Gost autor| Literatura| Umetnost

VILINSKA ŠUMA (Vilin-saga se nastavlja) VIII/1

mlekac RSS / 15.03.2012. u 00:08
 Novi četvrtak, nova glava...
 

                           ZATOČNIK

metimes_01.jpgJednog jutra Un, koja je prva ustala, primeti čudnu užurbanost u Mag- Melu. Odmah se pope nazad da o tome obavesti Kjua i Friju koji su još uvek spavali. Njena ljubavnica samo okrenu na drugu stranu, a vilin-princ joj reče kako bi ih Haldir već obavestio da je zapretila bilo kakva opasnost. Zatim se i on okrenu od nje, zagrli Friju i čvrsto zaspa.
Čudna je bila ta stvar sa vilinskim snom. Mogli su mesecima ostati budni, ili imati tolilo lak san da bi ih iz njega trgla i mačka koja se prikrada, ali su mogli mirno spavati i usred najveće larme ako bi bili raspoloženi za to. Na žalost, Un još nije bila ovladala tim vilinskim moćima. Zato ode da potraži decu koja su to jutro samo na brzinu smazala doručak i otišla da jurcaju negde napolju. U bilo kakvoj neobičnoj situaciji najbolje je bilo znati gde se nalaze kako bi ih brže mogla okupiti.

