Putovanja| Život

Biciklom oko sveta -- Turska, Antalija-Ajdindžik

Snezana Radojicic RSS / 10.03.2012. u 19:34

Omer Zemljanin

23. februar

DSCF5544.JPG

Moj domaćin u Antaliji ­- Omer, ima šezdeset pet godina i penzionisani je arhitekta. Kontaktirala sam ga preko Warm Showers liste (za traženje besplatnog smeštaja za bicikliste) i odmah mi je odgovorio potvrdno. Očekivala sam da ima neke veze sa bicikliranjem, ali ispostavilo se da je poslednji put seo na dvotočkaša pre četrdeset godina. Otkuda onda on na 'našoj' listi?

Omer mi objašnjava. Njegov odlazak u penziju označio je veliku promenu u načinu njegovog života. Do tada je kod kuće boravio samo uveče i vikendima, a sada je odjedanput bio tamo svih dvadeset četiri sata. Kako nije sportski tip, već vreme radije provodi između četiri zida, to je njegovoj ženi zasmetalo da ga gleda po ceo dan. Podsticala ga je da nekuda ode, da nađe nečim da se bavi, samo da mrdne iz kuće. I Omer je našao način: kupio je sebi garsonjeru u centru i opremio je kao mesto na kome može da provodi prepodneva čitajući, pišući, divaneći s prijateljima.

DSCF5521.JPG

Drugi deo storije vezan je za njegovu vajkadašnju želju da putuje. Pošto to ne može sebi da priušti zbog male penzije, pomislio je da bi bilo idealno ako bi u gradovima koje bi voleo da poseti mogao da nađe ljude slične sebi, koje bi on ugostio u Antaliji a oni mu to uzvratili u svojim zemljama. S tom idejom, započeo je pretragu po internetu i nekako nabasao na Warm Showers. Princip rada ove liste nije bio baš ono što je tražio, ali odjedanput mu se otvorio novi svet.

“Zamisli da odnekud u tvoj dom bane Marsovac. Provede nekoliko dana s tobom i onda ode. Potom te poseti drugi Marsovac. Pa sledeći... A sve što ti treba da radiš je da sediš kod kuće i primaš goste s druge planete”, otprilike tim rečima je prijateljima objasnio svoje otkriće.

DSCF5541.JPG

Od tada je prošlo dve godine, a Omer je ugostio desetine Marsovaca. Delio je s njima prepodneva u svom 'prostoru', svom utočištu od dosadnog penzionerskog života, tražeći zauzvrat samo da čuje njihove priče. Uz njih, svet mu izgleda lepši, a život mnogo bogatiji.

 

Patrikov putokaz

 25. februar

Kada sam kretala za Antaliju, jedino što sam znala izvesno bilo je da ću imati smeštaj kod Omara i da ću moći da ostanem i nedelju dana ako budem želela. Šta ću, kako i kuda posle -- nisam imala pojma. Čekalo me je temeljno preispitivanje čim se budem malo oporavila i domogla i fizičke i psihičke snage.

U međuvremenu, radila sam jedino pametno što sam mogla: odmarala sam se, najpre kod Fu i Bojana, koji su me mazili i pazili kao da sam član njihove porodice, potom u Omarovoj garsonjeri, u kojoj sam imala slobodu i komfor skoro kao kod kuće, u mom stanu. I u toj samoći, između slušanja muzike, čitanja knjiga, šetnji po starom gradu, iskristalisala se sasvim jasna odluka o tome da mi još nije vreme za povratak. Dovoljno za početak.

IMG_1506_resize.JPG

A moj putokaz otkrio mi je Patrik, čovek koji je sa svojom suprugom i troje dece dve i po godine putovao biciklima od Ženeve, gde su živeli, do Hanoja, gde su njegovi koreni. U prolasku kroz Beograd, pre dve godine bili su moji gosti preko Warm Showers liste. Nakon toga smo ostali u površnom kontaktu: nisam znala ni da su završili putovanje, kao ni da on prati moj blog koristeći Guglov prevodilac.

Javio se jer je imao informaciju iz prve ruke o brodu preko Kaspijskog mora. Pre nego što je Kazakhstan uveo vize za većinu zemalja, taj brod je redovno plovio do Azerbejdžana, ali od početka viznog režima broj putnika se znatno smanjio, pa je redovna linija ukinuta. Trebalo bi da 'nešto' i dalje plovi, ali šta, kako, kada -- ta informacija nije bila dostupna preko interneta. A nije baš svejedno zapucati put Gruzije i Azerbejdžana, te onda otkriti kako nema prolaza na istok, dok se u Rusiju ne može a za povratak u Tursku treba čekati naredna tri meseca.

IMG_1521.JPG

Patrik mi je otkrio da se preko mora može teretnim brodom -- on i njegova porodica su tako prešli. Odlične vesti! Da li može mi pošalje uputstva i kontakte? Naravno. Ali malo su me pokolebale cena karte i azerbejdžanske vize. Razmišljam i razmišljam, no ništa pametno ne mogu da smislim. Problem je u tome što vrlo brzo moram da se odlučim kuda ću nakon Turske, jer od toga zavisi u kom pravcu ću krenuti iz Antalije.

