Autor: Rodoljub Šabić
Pre neki dan stigne mi e-mail pod neobičnim, zanimljivim „nazivom" - u subject-u je pisalo „Inicijativa Boston". Poslala ga je grupa naših sugrađana iz dijaspore, iz SAD-a, Bostona naravno, po svoj prilici na veći broj „relevantnih" adresa u Srbiji.
Predmet inicijative je u vezi sa ovih dana hiper aktivnom temom - predstojećim izborima koji se, kao što verovatno znate, održavaju i na određenom broju mesta u dijaspori.
Upravo o tome se radi. Tu mogućnost su na prethodnim izborima koristili i podnosioci „Inicijative Boston". O tome i pišu i sa ogorčenjem se sećaju da je glasanje njih 80 kontrolisalo čak 18 predstavnika različitih političkih stranaka, koji su toga radi doputovali iz više hiljada kilometara udaljene domovine. „Bostonci" su, pretpostavljajući iznose koji su potrošeni za putne troškove i dnevnice, bili doslovno šokirani, posebno, imajući u vidu, da se u nekim slučajevima „kontrola izbora" svodila na turistički obilazak grada ili celodnevni šoping.
„Inicijativa Boston" je dobra prilika da se podsetimo na neke od informacija o troškovima „izborne kontrole" u dijaspori, koje su pre četiri godine uz ne male probleme, koji su zahtevali i angažovanje Poverenika za informacije, dospele u javnost. Npr. na to da je glasanje na 75 biračkih mesta u 42 države nadziralo više od 1.600 „kontrolora". Da je odnos broja glasača i „kontrolora" bio u očiglednoj korelaciji sa turističkom atraktivnošću grada u kome se glasa. U San Francisku 90 glasača : 20 kontrolora, u Alžiru 35 : 15, u Pekingu neverovatnih 46 : 30! Da je sve to koštalo više od 1.500.000 Eura!
Podnosioci Bostonske inicijative apeluju da se ovakve stvari spreče, da se nikako ne ponove. Deo njihove Inicijative odnosi se i direktno na mene, tačnije na Poverenika za informacije od koga će, kažu, zahtevati da „objavi imena onih koji budu kontrolisali izbore, stranke koje će predstavljati i gradove u kojima će to raditi."
Na ovo imam samo jedan, „birokratski", praktični komentar. Poverenik ne objavljuje nikakve informacije. Njegov posao je da odlučuje o pravu građana i javnosti da informacije dobiju. A oni, u skladu sa zakonom, treba da ih traže od onih organa vlasti koji ih imaju, što će u konkretnom slučaju biti Republička izborna komisija. A ako ih u zakonskom roku ne dobiju, imaju pravo i treba da traže pomoć od Poverenika. I nemaju razloga da sumnjaju da će ta pomoć izostati.
A najvažniji deo inicijative glasi: „Poštovani državljani Srbije u inostranstvu i Srbiji, namena ove inicijative je da se izrazi oštro neslaganje sa dosadašnjim načinom sastavljanja biračkih odbora u inostranstvu. Želimo da država Srbija prestane da troši novac građana na nepotrebno slanje stranačkih članova i rodbine u kupovinu i turizam. Građani Srbije u inostranstvu su sasvim sposobni da izvrše dužnosti članova izbornih komisija. Pozivamo nadležna tela da u saradnji sa predstavništvima države Srbije i građanima koji žive u inostranstvu uštede novac poreskih obveznika i preusmere ga tamo gde je potreban. Spremni smo da besplatno učestvujemo u organizaciji izbora i njihovom sprovođenju. Molimo vlasti da ne ponavljaju grešku sa prošlih izbora".
I na ovo imam samo jedan komentar - svaku reč potpisujem.