 Dazz se igrao sa par svojih vršnjaka pored potoka, ali drugo dvoje nisu bili na vidiku. Verovatno su se bili zavukli u dedinu prestonu dvoranu da slušaju šta se dešava. Ozbiljni poslovi starijih uvek su predstavljali nešto što je stalno pobuđivalo njihovu radoznalost.
Un krenu u pećine i na ulazu nalete na Haldira u svom sjaju njegove svečane ratne opreme.
Oklop prekriven drečavo crvenim sjajnim emajlom nije se navlačio bez izuzetnih razloga, pa ga, stoga, snaja upita šta se dešava.
- Na ulazu u Šumu Trolova ulogorila se grupa oklopnika. Postavili su dva velika šatora i ima ih oko desetak. Njihov vođa istakao je štit sa svojim grbom na koplje zabijeno u zemlju, što znači da želi mir ili pregovore. Idem da vidim šta zapravo hoće. - ukratko joj objasni vilinkralj.
- Budite oprezni, oče - zabrinuto mu reče stasita plavuša - Ljudi su jako podmukli. Naročito oni koji se klanjaju raspetom Bogu. Možda je po sredi neka zamka. -
Haldir se od srca nasmeja. Un je bila vila tek nekoliko godina, a već je razvila veliko nepoverenje prema sopstvenoj rasi, zbog čega je, inače, stalno prebacivala Friji. On svuče oklopnu rukavicu i pomilova zabrinutu napovilnu po obrazu:
- Ne brini se, kćeri. Naši strelci drže ih na nišanu još od sinoć. Ako samo nešto pokušaju bitke zapravo neće ni biti. To će se nazvati samoubistvo. Mada, mislim kako je po sredi neki sasvim drugi razlog. Verovatno im treba neka pomoć, a znaš i sama koliko se Hrišćani jako teško odlučuju da je zatraže od nas. Mora da ih je velika muka naterala. Vitezovi ne dolaze na početak Belog puta iz zabave. Obično se plaše i same pomisli na vilinsku šumu. -
Un uzdahnu i pogleda svog svekra sa zebnjom. Imala je nekakav uznemiravajući osećaj u stomaku, ali nije govorila o tome, jer su se u njenom selu takve stvari smatrale kukavičkim. Umesto toga ona jednostavno reče:
- Idem i ja sa vama. Sačekajte me trenutak. -
Vilinkralj prevrnu očima, jer mu je u ovom trenutku najmanje trebalo da čeka mladu ženu koja se doteruje. Nim predloži da krenu bez nje, ali Haldir to glatko odbi. Ipak je napovilna po svom položaju bila princeza od Astara i to se moralo poštovati. Na iznenađenja vilinkraljavske svite Un je stigla još pre nego što su izveli prelepog belog konja za nju. Plavuša je bila veoma lepo odevena i doterana. Verovatno je iskoristila prednost subjektivnog vremena za to. Doduše, imala je poteškoća da lepo uzjaše u ljudskoj haljini, ali je na kraju ipak nekako uspela razgolitivši noge do kolena. Vilenjaci tradicionalno nisu koristili „žensko jahanje" i smatrali su ga prilično pogibeljnim.
Gospodar Šume Trolova je uskoro sa svojim svitom od osam članova galopirao niz beli put prema ulazu u njegovo malo kraljevstvo. Isto posle podne susreli su jednog usamljenog viteza koji je sa svojim štitonošom išao put Mag-Mela. Nosio je svoje veliko ritersko koplje okrenuto naopako kako vilenjaci ne bi slučajno krivo protumačili njegove namere. I pored vrlo ponosnog držanja odmah se videlo da je on jedan umorni starac. Lice mu je bilo mršavo, obrazi usahli, brada snežno bela, a koža mu je imala nekakvu skoro voštanu boju. Nasuprot tome, njegova viteška oprema bila je izuzetnog kvaliteta i veoma dobro održavana.
Stao je ispred grupe viljenjaka i duboko se naklonio u sedlu dok je njegov štitonoša gromko uzviknuo:
- Vojvoda Godfrid od Valhajma, treći sin pokojnog kralja Eugena! -
Dok je Nim svečano nabrajao sve Haldirove zvanične zemaljske i vanzemaljske titule, plavokosa vilin-princeza jedva se uzdržavala da ne prasne u smeh zbog riterove verižne kape koja joj je ličila na pletenu čarapu sa rupom, a iz koje mu je kroz uzak otvor virila snežnobela brada kao u jarca. Haldir prekinu svu tu besmislenu pompu jednostavnim pitanjem:
- Šta te dovodi u moje kraljevstvo prijatelju? Nema mnogo vitezova koji su toliko hrabri da ujašu u vilinsku šumu, pogotovu danas, kad sveštenici raspetog Boga pričaju mnoge gadne stvari o mom narodu. -
- Znam ja dobro šta je istina, a šta laž, vaše veličanstvo. Moj daleki predak, Vigo od Gota, borio se rame uz rame sa Arel-Gatorom u legendarnoj Mealdurinskoj bici. Moja porodica zapamtila je da su vilenjaci dobar i pošten svet - učtivo odgovori vitez.
- Ala bi se Frija obradovala da vas upozna! Erik Krvavi je predak moje... - tu plavokosa lepotica proguta pljuvačku, ali se brzo doseti pa nastavi - Najbolje prijateljice i ona je jako ponosna na to. -
Stari oklopnik ju je tako pogledao, da je odmah shvatila kako ljudske žene nemaju šta da traže u zvaničnom razgovoru dvojce vođa. Njenom svekru se ta ishitrenost takođe nije ni malo dopala, ali nije hteo dozvoliti da je omalovažava čovek koji je očito došao po pomoć, zato elegantno podiže ruku u njenom pravcu rekavši:
- Princeza Un, od Astara! Moja snaja i majka prvog naslednika vilinskog trona u idućoj generaciji. Izvinjavam se što vam je odmah nisam predstavio. -
Riterovo ledeno lice munjevito se preobrazi u ljubazan krezubi osmeh. Ohrabrena time, nekadašnja lughamska seljanka grubo ga upita:
- Dobro, pustimo sada titulisanje. Reci ti meni, stari junače, zbog čega si došao? Kakva te je muka dovela kod nas? -
Vilinkralj nije ovome dodao ni jednu jedinu reč, nego se samo upitno zapilji u sagovornika.
Starini očito postade vrlo neprijatno, ali na kraju ipak promuca:
- Pa, znate, zapao sam u neke neprilike koje sam ne mogu baš tako lako da rešim. Od kako je Harold Modrozubi pobio moju braću koja su imali svoje feude u priobalnom pojasu, ja nemam kome da se obratim za podršku. Moj je feud postao nezavisno vojvodstvo. Sve do pre, otprilike, mesec dana... -
- Mislim da će biti prijatnije ako nastavimo ovaj razgovor u mojoj prestonoj dvorani, a ne ovako, sa konja. Ne brini se, pomoći ćemo ti, ako je to u našoj moći - odvrati Haldir, pa, okrenuvši svog prugastog pastuva, krenu nazad ka Mag-Melu. Ostatak njegove svite pratio ga je bez reči. Sirotom Godfridu nije ostalo ništa drugo nego da pojaše za njima.

