Autor: Rodoljub Šabić
Za titulu evropske prestonice kulture konkurisaće Zrenjanin, Beograd, Novi Sad i najverovatnije Niš, dakle, čak četiri grada iz Srbije! Jedan od njih će, tačnije rečeno mogao bi, upisati svoje ime na sada već dugu prestižnu listu gradova koji su već ostvarili ovaj status.
U vreme kada je, sad već daleke 1985. godine, čuvena Melina Merkuri tadašnja grčka ministarka kulture pokrenula ovaj projekat status evropske prestonice kulture bio je pre svega priznanje za realni kulturni značaj i život nekog grada i stoga se na početku liste nalaze prepoznatljiva zvučna imena gradova kao što su Atina, Firenca, Amsterdam, Berlin, Pariz, Madrid....
Vremenom je koncepcija izmenjena pa će status grada evropske prestonice umesto priznanja postati prilika, način da se unapredi kulturni (i ne samo kulturni) značaj i život grada (i ne samo grada) već i šireg okruženja. Od 2007. godine dva, ponekad čak i tri grada godišnje dobijaju status evropske prestonice kulture. Posledica toga je da se pored imena kao što su Porto, Liverpul ili Đenova sada nalaze i imena manjih gradova kao što su grčki Patras, rumunski Sibinj ili ovogodišnje evropske prestonice Maribor i portugalski Gimarajaš.
Inače, već se zna koji su gradovi evropske prestonice sve do 2017. Marselj i Košice, Umeo i Riga, Mons i Plzen, San Sebastijan i Vroclav. Za dalje, sve do 2020. prestonice nisu poznate ali jesu zemlje iz kojih će biti. Kandidatura naših gradova odnosi se dakle na 2020. kada će u konkurenciji biti Rumunija, Irska i Srbija.
Dosta je vremena do tada. Dovoljno vremena da se razmisli o smislu i, bar po meni, očiglednoj pretencioznosti ideje da se čak četiri (valjda ih neće biti još) grada iz zemlje sa kulturnim i drugim resursima kakve ima naša kandiduju za evropsku prestonicu kulture i da se potraže odgovori na bitna pitanja koja se s tim u vezi otvaraju.
Ne mislim pri tom na već istaknuta, u osnovi trivijalna pitanja tipa - zar nije najbolje da bude Beograd? Ili - ako može Sibinj, što ne može Niš? Ili - po čemu su Košice bolje od Novog Sada? Samo mislim da bi valjalo uporediti ovu „žestoku" domaću „kulturnu" konkurenciju sa npr. načinom na koji su ostvarene ambicije Maribora da postane evropska prestonica kulture. To je ostvareno kroz projekat koji je otpočetka tretiran kao nešto što daleko prevazilazi granice jednog grada. Logično, u Mariboru će se u toku ove godine realizovati čak 238 kulturnih projekata koji podrazumevaju angažman velikog broja subjekata ne samo iz Maribora pa čak ni Slovenije, nego i susednih zemalja i Evrope i sveta. Sredstva za realizaciju, naravno, ne obezbeđuje samo grad, tu je i izuzetno značajna podrška države Slovenije. A tu su, što bi za nas trebalo da bude posebno interesantno i Velenje, Novo Mesto, Ptuj, Murska Sobota i Slovenj Gradec, dakle, pet slovenačkih gradova, ali naravno, od samog početka, ne kao konkurenti, već kao gradovi partneri.
Nije glavno pitanje da li će neki naš grad 2020. zaista postati evropska prestonica kulture. Nije isključeno, možda je čak i verovatno da se, bar iz kurtoaznih razloga, dodele tri „titule", po jedna gradovima iz svake od tri zemlje koje su u konkurenciji. Glavna stvar je to da zvanje evropske prestonice kulture treba shvatiti kao ozbiljnu razvojnu šansu, i to ne samo za grad nego i za znatno šire okruženje. Šansu koju je, ako se dobije, šteta ne iskoristiti na najbolji mogući način.