Tada mi, na moje veliko iznenađenje, Patrik šalje novi mejl u kome pokušava da me motiviše tako što mi provodadžiše. Naime, slučajno ili nekim višim promislom, podudarilo se da je kod njega u Hanoju u gostima jedan biciklista iz Slovenije, mojih godina, koji već četiri godine pedala po svetu. Na Patrikov podsticaj, razmenjujemo prve mejlove i Istok, kako je Slovenčevo ime, obećava da će me čekati da zajedno pedalamo na Himalajima i u Indiji. Lepo od njega, ali sve mi se to čini još uvek predalekim. u-srbiji-se-dete-priviklo-na-dru%C5%BEenje-sa-nepoznatim-ljudima-225x300.jpg

I dalje mozgam šta da radim. Nikako ne mogu da se odlučim za opciju Turska-Gruzija-Azerbejdžan-Kazakhstan, dok mi se opcija Turska-Bugarska-Rumunija-Ukrajina-Rusija-Kazahstan dopada sve manje i manje. Do đavola. Patrik ne odustaje. Šalje mi još jedan mejl. Zalaže se toliko da mi čak preporučuje i rutu kroz Tursku. Navodi gradove u okolnim državama u kojima se cikloputnici okupljaju i gde lako mogu da nađem društvo. Prosleđuje mi i svoje kontakte za besplatan smeštaj. Samo da se ne vraćam na Balkan.

Predugo si tamo, krajnje je vreme da kreneš na istok -- kaže. Ne zaboravi da si pošla na put oko sveta. Sećam se da si pričala kako misliš da su ti rat i dešavanja u tvojoj zemlji oduzeli najbolje godine života. Rekla si da hoćeš da drugu polovinu proživiš onako kako želiš. Sada si na putu, krenula si. Ne vraćaj se nazad. Ne daj da te raskid i umor pometu. Odmori se i nastavi dalje, a biciklista ima koliko hoćeš i lako ćeš naći saputnika ako ne želiš da budeš sama.

Dugo pismo mi je napisao. Prijateljski toplo i sugestivno. Uložio je veliki napor da bi dopro do mene, da bi mi pomogao i obodrio me za nastavak. Bile su to prave reči u pravom trenutku, i to od nekoga kome verujem jer je sve to i sam već prošao. Mogu samo da zamislim kakve je sve bitke vodio sa sobom i kako je moralo biti teško sa decom na drumu. Ali uspeo je uprkos svemu. I zato sada može da pomaže drugim cikloputnicima pokazujući im njihove putokaze.

Meni je vreme da krenem za mojim.

 

Maman Guzel

U seocetu kod Aspendosa, pored Hadrijanovog luka

1. mart

DSCF5602.JPG'Maman', kako je sebe zvala, na sve načine pokušala je da mi nešto proda. Najpre me je pozvala u svoju kuću a način na koji je naglašavala to svoje “turkiš haus” nije ostavljao mesta sumnji da bi me poseta stajala skuplje nego da sam platila ulaznicu za teatar u Aspendosu. Odbivši, upitala sam da li mogu da postavim šator u njenom dvorištu, našta je spremno odgovorila: "Madam, problem jok". Povela me je iza kuće i pokazala mi zgodno mesto.

DSCF5607.JPGIzgledalo je da će narednih par sati ostati uz mene, znatiželjno posmatrajući šta radim i šta sve imam od stvari. Ali iznenada je đipila i prekinuvši me u pola podizanja kampa, povela me je prema Hadirjianovoj kapiji. Usput sam shvatila da je čula da stiže autobus sa turistima, pa je požurila jer je imala tezgu na platou.

Posadila me je u stolicu i mameći turiste ujedno je pokušala da mi proda najpre šal, pa maramu, pa neke lančiće i kape. Sve je to stavljala na mene tako vešto da nisam uspevala da se oduprem, no zato sam uporno ponavljala: "Para jok". Kol'ko ona nasrće, tol'ko ja odbijam -- pa da vidimo ko će prvi da popusti. DSCF5603.JPG

Popustila je ona, jer sam napokon mogla da ustanem i odem da dovršim sa podizanjem kampa. Potom sam krenula u obilazak seoceta, a na ulici, sa balkona, iz dvorišta vabile su me žene da svratim u “Turkiš haus”. Po povratku, Rubija me poziva s prozora da uđem na čaj. Odbijam, ali ona insistira ponavljajući: “Madam, no problem!” Valjda je shvatila da nemam novca, valjda je samo gostoljubiva, mislim, i uazim unutra. DSCF5612.JPG

U pretoploj sobi, zastrtoj bogatim turskim tepisima, cela njena porodica: muž Mumin Guzel, sedamna- estogodišnji sin Bekir Guzel i dvadeseto-godišnja ćerka, studentkinja sociologije, Tesline Guzel. A tu je i komšinica Necivan Hazir koja je došla da vidi čiji je to čador u dvorištu. Prvi put čujem i ime maman -- Rabija.

Atmosfera je topla, svi se smeškaju, opušteno pričaju i jedino pomalo brinu zbog mene -- zašto sam sama? Bezmalo prvo pitanje svakog Turčina ili Turkinje nakon upoznavanja je da li si oženjen/udata i da li imaš dece. Jer ovde se porodica visoko ceni a postoji skoro kult dece. Zato su svi zabrinuti kada im kažem da smo se moj “man” i ja razdvojili. Zanimljiva su mi Rabijina pitanja: da li sam mnogo pričala? da li me je tukao? Kada na oba dobije negativni odgovor, zaključuje da onda nema problema i da ćemo ponovo biti skupa.

U međuvremenu, Teslina iznosi niski stočić i postavlja trpezu: manti, nacionalno tursko jelo poput njoka s mesom, bakla yemegi -- salata od boranije, lahana salatasi -- salata od crvenog kupusa i tarhana čorbasi -- paradajz čorba. DSCF5614.JPG

Sedamo na pod i gozba počinje. Nutkaju me i stalno dodaju u tanjir, a kada izjavim da sam sita, skoro se uvrede. Setim se da objasnim kako sam neposredno pre dolaska u njihovu kuću nešto jela. To mogu da prihvate, ali me ne puštaju da se vratim u šator sve dok ne popijem najmanje dve čaše čaja. Pa i tada moram da nađem novi izgovor -- ovog puta prolazi objašnjenje da treba da pišem o njima.

