Volim sebe dovoljno taman toliko da me ne frustrira cinjenica da sam ja bas ja. Ali kako djavo nikome ne da mira, pa ni meni, svako malo dodje tu taj neki crvic koji me tera da razmisljam o tome kako bi bilo e da sam neko drugi. Npr: vanbracno dete Chopena i George Sandove, vlasnik Haagen und Dazs-a, hotelijer na Azorima, pilot hidroplana, vojvotkinja od Yorka, clan boys banda, poznati kuvar... Ma znate vec... Commuting amusement....
Od kako sam dosao Londonu, iskreno, ovaj me crv vise ne posecuje. Da li moguce nije dobio vizu pa je ostao doma, ja sad ne umem da kaze, ali da ga nema - nema ga. Stvar ide dotle da mi je na trenutke zao sto nisam dva ja. Toliko mi je dobro. Prosto mrzim na sebe sto sam ja, jer da nisam mogao bi da budem pravi Emo i kukam dok zamisljam da sam trenutni ja - naturalizovani i kratkorocno orocheni Londoner, partijaner i shopper.
Ja i London smo stari garezi. Jos od prvog puta smo sklopili dzentlmenski sporazum o nenapadanju i uzajamnom zabavljanju. On mi namesta vrhunske dejtove, fancy spojke i ostali ludi provod, a ja mu za uzvrat jacham ekonomiju svojom skromnom ustedjevinom. Sicur erat in principio, et nunc et semper et in saecula saeculorum. Amen.
Braco i sestre gradjani i gradjanke, ja znam da veceri u Ani 4 Pistolja umeju da budu nezaboravno zabavne, ali slave mi (mamine) ume i London. Sinoc sam recimo bio na Uzbechkoj zurci. Talking `bout exotic partying... Znate, mi u Vojvodini zivimo tu iluziju da smo nesto specijalno multi-kulti sredina. Kao ima nas 30tak razlicitih.... Okreni - obrni 4/5 vojvodine slavi ovaj ili onaj Bozic.... I gde je tu onda multi kulti? ... Sio mi ga Djura od multi kultija.... Da budemo skroz otvoreni - obican londonski metro van shpitza, northern line za charing cross u 11 prepodne je 10 puta vise multi kulti od cele Vojvodine pomnozene sa tri...
... elem, Uzbechka zurka bila je pravi hit za mene jer sam saznao nekoliko stvari o "nama" i "njima" odnosno koliko je to "mi" i "oni" rastegljivo i sa nejasnim granicama cak i na relacijama kakve su Uzbekistan - Srbistan... Prvo, da li znate da Uzbeci prave mantije. Da, da ... Dobre, stare novopazarske mantije!!! Zovu ih - manti... Braco po kuvaru, mili Uzbeci!
Drugo, da li znate da ce svaki Uzbek umeti da nastavi da peva "Aj ruse kose curo imas, zalis li gi ti"... U Uzbekistanu to je narocito tuzna pesma. Pricali smo o nacionalizmu i koliko je to sve suludo, kada sam im pomenuo film moje omiljene Bugarke - "Cija je ovo pesma"... Grci na zurci su trazili da im otpevam pesmu, pa su je prepoznali, nastavili da je pevaju da bi ih Uzbeci su samo u jednom trenutku prekinuli i zavrsili njihovim stihovima. Jebus!
Trece, na Uzbeckim slavljima je NEZAOBILAZNA Olivije salata. Slucaj potpuno zanemarljiv da Olivije salata nije nista drugo do Ruska salata. Creepy!!!
Potom, ekipa je na zurezi otkinula na Darkwood Dub... Gledajuci Uzbeke, Engleze, Grke, Irce i tu kojekoga jos sve ne kako slozno djooskayoo na Darkwoode dosao sam u ozbiljno iskusenje da se odreknem ideje da se prijavljujem po popisima i formularima kao Madjar i pocnem da pisem music fan. Sta imam od toga sto sam Madjar, a od toga sto sam music fan imam 15 novih drugara....
Zao mi je za kraj sto nisam bio tu da glasam. Mea culpa, mea maxima culpa! Ali drugi kruze eto mene! Samo da ispartijam jos koju noc...Sve baterije pa i zivotne treba nekako puniti... A ja bi se tako rado predozirao....