To isto veče stari vojvoda sedeo je ispred Haldirovog zastrašujućeg prestola, uz meze i piće objašnjavajući vilinkralju nedaće koje su ga zadesile.
Vitez je bio vrlo vremešan i snaga ga je postepeno napuštala. Muških naslednika nije imao. Samo šest kćeri, od kojih su tri još bile neudate. Zetovi su mu takođe bili plemići, ali, su služili u udaljenim kraljevstvima pa se na njihovu pomoć nije mogao baš previše oslanjati. Ako bi se njima obratio verovatno bi morao da prizna vlast njihovih suverena što bi odmah izazvalo kralja Otona sa Gvozdenom Košuljom na čijoj se granici nezavisni feud i nalazio. To bi se, verovatno, završilo uništenjem njegovih dobara, uz puno mrtvih i osakaćenih, a ostatak života bi morao da provede negde u izgnanstvu kao plemić bez zemlje, nadajući se milosti stranih krunisanih glava.
- Dobro, čija je vojska zauzela tvoje nezavisno vojvodstvo? - upita vilinkralj izgubivši volju da sluša Godfridovo pričanje izokola
- Kamo sreće da je vojska. Ne bih onda podnosio ovoliku sramotu. U stvari, moje vojvodstvo je samo jedna malo bolje utvrđena kuća sa kulom i selo koje priznaje moju vlast. Imao sam svega dvadesetak naoružanih stražara i možda oko dve stotine slabo naoružanih pešaka iz sela. Vojvodstvo je zapravo čuvala moja slava, jer sam bio riter na dobrom glasu. Ali, kako sam ušao u sedmu deceniju svog života, snaga je iznenada počela da me napušta. Moja veština više nije bila dovoljna. Glas o tome proširio se raznim kraljevstvima tiho i neumoljivo kao zmija otrovnica.
Nije trebalo dugo da se dogodi nesreća. Pojavio se jedan vitez sa svojom pratnjom, ulogorio se ispred mog zamka i izazvao me. Ime tog ritera je Zigmund od Gota a tvrdi da po pravu srodstva ima pravo na moj feud, mada dotad niko nikada nije čuo za njega. Zaprečio je donošenje namirnica u zamak a mome selu nametnuo je svoj danak. Niko od mojih vojnika nije smeo da mu se suprostavi.
Moj tadašnji štitonoša, mladi Beltran, izjahao mu je na megdan bez mog znanja, i poginuo je. Pošto su svi u mom zamku počeli da me smatraju starcem čije mišljenje nikoga ne obavezuje, moja srednja ćerka, Elza, otišla je u selo i zauzela mesto devojke koja je to veče trebalo da spava sa prokletnikom, jer i to je bio deo danka. Smerala je lično da ga ubije. Naravno, i ona je poginula.
Gad je njeno golo telo dovukao za kosu i ostavio na strelomet od kapije zamka kako bi naš što više uvredio. Tu je stajala dok nije počela toliko da smrdi, da je to i njemu dojadilo pa je naredio da je ukopaju.
Najstrašnije od svega mi je što znam da bih lako ubio tog surovog razmetljivca, samo kada ne bih bio ovoliko star. Zato sam se sa mojim preostalim ćerkama i najodanijim slugama jedne kišne noći izvukao iz zamka i došao ovamo. Sada ovde, u Vilinskoj šumi, klečim pred Tronom užasa i molim za pomoć. Vi vilenjaci vični ste magiji. Sigurno imate neki napitak da mi povrati staru snagu... Samo na nekoliko dana... Da ubijem prokletog Zigmunda i rasteram njegovu bandu. Ne tražim ništa više - završi starac u oklopu kleknuvši pred Haldirov presto na jedno koleno i pognuvši glavu.
Vilinkralju bi neprijatno što ne može ispuniti vitezova očekivanja, tako puna ubeđenosti i tako iskrena. Potpuno je razumeo njegov bol i bes. I sam jednom davno izgubio kćer. Zato je neko vreme ćutao. Onda ga pogleda čvrsto u oči i obrati mu se biranim rečima:
- Vilenjačka magija ne može učiniti ono što ti tražiš. Mi ti možemo prilično produžiti život, ali ćeš ga onda provesti kao starac. Tvoje telo je oronulo i mi ga, bar za sada, ne možemo popraviti. I mi starimo, samo je to toliko sporo da vaša rasa to uopšte ni ne primećuje. Stvari kao što je tvoja mladalačka snaga i okretnost otišle su zauvek. Nemoćni smo pred vremenom. Međutim, pomoći ćemo ti kolko god možemo. Poslaćemo nekoliko naših ratnika da ubiju prokletnika i vrate ti tvoj feud. -
- Veoma sa vam zahvalan vilinkralju. Toliku milost nisam se ni usudio da tražim. Vilenjaci će jahati samnom u moju poslednju bitku. Veća čast ne može se ni zamisliti - otmeno mu odgovori stari ratnik.
Haldir ga pogleda iskreno se smešeći, pa onda jačim glasom progovori:
- Zašto poslednjoj bici? Mi ćemo je dobiti za tebe. Nime, koliko ti treba da ubiješ tog razmetljivca? -
Nim, koji je kao obično stajao sa desne strane izrezbarenog trona počeša se zamišljeno po bradi, pa reče:
- Ako se borimo peške meni poznatim oružjem... Ma bilo kojim, najviše nekoliko sekundi. Koliko da stignem do njega. Ali, ako se borimo kopljem na konju, kao što čine ljudski oklopnici... Bogova mi, ne znam. Taj način borbe nikada nisam proučavao. U njemu važe neke sasvim druge zakonitosti. Nadam se da će mi moja snaga i brzina dati dovoljnu prednost da pobedim. Ako ne, biće mi čast da umrem služeći porodicu Gator. -
Sada se i vilinkralj zabrinu. Stari majstor borilačkih veština obično je bio njegov odgovor na sve megdandžijske izazove. Međutim, ovog puta nije bio u pitanju razjareni vikinški vođa sa dvoseklom sekirom, nego vitez koji je bio posebno obučen za borbu nezgrapnim oružjem na konju, a Nim se razumeo u jahanje koliko kralj Oton sa Gvozdenom Košuljom u ženski vez. Znači nikako. Međutim, gospodar Šume Trolova nije tek tako moga da povuče svoje obećanje. On upita Nima i ostale okupljene vilenjake:
- Dobro, ko je najbolji jahač među nama? Njega ćemo poslati da ućutka tog razmetljivog Zigmunda -
Svi su opet ćutali nekoliko trenutaka a, onda se Ohen odvaži da kaže:
- Bojim se, vaš sin, Kju, veličanstvo! -
Haldir, koji je taman nešto zaustio, naglo zamuknu. Sada više nije mogao povući reč koju je dao pred svima, pa makar to značilo da je život njegovog jedinog sina ugrožen. Osećao se kao lovac koji je upao u sopstvenu klopku. Besan na sebe zbog brzopletosti i preterane samouverenosti on se obrati Nimu:
- Zavilenite ovog starca i učinite sve što je u vašoj moći da mu povratite bar deo snage. -
- Razmislite šta radite gospodaru, - umeša se Ohen - Možemo dovoljno da ga ojačamo da bi se sam sukobio sa tim Zigmundom. Sem toga, dali ste vaše vilinkraljevsko obećanje. -
- Ne treba mi on da bi se borio sa tim prokletim megdandžijom. Samo želim da pre polaska nauči Kjua svemu što sam zna o viteškom načinu borbe. Zbog toga trebate da ga okrepite - smrknuto odgovori vilinkralj.
- Mislim da je previše surovo naterati Gotfrida da provede dugi vilenjački život kao starac - opet se pobuni Ohen.
Na tu primedbu, Haldir duboko uzdahnu i reče:
- Nisam ja došao ovde da tražim uslugu, nego on. Ako tražiš pomoć od natprirodnog red je da za to nešto i platiš. Pa to je kod ljudi već deo folklora. U pričama mi uvek tražimo nešto za uslugu, a to ispadne na kraju vrednije nego sama pomoć. Zašto ne bi bilo tako i ovaj put? -
- Neće to biti nikakva velika patnja, vidarko - od srca se nasmeja Nim - Ljudski starci vole život više nego mladi... -
- Pa naravno, kad ih je priroda ovog sveta počastila tako kratkim životom. Taman se jadnici naviknu da se provlače kroz njega, kad im on istekne. To stvarno nije pošteno... Razumna su bića, skoro isto kao mi - tužno će Ohen.
- O njihovom razumu može se raspravljati - odbrusi vilinkralj i dalje ozbiljno zabrinut za svog jedinca.
Zatim posla po Kjua iako je bio siguran da ga je Un već obavestila o svemu. Na žalost, pri izdavanju naređenja i zadataka morao se držati ustaljene ceremonije.
Vilin-princ stiže pred oca sav pospan, praćen sa svoje dve napovilne supruge koje nisu ni malo bile oduševljene zadatkom koji mu je bio poveren. Un je smatrala da on to nikako ne treba da prihvati, a Frija podiže glas i na Haldira, što se svima prisutnim činilo nezamislivo. Takva loša vest, servirana uz buđenje, potpuno ju je uzdrmala.
Kju bez reči prihvati zadatak, što izazva dopunsko gunđanje njegovih prelepih žena. Ne obraćajući nikakvu pažnju na njih on kleče na jedno koleno ispred trona svoga oca i objavi:
- Pokušaću da ubijem tog Zigmunda u viteškom dvoboju. Ako slučajno ne uspem, biće mi čast da umrem u slavu Astara i njegovog gospodara! -
Na to svi prisutni vilenjaci zaklicaše Kjuu i bivše stanovnice Lughajma shvatiše kako vilin-princ nije mogao drugačije da postupi. Od njega se očekivalo junačko ponašanje i njegovi podanici ne bi prihvatili ništa manje. Bar ne u svojim srcima.

Sutradan je stari Godfrid bio zavilenjen bukvalno bez svog pristanka, i to za vreme pregleda i lečenja kod vilinvidara. Zatim je sa čitavom svom svitom bio sproveden za Mag-Mor gde je na brzinu bilo napravljeno vežbalište. Tu je trebalo da Kju nauči sve tajne viteškog zanata tokom sledećih meseci. On se odmah oprobao na raznom spravama koje su bile napravljene da simuliraju neprijatelja u boju i ni jednom nije pao. Stari vitez bio je oduševljen početnim uspesima svog novog učenika, ali Nim je samo odmahnuo rukom rekavši kako ništa ne može zameniti živog protivnika.
Idućih dana pokušali su i s tim. Tačno sledeći Godfridova uputstva vilin-princ je toliko puta oborio vitezove i štitonoše iz starčeve svite da više niko nije hteo da se nadmeće sa njim. Pošto je Nim uporno odbijao da se popne na konja, ulogu protivnika morala je da preuzme Frija koja je od početka nameštala kosti i krpila povređene na vežbalištu. Napovilna neukrotivog duha rado je prihvatila taj zadatak, mada se u teškom oklopu i sa duplom zaštitnom košuljom od kostreti vrlo loše osećala. Još gore je bilo sa kopljem, koje je bilo debelo kao kolac i vrlo nezgodno za rukovanje, bar po vilenjačkim standardima. Ruku na srce, osećala se vrlo glupo u ulozi ritera.
Prilikom prvog sudara ostala je na sedlu, ali njen konj izgubi ravnotežu pa je pala na improvizovanu ogradu koja je sprečavala da se vitezovi direktno sudare i polomila je jedno desetak metara, kotrljajući se po njoj. Sva sreća da je bila napravljena od suve barske trske i tankih štapova, pa se nije ozbiljno ozledila. Koristeći svoju vilinsku brzinu, Kju je pokušao da je zaustavi, pa je i on pao sa konja. Na kraju su oboje sedeli na travi, smejući se, dok su oba učitelja borbe razočarano vrtela glavama. Toga dana nisu više se nadmetali.
Sledećeg jutra Godfrid im je održao oštru bukvicu o pravilima borbe i besmislenosti odluke ga se supružnici sukobljavaju u najplemenitijem najopasnijem načinu borbe na ovom svetu. Naredio im je da zaborave ko je u drugom oklopu i udaraju bez milosti ako uopšte misle nešto da urade.
Tog dana su se polomila nebrojena tupa koplja. Napovilna je sedam puta letela iz sedla, ali se uglavnom dobro držala. Kju je pao samo tri puta. Frija ga je optuživala kako joj namerno popušta, pa ga je još bešnje napadala. Konačno, prilikom jednog sudara, parče slomljenog koplja pukim slučajem proletelo joj je kroz vizir i poseklo ju je između vrata i kjučne kosti, izazvavši obilno krvarenje. Naravno, Vilin-princ je bio prvi da joj pritekne u pomoć, prihvativši je na ruke kako ne bi pala sa konja i skinuvši joj kacigu neverovatnom brzinom, kako bi doou mogao da dospe do ozleđenog mesta. Ipak izgubila je dosta krvi pa je, nesigurna na nogama, morala neko vreme da odustane od pomaganja mužu.
Naloženo joj je da nekoliko dana ostane u krevetu hraneći se ždrebećim i jelenskim mesom. Bilo je i predloga da je prenesu u Mag-Mel, ali ona za to nije htela ni da čuje. Rekla je da će pre umreti pored Kjua, nego što će ga ostaviti samog među ljudima u čiju dobronamernost nije bila baš najsigurnija.
Naravno Un je odmah došla da se brine o njoj. Kuvala joj je i svojeručno ju je hranila na kašičicu. Ležala je noću pored nje, kako bi je grejala, i terala je vilinprica od bolesnice da je ne bi zamarao. Tako se crvenokosa vilin-princeza oporavila za samo tri dana.
U međuvremenu, stigla je i Ohen koja je četiri puta morala Kjuu da namešta rame, jer se Gotfrid pod uticajem vilinske krvi toliko oporavio da je lično ujahao i svojeručno počeo podučavati svog učenika. Upravo je radio na povređivanju ruke protivnika udarcima koplja u rub štita, što je inače bila specijalnost starog viteza. To je vilin-princa koštalo mnogo bola a čak mu ni njegova superiorna fizička spremnost nije davala nikakvu prednost. Na kraju je Ohen dočepala Godfrida za gušu i saopšila mu da će mu oseći obe ruke, ako samo još jednom namerno povredi vilinpričev zglob. Ta pretnja možda ne bi toliko uplašila okorelog viteza da mu ostali nisu rekli kako će se stara vilinvidarka postarati da tako sakat još dugo poživi na njeno zadovoljstvo. Tako je, i pored svoje staračke naravi Gotfrid odustao od ideje da posmatrače i dalje zadivljuje biserima svoje umetnosti pa se vratio uobičajenoj obuci.
Kada su došli do borbi na tlu, Kju zapravo nije imao šta da uči. On je svojom veštinom bio daleko iznad svega što bi stari vitez mogao da mu pokaže. Gotfrid je tada počeo da mrzi Kjua skoro više nego samog Zigmunda koji mu je ubio kćer i preoteo sva dobra. I pored svih svojih znanja vitez ni jednom nije uspeo ni da dokači vilin-princa tupim oružjem za vežbu, a ovaj ga je rušio svakim kontaktom. To je bilo previše za ponosnog starca pa je odustao od daljeg podučavanja vilenjaka.
Izjavio je pred vilinkraljem kako je princ potpuno sposoban da porazi bilo kog ljudskog oklopnika i zatražio je da se odmah krene u njegovo malo vojvodstvo. Haldiru se učinilo kako viteška obuka nije dovoljno trajala pa je odgodio pohod za nekoliko dana. Opremio je tridesetak jakih vilenjaka u opremu koja je jako ličila na ljudsku ali je bila napravljena od mnogo jačih materijala po najvišim standardima Evelonskog oružarstva. Naravno, za samog Kjua napravljen je posebno bezbedan oklop od čistog titanijuma koji se svojom mat crnom bojom savršeno uklapao u senke noći. Dobio je, do duše, davno iskovan mač od legura platine i iridijuma, koji je svojom oštrinom mogao preseći svilu, ali i oštetiti nakovanj. On je bio ravan i krstast baš kao onaj koga je Erik Krvavi nekada nosio. Starac nije shvatao prednosti vilinske opreme inače bi donekle osnažen prvim blagodetima zavilenjena odmah pokupio jednu i sam odjahao da se sukobi sa prokletim Zigmundom.
Njegova netrpeljivost prema vilin-princu je dodatno bila pojačana činjenicom što je Elke, starčeva treća kćer, očito imala nešto sa Haldirovim sinom, a njegove žene se na to uopšte nisu osvrtale. Ta slutnja ga je toliko ljutila da ju je pred sam polazak stavio pod stražu, na šta su vile koje su se motale oko ljudskog logora reagovale prilično besno i malo je falilo da između saveznika padne krv i pre nego što su krenuli da povrate vojvodin feud. Situaciju smiri vilinkralj koji izjavi da otac po ljudskim zakonima može upravljati postupcima svoje dece, ili bar pokušavati to da učini. Pošto je Godfridova porodica bila samo u gostima, on nije smeo da se meša u njihove odnose. Zakoni vilinkraljevstva za njih nisu važili.
Stari vitez zahvali mu na tome, ali se onda zapita gde mu je najmlađa kći, Brit? Gospodar Šume Trolova odmah se dade u potragu za njom i pronađe je još kako sa nekoliko stražara uživa u druženju sa vilinskim narodom, baš u toplim pećinama. Znajući kakve neprilike to može izazvati mudri vladar naredi da je obrišu, obuku i osuše. Zatim ju je lično, uz pratnju nekoliko vila u lovačkim kostimima, predao ocu zajedno sa korpicom pečuraka koje je navodno brala u šumi. Godfrid proguta naivnu priču i ne zapita se kako to da se njegova mezimica vratila iz šume tako uredna.



Komentari (10)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jedna_jelena jedna_jelena 14:39 15.03.2012

Jedna...

...od glava po mojoj meri. Sta hoce ovaj matori, valjda treba da bude srecan sto je nekome preneo znanje. To zavilenjenje izgleda ne utice na razdvajanje centara za ljubav i mrznju? A devojke se ponasaju kao prave emancipovane princeze, bas sam ponosna na njih, :). Pozdrav!
anonimni_autor anonimni_autor 18:23 15.03.2012

Re: Jedna...

jedna_jelena
...od glava po mojoj meri. Sta hoce ovaj matori, valjda treba da bude srecan sto je nekome preneo znanje. To zavilenjenje izgleda ne utice na razdvajanje centara za ljubav i mrznju? A devojke se ponasaju kao prave emancipovane princeze, bas sam ponosna na njih, :). Pozdrav!

Drago mi je da ti se tekst dopao. Matori Godftid je džandrljiv kao i svi penzioneri, a ćerke su mu prirodno kao pemkinje poprilično razmažene.Kako su živele u izolovanom šumskom vojvodstvu poseta vilinskoj šumi je za njih bila jedistvena prilika da se dobro "zabave". Nadam se da shvataš koje su se dve stvari smatrale pod zabavu u ono varvarsko vreme. Piće i... Šta mogu ljudi kada filma i televizije nije bilo nigde na vidiku, a oduštvenim mržama na internetu da i ne govorim. Nije im zameriti na emancipovanom ponašanju.Mnogo pozdrava od A. autora.
PS juče sam sa suprugom bio na promociji knige " Srpski domaćin u raljama seksa" čiji je autir jedna poznata blogerka. Šzteta što nisi bila i ti, mislim da bi imala mnogo šta da im kažeš na tu temu(pošto se radi i o srpskim domaćicama).
jedna_jelena jedna_jelena 00:19 16.03.2012

Re: Jedna...

Aaaa, nisam mislila na penzionerove cerke, nego na Un i Friju. Prva odmah sedla konja da se nadje Haldiru pri ruci, a druga radi ono sto se ni Nim ne usudjuje. E, TO se zove preuzimanje odgovornosti.
Slabo sam u blogo-tokovima u poslednje vreme, pa promasih promociju. RL me i dalje drzi na uzdi, :). Ne znam koliko bih mogla da raspravljam na datu temu, ali bilo bi lepo ponovo videti ekipu odavde, makar iz coska, .
anonimni_autor anonimni_autor 00:19 17.03.2012

Re: Jedna...

jedna_jelena
Aaaa, nisam mislila na penzionerove cerke, nego na Un i Friju. Prva odmah sedla konja da se nadje Haldiru pri ruci, a druga radi ono sto se ni Nim ne usudjuje. E, TO se zove preuzimanje odgovornosti.
Slabo sam u blogo-tokovima u poslednje vreme, pa promasih promociju. RL me i dalje drzi na uzdi, :). Ne znam koliko bih mogla da raspravljam na datu temu, ali bilo bi lepo ponovo videti ekipu odavde, makar iz coska, .

Mea culpa. Izvini ja shvatio da se zalažeš za emancipaciju žena iz ranog srednjeg veka, pa sam pomislio kako bi doprinela ovoj seksološko-antropološkoj raspravi. Na žalost na toj promociji nije bilo ni jednog primerka klasičnog balkaskog muškarca, pa okupljene dame i gejevi, nisu imali koga da sekciraju. Sve je potonulo u prilično dosadan razgovor gde bi svaka osoba van uskog kruga poznanika donela veliko osveženje. Inače Vesni svaka čast. Praktično nas je samo ona i zabavila svojim pričama. Uz još jedno izvinjenje zbog "gluvih telefona" pozdravlja te Anonimni autor.
loader loader 18:06 15.03.2012

Lepota prevrnutog pogleda :)

Vilinkralj prevrnu očima, jer mu je u ovom trenutku najmanje trebalo da čeka mladu ženu koja se doteruje.

anonimni_autor anonimni_autor 18:30 15.03.2012

Re: Lepota prevrnutog pogleda :)

loader
Vilinkralj prevrnu očima, jer mu je u ovom trenutku najmanje trebalo da čeka mladu ženu koja se doteruje.


Samo njegovo viševekovno iskustvo i suvi realizam...
kakapo kakapo 13:44 16.03.2012

Ni vilenjaci ne znaju baš sve!

Konačno, prilikom jednog sudara, parče slomljenog koplja pukim slučajem proletelo joj je kroz vizir i poseklo ju je između vrata i kjučne kosti, izazvavši obilno krvarenje.

E, zato je smišljen kopljanički šlem (frogmouth), ali tek krajem XIV veka! Konjanik cilja protivnika kroz malecki prorez na šlemu, oborene glave, a tik pred sudar podigne glavu te mu cepke od koplja ne mogu uletetiti kroz vizir!
anonimni_autor anonimni_autor 23:50 16.03.2012

Re: Ni vilenjaci ne znaju baš sve!

Vilinski oklopi.
Hteo bi da ovde pojasnim nešto o vilinskoj zaštitnoj opremi. Elfi na svom matičnom svetu nisu poznavali ustanovu teške borbene opreme, pa čak ni štita. Bili su svesni da je njihov glavni adut u borbi pokretljivost, pa su i svoje lake pancire tome prilagođavali. Mnogi čuveni vilinratnici odneli su veličanstvene pobede opevane u "Pesmi užasa" bez ikakve lične zaštite. Po dolasku na ovu planetu nastavili su sa tom praksom pouzdajući se u snažne lukove, oštra superijorna sečiva i svoju sposobnost kretanja u usporenom vremenu. Oklopi u neverovatnim bojama služili su im samo za inpresioniranje domorodaca. Međutim pod uticajem ljudske tehnike ratovanja pojavila se titanijumska zaštitna oprema, koju je oko dvadeset godina posle u ovoj glavi opiasnih događaja usavršio legendarni vilinkovač Derg. To baš imam lepo opisano u narednoj knjizi Pleme senke(seti se Frije i rotbuna).
U ovoj glavi Kju i njegova tamnokosa izabranica vežbaju u ljudskim oklopima iz onog vremena, a vilinprinc dobija nešto na brzinu poboljšanu verziju tek na polasku iz Šume Trolova. Ni ona mu baš nije mnogo pomogla, ali da ne prepričavam pre vremena...
Hvala što si se javio i poslao veoma stručan komentar. Tvoje mišljenje mi je uvek smernica u daljem radu. Mnogo te pozdravlja A. autor.
jedna_jelena jedna_jelena 00:36 17.03.2012

O, ne!

Nece valjda Kjuu da bude povredjeno nesto od onoga sto dou ne leci?! :'''(

P. S. Ne treba otkrivanje unapred, opet samo glasno razmisljam...
anonimni_autor anonimni_autor 01:27 17.03.2012

Re: O, ne!

jedna_jelena
Nece valjda Kjuu da bude povredjeno nesto od onoga sto dou ne leci?! :'''(

P. S. Ne treba otkrivanje unapred, opet samo glasno razmisljam...

Ma nikako... Gde da vučem invalida kroz tolike pustolovine sve do kraja sage. To nije otkrivanje već logika.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana