Baš smo se pre neki dan lepo raspričali na FB-u na temu kako bolje raditi, živeti takoreći, kad sam ja naglo i neočekivano vrcio sa te svilene krpice i zatekao se u paukovoj mreži „bubica" koje sam onomad ostavio „za posle", ko da su neka poslastica. I to ne u nekoj urednoj mreži nego onoj pravoj seoskoj gde pauk ko da je popio malo i mlati bez plana i programa (kako zna koje su niti lepljive, a koje nisu nije ni njemu jasno).
I sad, odjednom, subota - idealno vreme da se izlistaju saveti za bolji rad, pa do Ponedeljka uredno zaborave, da se ne opterećujemo previše radnim danom.
I evo te, jedne druge paučine, paučine od saveta, finije po definiciji, naravno, zvezdasto entogonalne, na FB-u izlistane pod urednim imenom očigledno jedne „mračne" organizacije „Landscape Architects Network":
2. Upoznaj problem
3. Nauči da slušaš
4. Nauči da pitaš
5. Pravi razliku između ozbiljnog i gluposti
6. Prihvati promene kao neminovnost
7. Priznaj greške
8. Izražavaj se na jednostavan način
9. Opusti se i smiri (reč „opusti" namerno izabrana, jedan nestašan bloger nam ugravirao u blog-pamet još davno)
10. Smeškaj se
E, ovo 10 odlično radim, dok ne naletim na nekog pronicljivog psihijatra, a ostalo sam malo lagao FB prijatelje, no oni su to već verovatno zaboravili.
Da nije sve tako logično u nelogičnosti skretanja s puta na putu kojim već svako od na prašinari, pomislio bi neko da je mesečarenje bolest, ili da neka ružna pačad nikad ne narastu u labudove, ili da svileni sunđer u koji nas je bacilo ne postoji.
Ja za skeptike imam brutalan primer: postavimo se na autoput sa mnogo kola, ali nedovoljno da bi se usporavalo, pa jurcamo dok, istovremeno, možemo komišiji ispred nas da pročitamo model naočara za sunce:
1. Ko još nije probao da jede, pije, peva ("razrakoli se" je popularan seoski izraz), telefonira I svađa se s pratnerom dok vozi (ko nema temu za svađanje ja savetujem navigaciju)?
2. Koliko ih stvarno razume osnovnu "mehaniku" - rastojanja, kočenja, verovatnoće, brzine kretanja impulasa kroz nerve itd.
3. Nauči da what?
4. Koga da pitamo kad smo mi najpametniji?
5. Za koga to nisu najveće "budale" što uvek prave neke razlike?
6. Naravno, tuđe promene lako prihvatamo, ali mi ne moramo da se menjamo pošto smo idealni
7. Ja tuđe greške i priznajem i opraštam sa neverovatnom lakoćom (što da pišem blog ako ne mogu bar malo da se iznapohvaljujem)
8. Doktorat iz toga smo odavno stekli
9. Zen master sedmi dan ovde, ne znam kako je kod vas?!
10. Ovo je lako, ovo može i da se kupi za sitne pare
Zar nije neverovatno-fenomenalan taj ogroman procenat ljudi, te silne devetke ljudi koji nikad nisu imali ozbiljnu nesreću, a dovoljno je tako malo da se pogreši!? Svevišnji se često i na razne načine zafrkava sa nama, biliv me.
Gledam pre neki dan pozorišnu predstavu "Master Class" u kojoj Tyne Daly glumi Mariju Kalas i, hokej, nismo svi Marija, ali ako izbacimo boldovano i pogasimo nešto svesnih lampica:
"... a glamorous, commanding, larger-than-life, caustic, and surprisingly drop-dead funny pedagogue holding a ... mastr class. Alternately dismayed and impressed by the students who parade before her, she retreats into recollections about the glories of her own life and career. Included in her musings are her younger years as an uglz duckling, her fierce hatred of her rivals, the unforgiving press that savaged her early performances, her triumphs at ...., and her affair with .... It culminates into a monologue about sacrifice taken in the name of ..."
Misim, ako može Marija i ako je verovati Mariji sve što je potrebno, pored crnčenja, su (imputiranjem se bavim ovde):
1. Strast
2. Dikcija
3. Tvrda glava
4. I dobra pluća
Ne samo da po njoj Amina iz Belinijeve opere „La sonnambula" ne hoda u snu, nego to što ona objašnjava studentima onomad je „mačji kašalj", kažem ja, prema onome što mi, „moderna", virtuelna ekipa znamo o životu i ostalom.
No...., ode dan, izgleda da će svila, čudesan protein, morati da ostane za posle, za neki drugi blog, sa svojim „vulgarno" priprostim osobinama:
1. Dobra za ten
2. Imuni sistem nam ne reaguje na nju, može da nam mlati po telu i ostalom
3. U obliku nekih kašica ima smešne osobine: čas jako lepljiva, čas nimalo, i sve zavisi samo od električnog polja
Moj bezimeni naj-saj-faj add-hoc mislilac na ovu temu predlaže flexibilnu elektroniku na nelepljivoj svilenoj podlozi koju ćemo uneti u organizam, počevši od glave, pa je zalepiti već negde, po potrebi :)
Pa do elektronike odoh ja da izrešetam virtuelni život realnim, ćeprkanjem po bašti i ostalom - pokušaću da probam neko od novih, baštovanskih pravila za bolji rad :)