Ujutru, Rabija dolazi da me pozdravi. Moli me da ne odem a da prethodno ne popijemo čaj. I daruje mi pogaču koju je tek ispekala, paradajze i pomorandže. Pre nego što se oprostimo i ja nastavim pedalanje ka Alanji, moram da joj obećam da ću nakon što se moj “man” i ja pomirimo s njim doći ovde da ponovo kampujem.

 

Nova dimenzija putovanja

5. mart

Otkada vozim sama, neuporedivo više sam upućena na druge ljude. Ponajviše zbog traženja prenoćišta, budući da mi je noćenje u nečijem dvorištu ili na imanju -- gdegod samo da se osećam bezbedno -- postalo ultimatum. Za razliku od Grčke, ovde to nije teško -- ljudi su otvoreni, gostoljubivi, žele da pomognu strancu. DSCF5629.JPG

Jednom mi se samo desilo da su na moje pitanje odgovorili negativno, ne direktno, ali su me uputili dva kilometra dalje, u pansion. Pola sata pre toga, ti isti ljudi -- porodica: muž, žena, dvoje dece i komšinica s detetom, svratili su me s puta na čaj i kolače. Verujem da je razlog njihovog odbijanja bio taj što bi zbog strmog terena na kome se nalazi njihova kuća bilo veoma teško naći komad ravnog tla za šator. A možda je samo reč o verovatnoći -- ne može baš uvek da mi se posreći iz prve. DSCF5630.JPG

Primećujem da postajem sve veštija i rekla bih bezobraznija u tom traženju. Najpre sam pitala prilično stidljivo, ali sada to radim direktno, bez izvinjavanja i okolišanja. Jasno im stavim do znanja da mi treba njihova pomoć.

Ne, nemam para.

Ne, nije mi hladno.

Da, samo jednu noć.

I obično je to sasvim dovoljno.

DSCF5631.JPGPonekad, doduše, može biti zamorno pošto su Turci druželjubiv svet, a meni, nakon celodnevnog pedalanja, nije baš uvek do razgovora. Ali polako otkrivam načine kako da izbegnem divanjenje sa domaćinima a da ih ne uvredim -- uglavnom je dovoljno da se zavučem u šator i ne pomaljam nos. Ako se pak uželim priče, samo im se pridružim.

I tako svakoga dana: nove porodice, nove situacije, novi razgovori -- kao potpuno nova dimenzija putovanja, koje tako postaje sadržajnije i svakako zanimljivije.

 

Anamur i Mamurije Kalesi

5-6. mart

DSCF5653.JPGNaziv Anamur zvučao mi je francuski i ljubavno, ali nakon guglanja, ispostavilo se da je u pitanju grčka reč za vetrenjaču ­-- "anemourion" (aνεμούριον), koja je mutirala. Tačni razlozi za takvo ime izgubljeni su u vremenu, a ono što danas ne podleže nikakvoj sumnji je da je Anamur najjužnija tačka Turske i nezvanična prestonica banana i kikirikija. DSCF5650.JPGPut dovde bio je dosta naporan, sa mnogo strmih uzbrdica, po podlozi prekrivenoj zemljom i šljunkom, budući da su u toku radovi na proširenju magistrale. Stoga sam odlučila da ću pauzirati jedan dan.

Kamp naselje Dragon (a tu je i Paradiso) nalazi se šest kilometara jugoistočno od grada, tik uz tvrđavu Mamurije Kalesi. Cena za šator za jednu osobu, sa upotrebom kupatila i vajrles konekcije, ista je kao i svuda na obali -- 10 TL (1 evro = 2,35 TL), ali uz malo cenjkanja, ugovorila sam dve noći za 15 TL. Provera vremenske prognoze na internetu uverila me je da sam donela pravu odluku, jer su za naredni dan predviđene obilne padavine a turski meteroolozi ne greše.

DSCF5655.JPGI sutradan, dok kiša dobuje po mom šatoru, ja se izležavam na dobroj podlošci (koja, nuto čuda, ne ispušta vazduh) surfujući. Otpisujem na mejlove (hvala svima koji mi pišu), sređujem galeriju fotografija, čitam onlajn Andrićevu priču "Panorama" o dečaku koji mašta o dalekim zemljama i gradovima (čudno da je nikada ranije nisam čitala).

DSCF5662.JPG

 Kad leđa počnu da me bole od izležavanja, prihvatim se čišćenja Primusovog gorionika. U tome mi pomaže vlasničin muž koji ima najveću kolekciju alata što sam je ikada videla. Potom svi zajedno ispijamo čaj i kafu, tek testa radi.

Utom prestaje i kiša, čini se nakratko, pa zato požurim da iskoristim vreme da obiđem utvrđenje. Po savetu vlasnice kampa, na kulu se penjem s plaže, zaobilazeći zvanični ulaz gde bih morala da platim. DSCF5667.JPG 

Mamurije Kalesi

U trećem ili četvrtom veku, u vreme Rimljana, ovde se nalazilo utvrđenje. Kasnije, u doba Vizantisjkog carstva, ono je dograđeno i prošireno za potrebe krstaša koji su ga koristili kao stanicu u svojim pohodima ka Svetoj Zemlji. Godine 1221. preuzeli su ga Seldžuci koji su ga obnovili i dali mu današnji izgled. DSCF5670.JPG

A on je impresivan.

Duž zidova u dva reda kojima je opasan izdižu se čak 39 kula, a unutra su tri ogromna dvorišta.

U jednom od njih početkom 14. veka podignuta je džamija s minaretom, iz koje pett puta dnevno slušam imamovo pevanje, zapravo snimak, koji je verovatno jedan od najdužih poziva na molitvu koje sam čula u Turskoj -- traje više od pet minuta. A kako hodža nimalo nije muzikalan, to me njegovo falširanje prilično iritira.

Šetam okolo, zagledam i fotografišem duže od sata, sve dok ponovo ne počne kiša. A onda se spustim na plažu pa natrag u moj šator, moj kalesi.

 

Ima li kraja turskoj gostoljubivosti?

