je da dijagnoza autizma nije nešto što postavlja roditelj, nakon emisije na TV-u ili malo igre sa googlom. Dijagnoza autizma, zahteva višedisciplinarni pristup, duže vremensko praćenje deteta i ne treba je davati olako, jer kad se dijagnoza jednom postavi, teško se ide nazad.

Ovo je nesto sto cesto zaplasi roditelje i onda beze i od toga da traze pomoc i od dijagnoze.
Ja sam pre za to da se roditelji uspanice bez razloga, a na zalost se to veoma retko ili gotovo nikad ne desava, nego da plaseci se dijagnoze i zavaravajuci se dobronamernim opaskama prijatelja i rodbine, kako detetu nije nista, odlazu javljanje strucnim osobama (psiholog, psihijatar, logoped...) Tu je dete na velikom gubitku jer nije isto da li se sa interevencijom krene sa 2, 5 ili 7 godina.
Dijagnoza vise nije nesto sto se ne moze promeniti jer vise ne postoje cuvene komisije za kategorizaciju.

Zato je moj savet svim roditeljima koji sumnaju da razvoj njihovog deteta odustupa od uobicajnog da se ODMAH obrate nekome ko moze da im pruzi strucnu pomoc.
Takodje mislim da ne treba bezati od dijagnoze vec shvatiti da time sto bolje poznaju svoje dete i njegovo stanje, mogu bolje da mu pomognu.

Autizam se ne leči homeopatijom, gašenjem ugljevlja, akupunkturom, dijetom, vitaminima, ribljim uljem i drugim suplementima - što ne znači da sve to ili nešto od toga ne možete da uključite u vaš svakodnevni život, ali ne očekujte čuda.

Slazem se, ali mislim da roditelji treba da probaju sve sto misle da moze detetu da pomogne, a ne moze da mu naskodi.
Dijeta bez glutena i kazeina je pomogla mnogoj deci . Naravno ona nije lek za autizam. Kao sto si i sama rekla lek ne postoji, ali nekoj deci odredjene stvari (dijeta, suplementi itd) pomazu da bolje funkcionisu.
Mom detetu recimo najvise smeta kandida i njegovo ponasanje se veoma razlikuje kad je ima i kad je nema. To nije nesto sto je tamo neko izmislio, vec nesto u sta sam se ja uverila na osnovu sopstvenog iskustva.
Pa je red i da počemo. Svi mi. Pomalo. Svakoga dana. Sa svojom decom. Imali oni diagnozu ili ne. Jer svi živimo u isetom svetu. I svakom treba drug.


Onaj deo o Americi bih preskocila i istakla ovaj gore.
sesili sesili 14:50 02.04.2012

Re: Babaroga

Od mnogih tudjih reči, koje su se malo-pomalo uvukle u naš jezik, jedino mi je INKLUZIJA prihvatljiva. Zbog svega što znači i što su inkluzijuom mnoga deca, nažalost ne i sva, oslobodjena života u usamljenosti.
natasavb natasavb 15:04 02.04.2012

Re: Babaroga

Zbog svega što znači i što su inkluzijuom mnoga deca, nažalost ne i sva, oslobodjena života u usamljenosti.

golubica.bg golubica.bg 10:42 02.04.2012

...

Iskreno, nisam ljubitelj ovakvih dana, jer mediji krenu sa pricom "ju strasno, sve je vise dece sa autizmom", neki klinci (kazem klinci naravno od milja) u Srbiji naprave divan program, od toga se kreira nekoliko priloga, i to je to. Sledeceg dana svako svojim putem i za svojim problemima, ovoga se niko i ne seca. Tu ne mislim naravno na one divne ljude koji posvecuju paznju svojim sugradjanima sa autizmom cele godine, vec na zvanicnike na kojima je da preduzimaju konkretne mere da se polozaj ovih osoba poboljsa. A roditeljima svaka cast, jer da nije njihove borbe, ne bi bilo ni ovo malo poboljsanja u proteklih nekoliko decenija.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:58 02.04.2012

Re: ...

golubica.bg
vec na zvanicnike na kojima je da preduzimaju konkretne mere da se polozaj ovih osoba poboljsa. A roditeljima svaka cast, jer da nije njihove borbe, ne bi bilo ni ovo malo poboljsanja u proteklih nekoliko decenija.


a zvanicnici u srbiji su... mislim bas onako... ali, evo kao neko ko je radio kao edukator sa decom, dovoljno je da nas jedan zvanicnik pogleda, uzazeli makar da mu budemo lepa fusnota u CV-ju, i da nam vec obezbedi na desetinu projekata (lova, individualna zelja, zelja za promocijom tog politicara), ali mi svakako, u prvom neposrednom dodiru sa decom (posle roditelja), mozemo da uradimo nesto sa time.
natasavb natasavb 13:35 02.04.2012

Re: ...

golubica.bg
Iskreno, nisam ljubitelj ovakvih dana, jer mediji krenu sa pricom "ju strasno, sve je vise dece sa autizmom", neki klinci (kazem klinci naravno od milja) u Srbiji naprave divan program, od toga se kreira nekoliko priloga, i to je to.

Slazem se sa tobom i bas sam malo pre o tome razgovarala sa jednom priajteljicom , a i jedan od svojih ranijih blogova napisan povodom ovog dana sam slicno pocela.
Danas nije bilo politicara, ili ih bar ja nisam primetila, sto i nije neka steta.
Prosle godine ih je bilo, a ja ne vidim da se bilo sta bitno kad su u pitanju osobe sa autizmom, promenilo na bolje.
Svi problemi su i dalje tu i niko ne pokazuje ozbiljnu zainteresovanost da ih resi. Govorim o politicarima. Roditelji pokusavaju i snalaze se kako znaju i umeju, ali to nije stvar koja treba da zavisi od pojedinaca.
Za decu sa autizmom jos i postoje neki sadrzaji, ali za odrasle osobe sa autizmom gotovo da ih i nema, a ono malo sto im se nudi, kako sam cula od njihovih roditelja, je jako lose organizovano.
natasavb natasavb 14:43 02.04.2012

Re: ...

Srđan Fuchs
ali, evo kao neko ko je radio kao edukator sa decom, dovoljno je da nas jedan zvanicnik pogleda, uzazeli makar da mu budemo lepa fusnota u CV-ju, i da nam vec obezbedi na desetinu projekata (lova, individualna zelja, zelja za promocijom tog politicara), ali mi svakako, u prvom neposrednom dodiru sa decom (posle roditelja), mozemo da uradimo nesto sa time.


Srdjane potpuno se slazem sa tobom, samo ovih dana (meseci, godina..) nesto slabo cak i takvih ima.
Ne trebaju njima za CV takve stvari. Ovde se nesto drugo trazi.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 16:31 02.04.2012

Re: ...

Ni ja ne volim ovakve dane, i iako bi trebalo da je ovo i naš (mislim na moju porodicu) dan, nisam ni otišla na Trg.
Doduše, nisam znala da će i mali umetnici biti tamo (što nisi javila?)
... Nešto sam pesimistična ovih dana, suviše se sve sporo menja za našu decu
Pozdrav tebi i Aleksi
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:52 02.04.2012

od kolega iz NS

ДАНИ АУТИЗМА У НОВОМ САДУ
“КИШОБРАН ЗА СВЕ”
од 2. до 30. априла 2012. године

Распоред активности:

2.04. понедељак – Јавна улична акција »Кишобран за све« уз пригодан музичко – сценски програм, у коме учествују деца и одрасли са и без инвалидитета и естрадни уметници.
Циљ: Подизање свести о аутизму у нашој локалној заједници и уклањање предрасуда према особама са аутизмом, као и обележавање Светског дана подизања свести о аутизму.
Место: Трг Слободе, испред Градске куће.
Време: од 12:00 – 14:00

3.04. уторак – Инклузивни дан у играоници
Циљ: Промовисање инклузивних вредности кроз игру изабаву деце до 12 година старости
Место: Играоница „Старли“, Булевар Војводе Степе 56, Нови Сад
Време: од 12:00 – 14:00

4.04. среда – Промоција пројекта „Растимо и учимо заједно“, који је реализован у сарадњи са ОШ „Милош Црњански“ из Новог Сада у току 2011.године
Циљ: Представљање активности и резултата пројекта кроз изложбу радова и фотографија насталих у току пројекта.
Место: Просторије ДПОСАНС, Бате Бркића 12, Нови Сад.
Време: 18:00

18.04. среда – Трибина о инклузивном образовању и васпитању
Циљ: Презентовање досадашњих искустава у раду са децом са аутизмом у школским и предшколским установама
Место: Висока школа струковних студија за образовање васпитача, Петра Драпшина 8, Нови Сад
Време: 17:00



19.04. четвртак – Филмски дан – Пројекције филмова на тему аутизма: „Темпл Грандин“ и „Дечак који је волео коње“
Циљ: Сензибилизација и информисање јавности о начину живота, правима, активностима и правим могућностима особа са аутизмом, чиме желимо да допринесемо бољем разумевању и прихватању различитости у друштву.
Место: ШОСО „Милан Петровић“, Браће Рибникар 32, Нови Сад, 3. спрат, плава сала
Време:11:00

20.04. петак - Инклузивни час плеса
Циљ: Промовисање инклузивних вредности кроз заједничке активности деце са аутизмом и деце из предшколске установе
Место одржавања: просторије ДПОСАНС, Бате Бркића 12, Нови Сад.
Време: 17:30

23.04. – понедељак - Инклузивна креативна радионица
Циљ: Промовисање инклузивних вредности кроз заједничке активности деце са аутизмом и деце из предшколске установе
Место одржавања: Просторије ДПОСАНС, Бате Бркића 12, Нови Сад.
Време: 17:30

24.04. уторак – Презентација пројекта „Боље је удвоје“, чија је реализација у току
Циљ: Упознавање учесника са применом модела Буди друг/арица, као вида друштвене инклузије особа са аутизмом, као и са циљевима и активностима пројекта.
Место: Средња школа „Милан Петровић“, Бате Бркића бб, Нови Сад
Време: 11:00

25.04. среда – Групна активност – дружење младих са аутизмом са другарима волонтерима у оквиру пројекта „Боље је удвоје“,
Циљ: Упознавање јавности са циљевима и активностима пројекта „Боље је удвоје“
Место: Просторије ДПОСАНС, Бате Бркића 12, Нови Сад
Време: 19:00

26.04. четвртак – Рекреативно креативни дан – заједничке активности деце и омладине са аутизмом која похађају ШОСО „Милан Петровић“ и деце из других школа и вртића, као и других организационих јединица ШОСО „Милан Петровић“
Циљ: Презентација програма рада Дневног боравка за особе са аутизмом
Место: Дневни боравак за особе са аутизмом, Боре Станковића 25, Нови Сад
Време: 11:00 до 14:00

Организатори акције:
Друштво за подршку особама са аутизмом Града Новог Сада
Школа за основно и средње образовање »Милан Петровић«, Нови Сад

Контакт особе:
За Друштво за подршку особама са аутизмом: Оливера Бркић, тел: 064/ 191-25-25,
е – mail: autizamnovisad@open.telekom.rs
За ШОСО „Милан Петровић“: Даниела Тамаш, тел: 064/244-72-42,
е – mail: autizam.mp@gmail.com
natasavb natasavb 14:54 02.04.2012

Re: od kolega iz NS

Организатори акције:
Друштво за подршку особама са аутизмом Града Новог Сада
Школа за основно и средње образовање »Милан Петровић«, Нови Сад

Svaka cast!
Oni su se bas potrudili i celi mesec posvetili autizmu, a ne samo jedan dan.

U Beogradu je, osim ovog sto je danas organizovalo Beogradsko udruzenje, juce u organizaciji Republickog udruzenja za autizam i NVO Pomoc porodici odrzana promocija kratkometraznih filmova o inkluziji.
Ja nisam aktivan clan Beogradskog udruzenja, tako da ne znam da li je jos nesto planirano za ovaj mesec, a povodom Svetskog dana osoba sa autizmom.
fantomatsicna fantomatsicna 13:36 02.04.2012

Sto vise

informacija postoji o autizmu naucicemo vise o toj deci i odraslima i kako sa njima
komunicirati.
Mene interesuje kakvi su uslovi u skolstvu u Srbiji sa autisticnom decom?
Nadam se da ovome sledi i blog sa nastupa Alekse i drugara.
tetkino tetkino 16:32 02.04.2012

Re: Sto vise

fantomatsicna
informacija postoji o autizmu naucicemo vise o toj deci i odraslima i kako sa njima
komunicirati.
Mene interesuje kakvi su uslovi u skolstvu u Srbiji sa autisticnom decom?
Nadam se da ovome sledi i blog sa nastupa Alekse i drugara.


Uslovi za školovanje dece u Srbiji su loši.
Uslovi za školovanje dece obuhvaćene inkulzijom su bar deset puta gori.

Agresivno sprovedena inkluzija u praksi znači ovo:
- Roditelj može da upiše dete u bilo koju školu - bez obzira šta misle stručna lica
- Škola nema pravo da odbije dete


Onda to u praksi izgleda ovako:

Deca koja imaju autizam, ADD, ADHD, poremećaje u ponašanju, ili su nagluva ili imaju oštećenje vida, deca sa otežanim kretanjem i sl. bivaju ugurana u "normalna" odelenja u kojima ima 30+ đaka.
U takvim odelenjima teško je raditi sa "normalnom" decom, a tek kad je u tu zbrku ubačeno i 2-3 inkluzivna deteta nastaje haos.
Naše Ministarstvo svim silama gura inkluziju, iako je osnovni preduslov za istu, svuda u svetu mala škola sa 10-20 učenika.

Ali Bog zna, mi možemo bolje od svih, jer mi imamo super obučen kadar.
Doduše taj isti kadar za života nije sreo takvo dete kroz sopstveno školovanje, jer u njihovo vreme nije bilo inkluzije, niti kroz stručno usavršavanje, jer je po našem sistemu školovanja to posao defektologa.

Doduše, neću da grešim dušu, Ministarstvo daje mogućnost usavršavanja svojim kadrovima kroz dvodnevne seminare - u kojima ne samo što su za nekih 12 sati predavanja, obuhvaćene sve inkluzivne grupe, nego još i kako se nositi sa njhovim potrebama i individualni raditi sa decom i posebno motivacija da grešni nastavnik, oduševljeno prihvati i takvo dete.

To pomalo liči na ono Nušićevsko:
Jeste li vi videli deco more?
Nismo!
E odlično! Sad zamislite more, i na njemu ladju koja se ne vidi...

Uglavnom, kada dete stigne u razred, krod unapred nepripremljenog i naplašenog učitelja/nastavnika, ovaj će pokušati da nadje pomoć kod psihologa ili kod tih istih "motivatora" i biće uglavnom oduvan, jer ne zna da radi svoj posao.

Onda će nastavnik/učitelj shodno svom temperamentu/znanju/mogućnostima da uradi jednu od 3 stvari:

- da toliko ogadi život i školovanje nesretnom predmetu inkulzije, da ga roditelji, u nadi da ćemu spasiti bar malo razuma i samopoštovanja, prebaciti u drugu školu i drugi razred - u prevodu, brigo moja pređi na drugoga

- odlučiti se za ignorisanje - najčešći model, predmet inkluzije biva maksimalno zaštićen, ne sme niko da ga dira, ne sme niko da ga kinji, od njega se ništa ne traži, biva propušten kroz sve razrede, maksimalno se pravila pomeraju kako bi i on mogao da se uklopi - a rezultat je da dete ostane izolovano i ne-edukovano. Jednostavno, ne daje mu se mogućnost da nauči, da dostigne svoj maksimum.

- i treća i najređa mogućnost je da se dotični nastavnik/učitelj, o svom trošku i za svoj račun, metodom pokušaja i pogreške, oslanjajući se na roditelje i sopstvenu intuiciju upusti u dugačak put obrazovanja i vaspitanja zajedno sa svojim đakom.
Ovakav prvi korak, neretko ne biva ispraćen od strane ostalih u kolektivu.

Ima naravno i priča sa srćenim krajem. Onih gde ceo kolektiv stane iza svog đaka i zaista se trudi da ga nečemu nauči i vaspita. I njega i one oko njega i sebe same.

Nažalost kao i sve dobre i pozitvine stvari i ovo je na nivou slučajne greške.

Inkluzija je previše ozbiljna stvar da bi se radila ovako olako kako je mi radimo, jer upravo izgubljeno vreme se ne može nadoknaditi. A mi ga trošimo pokušavajući da ubedimo i sebe i svet da sistem štapa i kanapa koji smo uspostavili ne da funkiconiše, nego je i bolji nego što oni imaju.

Inkluzija podrazumeva:

1. stvaranje uslova u školama da ih pohadjaju deca sa posebnim potrebama:
- male škole
- mali razredi
- uređeni toaleti tako da ih mogu koristiti i deca sa ograničenom motorikom
- uređena škola tako da ima postavljenu signalizaciju za slabovidu decu, dovoljno široke hodnike da prodje dete u kolicima, liftove, ako postoje stepenice da bi sva deca mogla ravnopravno da pohađaju nastavu
- opremljene sale i svlačionice da bi svi mogli da rade fizičko

2. Obučen kadar
- defektolog - mora biti član tima
- obučen pedagog/učitelj neko ko će moći uvek da se osloni i na defektologa i na psihologa
- psiholog
- logoped - jer 70% sve dece i one "zdrave" danas ima problema sa govorom
- socijalni radnik, jer mora postojati i podrška porodici

3. Motivacija
- nisu sva deca ista niti sve plate mogu i moraju biti iste
- seminari, obuke, edukacije

4. Organizovan celodnevni boravak dece, što podrazumeva:
- doručak/užinu/ručak
- tuševe, svlačionice gde bi deca mogla da održavaju osnovnu higijenu i da se presvlače
- produženi boravak do 18h gde bi deca učila, igrala se išla na potrebne terapije sa logopedom/psihologom/gefektologom
- izrada domaćeg i učenje sa decom, kako bi se maksimalno rasteretio ubogi stvor zvani roditelj

5. Podrška lokalne zajednice, roditelja i okoline i posebno resornog Ministarstva

Naša politika prema inkluziji glasi - svako dete ima pravo da upiše bilo koju školu. Tako je svaka škola postala inkluzivna škola.
Što je čista budalaština, da veća teško može biti.
Toliko je para stučeno na proklamovanje ideje inkluzije, koja je toliko nakaradno sprovedena, da svakog ko je imalo upucen u problem duša boli.

Naravno da mi nemamo para da nam svaka škola zadovoljava standarde inkluzije, ali mogla je jedna, na svakoj opštini. A za decu se mogao organizovati prevoz.
Inkluzivna škola je trebalo da bude primer kvaliteta obrazovanja i vaspitanja. Inkluzivna škola bi trebalo da bude i najbolja škola. Najbolja za decu i za roditelje, najbolja po obrazovanju, po vaspitanju, po standardima u ponašanju, radu i druženju.

Ovako sprovedena inkluzija je veliki šareni balon od sapunice, koji svakog tena postaje sve veći i samo je pitanje trenutka kada će eksplodirati i zalepiti nas preko celog lica, kao šamar, koji objektivno naša prosveta i zaslužuje.

A deca su ta koja će da trpe, kao i obično, za sve gluposti koje čine odrasli. A sve za njihovo dobro i u najboljoj nameri.



Trudim se da svaki puta kada govorim ili pisem cinim to dovoljno jasno da onaj ko objektivno cita može da razume i ono što je rečeno i ono što je "pisac mislio da kaže", tako da obično ne branim svoje postove, nek ih svako čita i razumeva onako kako želi i kako ih on vidi zato i neću direkno da odgovaram natasavb
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 16:46 02.04.2012

Re: Sto vise

odlučiti se za ignorisanje - najčešći model, predmet inkluzije biva maksimalno zaštićen, ne sme niko da ga dira, ne sme niko da ga kinji, od njega se ništa ne traži, biva propušten kroz sve razrede, maksimalno se pravila pomeraju kako bi i on mogao da se uklopi - a rezultat je da dete ostane izolovano i ne-edukovano.


samo da pitam,
je l' se postaje edukovan tako što te neko dira i što te kinji?
i kako se ostaje izolovan ukoliko si uključen?

mislim,
jasna mi je poruka komentara,
ali, uprkos zadnjem pasusu - meni ovo gore nije jasno.

sneza.lazarevic sneza.lazarevic 17:49 02.04.2012

Re: Sto vise

tetkino


Napisali ste dva dugačka posta, ali ja ne razumedoh šta vi zapravo hoćete da kažete?
Deca sa autizmom bolesna (od čega), roditelji ne umeju da ih vaspitaju, Ministarstvo prosvete sprovodi "agresivnu inkluziju" a deca trpe? Je li to?

I po vašoj proceni koliko još vekova treba da čekamo da se svi pripreme i da se sve pripremi, pa da i mi svoju decu povedemo za ruku u škole?

"Standardi inkluzije" koje ste opisali, je li to vaša observacija ili neki zvaničan stav i čiji? Može neki link?
bocvena bocvena 19:21 02.04.2012

Re: Sto vise

Ja sam tako umorna od svih koji mi pričaju šta sve ne može, da se grčevito držim za Natašine primere gde se može.

I to ne samo za decu sa teškoćama nego svu decu.

Moj sin je bio na "Petru Panu" i uopšte nije ni shvatio da su glumci drugačiji od njega. Kada je jedna malena zastajkivala dok peva on mi je sav ozbiljan rekao - Mama, ona ima tremu! Ali on u svom vrtiću ima drugara koji ne govori i ima Aleksu i Natašu.

Meni je to bogatstvo.

Nek ovih prvih 10 godine inkluzije nijedno dete ne nauči više od suživota sa svojim vršnjacima, a oni nauče da vole različitost, meni je i to veliki uspeh.
Na nivou srpskog raspadnutog moralnog sistema, to mi je veliko postignuće kao planina.
Jukie Jukie 20:21 02.04.2012

Re: Sto vise

snezana mihajlovic
odlučiti se za ignorisanje - najčešći model, predmet inkluzije biva maksimalno zaštićen, ne sme niko da ga dira, ne sme niko da ga kinji, od njega se ništa ne traži, biva propušten kroz sve razrede, maksimalno se pravila pomeraju kako bi i on mogao da se uklopi - a rezultat je da dete ostane izolovano i ne-edukovano.samo da pitam,je l' se postaje edukovan tako što te neko dira i što te kinji?i kako se ostaje izolovan ukoliko si uključen?mislim,jasna mi je poruka komentara,ali, uprkos zadnjem pasusu - meni ovo gore nije jasno.

Mislim da je to samo jedan deo objašnjenja tj. jedan aspekt situacije. Dete u tom primeru je fizički prisutno u sobi kao da je televizor ili pas. Ne biva direktno uništavano agresijom (što inače mislim da je veliki plus ako može taj nivo da se održi u odeljenju, a da mali huligani ne krenu da istražuju svoja dečja prava da vežbaju za odraslo doba kada će dirati i kinjiti druge van škole) ali onda se vidi ovaj drugi aspekt da i ne biva obučavano da stiče veća znanja, umenja i navike nego što već ima. Tako da su to dva aspekta stavljena u jednu rečenicu
Jukie Jukie 20:26 02.04.2012

Re: Sto vise

sneza.lazarevic

tetkinoNapisali ste dva dugačka posta, ali ja ne razumedoh šta vi zapravo hoćete da kažete?Deca sa autizmom bolesna (od čega), roditelji ne umeju da ih vaspitaju, Ministarstvo prosvete sprovodi "agresivnu inkluziju" a deca trpe? Je li to?I po vašoj proceni koliko još vekova treba da čekamo da se svi pripreme i da se sve pripremi, pa da i mi svoju decu povedemo za ruku u škole?"Standardi inkluzije" koje ste opisali, je li to vaša observacija ili neki zvaničan stav i čiji? Može neki link?

Ja mislim da tetkino želi da nam skrene pažnju na ono što se dešava u drugim školama, a ne u ovih nekoliko škola u kojima se desilo da su rezultati inkluzije kako treba. Ja čitam komentare na raznim sajtovima i forumima i plače mi se kada nastavnici govore o tome kako su im đaka jednostavno upisali u dnevnik a nisu NIŠTA od podrške obezbedili, nego gledajte šta ćete.
natasavb natasavb 20:31 02.04.2012

Re: Sto vise

Trudim se da svaki puta kada govorim ili pisem cinim to dovoljno jasno da onaj ko objektivno cita može da razume i ono što je rečeno i ono što je "pisac mislio da kaže", tako da obično ne branim svoje postove, nek ih svako čita i razumeva onako kako želi i kako ih on vidi zato i neću direkno da odgovaram natasavb


Mozda ja gresim, ali komentarisanje na blogu, bilo kom, vidim kao priliku za diskusiju, a postove neistomisljenika, poput ovog tvog, koristim za preispitivanje sopstvenih stavova, a ne nesto sto treba braniti ili napadati.

Ono sto meni smeta u tvojim postovima nije to sto pricas protiv inkluzije (ovo ne mogu nazvati kritikom jer kritika je nesto sto za cilj ima poboljsanje onoga sto se kritikuje, a ja to kod tebe ne osetim), vec sto svoje stavove iznosis kao nesto sto je svugde i sigurno tako i to pokusavas da predstavis kao jedinu istinu.

Druga stvar je sto sam gotovo sigurna da si defektolog i da sve ovo pises ne radi dobrobiti dece vec iz nekih svojih interesa.

A treca, zanima me gde su rezulatati specijalnih skola koje ovde postoje vec godinama, ako su one vec tako dobre i jedino pravo mesto za obrazovanje dece sa teskocama.

Na neke delove tvog komentara cu naknadno odgovoriti, ne zbog tebe, jer cini mi se da tebe odgovor i ne zanima, vec zbog ostalih koje bi mogla dovesti u zabunu pogresno predstavljajuci neke stvari.
natasavb natasavb 21:25 02.04.2012

Re: Sto vise

[quote-Jukie]Ja mislim da tetkino želi da nam skrene pažnju na ono što se dešava u drugim školama, a ne u ovih nekoliko škola u kojima se desilo da su rezultati inkluzije kako treba. Ja čitam komentare na raznim sajtovima i forumima i plače mi se kada nastavnici govore o tome kako su im đaka jednostavno upisali u dnevnik a nisu NIŠTA od podrške obezbedili, nego gledajte šta ćete.

Ne zelim da prvdam ljude iz Minsitarstva prosvete jer i sama imam primedbe na to kako se neke stvari rade (trudim se da svoja zapazanja uputim tamo gde treba, sa nadom da ce se to promeniti), ali mislim da je manji problem u nedostaku podrske, a veci u nedostatku interesovanja.
Onaj ko je zainteresovan za svoj posao i radi ga kako treba, kao uciteljica Ivana koja je bila moj gost autor, a koja u svom odeljenju ima i dete sa autizmom, pronaci ce nacin da dobije i podrsku i da sazna ono sto joj je neophodno za rad i sa takvim detetom.
Nezainteresovanim nece pomoci ni stotinu kurseva, ni asitenti, ni bilo koja druga vrsta podrske.
natasavb natasavb 22:46 02.04.2012

Re: Sto vise

Ja sam tako umorna od svih koji mi pričaju šta sve ne može, da se grčevito držim za Natašine primere gde se može


I ja sam. I stvarno vise ne mogu da raspravljam o tome da li nam je inkluzija potrebna ili nije.
Biram da svoje slobodno vreme i energiju utrosim na to da pomognem, onoliko koliko mogu, i koliko od mene kao roditelja dvoje skolske dece zavisi, da se ona sto kvalitetnije sporovodi.

Nek ovih prvih 10 godine inkluzije nijedno dete ne nauči više od suživota sa svojim vršnjacima, a oni nauče da vole različitost, meni je i to veliki uspeh.
Na nivou srpskog raspadnutog moralnog sistema, to mi je veliko postignuće kao planina.


Drago mi je sto si ovo rekla ti, koja nemas dete sa teskocama u razvoju, a istu stvar sam cula i od roditelja Aleksinih drugara iz razreda.


cassiopeia cassiopeia 15:16 02.04.2012

Razumeti da bi se prihvatilo

Informacija o autizmu ima tako malo van ovih zvaničnih dana, malo je i razumevanja za svakodnevne probleme roditelja dece sa autizmom. Nedostatak informacija otvara prostor za narazumevanje a to je najmanje potrebno svima nama.

Čekam snimak

Ljubim
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 20:25 02.04.2012

Re: Razumeti da bi se prihvatilo


Bice prilog u vestima u 22h. na Studiu B.

I pored velike treme bili su preslatki.

natasavb natasavb 23:10 02.04.2012

Re: Razumeti da bi se prihvatilo

Informacija o autizmu ima tako malo van ovih zvaničnih dana, malo je i razumevanja za svakodnevne probleme roditelja dece sa autizmom. Nedostatak informacija otvara prostor za narazumevanje a to je najmanje potrebno svima nama.


Upravu si Cass, informacija je nedovoljno, mada daleko vise nego sto ih je nekada bilo.
Ono cega i dalje ima premalo je medijska zastupljenost.
Osobe sa inavliditetom i deca sa teskocama u razvoju se samo povremeno spominju i to kad su problemi u pitanju, ili se o njima govori u specijalnim emisijama (mislim da na RTS-u ima neka "Vreme za nas"ili tako nekako) sto je opet nista drugo do izdvajanje.


Čekam snimak

Evo dok cekas jedna fotka :)

tetkino tetkino 20:31 02.04.2012

Au što je škola zgodna...

Super je što neki roditelji misle da je dovoljno da dete ide u "normalnu školu"

- to što će tamo da završi osmi razred, a neće naučiti da čita, nije bitno
- to što će tamo da presede 8 godina, a da ne steknu ni jednog prijatelja, nije je bitno
- to što će tamo za dva morati da nauče 10 glavnih gradova Evrope, ali neće naići na ikog ko će ih naučiti da vežu pertle nije bitno.

Bitno je samo zadovoljiti sujetu roditelja i formu koju od nas traži Evropa.

Ministarstvo prosvete je obećalo uz inkluziju:

- pare da se škole obnove tako da mogu da prime đake
Evo za opkladu nađite mi školu u Srbiji gde dete u kolicima može da ode u toalet. Pa u trećini naših škola su još uvek čučavci.
Ili deca u kolicima nisu ljudi i ne moraju baš i u toalet da idu?

- personalne asistente - kažu roditelji videli par na Novom Beogradu, misaona imenica za ostatak Srbije

- Romski medijatori - 10-20 ljudi za celu Srbiju

- stručnu pomoć, ako ustreba - angažovanje logopeda, psihologa, defektologa, socijalnog radnika - nema ni jednog, pojela ih kriza


Naša deca, koja su drugačija od drugih nisu dugo mogla da idu u školu.
Sad mogu.Super.
Pa će jedna generacija samo da ide u školu.
Druga će za jedno 10 godina nešto i da uči u istoj.
A za 30 godina, biće to, ako sve bude po planu onako kako bi to trebalo da bude.

Samo tad će biti kasno za mnogo naše djece, kojoj treba pomoć sad, ovog trenutka, a ne za 10-20 godina kad nekom dodje iz dupeta u glavu da je mnogo jefitinije ulagati u tu decu, nego od njih praviti invalide i socijalne slučajeve.

To je kao kad šetate ulicom, pa naidjete na čoveka kome krče creva od gladi.
A vi mu mesto hleba uvalite karton da žvaće.
Na kratak rok, pomogli ste mu, prestaće da mu krče creva.
Sa ili bez vaše pomoći, sigurno je da će umreti od gladi.

Prvi korak u rešavanju svakog problema je priznanje da problem postoji.
Ovakvo sprovodjenje inkluzije, služi samo da se zamagli postojanje problema.
Inkluzija u Srbiji ne postoji, zato što nije ispoštovana njena suština - a to je da sva naša deca dobiju ono što je najbolje za njih, ono što njima treba, da sutra postanu i bolji ljudi, ali i samostalne i obrazovane jedinke, koje će sutra doprinositi napretku našeg društva.




nikola_kovac nikola_kovac 20:48 02.04.2012

Re: Au što je škola zgodna...

Inkluzija u Srbiji ne postoji, zato što nije ispoštovana njena suština - a to je da sva naša deca dobiju ono što je najbolje za njih, ono što njima treba, da sutra postanu i bolji ljudi, ali i samostalne i obrazovane jedinke, koje će sutra doprinositi napretku našeg društva.

Србија је сиромашна земља која нема довољно новца да плати квалитетно образовање (инклузија included). Избор је између: неадекватног образовања у општим школама или неадекватног образовања у специјализованим школама.
natasavb natasavb 20:50 02.04.2012

Re: Au što je škola zgodna...

Super je što neki roditelji misle da je dovoljno da dete ide u "normalnu školu"

Ko su ti neki roditelji?
Ja znam dosta roditelja cija deca imaju teskoce u razvoju i cija deca idu u redovnu skolu (normalnu? ove druge su onda nenormalne?) i sigurno ne misle da je dovoljno da dete samo ide u skolu vec ocekuju da tamo nesto i nauci.

- to što će tamo da završi osmi razred, a neće naučiti da čita, nije bitno
- to što će tamo da presede 8 godina, a da ne steknu ni jednog prijatelja, nije je bitno
- to što će tamo za dva morati da nauče 10 glavnih gradova Evrope, ali neće naići na ikog ko će ih naučiti da vežu pertle nije bitno.


Ja sam te gore vec pitala, ali da ponovim, gde su ti silni uspesi specijalnih skola?
Ja upravo znam suprotne primere, da su deca izasla iz specijalnih skola, a da ni slova nisu naucila, a kamo li da citaju.
Ovo o prijateljstvu tek ne razumem ili necu da razumem jer mi to lici na ono oni treba da su sa slicnim sebi od cega mi je stvarno zlo.
Vidis ja nisam defektolog, a uspela sam da pronadjem nacim da svoje dete naucim da veze pertle, kao i jos mnogo drugih stvari potrebnih za svakodnevni zivot.

Ono sto vi defektolozi radite , ne svi naravno, ali ima vas dosta, je da pokusavate da prikazete sebe kao jedine bogom dane da decu nesto naucite, a to ucenje debelo naplatite od roditelja i onako uplasenih svime onim sto im se desava.



Bitno je samo zadovoljiti sujetu roditelja i formu koju od nas traži Evropa.


Nikada do sada nisam obrisla ni jedan komentar na mom blogu i nikoga nisam banovala, ali jos jedna ovakva izjava, kojom vredjas sve divne ljude koje ja poznajem, i necu ti dozvoliti dalje ucesce u ovoj diskusiji.

natasavb natasavb 20:59 02.04.2012

Re: Au što je škola zgodna...

nikola_kovac
Inkluzija u Srbiji ne postoji, zato što nije ispoštovana njena suština - a to je da sva naša deca dobiju ono što je najbolje za njih, ono što njima treba, da sutra postanu i bolji ljudi, ali i samostalne i obrazovane jedinke, koje će sutra doprinositi napretku našeg društva.

Србија је сиромашна земља која нема довољно новца да плати квалитетно образовање (инклузија included). Избор је између: неадекватног образовања у општим школама или неадекватног образовања у специјализованим школама.

Nikola slazem se sa tobom i izmedju te dve opcije biram redovnu ili opstu skolu jer tu dete barem ima vrsnjacko ucenje koje nikako ne treba podcenjivati.
Inkluzija u obrazovanju je samo deo, ali i prvi i vazan korak socijalne inkluzije.




nikola_kovac nikola_kovac 21:25 02.04.2012

Re: Au što je škola zgodna...

Nikola slazem se sa tobom i izmedju te dve opcije biram redovnu ili opstu skolu jer tu dete barem ima vrsnjacko ucenje koje nikako ne treba podcenjivati.

Је л' верујеш да сам у свом коментару почео да пишем и други део и да као део решења беспарице предложим инсистирање на вршњачкој едукацији?

Градиво поскраћивати на трећину, а увести тренинге вршњачке едукације, тако да би на крају наставници били тренери ученика који би онда подучавали једни друге, па и наставнике.

Не треба пуно пара. Треба само идеја и напоран рад да та идеја добије своју применљиву форму.

Али сам обрисао, јер ми је звучало депресивно колико је лако - а колико се то не ради.
natasavb natasavb 21:36 02.04.2012

Re: Au što je škola zgodna...

Је л' верујеш

Verujem. :)

U svom odgovoru Jukiju sa spomenula Ivanu, a veruj ti meni da ona nije jedina i da sam upoznala divne ucitelje koji pronalaze nacin da svakom detu daju bar priblizno ono sto mu treba.
Ucitelj je ili dobar ili los ucitelj, za svu decu, i to prica i pocinje i zavrsava se.
Sve ostalo su samo izgovori...
natasavb natasavb 09:09 03.04.2012

Nekad i sad - upis u skolu

Evo da ukratko pokusam da objasnim kako je izgledao nekad, a kako izgleda sad upis u skolu kad su u pitanju deca sa teskocama u razvoju.

Po starom zakonu u koju skolu ili vrtic ce dete da se upise nisu odlucivali ni roditelji, ni ljudi koji rade sa detetom (psiholog, logoped, defektolo itd) vec komisija za kategorizaciju i to na osnovu jednog vidjenja sa detetom.
Mi smo tu komisiju izbegli, ali od ljudi koji su isli na nju sam cula da su imali jako lose iskustvo.
Uglavnom je izgeldalo tako sto su po sat-dva cekali sa detetom po nekim hodnicima, a onda su clanovi komisije na osnovu razgovora sa detetom i roditeljem, koji bi trajo najvise sat vremena trebali da procene koja skola/vrtic je najbolja za dete.

Ako bi komisija donela odluku da dete treba da ide u specijalnu skolu/vrtic na rodteljima je bilo da je pronadju, jer su specijalne skole i te kako vrsile slekciju dece koju zele da prime.
Dakle, nisu sva deca sa teskocama mogla da idu u specijalnu skolu, pogotovo ne u onu koju roditelji odaberu. Skole su zahtevale da se dete dovodi kod njih na opservaciju, posle koje bi odlucili hoce li ili nece da prime dete.

Sada roditelji odlucuju u koju skolu zele da upisu svoje dete i skola najbliza detetovom mestu stanovanja je duzna da ga primi.

Svi roditelji koje ja znam, su se pre upisa konsultovali sa ljudima koji rade sa detetom i koji ga poznaju, i dobro se raspitali o tome sta koja skola nudi njihovom detetu.
Ta odluka je za svakog roditelja veoma teska, ali je sigurno bolje da oni budu ti koji je donose, nego ljudi iz komisije koji dete vide na sat vremena.

Kada se dete upise u skolu/vrtic (redovnu ili specijalnu) roditelj ili skola predaje zahtev za interresornu komisiju koja treba da na osnovu nekoliko susreta sa detetom, roditeljima i ljudima koji rade sa detetom, proceni koja vrsta pomoci je neophodna da bi se dete sto bolje ukljucilo u sklou/vrtic.
Vrste pomoci mogu biti razlicite - izrada IOP-a (indivudulanog obrazovnog plana - koji moze biti prilagodjen ili izmenjen), personalni asistent, izgradnja rampe, toaleta, asistinvne tehnologije itd

Da li, i kako ce, sve to biti sprovedeno zavisi od ljudi iz skole, lokalne zajednice i na zalost, jos uvek najvise od roditelja.






arianna arianna 15:37 05.04.2012

***

Molim ako neko ima upitnik za rano dijagnostifikovanje autizma ili mapiranje autizma da ga postavi na blog ili neka mi posalje link upitnika na pp


Hvala unapred
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 17:31 05.04.2012

Re: ***

arianna
Molim ako neko ima upitnik za rano dijagnostifikovanje autizma ili mapiranje autizma da ga postavi na blog ili neka mi posalje link upitnika na pp


Hvala unapred



Postoji ova kratka čeklista koja služi kao skrining test. Dakle, nije dijagnostički, ali upućuje koja deca treba da idu na opsežniju dijagnostiku.
natasavb natasavb 19:29 05.04.2012

Re: ***

arianna
Molim ako neko ima upitnik za rano dijagnostifikovanje autizma ili mapiranje autizma da ga postavi na blog ili neka mi posalje link upitnika na pp


Hvala unapred


Najšire prihvaćene u svetskoj praksi, ali i u našoj stručnoj upotrebi su:
- ICD-10 (Klasifikacija mentalnih poremećaja data od strane Svetske zdravstvene organizacije, poslednje izdanje - The International Statistical Classification of Diseases and Related Health Problems , World Health Organization) i
- DSM-IV (Klasifikacija mentalnih poremećaja data od strane Američkog udruženja psihijatara, poslednje izdanje - Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, 4th Edition, American Psychiatric Association)

Ja sam ih pronalazila na netu, ali sad trenutno ne mogu da pronadjem.

Mislila si na to ili nesto drugo?

arianna arianna 20:50 05.04.2012

Re: ***

Mislila si na to ili nesto drugo?


Potreban mi je upitnik za ranu dijagnostiku koji popunjavaju roditelji dece. Pojavio se na nekim seminarima o inkluziji, zajedno sa uputstvom za popunjavanje

Klasifikacija je nešto sasvim drugo.

natasavb natasavb 20:56 05.04.2012

Re: ***

Potreban mi je upitnik za ranu dijagnostiku koji popunjavaju roditelji dece. Pojavio se na nekim seminarima o inkluziji, zajedno sa uputstvom za popunjavanje

Nisam cula za takav upitnik, ali cu se raspitati.
Znas li mozda ciji je semniar bio?
arianna arianna 21:01 05.04.2012

Re: ***

Nisam cula za takav upitnik, ali cu se raspitati.
Znas li mozda ciji je semniar bio?


ne znam ciji je bio seminar

hvala unapred
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 21:56 05.04.2012

Re: ***

arianna
Nisam cula za takav upitnik, ali cu se raspitati.
Znas li mozda ciji je semniar bio?


ne znam ciji je bio seminar

hvala unapred


Pretpostavljam da je u pitanju bio CIP-ov seminar, tamo sam bila ali ne mogu da pronađem gde sam zapisala kako se tačno zove ta ček lista koju su oni predstavljali.
Međutim to je vrlo slično kao CHAT za koji sam link postavila gore.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana