"Više od 40 gradova i opština Srbija večeras će se pridružiti globalnoj akciji Svetskog fonda za prirodu (WWF) za očuvanje životne sredine "Sat za našu planetu" simboličnim isključivanjem rasvete i dekorativnog osvetljenja na jedan sat.
Do sada su se pozivu za učešće u akciji Svetskog fonda za prirodu odazvale lokalne samouprave, ustanove, javna preduzeća i kompanije u više od 40 gradova Srbije, koji će isključiti osvetljenje od 20.30 do 21.30 sati, navodi se na sajtu te organizacije.
Akciju su podržali Beograd, Aranđelovac, Apatin, Bač, Bačka Palanka, Bački Petrovac, Bečej, Beočin, Bogatić, Bor, Čačak, Ćićevac, Dimitrovgrad, Donji Milanovac, Ivanjica, Kanjiža, Kovačica, Kragujevac, Kraljevo, Kula, Majdanpek, Niš, Novi Bečej, Novi Pazar, Novi Sad, Pančevo, Pirot, Požarevac, Prokuplje, Senta, Sombor, Srbobran, Sremski Karlovci, Surdulica, Trstenik, Valjevo, Varvarin, Veliko Gradište, Vranje, Zaječar i Zrenjanin.
Akcija "Sat za našu planetu", šestu godinu za redom, održava se kao podsećanje i opomena da ljudi preduzmu nešto protiv klimatskih promena koje su posledica neodrživog korišćenja prirodnih resursa.
Za ovogodišnju akciju u svetu prijavilo se više od 6.000 gradova.
Centralni skup 31. marta u Srbiji će se održati u Beogradu na Trgu Republike od 20.30, a veći skupovi planirani su i u Nišu i Novom Sadu.
Akcija "Sat za našu planetu" počela je 2007. u Sidneju. Prošle godine u akciju je bilo uključeno oko dve milijarde ljudi u više od 5.200 gradova u 135 zemalja. Akcija je u Srbiji prvi put organizovana 2009. godine.
Ove godine, u akcije će, prema procenama organizatora, učestvovati oko dve milijarde ljudi u oko 140 zemalja širom sveta i u istom trenutku u mraku će biti najpoznatije svetske građevine, kao što su Ajfelov toranj, Bakingemska palata, zgradu opere u Sidneju, most Golden Gejt, Zabranjeni grad u Pekingu i mnoge druge.
Prvi put, akcija se širi i u svemir, pošto će astronauti sutra, sa međunarodne svemirske stanice, pratiti gašenje svetla širom planete i fotografisati taj prizor."
(preneto sa ZANIMLJIVE INFORMACIJE)
*********************************
Jedan sat (60 minuta) za Zemlju, subota 31.03.2012 20:30 - podržavam, naravno, ali ne mogu da se ne setim milijardi ljudi koji - nemaju struju, pa ne mogu da se pridruže svima nama koji ćemo (ili nećemo, svejedno, slobodan izbor) danas gašenjem svetala pokazati da mislimo o energiji koju trošimo i o ograničenim izvorima energije koje nam naša planeta ima na raspolaganju, a o rasipanju energije i da ne govorim...ovaj svemirski brod zvani Zemlja zahteva bolje održavanje i čuvanje..Rasprave o klimatskim promenama kojima je današnji sat "bez svetla" posvećen, činjenicama o ozbiljnim, merljivim promenama nivoa mora, nestajanje kopna na nekim delovima planete (Maldivi, mislim) i još uvek kontroverze u naučnim krugovima o tome KAKO se ustvari utvrđuje čovekov uticaj na klimatske promene i da li je zaista moguć ili je u pitanju samo još jedna od mnogih "klimarskih mena" kojih je naša samohrana majka Zemlja imala onoliko u svojoj istoriji, sve te rasprave, istiniti ili lažni iskazi bez ili sa dokazima o posledicama klimatskih promena koje je čovek (veruje se) izazvao - malo pomažu mnogima koji sa promenama klime imaju problem ovde i sada, za trajanja života ove generacije, a to je ono što je zaista važno i na šta večerašnji sat podseća i upozorava...
Na istoj internet stranici (link - ZANIMLJIVE INFORMACIJE) ima i podataka (odavno predstavljenih na sličan način, ali uvek zanimljivih) o tome kako bi naša planeta izgledala da je (s istim proporcijama za sadašnju, živuću populaciju) naseljava samo 100 ljudi.
