U Brestu (poljski Bžešć) na Bugu, na granici između Poljske i Bjelorusije, svakoga dana radnici na željeznici prebacuju na drugi kolosijek međunarodne vozove jedan za drugim kako bi mogli da idu dalje kroz teritoriju bivšeg SSSR na širim šinama. Neznatna razlika od nepunih 9 centimetara između širine pruge od 1435 mm, kojom saobraćaju vozovi u Evropskoj uniji i one od 1524 mm kojom saobraćaju vozovi u današnjoj Zajednici nezavisnih država otkriva u ovom pravom biseru kratke forme, kako to primjećuje Marek Hendrikovski [Marek Hendrykowski] u svojoj knjizi „Umetnost kratkog filma" [Clio, Beograd, 2004], „tako duboko tuđinstvo, koje nevidljivim zidom deli dva različita sveta." Dok voz na relaciji Pariz-Moskva ulazi u stanicu, kamera slika kontrast između lijepih i veselih lica putnika, koji znatiželjno izviruju sa prozora kupea, i umazanih lica željezničkih radnika koji svakodnevno rutinski obavljaju veoma težak posao... Efektna filmska metafora o susretu Zapada sa Istokom, dokumentarni kratkometražni film poljskog reditelja Marcela Lozinjskog [Marcel Łoziński] dobitnik je brojnih nagrada na festivalima kratkog filma a bio je nominovan 1994. i za Oskara u kategoriji dokumentarnog kratkog metra. Dakle, jedna preporuka za ljubitelje male filmske forme.
[dijalog na poljskom]
DJEČAK: - Vidi, ozlijedio si prst. Krvari.
RADNIK: - Pa, da, krvari...
DJEČAK: - Zašto krvari... Zašto?
RADNIK: - Ah, hajde poljubi me.
DJEČAK: - Ti zaista teško radiš, zar ne?
RADNIK: - Da, radim.
DJEČAK: - Ruke su ti tako prljave.
RADNIK: - To je od posla.
DJEČAK: - I meni su ruke prljave.
RADNIK: - Isprljale su ti se od mene.
DJEČAK: - Neko te zove preko radija.
RADNIK: - Hoćeš li ti da pričaš? Hajde reci nešto.
DJEČAK: - Oni pričaju na ruskom?
RADNIK: - Nema to veze. Kaži nešto na poljskom.
DJEČAK: - Moram da se vratim. Žurim se.
Samo da dodam u vezi sa Marekovom knjigom da autor u njoj, pored ovog, posebnu pažnju poklanja analizi i opisu još četiri ostvarenja poljskih autora, koja su trenutno dostupna na YouTube-u i to: "Dva čovjeka sa ormarom" (Roman Polanski, 1958), "Novi Janko Muzikant" (Jan Lenjica, 1960), "Bukvar" (Vojćeh Višnjevski, 1976) i legendarni "Tango" (Zbignjev Ripčinjski, 1981) kojeg smo ranije spominjali na nekom od blogova koji je osvojio Oskara 1982.