7. mart 

U Ajdindžiku sam neplanirano odlučila da završim sa današnjom vožnjom. Bilo je tek prošlo tri i nisam bila umorna, ali sam ugledala kompleks apartmana sa ogromnim travnatim površinama pored mora, što je obećavalo. DSCF5714.JPGPomislila sam: što da ne, ovde ili deset kilometara dalje, svejedno je.

Do čekao me je vlasnik, momak u svojim tridesetim, koji se rukovao sa mnom i predstavio mi se, ali mu nisam zapamtila ime.

DSCF5712.JPGNaš razgovor tekao je već ustaljenim redosledom: on je pokušao da me nagovori da uzmem pansion za 'svega' 30 TL, našta sam ja odgovorila da nemam para i da tražim samo mesto da postavim šator; kada se začudio zar mi nije hladno, ustrajno sam negirala; onda me je poveo u dvorište i pokazao mi gde je zgodno da kampujem, a ja sam za svaki slučaj tražila da mi još jednom potvrdi da je to besplatno.

 

Ali ono što je usledilo dva-tri sata kasnije ne bih nazvala uobičajenim ni kod najgostoljubivijih Turaka.

Vlasnik, koga ću zvati Ibrahim, iznenada je došao da me preseli u pansion. Najmanje deset puta ponovila sam da nemam da platim, a on je isto toliko puta tvrdio da nema problema. Nije mi se pakovao šator i stvari, pa sam pokušala da mu objasnim kako mi je tu gde sam sasvim lepo. No on je insistirao na tome da mi treba topla soba, krevet, tuš. I nije hteo da ode dok ne pristanem. A potom nije hteo da čeka dok se spakujem, nego je pokupio onako raspakovane stvari i sve đuture ih preneo u apartman. Au, Ibrahime ili koje ti je već ime! Ovo mi se još nije desilo. DSCF5719.JPG

Ibrahim se samo zadovoljno smeškao. Poveo me je u recepciju gde ima modem, jer sam ga prethodno, još pre odluke da me preseli, bila pitala za internet. I čim smo seli, usledilo je obavezno tursko pitanje o arkadašu. Svaki put lažem isto: da smo se razdvojili i da ćemo se naći za dan ili dva, samo menjam mesto, zavisno od toga gde me je zateklo pitanje. Sada navodim dvestotinak kilometara udaljenu Konju.

Ibrahim samo klimne glavom i nastavi s propitivanjem. Da li smo venčani i da li imamo dece?

Ne i ne.

Ibrahim klimne.

Utom dolaze neki gosti, pa me ostavi nasamo neko vreme. Koristim priliku da na miru surfujem. Po povrtaku, traži mi pasoš, ali ne da bi me ubeležio već da bi pročitao koliko imam godina.

Čudi se; ne može da veruje. Ne mogu ni ja, Ibrahime, i ja se začudim svaki put kad se podsetim.

Ali izgleda da on ne brenuje mnogo ni mog udaljenog arkadaša ni deset godina razlike između nas, pošto počinje da mi se udvara. Ili se varam? S Turcima žena nikad nije načisto da li su samo otvoreno druželjubivi ili tu ima više od toga.

Kakogod, ako mi se i udvara, Ibrahim to čini vrlo fino, nenametljivo, pa zatičem sebe kako i ja flertujem premda mi je i sama pomisao o muvanju dalja čak i od ideje o povratku kući -- toliko sam umorna od pomenutog arkadaša. No, ovo je očito neobavezujuća igra, i ja se igram dokle mi prija. DSCF5721.JPG

A Ibrahim osluškuje moje želje i poštuje kada odbijem poziv na piće pa na večeru, jer mi je uskoro vreme za spavanje a i želim da malo pišem. Prati me do sobe, pokazuje mi kako radi solarni tuš i preporučuje mi se ako mi bilo šta bude zatrebalo. Najlepše hvala, Ibrahime, ali već si mi priuštio mnogo više od onoga što sam očekivala. Zahvaljujući tebi, još više sam pomerila granicu moje vere u ljude i njihovu želju da pomognu putniku.

 

Fotografije od Antalije do Ajdindžika su ovde.
Fotografije Mamurije kalesi su ovde.



Komentari (41)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 20:19 10.03.2012

svaka cast devojko!

Obozavam da te citam. Divim ti se na upornosti, izdrzljivosti i opisima ljudi na koje nailazis. Sve najbolje ti zelim. Fotografije su kao i uvek pre-le-pe!


Lepo vreme ti zelim!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:15 11.03.2012

Re: svaka cast devojko!

'fala! Ja nekako ne ddoživljavam sebe kao previše upornu u svemu ovome, jer toliko sam ovo želela, pa mi je nekako logično da malo istrajem u tome. A navikneš se na nomadski život kao i na svaki drugi život, pa je izdržljivost u toms smislu relativna, hoću da kažem da nije ništa manja ni veća nego u 'običnom' životu, samo su u pitanju drugačije stvari koje treba izdržati.
Kakogod, hvala na čitanju!

A ljudi su svuda divni, najveće otkriće na ovom putovanju za mene su ljudi.
tsunade tsunade 21:22 10.03.2012

turska

uplatila letovanje. naravno u turskoj. sta mislis zasto?
Kazezoze Kazezoze 21:46 10.03.2012

Re: turska

tsunade
uplatila letovanje. naravno u turskoj. sta mislis zasto?

zbog ibrahima.
tsunade tsunade 21:48 10.03.2012

Re: turska

zbog ibrahima


jasna stvar
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:19 11.03.2012

Re: turska

Kazezoze
tsunade
uplatila letovanje. naravno u turskoj. sta mislis zasto?

zbog ibrahima.


Svaka žena sanja svog Vlah Aliju, reče jedan moj drug kad je pročitao priču o Ibrahimu.
Kazezoze Kazezoze 16:53 11.03.2012

Re: turska

Snezana Radojicic
Kazezoze
tsunade
uplatila letovanje. naravno u turskoj. sta mislis zasto?

zbog ibrahima.


Svaka žena sanja svog Vlah Aliju, reče jedan moj drug kad je pročitao priču o Ibrahimu.

c,c,c,c...vi, žene, odmah mislite na flert.

ja sam mislio na onu drugu, praktičniju i korisniju stranu ibrahimove dobrote - na gratis noćenje i sve pogodnosti koje s tim idu.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 19:07 11.03.2012

Re: turska

Kazezoze
Snezana Radojicic
Kazezoze
tsunade
uplatila letovanje. naravno u turskoj. sta mislis zasto?

zbog ibrahima.


Svaka žena sanja svog Vlah Aliju, reče jedan moj drug kad je pročitao priču o Ibrahimu.

c,c,c,c...vi, žene, odmah mislite na flert.

ja sam mislio na onu drugu, praktičniju i korisniju stranu ibrahimove dobrote - na gratis noćenje i sve pogodnosti koje s tim idu.


Ma ja odmah mislim na Dragana Nikolića sa onim perčinom, mmm, najbolji imidž koji je imao u nekoj ulozi :)
mariopan mariopan 23:25 10.03.2012

.....

Stvarno lepo putovanje, jeste naporno, ali je avantura zivota.

Za tebe , Fu i Budimca

A mislila sam na njih skoro, moj sin bio u Istambulu, neki seminar na dva dana, jako lepo ih Turski domacin smestio, skup hotel, vecera i nocni provod sa sve trbusnim plesom, narodnim igrama i programom za celo vece....sve je snimio. U povratku doneo kofer slatkisa, baklave su im nenadmasne, sudzuci, ratluk..ma divota...e pa gledamo "mali kucni video" koji je snimio i sve je jako lepo.....a ipred Aja Sofije vidim njega i prodavca turistickih brosura kako prvo na engleskom pricaju, pa na grckom, pa na kraju cujem kako na srpskom prodavac kaze mom sinu "Gde si zemljak" ? Odmah spusta cenu, odmah "kao svom" sve predlaze, gde da ide i sta da vidi, nudi mu kozne jakne po "povoljnoj ceni, samo za njega" .....
Pitao ga je odakle je , pa kad je ovaj moj rekao iz Srbije, odmah je progovorio na srpskom

Znaci, zemljaci smo.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:29 11.03.2012

Re: .....

mariopan
Stvarno lepo putovanje, jeste naporno, ali je avantura zivota.

Za tebe , Fu i Budimca

A mislila sam na njih skoro, moj sin bio u Istambulu, neki seminar na dva dana, jako lepo ih Turski domacin smestio, skup hotel, vecera i nocni provod sa sve trbusnim plesom, narodnim igrama i programom za celo vece....sve je snimio. U povratku doneo kofer slatkisa, baklave su im nenadmasne, sudzuci, ratluk..ma divota...e pa gledamo "mali kucni video" koji je snimio i sve je jako lepo.....a ipred Aja Sofije vidim njega i prodavca turistickih brosura kako prvo na engleskom pricaju, pa na grckom, pa na kraju cujem kako na srpskom prodavac kaze mom sinu "Gde si zemljak" ? Odmah spusta cenu, odmah "kao svom" sve predlaze, gde da ide i sta da vidi, nudi mu kozne jakne po "povoljnoj ceni, samo za njega" .....
Pitao ga je odakle je , pa kad je ovaj moj rekao iz Srbije, odmah je progovorio na srpskom

Znaci, zemljaci smo.



Ne čudi me, uopšte :')
jedna od turskih reči koja je ušla us rpski i odmoaćila se je 'komšu'. Kad me pitaju odakle sam i ja odgovorim Srbistan, te dodam to 'komšu', oni se ozare. Vole nas (mada ja mislim da oni vole ceo svet), što baš ne bih mogla reći za nas, jer su mnogi moji poznanici bili iznenađeni mojim iskustvom, premda nikada nisu bili u Turskoj. Ljudi imaju užasne predrasude, posebno prema muslimanskom svetu. A ovde je gost dar od Alaha (to mi je jedan stari Turčin objašnjavao pre neki dan za doručkom, nakon molitve) i poštovati gosta, dati mu sve što imaš i možeš, pitanje je vere i časti. I to je zaista veoma izraženo, to je utisak svakoga ko je ovuda putovao, možda ne kao klasični tursita, ali na malo nekonvencionalniji način. A kažu da je Turska mala škola gostoljubovosti za Iran. Videćemo :)

Pozdrav iz Karamana!
krkar krkar 11:24 11.03.2012

Re: .....

A kažu da je Turska mala škola gostoljubovosti za Iran. Videćemo :)


Iran i Turska slični su u jednoj stvari - bile su ozbiljne države, carevine, i to vekovima. To je nešto što ostaje u duhu naroda, i najsiromašniji i najniži imaju obavezu da se ponašaju kao dostojni predstavnici tih velikih država i društava.

Iran je fascinantan i uživaćeš. Nisam baš išao biciklom (a nisam ni bio žena) ali da znaš da ćeš uživati. A i sve između Turske i Irana je fascinantno (ako ne ideš najkraćim putem - a isplati se malo ići okolo po Kavkazu).
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 19:38 11.03.2012

Re: .....

krkar
A kažu da je Turska mala škola gostoljubovosti za Iran. Videćemo :)


Iran i Turska slični su u jednoj stvari - bile su ozbiljne države, carevine, i to vekovima. To je nešto što ostaje u duhu naroda, i najsiromašniji i najniži imaju obavezu da se ponašaju kao dostojni predstavnici tih velikih država i društava.


Da, to je dobro opažanje. Ta obaveza prema sopstvenom kulturno-istorijskom nasleđu, koja je skoro genetski kodirana, može se lako videti čak i kod sasvim priprostih ljudi.

krkar
Iran je fascinantan i uživaćeš. Nisam baš išao biciklom (a nisam ni bio žena) ali da znaš da ćeš uživati. A i sve između Turske i Irana je fascinantno (ako ne ideš najkraćim putem - a isplati se malo ići okolo po Kavkazu).


Sve više verujem da je biti žensko u ovim zemljama prednost. A putovati biciklom svakako ejste prednost, iz hiljdau razloga.
zaista želim da vidim Iran i sigurna sam da si u pravu i što se toga tiče -- da ću uživati. Kojim putem ću ići, to nema šanse da znam toliko unapred, ali svakako ne biram najkraće puteve, već, koliko god mogu, one sporedne ali da ne budu baš kozje staze.

hajkula1 hajkula1 15:35 12.03.2012

Re: .....

Snezana Radojicic

Pozdrav iz Karamana!


Znači kruške karamanke potiču odatle, po mestu porekla se zovu.


Zaista pažnja kojom obasipaju goste nama nenaviknutim može da bude i neugodna.

Nenaniknutim, mislim pri prvom susretu, posle se uživa


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 20:14 12.03.2012

Re: .....

hajkula1
Zaista pažnja kojom obasipaju goste nama nenaviknutim može da bude i neugodna.

Nenaniknutim, mislim pri prvom susretu, posle se uživa



Ovo više stvarno nema smisla Budimčevom i Fujinom krivicom gost sam lokalnog ministra za omladinu i sport. Dva dana me vodaju i čašćavaju, a kako sutra idem, to je i predsednik Taškalea, mesta gde idem, došao da me upozna i vidi šta može da pomogne. Smeštaj trebam, zavapih i onu dva poziva to reši. A ugovorio je i da me dočekaju tamo, u tom Taškaleu, gde su pećine kao u Kapadokiji. Pa smo se slikali i rukovali. pa sam bila na lokalnu TV i u novine... Ma ovakvom pažnjom ni Čedu nisu obasipali.
Ali o tome svemu u sledećem 'broju'
Dejan Ninkovic Dejan Ninkovic 23:27 10.03.2012

thnx

hvala vam na putopisu i puno srece...tj. uveren sam da ce vam sve proci lepo jer i vi, izgleda, samo lepo i privlacite
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:36 11.03.2012

Re: thnx

Dejan Ninkovic
hvala vam na putopisu i puno srece...tj. uveren sam da ce vam sve proci lepo jer i vi, izgleda, samo lepo i privlacite


Hvala na čitanju, Dejane!
Trudim se da zaista budem pozitivna, jer to je jedna od najlepših svrha ovog mog putovanja -- otvoriti se prema ljudima (svetu) i primiti sve ono lepo što oni žele da podele s tobom. Drugačije ne bi imalo svrhe mrdati od kuće.
fantomatsicna fantomatsicna 06:02 11.03.2012

Dok citam i gledam

Kakve divne ljude sreces i kakve predele prolazis..puno mi je srce i razumem i tvoje putovanje bolje.Mislim na tebe s vremena na vreme i molim se da si dobro.Veliki pozdrav preko sedam brda i sedam mora
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:39 11.03.2012

Re: Dok citam i gledam

fantomatsicna
Kakve divne ljude sreces i kakve predele prolazis..puno mi je srce i razumem i tvoje putovanje bolje.Mislim na tebe s vremena na vreme i molim se da si dobro.Veliki pozdrav preko sedam brda i sedam mora


I mene samu ume ponekad da iznenadi sva ta lepota i onda sebi kažem: pa to je to, Sneki, zbog takvih susreta i takvih predela i vredi sve ovo što radiš.

Hvala na pozitivnim vibracijama koje šalješ preko sedam brda i sedam gora!
benevolent benevolent 09:34 11.03.2012

пут опис

Педале, камера, тастатура...
Браво!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 19:29 11.03.2012

Re: пут опис

benevolent
Педале, камера, тастатура...
Браво!


Veliko hvala!
maslacak.d maslacak.d 10:26 11.03.2012

Освежење!

Твоји текстови су право освежење!

Волим да их читам нарочито када сам уморна, јер ме онда „подигну“ и прави су ми подстицај. Дивим ти се због храбрости и издржљивости.

Надам се да ћеш још дуго, дуго путовати и на тај начин продужити и наше уживање.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 19:23 11.03.2012

Re: Освежење!

maslacak.d
Твоји текстови су право освежење!

Волим да их читам нарочито када сам уморна, јер ме онда „подигну“ и прави су ми подстицај. Дивим ти се због храбрости и издржљивости.

Надам се да ћеш још дуго, дуго путовати и на тај начин продужити и наше уживање.



Hvala veliko!
Nadam se i ja da ću još dugo biciklirati i piskarati, jer sebe sada samo tako mogu da zamislim.

Pozdrav tebi!
49 41 49 41 12:44 11.03.2012

Da se prijavim na vreme

za knjigu - nenapisanu.

Kad se jednom "skrasis"; padne u zaborav umor, znoj, trnci, bol u listovima-telu, nedounice, strahovi pred spavanje, hiljadu toga.

Eto, krasne knjige; siroke i duboke.

Pa, velim; da budem prvi, zauzmem red!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 19:26 11.03.2012

Re: Da se prijavim na vreme

49 41
za knjigu - nenapisanu.

Kad se jednom "skrasis"; padne u zaborav umor, znoj, trnci, bol u listovima-telu, nedounice, strahovi pred spavanje, hiljadu toga.

Eto, krasne knjige; siroke i duboke.

Pa, velim; da budem prvi, zauzmem red!


Ma već ja mozgam o knjizi, mislim prvoj, jer imam gomilu materijala (i ljubOvnog ako baš hoćeš, kao začin priči), te nekako planiram da se možda skrasim na par meseci tamo negde na IStoku, gde je toplo i jeftino, dok je napišem. Videćemo.

Pozdravljem te, moj prvi prenumerantu
srdjan.pajic srdjan.pajic 00:25 12.03.2012

Re: Da se prijavim na vreme

49 41
za knjigu - nenapisanu.

Kad se jednom "skrasis"; padne u zaborav umor, znoj, trnci, bol u listovima-telu, nedounice, strahovi pred spavanje, hiljadu toga.

Eto, krasne knjige; siroke i duboke.

Pa, velim; da budem prvi, zauzmem red!


E, 4941, nemoj preko reda, ja ovde čekam od jutros!

Šalim se, samo da se javnem Snežani, baš prija ovo pisanje i fotke! Kad se jednom za godinu-dve prebaci na naš kontinent, mogli bismo da organizujemo neko pedalanje s njom, a, šta misliš? Znam neke lepe deonice Oregon trejla, mada možemo i dole, pored El Morro-a da presečemo, zavisi gde se ona iskrca na ovaj kontinent.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 20:18 12.03.2012

Re: Da se prijavim na vreme

srdjan.pajic
Kad se jednom za godinu-dve prebaci na naš kontinent, mogli bismo da organizujemo neko pedalanje s njom, a, šta misliš? Znam neke lepe deonice Oregon trejla, mada možemo i dole, pored El Morro-a da presečemo, zavisi gde se ona iskrca na ovaj kontinent.



Od svih kontinenata, taj je poslednji koji bih volela da posetim. Ok, izuzimam Meksiko i nenaseljeni sever Kanade. A inače, teško ću ja ikada dobiti vizu za Amerike. Ali Latino ili centralna, o tome maštam. Tako da, počni ti da praviš itinerere u tom delu
maslacak.d maslacak.d 23:36 12.03.2012

Re: Da se prijavim na vreme

Ma već ja mozgam o knjizi,


Управо хтедох рећи да је ово што ти пишеш много више од пискарања и да може да постане доообра књига. У том делу приче могу мало и да помогнем, али се ти прво нама врати жива и здрава.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 05:47 13.03.2012

Re: Da se prijavim na vreme

maslacak.d
Ma već ja mozgam o knjizi,


Управо хтедох рећи да је ово што ти пишеш много више од пискарања и да може да постане доообра књига. У том делу приче могу мало и да помогнем, али се ти прво нама врати жива и здрава.


Važi, Maslačak.
srdjan.pajic srdjan.pajic 05:05 14.03.2012

Re: Da se prijavim na vreme

Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Kad se jednom za godinu-dve prebaci na naš kontinent, mogli bismo da organizujemo neko pedalanje s njom, a, šta misliš? Znam neke lepe deonice Oregon trejla, mada možemo i dole, pored El Morro-a da presečemo, zavisi gde se ona iskrca na ovaj kontinent.



Od svih kontinenata, taj je poslednji koji bih volela da posetim. Ok, izuzimam Meksiko i nenaseljeni sever Kanade. A inače, teško ću ja ikada dobiti vizu za Amerike. Ali Latino ili centralna, o tome maštam. Tako da, počni ti da praviš itinerere u tom delu


Ma kad ti ja bre sročim garantno pismo, pa ga overim onim teškim pečatom u public notary-ju, a 4941 se ukaže kao drugi žirant, ima da ti daju počasnu vizu, i doktorat pride . De ćeš bre u Kanadu, tamo Nema Ništa, možda malko oko Vankuvera i Montreala, i ajde dobro, brdo ili dva u sredini, ovo ostalo je dobro samo za kopanje uranijuma, pitaj blogija.

A Meksiko je skroz ok, samo je bre mnogo opasno ovih dana, seku glave ljudima, ne bih preporučio sem oko onih turističkih destinacija tipa Kankuna i Kozamela, gde turiste čuva armija. Imam neku svadbaricu u Oaxaci, skroz dole na jugu, u Oktobru, ne znam da li ću se živ vratiti, ali idem svejedno.

A USA je fenomenalna, veruj mi na reč. Na stranu politika, i što sam ja svakako biased, ali u pitanju je retko lepa i interesantna zemlja po svakom pitanju.




Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 13:20 11.03.2012

sjajna si

a ja ti zavidim, samo tako, jer lutas lutas lutas, uhhh:)

okey, umem i ja da dignem sidro i odjezdim, al na biciklu!? wow! e na tome ti zavidim! zato sto sam ja nepopravljivo losa vozacica. Prvi put sam ozbiljno vozila bajk u Holandiji i svaki put crkavala od straha na ulici, sve mi je bilo kao preteci soliter i tramvaj i automobili, sve, sve. Ok, vozim ja, al premirem, sto je i blam i glupo, aj je tako. Opustim se na stazici, al kad treba udjem u saobracaj i presecem raskrsnicu, a zvoni tramvaj i pice automobili, ja u fras (iznutra).

Zato je moj san, koji jos nisam ostvarila da otpesacim negde, daleko. Sve sam proucila, destinacije, konacista, blogove pesaka, sve sve, cak i opremu, do u detalj, tipa ruksak ne tezi od 10 odsto telesne tezine itd.

Smislila sam i prvu destinaciju, Santiago de Compostela, sve izracunala, proracunala, imam fotke, knjige, blogove hodocasnika, mape razlicitih puteva sv Jakova, imam čak i školjku svoju, al nikako da nadjem bar jos jednu ludu koja bi dva meseca hodala. Mislim oce ljudi, al aj idemo avionom, a jel moze bar basom itd. A ja ocu da hodam:)








...:)

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 19:20 11.03.2012

Re: sjajna si

Vesna Knežević Ćosić

al nikako da nadjem bar jos jednu ludu koja bi dva meseca hodala. Mislim oce ljudi, al aj idemo avionom, a jel moze bar basom itd. A ja ocu da hodam:)


Srela sam nekoliko hodača, par samih, i dva para. Možda da probaš preko neke od lista tipa Cauch surfing ili Hospitality club, na njihovim forumima.
Meni je društvo takođe bilo najveći problem. Godinu i po tražila sam društvo na prostorima bivše Juge, a kako sam u tom bici svetu, znala sam gde da tražim. Međutim, uvek je postojao neki izgovor, ljudi vole da maštaju i uvek imaju dobre izgovore zašto sve ostaje samo mašta. Tako sam, posle godinu i po, proširila traženje van granica srpskog govornog područja i postavila oglas na najveći svetski portal za bajkere. Tako me je Brajan našao, s drugog kraja sveta. Bitno ej da smo jedno drugo pogurali. Krenuli smo skupa, pa iako se naša veza neslavno završila, ja nakon osam meseci apsolutno znam da mogu sama dalje (ako bude zdravlja i malo novca), što pre toga nije bilo šanse da skapiram. Taj prvi korak je definitivno najteži.
Ako bih ti ja sad rekla da možeš sama i da ćeš bolje proći sama nego u društvu, sigurno mi ne bi verovala. ne bih ni ja sebi verovala pre ovog sadašnjeg iskustva. Zato, proširi pretragu na svet, nađi forume za bekpekere, sigurno ih ima.
Ja ti od srca želim da kreneš, a kad jednom napraviš taj prvi korak, otvoriće ti se nebrojene nove mogućnosti. Navijam za tebe!

I hala na čitanju
hajkula1 hajkula1 15:50 12.03.2012

Re: sjajna si

Ima luda koje bu pešačile, ali odmor ne traje toliko. Leti 2 nedelje

Dugo sam maštala o raznim putešestvijima naročito kada odem u penziju. Kako stvari stoje, verujem - ne verujem
1. radiću doživotno ili
3. neću dočekati penziju

u zavisnosti je li čaša puna do pola ili je poluprazna

Do tada čitam, gledam i uživam.


Snežani, biciklistkinji - blogerki, srećan put, lepo vreme i predusretljive domaćine na putu.



shure shure 17:15 12.03.2012

Re: sjajna si


Zato je moj san, koji jos nisam ostvarila da otpesacim negde, daleko. Sve sam proucila, destinacije, konacista, blogove pesaka, sve sve, cak i opremu, do u detalj, tipa ruksak ne tezi od 10 odsto telesne tezine itd.

Prvo pozdrav domacici,a posto me je ovo citirano bas dotaklo,predlog(molba)Vesni,da napise blog o tome.
Bojan Budimac Bojan Budimac 08:32 12.03.2012

:) malo trčanja pred rudu

Snežana u Karamanu, sa članovima "društva za sportove i fotografisanje u prirodi", KARDOF :)



Bandanu je dobila za osmi mart.

Gugl translejt vam neće mnogo pomoći, ali eve ga linak:
Dünyayı Bisikletle Dolaşan Bir Gezgin İle KARDOF
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 20:25 12.03.2012

Re: :) malo trčanja pred rudu

Bojan Budimac
Snežana u Karamanu, sa članovima "društva za sportove i fotografisanje u prirodi", KARDOF :)



Bandanu je dobila za osmi mart.

Gugl translejt vam neće mnogo pomoći, ali eve ga linak:
Dünyayı Bisikletle Dolaşan Bir Gezgin İle KARDOF


E vidi njega, otkriva naredne 'nastavke'
A što ću da tebe i Fu (nju posebno) isprozivam u narednim nastavcima, ima da štucate danima. Mislim, stvarno, vašom krivicom ovo je naraslo do diplomatskog nivoa. Ko šta radi, ja idem od mesta do mesta, upoznajem se, rukujem i fotkam s lokalnim predsednicima i ministrima, pa idem na krkanluk s njima, pa mi daju besplatan smeštaj u apartmanima... I posle neko kaže cikloturistima teško na putu. Pa ko im kriv kad ne poznaju Budimca i Fu :p
Bojan Budimac Bojan Budimac 20:53 12.03.2012

Re: :) malo trčanja pred rudu

Mislim, stvarno, vašom krivicom ovo je naraslo do diplomatskog nivoa.

I to sve (samo) zato što se Ibou rodio sin :). Kaže Fu: "Kader." (sudbina)...

A zapravo ti bi mogla da nastaviš kao počasni gost svakog predsednika opštine koji želi da je (opštinu) promoviše turistički...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:12 13.03.2012

Re: :) malo trčanja pred rudu

Bojan Budimac
Mislim, stvarno, vašom krivicom ovo je naraslo do diplomatskog nivoa.

I to sve (samo) zato što se Ibou rodio sin :). Kaže Fu: "Kader." (sudbina)...

A zapravo ti bi mogla da nastaviš kao počasni gost svakog predsednika opštine koji želi da je (opštinu) promoviše turistički...


Ne žalim se, nego će mi preraste u navici
jasnaz jasnaz 10:55 12.03.2012

sreћan put : )

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 20:20 12.03.2012

Re: sreћan put : )

jasnaz


Hvala na divnoj fotki!
jucaibin jucaibin 12:10 14.03.2012

milina...

i uzivanjcija je citati te i tako "putovati". sve o turskoj mogu apsolutno da zamislim i vidim kao film...u maju se spremam u istanbul i jedva cekam poletanje... i programirano uzivanje...
tebi svako dobro i nadalje oko tebe dobre ljude...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 08:11 15.03.2012

Re: milina...

jucaibin
i uzivanjcija je citati te i tako "putovati". sve o turskoj mogu apsolutno da zamislim i vidim kao film...u maju se spremam u istanbul i jedva cekam poletanje... i programirano uzivanje...
tebi svako dobro i nadalje oko tebe dobre ljude...


Super, super! Uzıvaces! Meni ce verovatno ostati zal za İstanbulom, ali bıce prilike i njega da posetim, nadam se.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana