U prethodnom tekstu [72], listajući knjigu Hendrikovskog, uzgred smo se osvrnuli na par primjera kratkog filma iz prošlosti, sada, zahvaljujući portalu UserFarm, globalnoj mreži video stvaralaca i njihovom nedavno održanom onlajn konkursu za najbolji video rad u nekoliko kategorija [muzički spot, animacija, reklama, dokumentarni, eksperimentalni i kratkometražni film] pred nama su pobjednički radovi, u izboru žirija, koji su osvojili novčane nagrade u iznosu od 1000 evra. Pošto sam i sâm konkurisao, pored ishoda zanimale su me teme, filmski jezik kao i tehnički nivoi realizacije filmova, posebno u poslednje dvije gorenavedene kategorije.
Film koji sam izabrao da približim čitaocima putem ovog našeg virtuelnog kutka jeste pobjednički rad u kategoriji kratkometražnog filma pod nazivom „TeleGrafika" [„TeleGraphics", 2010.] koji je realizovan kao timski projekat diplomskog rada grupe studenata završne godine na pariškoj informatičkoj školi SUPINFO [bivša "Ecole Superieure d'Informatique"]
Režiju potpisuju četiri autora, a sa jednim od njih Antoanom Delašarlerijem [Antoine Delacharlerie] čije radne 3D rendering grafike, preuzete sa njegove internet stranice http://www.inmyhead.fr/, prilažem kao ilustracije ovog teksta, imao sam malu prepisku, a la mini intervju, u kojoj mi je približio sam rad na filmu i riješio neke sitne nedoumice koje sam imao sa prevodom [nepotpune verzije sa engleskim titlom] "Telegrafike".
Obrazloženje konkursnog žirija, sastavljenog od jednog člana, Stjuarta Brauna [Stuart Brown], koji se opredjelio da baš ovaj film od 653 prijavljenih dobije nagradu, glasilo je [prevodim i citiram]:
„Dopao mi se način na koji su autori stvorili neku vrstu alternativne retro budućnosti u kombinaciji sa izuzetnim specijalnim efektima i sjajnim scenarijem. Izgled i utisak koji film ostavlja je zaista neuobičajen a zvuk je perfektno štelovan za lažni naučni dokumentarac. Vizuelni efekti, s obzirom da su rađeni za kratki film, oduzimaju dah i ja se zaista divim načinu na koji su ih autori prefinjeno upotrijebili - oni su se oduprijeli izazovu da pretjeraju što rade gotovo sve mlade filmadžije kada usavrše specijalne efekte. Takođe, zaista sam uživao u načinu na koji film završava sa onom poznatom distopijskom, naučno-fantastičnom oštricom. Sve u svemu, mislim da Antoanu Delašarleriju, Leopoldu Parentu, Leni Šnajder i Tomasu Tibou [Léopold Parent, Lena Schneider, Thomas Thibault] treba čestitati na inteligentnom, zabavnom i impresivnom filmu."
Što se tiče pobjedničkih radova u ostalim kategorijama [ link ], na mene je, pošto sam sve više i više sklon istočno evropskoj filmskoj produkciji kao i temama koje se bave sudbinama umjetnika, najviše ostavio utisak šesnaestominutni dokumentarac „Slika za Ameriku" Petera Kovačika [Peter Kováčik „Obraz do Ameriky", 2010.], dirljiva životna priča o starom, vrlo nadarenom slovačkom slikaru koji je zbog jedne beznačajne kazne i pritiska birokratije bio primoran da se sedamdesetih vrati iz Amerike u domovinu i time zauvijek prekine uspješno započetu karijeru. Praktično, vratio se u „ništa", godinama nije mogao da se zaposli i završio je na društenoj margini.
Prateći radove konkursa za eksperimentalni film bilo mi je drago da vidim i neke „naše" participante, autore sa prostora Ex-Yu, ali o njima možda nekom drugom prilikom.