**********************
"Kad bismo mogli celokupno svetsko čovečanstvo svesti na selo sa stotinu stanovnika, a poštujući mere (proporcije) svih postojećih naroda sveta, selo bi bilo ovako sastavljeno:
8 Afrikanaca,
52 bi bile žene,
48 muškaraca,
70 ne-belaca,
30 belaca,
70 ne-hrišćana,
30 hrišćana,
89 heteroseksualaca,
11 homoseksualaca,
6 osoba bi posedovalo 59% sveukupnog svetskog bogatstva i svih 6 bi bili iz Sjedinjenih Država,
80 bi ih živelo u kućama bez osnovnih uslova stanovanja,
70 bi ih bilo nepismeno,
50 bi bilo neuhranjeno,
1 bi umirao,
1 bi se rađao,
1 bi imao kompjuter,
1 (da, samo 1) bi posedovao univerzitetsku diplomu.
Ako se posmatra svet u svetlu ovih podataka, potreba prihvatanja, razumevanja, saosećanja i edukacije postaje očigledna.
Razmislite i o ovome:
- Ako ste se jutros probudili zdraviji nego bolesniji, srećniji ste od milion ljudi koji neće dočekati sledeću nedelju.
- Ako nikad niste osetili opasnost bitke, osamljenost zatvoreništva, agoniju mučenja, ugrize gladi, srećniji ste od 500 miliona stanovnika ovog sveta.
-Ako možete otići u crkvu bez straha da vam prete, hapse, muče ili ubiju, srećniji ste od 3 MILIJARDE ljudi ovoga sveta.
- Ako u Vašem zamrzivaču ima hrane, na Vama odeće, nad glavom imate krov i krevet u koji ćete leći, bogatiji ste od 75% stanovnika ovog sveta.
- Ako imate račun u banci, novac u novčaniku i nešto sitniša okolo u nekoj kutiji, pripadate među 8% najbolje stojećih ljudi na svetu.
- Ako su vam roditelji još živi, a pri tome još uvek u braku, spadate među zaista retke osobe.
- Ako možete pročitati ovu poruku ne spadate među 2 milijarde onih koji ne znaju čitati."
***************************
Više poštovanja jedinoj planeti koju imamo i koja ima nas može se (i treba) iskazati i akcijom koja sledi večeras, koja je postala planetarni pokret nakon "prvog puta od 60 minuta" u Sidneju 2007, ali ne treba ni gubiti iz vida raspored potrošnje energije na ovoj jedinoj planeti koju imamo,.
Prvi put ove večeri ovaj "sweet sixty" za našu planetu biće praćen i iz svemira, sa svemirske stanice, u realnom vremenu i tako dostupan svim korisnicima interneta, takođe (skoro, pa u relanom vremenu).
I koliko god da se "malo pomeri" znanje, volja i želja da se o planeti počne drugačije misliti, da je se počne malo više paziti, čuvati i unapređivati, biće i to malo - nikako ne i sasvim dovoljno - ali za početak daće nade da je
Buckminster Fuller možda ipak bio u pravu kad je verovao u to da "živi na svemriskom brodu zvanom Zemlja" kog treba održavati i čuvati kao i bilo koji drugi "veliki brod". Fuller je verovao i da je, katkada, najveća hrabrost usuditi se biti sasivm naivan i poverovati da je dovoljno vrlo malo volje da bi se - postiglo mnogo. "Call me trim tab" piše na njegovoj nadgrobnoj ploči, s mnogo dobrih razloga.
Fuller je rekao jednu rečenicu koja je suviše lepa, da bi smela da bude - neistinita:
Ne moraju (možda) i klimatske promene baš da "nam padnu na glavu" da bi uočili sa kakvim se često nehatom, nebrigom i neznanem odnosimo prema sopstvenom staništu, prema sopstvenom "svemirskom brodu zvanom Zemlja" kom smo posada, putnici i istraživači. I da se podsetimo da sve to možemo - promeniti, da se ne bi obistinili čuveni stihovi koji sa potpuno prazne planete i sa dna kanjona odzvanjaju, a da niko ne može da ih čuje: "...izgleda da se ljudima baš i nije dopadalo ovde..."
To bi baš bilo - šteta.